Poslovni broj: P-3400/2020-37

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja IM, Su-50/12, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, iznos od 603,44 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. lipnja 2020. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 92,57 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 39,71 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10. srpnja 2020. navodi da je osiguranica HZMO-a MM stradala kao suvozač u prometnoj nesreći 22. kolovoza 1986., a koju nesreću da je skrivila TM upravljajući motornim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] nepoštujući znak STOP prilikom ulaska u raskrižje te da je isto priznato kao ozljeda na radu. Tužitelj pojašnjava da je odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, kao i pasivna legitimacija, utvrđena u postupku pokrenutom po tužbi osiguranice tužitelja pred ovim sudom pod posl. brojem Pn-3170/96. Tužitelj ističe da je radi posljedica gore navedene prometne nesreće osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu te pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, i to rješenjima tužitelja broj IN-617884 od 22. ožujka 1989. i ožujka 1989. Tužitelj pojašnjava kako su za ranija razdoblja naknade štete po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi vođeni sudski postupci pri ovom sudu, i to pod posl. brojem Pn-499/07, a koji da je okončan pravomoćnom presudom od 15. prosinca 2010. u korist tužitelja, dok da su postupci pod posl. brojem Pn-10531/97, Pn-6857/94 i P-2046/16, okončani sudskim nagodbama, kao i da je po pojedinim razdobljima tuženik štetu podmirivao u mirnom postupku po odštetnim zahtjevima. Tužitelj ističe da trpi štetu nastalu isplatom predmetne mirovine u razdoblju od 1. svibnja 2018. do 30. travnja 2020., u iznosu od 61.330,48 kuna, te na ime tjelesnog oštećenja iznos od 11.233,90 kuna, pa da je stoga pozvao tuženika da u mirnom postupku podmiri štetu nastalu u razdoblju od 1. svibnja 2018. do 30. travnja 2020. na ime isplaćene mirovine i tjelesnog oštećenja. Tužitelj nadalje navodi da je tuženik djelomično postupio po odštetnom zahtjevu te izvršio isplatu nespornog dijela, i to iznosa od 11.233,90 kuna te iznosa od 56.086,42 kuna na ime isplaćene invalidske mirovine. Stoga, pozivom na odredbe čl. 161. i 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/.15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.), tužbenim zahtjevom predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže isplata iznosa od 5.244,06 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. lipnja 2020. pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu, visinu tužbenog zahtjeva i zakonskih zateznih kamata, dok ne osporava štetni događaj i pasivnu legitimaciju. Ističe da je osiguranica tužitelja rođena **.**.1955. te da bi stekla pravo na starosnu mirovinu, slijedom čega da tužitelj više nije u prilici da bi trpio štetu. Smatra da bi se šteta koja je nastala tužitelju mogla bi se očitovati tek u razlici između starosne mirovine i invalidske mirovine, ukoliko bi invalidska mirovina bila veća od starosne mirovine. Stoga predlaže odbiti tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

3. Tužitelj tijekom postupka ostaje kod ranije iznesenih činjenica i dokaza te osporava navode tuženika.

4. Tuženik tijekom postupka ostaje kod ranije iznesenih činjenica i dokaza te osporava navode tužitelja.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Zapisnik o uviđaju od 1. listopada 1986. (listovi 5-8 spisa), Prijavu o nesreći na poslu od 22. kolovoza 1986. (listovi 9-12 spisa), Rješenje od 22. ožujka 1989. (listovi 13-15 spisa), Rješenje od 23. ožujka 1989. (listovi 16-17 spisa), Nalaz i mišljenje (listovi 18-21 spisa), Nalaz i mišljenje (listovi 22-25 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pn-499/07 od 15. prosinca 2010. (listovi 26-30 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gžn-1501/11 od 4. listopada 2011. (listovi 31-33 spisa), presudu zbog izostanka Općinskog suda u Zagrebu posl. broj Pn-6857/94 od 12. travnja 1995. (listovi 34-35 spisa), rješenje Općinskog suda u Zagrebu posl. broj Pn- 10531/97 od 17. srpnja 2006. (list 36 spisa), sudsku nagodbu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-2046/2016 od 12. rujna 2016. (listovi 37-38 spisa), obračun isplaćene mirovine od 30. travnja 2020. (list 39 spisa), banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (listovi 40-52 spisa), Zahtjev za naknadu štete s povratnicom (listovi 53-54 spisa), Obavijest o broju štetovnog spisa (list 55 spisa), Karticu glavne knjige po računovodstvenom flekspolju (proknjižena stanja i prometi) od 6. srpnja 2020. (list 56 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gžn-1733/13 od 4. travnja 2017. (listovi 66-67 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-2284/15 od 30. svibnja 2017. (listovi 68-70 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-937/17 od 14. ožujka 2017. (listovi 71-73 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za financije i knjigovodstvo Lidiji Česnik (listovi 84-97, 102-116, 202 i 2024 spisa) te sudsku praksu (listovi 131-164 i 168-199 spisa).

6. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 5.244,06 kuna/696,01 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 8. lipnja 2020. do isplate, radi naknade štete za razmjerni dio isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 1. svibnja 2018. do 30. travnja 2020., obzirom da je uzrok invalidnosti ozljeda na radu.

8. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja od 22. kolovoza 1986., pasivna legitimacija tuženika i krivnja njegova osiguranika niti je sporno da je osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu.

9. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, uzročna veza između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja osiguranice tužitelja, kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno je li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., dalje ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23., dalje ZOMO).

10. Prema odredbi članka 160 stavak 1. ZOMO-a Zavod ima pravo, u slučajevima predviđenim tim Zakonom, zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. Naknadu stvarne štete predstavljaju novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti sukladno stavku 2. točka 1., a visina te štete određuje se prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godina života korisnika, odnosno osobe po kojoj su članovi obitelji stekli pravo na mirovinu, potrebnih za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu sukladno stavku 5. Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe prema čl. 161. st. 1. ZOMO, a naknadu štete ima pravo zahtijevati i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu prema čl. 163. st. 1. ZOMO.

11. Odredbom članka 27. stavak 1. i 2. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a stvarnom štetom se smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji. dok je sukladno st. 3. istog članka propisano da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12. Valja istaknuti kako je svrha odredaba obaju propisa naknada stvarne štete tužitelja (prema propisima koji uređuju pravila mirovinskog osiguranja), kao i da postoji nesuglasje glede tumačenja pojma razmjernog iznosa mirovine. Rukovodeći se teleološkim tumačenjem pravnih normi, ovaj sud smatra kako stvarnu štetu čini razlika između konkretne i stvarne situacije na strani tužiteljeva osiguranika te najvjerojatnije situacije u kojoj bi se isti nalazio da štetni događaj nije nastupio, a to je da bi osiguranik tužitelja s navršenim godinama života otišao u starosnu mirovinu čime sud smatra kako ima mjesta primjeni odredbe čl. 160. st. 5. ZOMO, koji razmjerni iznos mirovine se određuje prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godina života korisnika potrebnih za stjecanje prava na starosnu mirovinu a taj je propis, prema mišljenju suda, lex specialis u konkretnom slučaju.

13. Uvidom u Prijavu o nesreći na poslu od 22. kolovoza 1986. proizlazi da je tužiteljeva osiguranica u prometnoj nezgodi od 22. kolovoza 1986. zadobila ozljede na radu.

14. Uvidom u rješenje tužitelja IN-617884 od 22. ožujka 1989. proizlazi da je tužiteljevoj osiguranici MM od 18. siječnja 1989. priznato pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 322.920 dinara, a koja isplata joj pripada od 15. veljače 1989.

