REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-94/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji ovog suda Draženki Ilak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri u Splitu, Sukojišanska 4, protiv tuženice Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 13, OIB: 26187994862, koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d. o. o. iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju od 2. studenog 2023., poslovni broj: P-950/2022, 17. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženice Croatia osiguranje d.d. Zagreb, preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju od 2. studenog 2023., poslovni broj: P- 950/2022, u pobijanoj točki II. izreke (troškovi postupka), te se rješava:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju ZF iz [adresa] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.210,01 eura (umjesto iznosa od 2.803,44 eura) sa zateznom kamatom koja teče od 2. studenog 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju ZF da tuženici Croatia osiguranje d.d. Zagreb naknadi trošak žalbe u iznosu od 62,19 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju daljnji iznos od 6.000,00 kn (796,34 EUR-a) u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama počam od dana 10.2.2022. godine, pa do isplate, po stopi koja se do 31. 12. 2022. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. 01. 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom na iznos duga od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do namirenja tužitelja.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak spora u iznosu od 2.803,44 eur (21.122,51 kn) s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Tuženica je pravovremeno protiv točke II. izreke, kojom je odlučeno o troškovima postupka, podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud prekoračio zahtjev i svoje ovlasti kada je odlučivao izvan popisa troška tužitelja koji prileži spisu. Smatra također da nije osnovan stav da bi tužitelju pripao trošak postupka u iznosu prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva za radnje do smanjenja tužbenog zahtjeva. Dalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno priznao tužitelju trošak sastava podneska od 17. listopada 2022. pogrešno držeći da se radi o obrazloženom podnesku. Smatra da navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje postupka, a sve ukoliko bi se trebao priznati, to ni u kojem slučaju u punom iznosu, već samo u umanjenom, tj. u iznosu od 25%. Osim toga, neosnovano su priznati i podnesci od 24. ožujka 2022. kojim se dostavlja dokumentacija, od 18. listopada 2022. kojim se dostavljaju podaci i od 10. studenog 2022. kojim se dostavlja uplatnica za vještačenje. Predlaže stoga uvažiti žalbu i preinačiti odluku o trošku sukladno žalbenim navodima. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet žalbenog postupka su troškovi postupka sadržani u točki II. izreke prvostupanjske presude.

6. Iz stanja prvostupanjskog postupka, a u dijelu koji je bitan za donošenje odluke o troškovima postupka, proizlazi:

- da je tužitelj tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 80.000,00 kuna, jer je smatrao da mu je uslijed teške tjelesne povrede koju je zadobio zaostao trajni invaliditet od 47,5%, pa kako mu je tuženica prije pokretanja postupka isplatila osiguranu svotu za 7,5% trajnog invaliditeta, tužitelj je tužbenim zahtjevom potraživao isplatu za preostalih 40%,

- nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je podneskom od 20. veljače 2023. (strana 126. spisa) smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 796,34 eura/6.000,00 kuna, jer je provedenim vještačenjem utvrđeno da je trajni invaliditet nastupio za dodatnih 3% u odnosu na stupanj koji je utvrdila tuženica u mirnom postupku,

- da se tuženica nije protivila smanjenju tužbenog zahtjeva,

- da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio smanjeni tužbeni zahtjev i tužitelju dosudio zatraženi iznos od 796,34 eura.

7. Prilikom obračuna troškova postupka prvostupanjski je sud troškove obračunao prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje, pri čemu se pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2005. i 2012. godine.

8. Ovakav stav prvostupanjskog suda nije pravilan.

9. Naime, prema shvaćanju građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva, iako nije preinaka tužbe, djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP).

9.1. Stoga o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva, treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP-a o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe.

9.2. Prema članku 158. stavku 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Dakle, tužitelj, osim iznimno, nema pravo na naknadu troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe, odnosno, kod djelomičnog povlačenja tužbe, za iznos smanjenog zahtjeva.

9.3. Budući da u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužitelja, to nema mjesta primjeni iznimke iz članka 158. stavka 1. ZPP-a, te tužitelj za radnje poduzete prije smanjenja zahtjeva nema pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, već prema vrijednosti predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva koja je iznosila 796,34 eura. Pri tome treba imati u vidu da je tuženica osporavala osnovu tužbenog zahtjeva u cijelosti, te da je tužitelj, nakon smanjenja tužbenog zahtjeva, uspio sa tužbenim zahtjevom u cijelosti kako u odnosu na osnovu, tako i u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva

10. Žalbenim navodima tuženice također se ukazuje da je prvostupanjski sud neosnovano priznao trošak podnesaka od 17. listopada 2022., 24. ožujka 2022., 18. listopada 2022. i 10. studenog 2022.

10.1. Iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da je prvostupanjski sud osnovanim troškom smatrao trošak sastava podneska od 17. listopada 2022., jer se radilo o obrazloženom podnesku, pa je ovaj trošak obračunao prema Tbr. 8 točki 1. u 100% iznosu, dok je trošak sastava podnesaka od 24. ožujka 2022., 18. listopada 2022. i 10. studenog 2022. priznao u visini od 25% nagrade, sukladno Tbr. 8. točki 3. Tarife i to stoga što je uz podnesak od 24. ožujka 2022. dostavljena dokumentacija, uz podnesak od 18. listopada 2022. dostavljeni su podaci (kako navodi prvostupanjski sud), dok je uz podnesak od 10. studenog 2022. dostavljena uplatnica za vještačenje.

10.2. Ovi žalbeni navodi tuženice djelomično su osnovani. Naime, prvostupanjski je sud podnesak tužitelja od 17. listopada 2022. koji se nalazi na strani 93. sudskog spisa obračunao sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife, iako iz troškovnika tužitelja koji je predan na glavnoj raspravi 8. rujna 2023. proizlazi da tužitelj nije zatražio trošak sastava podneska od 17. listopada 2022. (zatražen je samo trošak sastava podneska od 18. listopada 2022., strana 163. spisa). Zbog navedenog je i u ovom dijelu žalba tuženice osnovana, jer navedeni trošak sastava podneska od 17. listopada 2022. nije trebalo uračunati u ukupni trošak, budući isti nije niti zatražen, pa je u tom dijelu u pravu tuženica kada navodi da je prvostupanjski sud prekoračio zahtjev tužitelja, čime je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a.

10.3. Što se tiče troška sastava podneska od 24. ožujka 2022. navedeni je trošak priznat sukladno Tbr. 8 točki 3. Tarife. Navedeni je trošak i trebalo obračunati prema Tbr. 8. točki 3. Tarife, jer se radi o podnesku uz koji je dostavljena naknadno prikupljena medicinska dokumentacija tužitelja. Naime, tužba je u ovom predmetu podnesena sudu 15. ožujka 2022., a dodatna medicinska dokumentacija nastala je na kontrolnom pregledu od 18. ožujka 2022. što je vidljivo iz nalaza prof. dr.sc. ZFR na strani 62. spisa.

10.4. Trebalo je, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, i trošak sastava podneska od 18. listopada 2022. priznati sukladno Tbr. 8 točki 3. Tarife, kako je to učinio i prvostupanjski sud, jer je navedenim podneskom, a povodom zahtjeva prvostupanjskog suda, dostavljen podatak o osobi obiteljskog liječnika tužitelja radi pribavljanja preslika medicinskog kartona tužitelja.

10.5. Nije trebalo međutim tužitelju priznati trošak sastava podneska od 10. studenog 2022. kojim je dostavljena uplatnica o izvršenom plaćanju troška predloženog medicinskog vještačenja. To zato što se ne radi o trošku koji je u smislu članka 155. ZPP-a bio potreban za vođenje parnice, budući je sudu takav podatak dostupan iz espisa.

11. U konačnici, pravilnom primjenom materijalnog prava, trošak tužitelja bilo je potrebno obračunati prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu koji je u cijelosti i usvojen, a koji je iznosio 796,34 eura, te prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 dalje: Tarifa) prema kojoj je vrijednost boda iznosila 1,99 eura.

11.1. Osnovanim troškom tužitelja ovaj drugostupanjski sud smatra trošak sastava tužbe sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife u visini od 75 bodova, trošak sastava tri obrazložena podneska (podnesci od 20. veljače 2023., 16. ožujka 2023. i 22. svibnja 2023.), sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife u visini od 75 bodova svaki, trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 18. listopada 2022., 20. veljače 2023., 29. ožujka 2023., 22. svibnja 2023. i 8. rujna 2023., sukladno Tbr. 9 točki 1. Tarife u visini od 75 bodova svako ročište, trošak sastava podnesaka od 24. ožujka 2022. i 18. listopada 2022., sukladno Tbr. 8 točki 3. u visini od 18,75 bodova svaki, odnosno ukupno 712,50 bodova, što računajući 1 bod po 1,99 eura, sukladno Tbr. 50. Tarife, iznosi ukupno 1.417,88 eura. Ovom je trošku dodan i trošak PDV-a koji iznosi 354,47 eura, pa ukupni trošak tužitelja iznosi 1.772,35 eura. Tužitelj je platio i trošak vještačenja koji je iznosio 2x167,40 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu 76,32 eura (575,00 kuna) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura, odnosno ukupno 2.210,01 euro.

12. Zbog svega navedenog, a temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a, prvostupanjska je odluka u pobijanoj točki II. izreke preinačena i tuženici je naloženo da tužitelju na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 2.210,01 eura, umjesto iznosa od 2.803,44 eura.

13. Tuženici koja je uspjela sa žalbom priznat je trošak sastava žalbe sukladno Tbr. 10. točki 5. Tarife u iznosu od 49,75 eura i trošak PDV-a u iznosu od 12,44 eura, odnosno ukupno 62,19 eura, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke. Ova se odluka temelji na članku 166. stavku 2. ZPP-a

14. U nepobijanom dijelu, u točki I. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

15. Slijedom navedenog odlučeno ja kao u izreci.

Slavonski Brod, 17. lipnja 2025.

Sutkinja

Draženka Ilak