- 1 -              III Kr 73/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 73/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene M. M., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavaka 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđene M. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 11. svibnja 2022., broj K-18/2020-190 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 7. ožujka 2023., broj I Kž-299/2022-13, u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,

 

p r e s u d i o    j e :

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđene M. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 11. svibnja 2022., broj K-18/2020-190 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 7. ožujka 2023., broj I Kž-299/2022-13 osuđena je M. M. jer je počinila kazneno djelo iz članka 227. stavaka1. i 4. KZ/11 i osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

 

2. Protiv ove pravomoćne presude zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnijela je M. M. po braniteljici M. B., odvjetnici iz P.. Zahtjev podnosi zbog teške povrede prava na pravično suđenje počinjenog u drugostupanjskom postupku tj. članka 517. stavka 1. točke 2. i stavka 2. u svezi s člankom 468. stavkom 2. Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19., 130/20 .- odluka Ustavnog suda i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP/08).

 

3. Odgovarajući na zahtjev osuđenice zamjenik glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske u pisanom je podnesku od 29. svibnja 2023., broj Ksm-DO 94/2023-12 izrazio mišljenje da zahtjev nije osnovan. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, odgovor na zahtjev, u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08., dostavljen je osuđenici i njenoj braniteljici.

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Osuđenica u zahtjevu tvrdi da je drugostupanjski sud u povodu žalbe državnog odvjetnika i same optuženice održao sjednicu vijeća, a da sjednici nisu bile prisutne ona i njena braniteljica iako su u samoj žalbi i odgovoru na žalbu državnog odvjetnika zatražile obavijest o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća (u podnesenom zahtjevu pogrešno se navodi da je zahtijevano „pozivanje“ na drugostupanjsku sjednicu) čime da je drugostupanjski sud teško povrijedio prava na pravično suđenje s obzirom na to da se ona niti u jednom trenutku nije odrekla prava na prisutnost drugostupanjskoj sjednici vijeća.

 

5.1. Obrazlaže da je prva sjednica drugostupanjskog vijeća pred Visokim kaznenim sudom bila zakazana za 6. prosinca 2022., no kako je 4. studenog 2022. rodila te je u vrijeme održavanja sjednice bila u fazi oporavka iza poroda, o čemu je pisanim podneskom obavijestila Visoki kazneni sud i zamolila „... da se sjednica odgodi za nekoliko mjeseci.“

 

5.2. Navodi da o njenom traženju odgode nije dobila nikakvu obavijest, već samo novi „poziv“ (pravilno obavijest o održavanju) za sjednicu drugostupanjskog vijeća, sada zakazanu za 7. ožujka 2023.

 

5.3. Navodi da je e-komunikacijom podnijela molbu za pristup sjednici nje i njene braniteljice putem video linka iz zgrade Županijskog suda u Puli, i to s obzirom na dob od četiri mjeseca djeteta te stoga nemogućnosti odsustvovanja iz mjesta prebivališta osam sati, potrebnih za odlazak u Z., prisustvo sjednici i zatim povratak. Navodi da je zatražila obavijest suda hoće li biti udovoljeno njenom traženju.

 

5.4. Odgovor na njeno traženje nije dobila već da je dobila odluku drugostupanjskog suda iz čega je vidjela da je drugostupanjska sjednica održana, a na samoj sjednici da je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i kazna na koju je osuđena podignuta s tri na četiri godine.

 

5.5. Tvrdi da se nikada nije odrekla sudjelovanja u drugostupanjskoj sjednici i prava na osobnu obranu, a da je člankom 475. stavkom 7. ZKP/08 predviđena mogućnost da prisutnost stranaka na sjednici vijeća može biti osigurana i uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj) kojim rukuje stručna osoba. Također tvrdi da o njenom traženu Visoki kazneni sud nije odlučio već ga je, održavši sjednicu bez nje, ignorirao, a u obrazloženju odluke o njenom traženju nije rekao ništa.

 

5.6. Također tvrdi da se drugostupanjski sud „... unaprijed odredio o razlozima žalbe i da joj stoga nije omogućen pristup na sjednicu ....“, obrazlažući u četiri točke ovu tvrdnju na način da polemizira sa pojedinim dijelovima obrazloženja pobijane presude.

 

6. Pogrešna je polazna tvrdnja osuđenice, da nakon što je dobila obavijest o održavanu drugostupanjske sjednice (a ne poziv kako to ona pogrešno interpretira), drugostupanjski sud, s obzirom na njeno traženje da bude obaviještena o sjednici vijeća, ne bi mogao sjednicu održati bez njene prisutnosti.

 

7. Da je sud štitio njeno prava sudjelovati u drugostupanjskoj sjednici jasno proizlazi i nesporne činjenice da je prva sjednica drugostupanjskog vijeća, zakazana za 6. prosinca 2022., odgođena i to upravo na traženje osuđenice.

 

7.1. U odnosu na ponovljeno zakazanu sjednicu za 7. ožujka 2023., dakle tri mjeseca nakon odgođene sjednice, nije sporno da su obavijest o terminu održavanja uredno primile i osuđenica i njena braniteljica. U odnosu na ovu sjednicu osuđenica nije tražila odgodu sjednice već da se prisutnost sjednici njoj i njenoj braniteljici omogući, u smislu članka 475. stavak 7. ZKP/08., putem video-linka, iako u samom zahtjevu ističe da zna da takva praksa postoji samo za sudjelovanje u sjednicama u predmetima kada se radi o osobama lišenim slobode.

 

8. Točno je da odredba članka 475. stavka 7. ZKP/08 propisuje da se „prisutnost stranaka na sjednici vijeća može (…) osigurati i uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj) kojim rukuje stručna osoba.“ Međutim, kako zakon, osim općih naznaka da okolnost da su „... stranke bile prisutne sjednici vijeća uz pomoć audio-video uređaja, vrsta uređaja te ime stručne osobe koja je njime rukovala“ mora biti unesena u zapisnik, nema niti jednu provedbenu odredbu u odnosu na ovaj oblik sudjelovanja u drugostupanjskoj sjednici, sudovi su, a to pravilno u svome zahtjevu iznosi i osuđenice, ovaj oblik učešća stranaka u drugostupanjskoj sjednici vijeća koristili samo u situacijama kada je optuženik osoba lišena slobode. Za istaknuti je da je u tim situacijama uobičajen postupak bio da se video-vezom drugostupanjska vijeća povezuju sa kaznenim tijelom u kojem se optuženik lišen slobode nalazi, a njegov branitelj dolazio je u zgradu suda u mjestu gdje je sjednica zakazana.

 

8.1. Ovakvo postupanje sudova pri korištenju video-linka, uz manjak drugih provedbenih normi, ukazuje se jedino mogućim da sa potpunom izvjesnošću omogući sudu utvrđenje koja osoba je sjednici prisutna u svojstvu okrivljenika, a to jamči penalna ustanova u kojoj se nalazi okrivljenik kojemu je oduzeta sloboda. Način sudjelovanja kako je to sugerirala Visokom kaznenom sudu osuđenica /veza iz prostorije Županijskog suda u Puli/ niti je predviđena zakonom niti je uobičajena u dosadašnjim postupanjima sudbene vlasti.

 

8.2. Također posebno je za istaći da  niti zakon, niti praksa sudbene vlasti ne predviđa ovaj oblik sudjelovanja u sjednicama drugostupanjskih vijeća za branitelje okrivljenika, pa čak i uz ovo traženje osuđenice nije bilo zapreke za dolazak braniteljice optužene M. M. na sjednicu vijeća, gdje je uz sve zakonske mogućnosti njenog sudjelovanja u radu drugostupanjskog vijeća, ako je smatrala da je nužna prisutnost same optužene u čijem predmetu se odlučuje, i u tom trenutku mogla predlagati odgodu sjednice, čemu bi sud u slučaju valjane argumentacije zasigurno udovoljio, kao što je to učinio prvi puta. 

 

8.3. Osim toga, na drugostupanjsku sjednicu o čijem su terminu, kako bi mogle pristupiti, pravovremeno obaviještene /ali ne i pozvane/, osuđenica i njena braniteljica nisu pristupile. Treba dodati da braniteljica uopće nije imala razloga ne doći, a osuđenica svoj nedolazak pokušava argumentirati životnom dobi djeteta. Pritom valja istaći da niti sada osuđenica ne ukazuje na neke posebne zdravstvene razloge (bilo koji oblik bolest djeteta) zbog čega ona ne bi mogla, kako iz dosadašnjeg postupka proizlazi, zdravo dijete ostaviti pod nadzorom trećih osoba na vrijeme koje je sama odredila sa mogućih osam sati ili tako zdravo dijete povesti sa sobom.