15. Nadalje, sud ukazuje kako je rješenje kojim je osiguranici priznato pravo na invalidsku mirovinu na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 18. siječnja 1989. postalo pravomoćno pri čemu sud ukazuje kako pravomoćni upravni akt djeluje erga omnes, te time upravni akt ne utječe samo na stranke u postupku. Ovaj sud ukazuje i na stav Vrhovnoga suda, s obzirom na ustavnu ulogu Vrhovnoga suda tj. osiguravanje jedinstvene primjene prava, izražen u odlukama Revt 275/14-3 od 1. travnja 2015. gdje je istaknuto kako u svezi vezanosti parničnog suda za konačnu i pravomoćnu odluku upravnog tijela ovaj sud je već ranije zauzeo pravno stajalište u nizu svojih odluka kao što su primjerice odluke broj Rev-x-449/2011-2 od 13. srpnja 2011., Rev-x-294/10-2 od 14. srpnja 2011., Revr-127/06-2 od 9. svibnja 2006., a u kojim odlukama je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo jasna stajališta da je parnični sud vezan odlukom upravnog tijela, pa tako i u pogledu utvrđenja prava na mirovinu i isplate mirovine i ne može u parničnom postupku preispitivati takvu odluku, niti može drugačije odlučiti o tom pravnom pitanju. Kod toga nije od značaja da li je stranka u parničnom postupku sudjelovala u upravnom postupku u kojem se odlučivalo o nekom pravu ili obvezi, obzirom da odluke upravnog tijela djeluju erga omnes. Glede pitanja vezanosti parničnoga suda pravomoćnom odlukom upravnoga tijela od značaja su i odluke pod poslovnim brojem Revr-127/06-2 od 9. svibnja 2006. u kojoj se navodi: „S obzirom na izloženo ovaj revizijski sud smatra da je nadležno upravno tijelo odlučivalo upravo o onim okolnostima vezanim za poslove tužitelja, koje mogu biti od utjecaja i za odluku o odštetnom potraživanju tužitelja u ovoj parnici, budući da je odlučivano o tome da li je bolest ili profesionalna bolest uzrok smanjenja radne sposobnosti tužitelja. S obzirom da bi u takvom slučaju parnični sud bio vezan odlukom nadležnog upravnog tijela, čiju zakonitost ne može ispitivati, prvostupanjski i drugostupanjski sud imaju pogrešan pravni pristup kad smatraju da naprijed citirane odluke donesene u upravnom postupku i u upravnom sporu nisu pravno relevantne za odlučivanje u ovom parničnom postupku.„ te u odluci pod poslovnim brojem Rev-1259/2001 od 10. listopada 2001. gdje stoji:„ Sud je vezan pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela u odnosu na utvrđenje razloga nastupanja gubitka radne sposobnosti tužitelja.„.

16. Sud također ističe kako se rješenja o priznanju prava iz mirovinskog osiguranja donose na temelju nalaza i mišljenja, nakon provedenog medicinskog vještačenja u upravnom postupku u kojem je tužitelj na temelju javnih ovlasti, povjerenih mu zakonom donio pravomoćnu odluku iz koje proizlazi da je umirovljenje MM u izravnoj uzročnoj vezi s ozljedama iz predmetnog štetnog događaja. Nadalje, u okviru medicinskog vještačenja provedenog kod tužitelja, a koji je prethodio donošenju rješenja o priznanju prava na mirovinu, zakonski je predviđena mogućnost dvostupnjevitosti medicinskog vještačenja. Samo vještačenje provodi se po strogo određenim pravilima Zakona o mirovinskom osiguranju. Navedena tijela jedina su ovlaštena za ocjenu radne sposobnosti i tjelesnog oštećenja na temelju koje se izrađuje nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti i tjelesnom oštećenju a koji potom predstavlja osnov za priznanje prava iz mirovinskog osiguranja čime o pravu o kojem je pravomoćno odlučilo nadležno upravno tijelo, sud nije ovlašten odlučivati niti kao o prethodnom pitanju. U upravnom postupku pokrenutom prije ovog parničnog postupka utvrđeno je da je kod tužiteljeve osiguranice nastupio gubitak sposobnosti za rad te joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu. S obzirom na to da je o tim pitanjima upravno tijelo već donijelo odgovarajuća rješenja, sud je vezan tim rješenjima te u odnosu na ta pitanja ne može donijeti drugačiju odluku od one donesene u upravnom postupku. Uvidom u navedene isprave utvrđeno je kako su iste u međusobnom suglasju čime je utvrđeno da su ozljede koje je tužiteljeva osiguranica zadobila u prometnoj nezgodi od 22. kolovoza 1986. priznate kao ozljede na radu i da su iste takve naravi da sudjeluju u uzroku nastanka invalidnosti.

17. Nadalje, radi utvrđenja visine utuženog potraživanja, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji za financije i knjigovodstvo Lidiji Česnik u kojem je vještakinja istaknula kako je u skladu s pretpostavkama i izračunima iz nalaza vještakinja mišljenja kako razlika između visine starosne mirovine koju bi osiguranica tužitelja primala nakon što je navršila 65 godina života (ukupno 10.488,12 kuna) i visine invalidske mirovine (ukupno 10.029,28 kuna) iznosi 458,84 kuna.

18. Obzirom na istaknute prigovore tužitelja, sud je pozvao vještakinju Lidiju Česnik na usmeno očitovanje kojom prilikom je istaknula kako razlika između visine starosne mirovine koju bi osiguranica tužitelja primala nakon što je navršila 65 godina života (ukupno 788,57 EUR) i visine invalidske mirovine (ukupno 1.392,01 EUR) iznosi 603,44 EUR.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudske vještakinje Lidije Česnik, obzirom je isti sačinjen stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima financijske struke, te temeljen na priloženoj dokumentaciji, obrazložen kako prvotno sačinjenim nalazom i mišljenjem tako i naknadnim očitovanjem, kako je to prethodno navedeno, uz napomenu kako stranke nisu isticale daljnje primjedbe i prigovore na nalaz i mišljenje.

20. Šteta koju tužitelj trpi je stvarna šteta, a čine je novčana davanja i izdaci na teret mirovinskog osiguranja sukladno čl. 160. ZOMO-a. Visina štete utvrđuje se obračunom razmjernog iznosa invalidske mirovine, a isti se utvrđuje prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godina života korisnika sukladno čl. 160. st. 5. ZOMO-a pa kako je uzrok invalidnosti ozljeda na radu, to iznos invalidske mirovine s osnova ozljede na radu predstavlja iznos stvarne štete tužitelja koju mu je sukladno čl. 160. ZOMO-a dužan naknaditi tuženik. Nadalje, sud ističe kako je prema utvrđenju vještakinje Lidije Česnik utvrđena razlika od utvrđenog i zatraženog iznosa prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu, a koji nalaz i mišljenje je sud u cijelosti prihvatio, slijedom čega je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za navedeni iznos od 92,57 EUR, čime je odlučeno kao u točki II/ izreke.

21. Dakle, odredbom čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13.) propisano je da naknada stvarne štete koju zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja odnosno novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. U prijelaznim i završnim odredbama citiranog Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13) nema nikakve odredbe o primjeni čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 120/98 i dr.), uz napomenu kako je navedeni Zakon stupio na snagu 1. siječnja 2014. te tužitelj prema čl. 161. ovog Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13.) traži naknadu štete u punom iznosu.

22. Ovaj sud smatra kako u konkretnom slučaju valja primijeniti onaj Zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj izvršio isplate invalidske mirovine jer šteta tužitelju nastaje trenutkom isplate mirovine, tako je za tužitelj nastala šteta isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 1. svibnja 2018. do 30. travnja 2020., a budući je uzrok invalidnosti ozljeda na radu, iznos od 603,44 EUR predstavlja štetu za tužitelja tako da tužitelj osnovano za utuženo razdoblje od 1. svibnja 2018. do 30. travnja 2020. potražuje isplatu pune mirovine, sukladno čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13), uz napomenu kako je takvo stajalište zauzela i sudska praksa te sud prihvaća zauzeta pravna stajališta iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-436/10 i Rev-x-456/14.

23. Slijedom svega navedenog, ovaj sud smatra kako je tužitelju sukladno čl. 160. do 167. Zakona o mirovinskom osiguranju valjalo dosuditi iznos od 603,44 EUR, čime je odlučeno kao u toč I/ izreke presude.

24. Sud smatra kako tužitelj primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZOMO-a u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a osnovano potražuje zatezne kamate tekuće od 8. lipnja 2020. do isplate, kao prvog slijedećeg dana nakon isteka roka iz odštetnog zahtjeva, čime je odlučeno kao u točki I/ izreke.

25. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11.,78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), a za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/2022. i 155/23.).

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

27. Imajući u vidu da su predmet spora bili zahtjevi koji se temelje na dvije pravne i činjenične osnove, prema stajalištu ovog suda tužitelj je 100% uspio u osnovi i u visini 86,70%, odnosno njezin uspjeh u sporu iznosi 93,35% (186,70/2).

Uspjeh u sporu tuženika iznosi 6,65%.

28. Kako tužitelj nije potraživao troškove postupka, tuženiku su kao osnovano zatraženi priznati plaćeni trošak financijskog vještačenja (što uključuje naknadu vještaku za izradu pisanog nalaza i mišljenja) u iznosu od 597,25 EUR. Stoga je tuženiku, sukladno omjeru uspjeha u sporu od 6,65%, dosuđen iznos od 39,71 EUR (toč. III/ izreke).

29. Odluka o zateznim kamatama, koje su tuženiku na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 17. lipnja 2025.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku