Poslovni broj P-4506/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Nikolini Mandić, u pravnoj stvari tužitelja SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jakša Tomić, odvjetnik iz Knina, protiv tuženika UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Balić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Balić i Nenad Banovac iz Splita, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 28. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 17. lipnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.726,01 EUR (osam tisuća sedamsto dvadeset šest eura i jedan cent) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. studenoga 2024. do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 3.641,40 EUR od 10. lipnja 2019. do 7. studenoga 2024.,

- 2.617,04 EUR od 12. lipnja 2019. do 7. studenoga 2024.,

- 368,01 EUR od 27. lipnja 2019. do 7. studenoga 2024.,

- 62,03 EUR od 28. lipnja 2019. do 7. studenoga 2024.,

- 12,66 EUR od 2. srpnja 2019. do 7. studenoga 2024.,

- 367,48 EUR od 23. srpnja 2019. do 7. studenoga 2024.,

- 367,22 EUR od 21. kolovoza 2019. do 7. studenoga 2024.,

- 676,89 EUR od 28. kolovoza 2019. do 7. studenoga 2024.,

- 613,28 EUR od 9. rujna 2019. do 7. studenoga 2024.,

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 EUR (šesto eura) sa zateznim kamatama koje teku od 17. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 54,60 EUR (pedeset četiri eura i šezdeset centi) sa sa zateznim kamatama koje teku od 17. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 650,00 EUR (šesto pedeset eura).

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je temeljem presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3495/2015 od 24. siječnja 2019. kao ovršne isprave Financijska agencija protiv njega kao ovršenika provela ovrhu na njegovim novčanim sredstvima u korist tuženika kao ovrhovoditelja.

1.1. Naime, tužitelj tvrdi da je pod stavkom II. navedene presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3495/2015 od 24. siječnja 2019. naloženo tuženicima GG i SG (u ovome postupku tužitelju) nadoknaditi tužitelju UG (u ovome postupku tuženiku) troškove parničnog postupka u iznosu od 127.900,00 kn te da su izravnom naplatom s njegovog računa na račun tužitelja prenesena u više navrata ½ iznosa tih parničnih troškova, i to iznos od :

- 3.641,40 EUR dana 10. lipnja 2019.,

- 2.617,04 EUR dana 12. lipnja 2019.,

- 368,01 EUR dana 27. lipnja 2019.,

- 62,03 EUR dana 28. lipnja 2019.,

- 12,66 EUR dana 2. srpnja 2019.,

- 367,48 EUR dana 23. srpnja 2019.,

- 367,22 EUR dana 21. kolovoza 2019.,

- 676,89 EUR dana 28. kolovoza 2019.,

- 613,28 EUR dana 9. rujna 2019.

1.2. Međutim, tužitelj tvrdi da je navedene novčane iznose tuženik stekao bez osnove jer je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2620/2019 od 28. kolovoza 2024. povodom revizije tužitelja (a u tome postupku tuženika SG) ukinuta drugostupanjska presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3495/2015 od 24. siječnja 2019. i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

1.3. Kao dokaze tužitelj uz tužbu prilaže presudu i rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3495/2015 od 24. siječnja 2019. (list 5-10 spisa), zahtjev za izravnom naplatom od 8. travnja 2019. (list 11-13 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (list 15 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2620/2019 od 28. kolovoza 2024. (list 16-20 spisa).

1.4. Tužitelj tužbom traži isplatu iznosa koje je tuženik stekao u postupku izravne naplate od ukupno 8.726,01 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana prisilne naplate svakog pojedinog novčanog iznosa do isplate, odnosno tako da zatezne kamate teku na iznose kako slijedi

- 3.641,40 EUR od 10. lipnja 2019. do isplate,

- 2.617,04 EUR od 12. lipnja 2019. do isplate,

- 368,01 EUR od 27. lipnja 2019. do isplate,

- 62,03 EUR od 28. lipnja 2019. do isplate,

- 12,66 EUR od 2. srpnja 2019. do isplate,

- 367,48 EUR od 23. srpnja 2019. do isplate

- 367,22 EUR od 21. kolovoza 2019. do isplate,

- 676,89 EUR od 28. kolovoza 2019. do isplate,

- 613,28 EUR od 9. rujna 2019. do isplate.

2. Tuženiku je tužba zajedno s pozivom za podnošenje pisanog odgovora na tužbu dostavljena 22 siječnja 2025. (dostavnica iza lista 27 spisa).

2.1. Tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu u ostavljenom roku od 30 dana, međutim, presuda zbog ogluhe nije donesena jer za njezino donošenje nisu bile ispunjene sve pretpostavke propisane čl. 331.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 – dalje ZPP), odnosno zato što osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi u cijelosti iz činjenica navedenih u tužbi i to u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos stečen temeljem pravne osnove koja je kasnije otpala.

3. Tuženik je nakon proteka roka za podnošenje pisanog odgovora na tužbu, i to podneskom od 28. travnja 2025. priznao da je putem ovrhe od tužitelja naplatio iznose koje je tužitelj pobliže specificirao u tužbi te da je ovršna isprava ukinuta odlukom višeg suda.

3.1. Osim toga, tuženik u navedenom podnesku navodi kako nije osnovan navod tužitelja da je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove jer je u međuvremenu u ponovljenom postupku pred Županijskim sudom u Splitu donesena odluka o žalbi tuženika (ovdje tužitelja) tako da je presudom poslovni broj Gž-172/2025-3 od 19. veljače 2025. potvrđena presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-2/11 od 10. svibnja 2013. u pobijanom dijelu pod stavkom II. Izreke kao i u dijelu o troškovima parničnog postupka.

3.2. Kao dokaze tuženik prilaže presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 172/2025-3 od 19. veljače 2025. (list 33-39 spisa) te predlaže izvršiti uvid u spis Općinskog suda u Sinju poslovni broj 172/11 te nakon toga odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

4. Tužitelj u podnesku od 30. travnja 2025. u bitnome navodi kako presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3495/2015 od 24. siječnja 2019. više ne egzistira te kako činjenica da je naknadno u ponovljenom postupku donesena nova drugostupanjska odluka Županijskog suda u Splitu poslovni broj P-2/11 od 10. svibnja 2013. ne znači da se radi o istoj pravnoj osnovi.

5. U tijeku glavne rasprave pročitane su i pregledane isprave koje su stranke priložile kao dokaze, i to: presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 3495/2015 od 24. siječnja 2019. (list 5-10 spisa), zahtjev za izravnom naplatom od 8. travnja 2019. (list 11-13 spisa), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje (list 15 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2620/2019 od 28. kolovoza 2024. (list 16-20 spisa) i presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-172/2025-3 od 19. veljače 2025. (list 33-39 spisa). Osim toga, izvršen je uvid u spis ovoga suda poslovni broj Pu P-7026/2015 (ranije pod brojem P-2/11), odnosno izvršen je uvid u presliku dijelova toga spisa od listova 289-319 (listovi 46-89 ovoga spisa).

6. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno te očitovanih dispozicija stranaka u parnici sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa stečenog bez osnove od 8.726,01 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana prisilne naplate svakog pojedinog iznosa do isplate.

8. Nije sporno da se pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pu P-7026/2015 (ranije P-2/2011) vodi parnični postupak između UG kao tužitelja te GG i SG povodom tužbenog zahtjeva UG kao tužitelja za utvrđenja ugovora ništetnim, uspostavom prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja te podrednog tužbenog zahtjeva za isplatom naknade štete.

8.1. Također, nije sporno da je u navedenom parničnom predmetu presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3495/2015 od 24. siječnja 2019. odlučeno o žalbama tuženika FG i SG protiv prvostupanjske presude Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-2/2011 od 10. svibnja 2013. te je odlučeno o ukupnim troškovima parničnog postupka tako da je pod stavkom II. izreke te drugostupanjske presude naloženo tuženicima GG i SG nadoknaditi tužitelju UG troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 127.900,00 kn.

8.2. Nadalje, nije sporno da je UG na temelju ovršne isprave - presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3495/2015 od 24. siječnja 2019. podnio FINI 8. travnja 2019. zahtjev za izravnom naplatom na novčanim sredstvima SG (u ovoj parnici tužitelja) radi prisilne naplate 1/2 dijela tražbine troškova parničnog postupka koji su mu dosuđeni pod stavkom II. izreke presude sadržane u toj ovršnoj ispravi.

8.3. Isto tako, nije sporno da je FINA u postupku izravne naplate sa računa tužitelja ovršila iznos od ukupno 8.726,01 EUR i to tako što su u više navrata prisilno naplaćeni sljedeći iznosi:

- 3.641,40 EUR dana 10. lipnja 2019.,

- 2.617,04 EUR dana 12. lipnja 2019.,

- 368,01 EUR dana 27. lipnja 2019.,

- 62,03 EUR dana 28. lipnja 2019.,

- 12,66 EUR dana 2. srpnja 2019.,

- 367,48 EUR dana 23. srpnja 2019.,

- 367,22 EUR dana 21. kolovoza 2019.,

- 676,89 EUR dana 28. kolovoza 2019.,

- 613,28 EUR dana 9. rujna 2019.

8.3. Nije sporno da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2620/2019 od 28. kolovoza 2024. povodom revizije tužitelja (a u tome postupku tuženika SG) između ostaloga ukinuta drugostupanjska presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3495/2015 od 24. siječnja 2019. i u dijelu kojim je pod stavkom II. izreke presude bilo odlučeno o troškovima parničnog postupka te je predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

9. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

9.1. Nadalje, odredbom čl. 1115. ZOO propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

9.2. Također, odredbom čl. 1117. st. 2. ZOO propisano je da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

10. Prema tome kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2620/2019 od 28. kolovoza 2024. povodom revizije tužitelja (a u tome postupku tuženika SG) ukinuta drugostupanjska presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3495/2015 od 24. siječnja 2019. i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovni postupak, to je time ukinuta ovršna isprava, odnosno otpala je pravna osnova na temelju koje je tuženik u postupku izravne naplate stekao novčani iznos od ukupno 8.726,01 EUR koji se prema specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje sastoji od glavnog duga s osnova troškova parničnog postupka Pu P-7026/2015 (ranije P-2/2011) i pripadajućih zateznih kamata.

10.1. Dakle, kako je pravna osnova temeljem koje je tuženik od tužitelja stekao iznos od 8.726,01 EUR naknadno otpala, to je tuženik temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO navedeni iznos dužan vratiti tužitelju.

10.2. Suprotno navodima tuženika, okolnost što je u ponovljenom postupku pred Županijskim sudom u Splitu donesena presuda poslovni broj Gž-172/2025-3 od 19. veljače 2025. kojom je ponovno odlučeno o žalbama GG i SG te donesena nova odluka o troškovima parničnog postupka nije od utjecaja na obvezu tuženika da vrati tužitelju ono što je stekao na temelju ovršne isprave koja je ukinuta. Dakle, presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3495/2015 od 24. siječnja 2019. u dijelu pod stavkom II. izreke više ne egzistira, a naplatu troškova parničnog postupka moći će tražiti ona stranka kojoj troškovi parničnog postupka budu pravomoćno dosuđeni i u opsegu u kojem isti budu dosuđeni odlukom donesenom u ponovljenom drugostupanjskom postupku.

11. Iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje proizlazi kako prisilna naplata na novčanim sredstvima tužitelja nije provedena odjednom već je su pojedini iznosi postepeno svakoga mjeseca prenošeni sa računa tužitelja (tamo ovršenika) na račun tuženika (tamo ovrhovoditelja).

11.1. Međutim, tužitelj nema pravo tražiti isplatu zateznih kamata tekućih od dana prisilne naplate svakog pojedinog iznosa do isplate, već sukladno odredbi čl. 1115. u vezi s čl. 1117. st. 2. ZOO ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos koji je tuženik primio s osnove koja je kasnije otpala od trenutka od kada je tuženik postao nepošten, odnosno od sljedećeg dana počevši od dana kada je tuženik saznao da je ovršna isprava ukinuta.

11.2. Kako iz sadržaja preslike dostavnice (list 53 spisa) proizlazi da je rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2620/2019 od 28. kolovoza 2024. kojim je ukinuta ovršna isprava UG dostavljeno 7. studenoga 2024. (i to jer odvjetnik Ante Tonći Mandac više nije na listi odvjetnika), to tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata koje na iznos od 8.726,01 EUR teku od 8. studenoga 2024. do isplate.

12. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.726,01 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. studenoga 2024. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima (stavak I. izreke ove presude), dok je zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata tekućih od dana prisilne naplate svakog pojedinog iznosa do 7. studenoga 2024. odbijen kao neosnovan, a sve kako je precizirano pod stavkom II. izreke ove presude.

13. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP jer nije uspio u parnici samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva za isplatom zateznih kamata zbog čega nisu nastali posebni troškovi, dok je zahtjev tuženika za naknadnom parničnih troškova od 650,00 EUR odbijen kao neosnovan (stavak V. izreke ove presude).

13.1. Prilikom određivanja visine troškova ovaj sud je vodio računa o vrijednosti predmeta spora od 8.726,01 EUR i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife).

13.2. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tužitelju kao potrebni za vođenje parnice odvjetnički troškovi od po 100 bodova za sastav tužbe od 27. studenoga 2024. (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 30. travnja 2024. (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife) i za zastupanje na ročištima 28. svibnja 2025. (Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), ukupno 300 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda iznosi 600 EUR.

13.3. Ne priznaje se putni trošak punomoćnika tužitelja za dolazak na sud u iznosu od 54,60 EUR. Naime, ne ulazeći u pravo stranaka na odabir odvjetnika prema stavu ovog suda ukoliko u sjedištu suda pred kojim se vodi postupak ima dovoljno odvjetnika za zastupanje stranka nije dužna snositi putne troškove odvjetnika suprotne strane. U pogledu troškova sudskih pristojbi tužitelj nije postavio određen zahtjev sukladno odredbi čl. 164. st. 1. ZPP jer nije u troškovniku specificirao za koje sudske pristojbe i u kojem iznosu potražuje naknadu tih troškova.

13.4. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), a stopa je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.

13.5. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 600,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate (stavak III. izreke ove presude), dok je preko tog iznosa do zatraženog iznosa, a za iznos od 54,60 EUR tužiteljev zahtjeva za naknadom troškova parničnog postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan (stavak IV. izreke ove presude).

U Sinju 17. lipnja 2025.

Sutkinja

Nikolina Mandić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke žalba je dopuštena. Podnosi se putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a o istoj odlučuje županijski sud.