Republika Hrvatska

Posl. broj P- 64/2023-32

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Maji Vukmir u pravnoj stvari tužiteljice GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Branki Bajić Alajbeg, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika GRAD SPLIT, OIB: 78755598868, Branimirova obala 17, Split, nakon glavne rasprave održane dana 12. svibnja 2025. u prisutnosti zamj. pun. tužiteljice, odvj. Jure Vlašića i zz tuženika ŽG, na ročištu za objavu presude dana 17. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GRAD SPLIT, OIB: 78755598868, isplatiti tužiteljici

GG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od

7.960,63 EUR (sedamtisućadevetstošezdeseteura šezdesettricenta) u roku od 15 (petnaest) dana zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja, 17. lipnja 2025. godine, a po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, dok se za više tražene kamate s početkom tijeka od 21. srpnja 2021. god. tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženiku GRAD SPLIT, OIB: 78755598868, da tužiteljici GG, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 3.253,10 Eura sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je 20. srpnja 2021. Općinski sud u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, donio rješenje radi provedbe prijavnog lista, a kojim je dopušteno evidentiranje promjene kulture i površine na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], u novo stanje: [adresa] te uknjižba prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] „ [adresa] (145 m2) Z. U. [broj ZK uloška], kao:

Javno dobro u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo Grada Splita. Protiv tog rješenja, tužiteljica je podnijela pravovremen i dopušten prigovor međutim, sud je utvrdio kako takav prigovor nije osnovan. Tužiteljica je bila upisana kao raniji zemljišnoknjižni suvlasnik čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta PUT površine 94 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], za 2/8 dijela cjeline odnosno kao suposjednik za 2/8 dijela cjeline kat. čest. br. [katastarska čestica], Pujanke, Put površine 94 m2, upisana u Pl 15783, k. o. [katastarska općina]. Stoga, zemljišnoknjižna čestica 4081/12 površine 145 m2 k. o. [katastarska općina] formirana je većim dijelom od čestice 4081/12 površine 94 m2 k. o. [katastarska općina] koja je do provođenja parcelacije bila upisana kao suvlasništvo tužiteljice za 2/8 suvlasničkog dijela. Navedena zemljišnoknjižna čestica u naravi predstavlja neasfaltiranu cestu u [adresa] do broja 34 koja vodi do obiteljskih kuća te se ne radi o nerazvrstanoj cesti koju je sagradio, kojom upravlja i koju održava tuženik. Odredbom članka 105. stavak 5. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/ 2022, 114/2022) propisano je kako vlasnik izvlaštene nekretnine radi građenja, rekonstrukcije i održavanja nerazvrstanih cesta ima pravo na novčanu naknadu sukladno zakonu kojim je uređeno izvlaštenje, a može mu se umjesto novčane naknade dati u vlasništvo druga odgovarajuća nekretnina u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, međutim, tužiteljici je oduzet istaknuti suvlasnički dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 94 m2 k. o. [katastarska općina] bez provedenog postupka izvlaštenja te nije dobila isplatu naknade za oduzeti dio predmetne nekretnine. Zbog navedenog traži isplatu iznosa od iznos od 7.050,00 eura.

1.1. Tužbeni zahtjev uređen je podneskom od18.02.2025. sukladno nalazu i mišljenju vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Slavena Runje na iznos od 7.960,63 Eura.

2. Tuženik se protivi tužbi i navodi da je pravni status predmetne nekretnine uređen je sukladno odredbama Zakona o cestama koji je stupio na snagu 28. srpnja 2011. te su primjenom članka 101. istog zakona predmetne čestice postale po sili zakona javno dobro u općoj uporabi i neotuđivo vlasništvo Grada Splita. Tuženik Grad Split je po sili zakona postao vlasnikom nekretnine koja predstavlja nerazvrstanu cestu, točnije, propisano je kako će se upis svih trećih osoba po službenoj dužnosti zamijeniti upisom javnog dobra u općoj uporabi te neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze. Kasnije ističe i prigovor zastare potraživanja, jer da [adresa] postoji daleko prije od stupanja na snagu Zakona o cestama.

3. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu, saslušani svjedoci i tužiteljica, te izrađeno vještvo po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Slavenu Runji.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 7.960,63 Eura, sa pripadajućom kamatom na ime vrijednosti faktično oduzete nekretnine, a za koje tužiteljici nikada nije isplaćena naknada.

6. Nije sporno da je predmetna čest. zem. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] kao [adresa], nerazvrstana cesta u površini od 145 m2 kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Splita a temeljem Prijavnog lista Ureda za katastar nekretnina iz travnja 2021. a odobrenog od Državne geodetske uprave Područnog ureda Split, Klasa: 932-06721-02/371 od 30.04.2021. Također nije sporno da je ranije čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 94 m2 bila uknjižena u Z. U. [broj ZK uloška] kao put u suvlasništvu tužiteljice za 2/8 dijela, dok je Grad Split bio uknjižen kao suvlasnik za 1/8 dijela.

7. Zakon o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 04/23 i 133/23 - dalje ZC) u čl. 131. propisuje da ceste koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste.

7.1. Prema stavku 3. ovoga članka nerazvrstane ceste iz stavka 1. ovoga članka koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar.

7.2. U stavku 4. istoga članka propisano je da nerazvrstane ceste izgrađene do dana stupanja na snagu Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11.) koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a koji pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz članka 107. ovoga Zakona i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista.

8. Budući da u konkretnom slučaju nije proveden postupak izvlaštenja, o pravu tužitelja na naknadu vrijednosti spornoga dijela zemljišta, treba odlučiti primjenom općih propisa obveznog prava, pa u pogledu prigovora zastare vrijede odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

9. Opći zastarni rok kod oduzimanja zemljišta bez provođenja izvlaštenja i bez sklopljene nagodbe za oduzeto zemljište počinje teći od onog trenutka kada je faktično nerazvrstana cesta izgrađena i kada više nije bilo mogućnosti tražiti povrat nekretnina od tuženika koju je posjedovao bez pravnog osnova.

10. Pravo na povrat nekretnine može se ostvariti sve do onog trenutka dok nije promijenjena namjena nekretnine ili dijela nekretnine, tako da više nije moguće s uspjehom zahtijevati predaju u posjed. Od tog trenutka vlasnici takvog zemljišta stječu pravo na naknadu štete ili eventualno naknadu zbog stjecanja bez osnove prema pravilima obveznog prava.

11. Zastara obvezno pravnog zahtjeva za isplatu naknade za zemljište oduzeto radi izgradnje ceste, ako nije doneseno pravomoćno rješenje o izvlaštenju te ako sporni pravni odnos stranaka nije uređen nagodbom, počinje teći od trenutka kada je vlasnik oduzetog zemljišta saznao za promijenjenu namjenu nekretnine ili dijela nekretnine, odnosno kada više nije moguće s uspjehom zahtijevati predaju u posjed te nekretnine, a što je u trenutku izgradnje ceste i završetka radova

12. Nadalje, prema prihvaćenoj i ustaljenoj praksi iskaznoj u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2433/18, Rev-3831/99, Revt-298/15) potvrđeno i od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-5723/2016), a koja polazi upravo od zakonskih propisa prema kojima nerazvrstane ceste predstavljaju javno dobro u općoj uporabi te su neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave i da su nerazvrstane i one ceste koje na dan stupanja na snagu ZC/11 nisu bile evidentirane niti upisane u zemljišnoj knjizi kao takve ako su do stupanja na snagu navedenog Zakona stvarno koristile kao nerazvrstane ceste, za početak tijeka roka zastare za tražbinu isplate njihove tržišne vrijednosti nije odlučan upis u zemljišnoj knjizi navedenog statusa, već je odlučan moment kada je nekretnina stekla status nerazvrstane ceste, odnosno odlučan je moment kada je oduzeta iz posjeda neke osobe i kada je na njoj izgrađena cesta koja se koristi za slobodan promet vozila većeg broja raznih korisnika.