 

9. Prema tome, kako zakon ne poznaje pojam „pozivanja“ na drugostupanjsku sjednicu vijeća, već za one koji su to zahtijevali, samo obavijest o mjestu i vremenu održavanja drugostupanjske sjednice vijeća radi mogućnosti njihovog sudjelovanja, a učešće stranaka (dakle okrivljenice, ali ne i njezine braniteljice) u drugostupanjskoj sjednici putem video-linka, prema ustaljenoj praksi postupanja drugostupanjskih sudova, samo ako je riječ o okrivljeniku kojemu je oduzeta sloboda i javljanje se odvija iz penalne ustanove te njegova istovjetnost nije dovedena u pitanje,  to nije u pravu osuđena da bi postupanjem Visokog kaznenog suda u odnosu na donesenu pobijanu presudu osuđenici bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

 

10. Tvrdnja iz njenog zahtjeva da se drugostupanjski sud „... unaprijed odredio o razlozima žalbe i da joj stoga nije omogućen pristup na sjednicu ....“,  potpuno je promašena, jer je drugostupanjski sud sjednicu, nakon odgode prethodne sjednice,  održao u skladu s pozitivnim zakonskim propisima i ustaljenim postupanjem drugostupanjskih sudova, bez da je time počinio tešku povredu prava na pravično suđenje. Njeno obrazloženje samog zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koji može biti podnesen samo iz zakonom propisanih razloga, sadržano u četiri točke, predstavlja polemiziranje sa zaključcima iznesenim u pobijanoj presudi u odnosu na žalbene tvrdnje i zaključivanje kako je ovakvo obrazloženje drugostupanjske odluke pokazatelj svjesnog onemogućavanja osuđenici sudjelovanja u radu drugostupanjske sjednice vijeća predstavlja netočnu insinuaciju na zlonamjerno tumačenje zakona i ustaljene prakse postupanja. Ovo tim više kada sjednici nije pristupila niti braniteljica koja čak nije pokušala niti navesti razloge koji bi je sprečavali u dolasku na sud.

 

11. U odnosu na zakonski tekst iz članka 475. stavka 1 ZKP/08. koji propisuje da i bez inicijative stranaka, po odluci samog predsjednika vijeća ili vijeće kao cjeline, vijeće može odlučiti da se o sjednici vijeća izvijeste stranke iako to same nisu to zahtijevale, ako vijeće ocjeni da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari, za istaći je da takvu odluku vijeće može donijeti prije nego li je pristupilo vijećanju i glasovanju o podnesenim žalbama.

 

11.1. Naime, takva odluka moguća je samo ako se prima facie, dakle prije vijećanja i glasovanja, predsjedniku vijeća ili vijeću ukaže potreba dodatnog objašnjenja pojedinih navoda iz žalbe ili odgovora na žalbu. Ako takve potrebe nije bilo, pristupa se postupku vijećanja i glasovanja o podnesenim žalbama i rezultat odluke, dakle dovršenog vijećanja i glasovanja, ne može biti razlog za vraćanje sjednice u početnu fazu tj. u fazu novog zakazivanja i pozivanja stranaka.

 

11.2. Za istaći je da u odnosu na sjednicu vijeća koja je rezultirala pobijanom odlukom kojom je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika kazna zatvora koja je u prvostupanjskom sudu bila izrečena u minimalnom zakonom propisanom roku trajanja povećana za jednu dvanaestinu predviđenog raspona kazne, čime je kazna ostala u granicama minimalno propisne takvih razloga očigledno nije bilo. Upravo ovakvo minimalno povišenje izrečene kazne prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika ukazuje da prima facie nije bilo nejasnoća koje bi zahtijevale dodatno objašnjenje stranaka, niti u žalbi državnog odvjetnik, a niti u žalbi odnosno odgovoru na žalbu same optuženice.

 

12. S obzirom na izneseno, trebalo je na temelju članka 512. u svezi s člankom 519. ZKP/08. zahtjev osuđenice odbiti kao neosnovan.

 

Zagreb, 29. kolovoza 2023.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Marin Mrčela, izv. prof., v.r.