REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-814/2024-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dubravke Šimić predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Draženke Ilak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženice Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, Podružnica Split, Split, Trg hrvatske bratske zajednice 8, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu od 5. lipnja 2024., poslovni broj: P-4673/2023., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu od 5. lipnja 2024., poslovni broj: P-4673/2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:
"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 61.158,31 kn/8.117,10 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. 12. 2021. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a sve u korist Državnog proračuna RH br. [broj bankovnog računa] model 26, poziv na broj 5908-19- 19- 03135019753."
2. Protiv presude prvostupanjskog suda žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP). U žalbi navodi da se odluka prvostupanjskog suda temelji na pogrešnom pravnom pristupu. Ističe da ovom tužbom potražuje štetu nastalu u razdoblju od 1. prosinca 2018. do 31. listopada 2021., te da svoj tužbeni zahtjev stoga temelji na članku 161. i članku 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 102/19 dalje: ZMO), koji je u vrijeme kada je šteta nastala, odnosno kada je izvršio isplatu svom osiguraniku. Ističe da građani plaćaju premije osigurateljima za sklopljene obvezne ugovore od automobilske odgovornosti, a iz tih ugovora, odnosno višemilijunskih premija, izdvaja se samo jedan mali dio za pokriće štete počinjene trećim osobama. Smatra da su odredbe članka 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., i 152/14 dalje: ZOOP) nerazumljive, proturječne i da se zasnivaju na pretpostavljenoj šteti koja je neizračunljiva. Tvrdi da bi takav izračun štete bio pretpostavljen i hipotetski i njime bi bila iskazana visina mirovine koja ne postoji i koja se nikada neće isplaćivati. Tvrdi da ZMO na imperativan način propisuje visinu štete koja nastaje tužitelju isplatom mirovine, pa da je stoga lex specialis u odnosu na ZOOP. Predlaže da žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači u skladu sa navodima žalbe ili da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Trošak sastava žalbe ne traži.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj je podnio žalbu i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali u žalbi konkretno ne navodi o kojoj bitnoj povredi parničnog postupka se radi.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je regresni zahtjev u visini invalidske mirovine isplaćene tužiteljevom osiguraniku u razdoblju od 1. prosinca 2018. do 31. listopada 2021., radi ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći izvan rada, koju je prouzročio osiguranik tuženika.
8. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno, a navodima žalbe se ne osporava:
- da je rješenjem tužitelja broj 11522 od 9. ožujka 2000. osiguraniku NB rođenom **.**.1958., kod kojeg je nastao gubitak radne sposobnosti zbog povrede izvan rada, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 31. prosinca 1998.;
- da je za nastali štetni događaj, prometnu nezgodu od 24. travnja 1986. odgovoran osiguranik tuženice protiv kojeg je vođen kazneni postupak poslovni broj: K-34/87.,
- da je pred prvostupanjskim sudom u predmetu poslovni broj: IP-434/04. sklopljena nagodba 14. ožujka 2011., gdje je tuženica priznala odgovornost za štetu po naprijed navedenom štetnom događaju;
- da je tužitelj isplatio svom osiguraniku NB po osnovi invalidske mirovine za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 31. listopada 2021. iznos od 61.158,31 kn/8.117,10 eura;
- da je osiguranik tužitelja 21. prosinca 2018. navršio 65 godina života, kada je stekao pravo na starosnu mirovinu.
9. Po ocjeni ovoga suda, a suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je o odgovornosti za štetu odlučivao temeljem članka 27. ZOOP-a.
10. Naime, već u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revx 388/2018. od 25. kolovoza 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode), a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda (Rev-5292/2019-2. od 16. lipnja 2020., Rev- 206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev- 12/2022 od 12. siječnja 2022.).
11. Odredbom članka 27. dalje: ZOOP propisano je: „(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“
12. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev -174/20223. od 6. srpnja 2022. navedeno je: "Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika
(stvarnog štetnika).
No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, a koje odlučne činjenice sud drugo stupnja prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir, te je stoga trebalo odlučiti kao pod I. izreke a temeljem čl. 395. st. 2. ZPP."
14. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-954/20222. od 25. siječnja 2023. navedeno je: "Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova invalidske mirovine, kako što je propisano u članku 27. stavku 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 12. lipnja 2008. za koji je isključivo odgovoran osiguranik tuženik."
15. Slijedom navedenoga proizlazi da je obvezu tuženice trebalo prosuđivati prema članku 27. ZOOP, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom obzirom da tužitelj nije dokazao da li postoji razlika i koliko ista iznosi, da je osiguraniku NB bila isplaćivana invalidska mirovina, kao da je razlog priznanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.
16. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena sukladno članku 154. stavku 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.
17. Slijedom navedenoga žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
Slavonski Brod, 17. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Dubravka Šimić