13. Upravo od tog momenta bivši vlasnik oduzete nekretnine na kojoj je izgrađena cesta koja nije razvrstana u javne ceste više nije u mogućnosti tražiti povrat te nekretnine u vlasništvo i posjed, čime se aktivira pravo vlasnika tražiti isplatu njene tržišne vrijednosti.

14. O ovom pitanju doneseno je i pravno shvaćanje koje je zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 27. svibnja 2024. godine iz kojeg proizlazi da zahtjev za isplatu nakande zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka (radi izgradnje prometnice), zastarjeva u općem zastarnom roku iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), s tim da zastara počinje teći od onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed, što je zapravo trenutak izgradnje ceste i završetak radova.

15. Dakle, odlučno za početak tijeka zastare je trenutak izgradnje ceste i završetka radova.

16. Međutim, u konkretnom slučaju tužiteljica je tvrdila da nije tuženik taj koji je izgradio i asfaltirao predmetnu cestu, već da su to učinili upravo susjedi koji jedini ovim putem imaju pristup do svojih nekretnina jer se radi o "slijepoj ulici" koja i nije podobna za prometovanje većeg broja vozila.

17. Prema nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke Zvonimira Rubića predmetna čest. zem. [katastarska čestica] (kat. č. zem. [katastarska čestica]) u naravi je dio [adresa] širine od 3,09 m do 3,20 m i duljine 27,96 m, odvojak koji se proteže uz sjevernu među F-E čestice od tužiteljice i dalje pravocrtno do D i završava u liniji B,C a sa sjeverne strane je omeđen betonskim zidićem A,B i služi kao jedini prilaz pješice i vozilima do nekretnina položenih istočno u odnosu na nekretninu od tužiteljice. Još na očevidu vještak je utvrdio da ne postoji daljnji provoz i prolaz osim do te istočne nekretnine, kao i da pokazani predmet spora predstavlja betonirani podest i kolni prilaz preko kojeg očito prolaze korisnici i posjednici nekretnina položenih istočno od iste.

18. Svjedok FG iskazao je da je ovaj predmetni put o kojem je riječe bio privatno vlasništvo njih troje, i to ĆG, njega e i gđe GG, svatko za po 1/3 dijela. U svoju kuću je doselio **.**.1991. ĆG je prvi doselio u ovo susjedstvo i on je napravio ovaj put i odmah ga je betonirao, a on da ga je kasnije dovršio do svoje kuće jer je njegova kuća zadnja i taj put vodi ravno u njegovo dvorište, tu završava. Gđa GG je doselila zadnja. Inače je ova zemlja bila Slavina očevina, a on je kupio od njenog brata, a ĆG od GG. Inače su ovaj put kasnije u nekoliko navrata popravljali pok. G, Slavičin suprug i on. Betonirali su i popravljali kako se put oštećivao, ali već dugo je zapravo taj put neodržavan i u lošem stanju. Ovim putem se prolazi pješice i automobilom, a radi se o betonirano putu, a ne o asfaltiranoj cesti. Ispod tog puta su položene instalacije, vode, struje, telefona i postoje šahte na putu. Tim putem da može proći tko hoće, ali samo do njegove kuće jer put dalje ne vodi. Tuženik da ne održava ovaj put, niti na istom ima javne rasvjete ni prometnih znakova. On je o uknjižbi tuženika saznao od tužiteljice pa je i sam podnio tužbu protiv Grada Splita radi isplate.

19. Svjedok ĆG naveo je da je on od tužiteljice 1989. kupio zemlju na kojoj je izgradio svoju kuću. On je zapravo prvi doselio i počeo graditi tako da je upravo on probio ovaj put da bi mogao doći do svoje parcele. Tu su kasnije doselili gđa GG i njegov stric FG pa su zajedno: suprug od gđe GG i FG proširili ovaj put, to je bilo negdje 1991-1992., a zatim su ga svi oni zajedno betonirali. Inače, taj put vodi samo do 4 kuće i jedne parcele od gđe GG . Kada kaže 4 kuće to su on, gđa GG, njegov stric FG i obitelj Ž. To je faktički slijepa ulica samo za ove kuće i preostalu parcelu tužiteljice, nema nikakve prometne komunikacije kroz nju. Kada je išao tražiti građevinsku dozvolu da je saznao da je obitelj Ž prodala svoj udio u predmetnoj nekretnini Gradu Splitu. Nitko od njih troje nije nikada dobio nikakvu naknadu za izvlašteni udio u putu. Taj put betoniran je '91, '92 i takav je kakav jest nije se kasnije više dirao, jedino što su put kopali za postaviti kabele za struju i telekomunikacije i vodu ali kada bi te službe put raskopale i postavile kabele ponovno bi ga betonirali. Tuženik nikada nije vršio nikakve radove ni popravke na putu, na njemu nema javne rasvjete niti prometnih znakova, a sam put je i dalje u posjedu njih susjeda, vlasnika susjednih parcela.

20. Saslušana je i tužiteljica koja je iskazala da je njen otac imao veliku parcelu koji je podijelio njoj, bratu i sestri na 3 dijela. Sestra je dobila s donje strane, ona i brat jedan do drugog. Ona da je dio parcele prodala ĆG krajem 80-tih i on je tu prvi počeo graditi kuću. Nakon toga, njen brat je prodao FG i F dijelove parcela. Početkom 90-tih suprug i ona da su počeli graditi kuću i tada su se svi susjedi dogovorili da naprave ovaj put tako što su svaki dali dio od svoje parcele da se napravi put. Misli pri tom na sebe, ĆG, FG i Ž. Put su napravili oko 1990. i on je u istom obliku i površini kao što je i danas, s tim da su ga napravili tako da vodi do jedne njene parcele na kojoj je tada bio dalekovod, a gdje ima vrt i tu završava tako da je to slijepa ulica. Put su odmah betonirali. Svi su se mi tim putem koristili za doći do svojih kuća, pješice ili autom i ona za ići u vrtal. Navodi da nije imala pojma da se grad uknjižio na put sve dok pred neke 4 godine ĆG nije tražio građevinsku dozvolu za nadogradnju kuće i otprilike u to vrijeme dobili su svi od zemljišnika rješenje da ih je grad izvlastio za put i uknjižio se a bez da ih je o tome netko obavijestio i bez da su dobili neku naknadu. U putu da postoji infrastruktura, struja i voda, ali to da su oni, susjedi sami postavljali, na svom putu i stavljali šahte gdje je njima odgovaralo. Na putu nema javne rasvjete ni prometnih znakova, a istim se može pristupiti samo do njihovih kuća jer je to slijepa ulica, pa nije moguća komunikacija automobilima do negdje dalje.

21. Svjedoci su iskazivali suglasno, uvjerljivo i logično, te su njihovi iskazi u suglasju kako sa iskazom tužiteljice tako i sa pisanom dokumentacijom. Opis puta svjedoka odgovara uočenom na licu mjesta, a isto je vidljivo i na fotografijama priloženim uz vještvo vještaka geometra, te uz procjenu vrijednosti nekretnina u izrađenu od strane vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Slavena Runje.

22. Sukladno odredbi čl. 98. ZC Nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, i to posebice:

– ceste koje su na području gradova s više od 35.000 stanovnika te gradova koji su sjedišta županija bile razvrstane u javne ceste Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste (»Narodne novine« br. 54/08., 122/08., 13/09., 104/09. i 17/10.),

– ceste koje povezuju naselja,

– ceste koje povezuju područja unutar gradova i naselja,

– terminali i okretišta vozila javnog prijevoza,

– pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina,

– druge ceste na području naselja i gradova.

23. Odredba čl. 100 ZC propisuje da nerazvrstanu cestu čine:

– cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, sustav za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste, drenaže, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, pothodnik, nathodnik i slično), nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu (zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i slično),

– građevna čestica, odnosno cestovno zemljište u površini koju čine površina zemljišta na kojoj prema projektu treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog pojasa te površina zemljišta na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima (objekti za održavanje cesta, upravljanje i nadzor prometa, benzinske postaje, servisi i drugo),

– zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste,

– prometna signalizacija (okomita, vodoravna i svjetlosna) i oprema za upravljanje i nadzor prometa,

– javna rasvjeta i oprema ceste (odbojnici i zaštitne ograde, uređaji za zaštitu od buke, uređaji za naplatu parkiranja i slično).

24. Iz iskaza svjedoka proizlazi da na predmetnoj "cesti" nema ničeg od navedenog u čl. 100, a sud se uvjerio na licu mjesta da uistinu nema javne rasvjete, prometnih oznaka i signalizacije bilo vodoravne bilo okomite, nema nogostupa ni označenog kolnika, građevina za održavanje ceste itd.

25. Iz iskaza svjedoka proizlazi da su upravo oni probili i napravili put na predmetnom dijelu nekretnine i da su ga potom betonirali i kasnije održavali i popravljali ispucali beton. Dakle tuženik nije u tom smislu poduzeo niti p oduzima ikakve radnje u smislu izgradnje i održavanja ceste. Dakle, predmetna nekretnina je u naravi identična kao i prije stupanja na snagu ZC.

26. Kako je predmetna nekretnina identična kao i ranije tada po mišljenju ovog suda, ali i akutalnoj sudskoj praksi (Gž-520/2021, Županijski sud u Zadru) zastarni rok ne teče od dana stupanja na snagu ZC 28. srpnja 2011. već od dana donošenja rješenja zemljišnoknjižnog odjela ovog suda, Z-17051/2021 kojim je ista uknjižena kao javno dobro u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo Grad Splita. Kako je tužba podnesena 2023. god. to nije protekao opći petogodišnji zastarni rok.

27. Prema vještvu vještak aza procjenu nekretnina tržišna vrijednost predmetne nekretnine iznosi 338,75 Eura/m2, ukupno 35.568,75 Eura, dok je tužiteljica bila vlasnica 2/8 dijela zemljišta, odnosno (kako to i sam navodi) površine od 23,5 m2, pa potražuje naknadu u iznosu od 7.960,63 Eura. Na vještvo stranke nisu imale primjedbi, pa ga sud u cijelosti prihvaća.

28. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev na isplatu potraživanog iznosa je u cijelosti usvojen.

29. Međutim, tužiteljica potraćuje izakonske zatezne kamate pčevši od dana 20. srpnja 2021. god., a što je dan kada je TZemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Splitu donio rješenje o uknjižbi predmetne nekretnine kao javnog dobra u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo Grada Splita.

29.1. Tužiteljici presuđeni iznos od 7.960,63 eura predstavlja naknadu prometne vrijednosti dijela zemljišta dosuđenog kao naknada štete, slijedom čega tužiteljici pripada i pravo na zakonske zatezne kamate. Radi se o nenovčanoj imovinskoj šteti čiju je visinu sud utvrdio danom presuđenja, pa tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja. Prema čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) naknada štete dospijeva od dana nastanka štete, što znači da nastankom štete nastaje i štetnikova obveza njezina popravljanja uspostavljanjem prijašnjeg stanja ili plaćanjem naknade u novcu. U slučaju naknade štete u novcu štetnik ne može pasti u zakašnjenje sa ispunjenjem te obveze prije nego mu je poznata njezina visina, pa u situaciji kada se visina štete utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, tek tada je došlo do dužničkog zakašnjenja, od kada počinju teći i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pri čemu se uzima da je tužiteljica uspjela u cijelosti sa svojim tužbenim zahtjevom.

30.1. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: za sastav tužbe, sastav podnesaka od 05.10.2023. i 18.02.2025., zastupanje na ročištima od 09.10.2023., 16.01.2024., 08.04.2024., 29.10.2024., 04.02.2025., 12.05.2025. sve po 100 bodova, ukupno 1000 bodova, što pomnoženo sa 2,00 Eura koliko iznosi vrijednost boda daje 2.000,00 Eura, uvećano za 25% na ime PDV-a što daje 2.500,00 Eura, te uvećano za troškove očevida i vještačenja u iznosu od 700,00 Eura, pristojbu tužbe u iznosu od 26,55 Eura, te isto toliko za pristojbu presude ukupno daje 3.253,10 Eura, pa je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 17. lipnja 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženik