Poslovni broj: P-1558/2023-30

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu tog suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužitelja ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicama iz Odvjetničkog društva Vizentin Brnabić, & Rud j.t.d. iz Rijeke, protiv tuženika OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kovačević i dr. Iz Rijeke, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 10. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, a koja presuda je objavljena 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 1. i 10.d)1. Ugovora o kreditu broj 17205/06 od 20.03.2006. godine sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koje glase:

„1.1....u iznosu od CHF 15.000,00 (slovima:petnaesttisućašvicarskihfranaka)......u kunskoj protuvrijednosti, prema kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenja.” “10.d) 1. Mjesečni anuiteti plaćaju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća...”

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.849,62 EUR preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 3,00 EUR od 11.04.2006 do isplate

na iznos od 4,02 EUR od 11.05.2006 do isplate

na iznos od 4,29 EUR od 13.06.2006 do isplate

na iznos od 2,98 EUR od 11.07.2006 do isplate

na iznos od 2,26 EUR od 11.08.2006 do isplate

na iznos od 3,50 EUR od 12.09.2006 do isplate

na iznos od 3,30 EUR od 11.10.2006 do isplate

na iznos od 1,80 EUR od 11.11.2006 do isplate

na iznos od 1,82 EUR od 12.12.2006 do isplate

na iznos od 0,14 EUR od 11.01.2007 do isplate

na iznos od 0,07 EUR od 13.02.2007 do isplate

na iznos od 1,58 EUR od 13.03.2007 do isplate

na iznos od 0,45 EUR od 11.01.2008 do isplate

na iznos od 2,50 EUR od 11.03.2008 do isplate

na iznos od 11,50 EUR od 11.10.2008 do isplate

na iznos od 4,67 EUR od 11.11.2008 do isplate

na iznos od 14,81 EUR od 11.12.2008 do isplate

na iznos od 14,52 EUR od 13.01.2009 do isplate

na iznos od 16,39 EUR od 11.02.2009 do isplate

na iznos od 13,42 EUR od 11.03.2009 do isplate

na iznos od 10,57 EUR od 11.04.2009 do isplate

na iznos od 10,57 EUR od 12.05.2009 do isplate

na iznos od 7,75 EUR od 11.06.2009 do isplate

na iznos od 10,64 EUR od 11.07.2009 do isplate

na iznos od 11,00 EUR od 11.08.2009 do isplate

na iznos od 9,69 EUR od 11.09.2009 do isplate

na iznos od 8,32 EUR od 13.10.2009 do isplate

na iznos od 10,92 EUR od 11.11.2009 do isplate

na iznos od 12,63 EUR od 11.12.2009 do isplate

na iznos od 15,07 EUR od 12.01.2010 do isplate

na iznos od 15,85 EUR od 11.02.2010 do isplate

na iznos od 18,84 EUR od 11.03.2010 do isplate

na iznos od 18,31 EUR od 13.04.2010 do isplate

na iznos od 20,67 EUR od 11.05.2010 do isplate

na iznos od 25,36 EUR od 11.06.2010 do isplate

na iznos od 25,04 EUR od 13.07.2010 do isplate

na iznos od 34,21 EUR od 11.08.2010 do isplate

na iznos od 28,67 EUR od 11.09.2010 do isplate

na iznos od 28,67 EUR od 12.10.2010 do isplate

na iznos od 34,26 EUR od 11.11.2010 do isplate

na iznos od 45,61 EUR od 11.12.2010 do isplate

na iznos od 41,52 EUR od 11.01.2011 do isplate

na iznos od 41,84 EUR od 11.02.2011 do isplate

na iznos od 37,42 EUR od 11.03.2011 do isplate

na iznos od 41,42 EUR od 12.04.2011 do isplate

na iznos od 53,92 EUR od 11.05.2011 do isplate

na iznos od 53,98 EUR od 11.06.2011 do isplate

na iznos od 69,84 EUR od 12.07.2011 do isplate

na iznos od 69,84 EUR od 11.08.2011 do isplate

na iznos od 52,89 EUR od 13.09.2011 do isplate

na iznos od 52,00 EUR od 11.10.2011 do isplate

na iznos od 825,28 EUR od 27.10.2011 do isplate

po stopi koja za period do 31.12.2007. godine iznosi 15%, za period od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine iznosi 14%, od 01.07.2011. nadalje iznosi 12%, a za slučaj promjene kamatne stope po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe članka 9.1. Ugovora o kreditu broj 17205/06 od 20.03.2006. godine sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika, odnoseće na redovnu kamatu koja glasi:

“......a utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora.”

IV. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 2. i 10. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 16597/06 od 21.03.2006. godine sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koje glase:

„2.1....u kunskoj protuvrijednosti od CHF 117.000,00

(slovima:stotinusedamnaesttisućašvicarskihfranaka).

2.2....po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita.

2.3. Sve obveze iz Ugovora obračunavaju se i iskazuju na istovjetan način-u izabranoj stranoj valuti (CHF-kao valuta Ugovora)....”

“10.d) 1. Mjesečni anuiteti izraženi u CHF-valuti Ugovora podmiruju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.”

V. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 22.634,98 EUR preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 1,86 EUR od 11.05.2006 do isplate

na iznos od 2,75 EUR od 13.06.2006 do isplate

na iznos od 3,10 EUR od 12.09.2006 do isplate

na iznos od 27,44 EUR od 11.10.2008 do isplate

na iznos od 3,63 EUR od 11.11.2008 do isplate

na iznos od 39,00 EUR od 11.12.2008 do isplate

na iznos od 37,99 EUR od 13.01.2009 do isplate

na iznos od 46,80 EUR od 11.02.2009 do isplate

na iznos od 35,92 EUR od 11.03.2009 do isplate

na iznos od 25,46 EUR od 11.04.2009 do isplate

na iznos od 24,57 EUR od 12.05.2009 do isplate

na iznos od 24,80 EUR od 11.06.2009 do isplate

na iznos od 24,80 EUR od 11.07.2009 do isplate

na iznos od 26,10 EUR od 11.08.2009 do isplate

na iznos od 21,46 EUR od 11.09.2009 do isplate

na iznos od 18,71 EUR od 13.10.2009 do isplate

na iznos od 25,80 EUR od 11.11.2009 do isplate

na iznos od 33,13 EUR od 11.12.2009 do isplate

na iznos od 40,59 EUR od 12.01.2010 do isplate

na iznos od 42,47 EUR od 11.02.2010 do isplate

na iznos od 54,11 EUR od 11.03.2010 do isplate

na iznos od 52,22 EUR od 13.04.2010 do isplate

na iznos od 60,65 EUR od 11.05.2010 do isplate

na iznos od 77,44 EUR od 11.06.2010 do isplate

na iznos od 76,30 EUR od 13.07.2010 do isplate

na iznos od 109,11 EUR od 11.08.2010 do isplate

na iznos od 109,32 EUR od 11.09.2010 do isplate

na iznos od 89,26 EUR od 12.10.2010 do isplate

na iznos od 109,27 EUR od 11.11.2010 do isplate

na iznos od 149,89 EUR od 11.12.2010 do isplate

na iznos od 135,23 EUR od 11.01.2011 do isplate

na iznos od 132,80 EUR od 11.02.2011 do isplate

na iznos od 117,41 EUR od 11.03.2011 do isplate

na iznos od 131,34 EUR od 12.04.2011 do isplate

na iznos od 174,86 EUR od 11.05.2011 do isplate

na iznos od 175,09 EUR od 11.06.2011 do isplate

na iznos od 171,29 EUR od 12.07.2011 do isplate

na iznos od 171,29 EUR od 11.08.2011 do isplate

na iznos od 173,23 EUR od 13.09.2011 do isplate

na iznos od 174,28 EUR od 11.10.2011 do isplate

na iznos od 167,91 EUR od 11.11.2011 do isplate

na iznos od 8.164,45 EUR od 26.11.2011 do isplate

na iznos od 11.351,85 EUR od 30.11.2011 do isplate

po stopi koja za period do 31.12.2007. godine iznosi 15 %, za period od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine iznosi 14%, od 01.07.2011. nadalje iznosi 12%, a za slučaj promjene kamatne stope po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

VI. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe članka 11.1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 16597/06 od 21.03.2006. godine sklopljenog izmeđutužitelja i prednika tuženika, odnoseće na redovnu kamatu koja glasi:

“......a utvrđuje se Odlukom Kreditora.”

VII.Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.600,00 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 17. lipnja 2025. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je 20.03.2006. g. kao korisnik kredita sa pravim prednikom tuženika kao kreditora sklopio Ugovor o kreditu sa broj 17205/06 bez određene namjene u iznosu od 15.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom u čl .4. da je ugovorena kamatna stopa od 6,49% godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora. Dana 21.03.2006. g. da je sa prednikom tuženika sklopio ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva broj 16597/06 u svojstvu korisnika kredita i protivnika osiguranja s namjenom refinanciranja i adaptacije nekretnine u iznosu o 117.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja. Ovim ugovorom u čl. 5. da je ugovorena kamatna stopa od 4,20 % godišnje promjenjiva u skladu s vrijedećom odlukom kreditora. Oba kredita da su prijevremeno zatvorena u studenom 2011.g. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu da mu nije uručena daljnja dokumentacija Opći uvjeti banke ili odluke o načinu obračuna kamatne stope. Predmetni ugovori da su tipski ugovori te se o njihovim odredbama nije niti jednom pregovaralo. Odredbe ugovora o kreditu u kojoj se glavnica kredita veže za odredbu CHF da je ništetna. U ovom slučaju kao i u sličnim slučajevima banke da su propustile informirati potrošače o općem riziku vezanom uz valutnu klauzulu u CHF. Poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda RH posl .br. Pž-6632/2017. Navodi da je ništetna i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ali zbog zastare ne traži isplatu. Slijedom navedenog predlaže da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev sadržaja naznačenog kao u izreci prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu nakon izvršenog vještačenja u podnesku od 25.03.2025. Tužitelj traži pored utvrđenja ništavim odredbe o valutnoj klauzuli (i promjenjivoj kamatnoj stopi ) i isplatu preplaćenih iznosa s osnove navedene ništave odredbe u iznosu od ukupno 24.484,60 eura sa kamatama i troškovima postupka.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i osnov i visinu. Ističe prigovor zastare a zbog zastare preplate temeljem ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi smatra da tužitelj nema pravni interes niti za utvrđenje ništavosti te odredbe. Odredbe ugovora koje reguliraju vezanje kredita uz kunsku protuvrijednost u CHF da nisu zabranjene niti jednim propisom u RH pa onda odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu nisu ništave. Tužitelj da je pristao na primjenu valutne klauzule pa time i na mogućnost osciliranja tečaja CHF tijekom trajanja ugovora o kreditu. On da je svjesno i dobrovoljno na sebe preuzeo rizik mogućeg nepovoljnog tečaja. Osporava visinu te navodi da ukoliko sud smatra da je zahtjev tužitelja osnovan onda da bi prilikom vještačenje trebalo i utvrditi i iznose " minusa " odnosno razdoblje otplate kredita kada je tečaj bio niži od početnog . To stoga što ukoliko se radi o ništavosti, pravo povrata odnosno potraživanja da vrijedi za obje strane pa ni tužitelj ne može uživati u plodovima stjecanja bez osnove. Predlaže odbiti zahtjev tužitelja.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu, saslušao tužitelja a proveden je i dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš iz Rijeke- Marimar Fin d.o.o. Druge dokaze stranke nisu predlagale.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tužitelj potražuje ovom tužbom potražuje razliku plaćenog iznosa u odnosu na prvobitno ugovoreni iznos kredita koja je nastala zbog primjene valutne klauzule u švicarskim francima i to za oba kredita Neosnovano tuženik navodi da se učinak kolektivne presude proteže samo na kredita koji su još u otplati te da tužitelj nema pravni interes za podnošenje ove tužbe.

6. Pravo na isticanje ništavosti ne zastarijeva te jednom utvrđene ništave odredbe ne mogu konvalidirati pa nema zapreke utvrđenju ništavosti pojedinih ugovornih odredbi i ako je tuženik uskladio svoje poslovanje sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju.

7. Nesporno je da su tužitelj i tuženik sklopili dana 20.03.2006. ugovor kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 15.000,00 CHF protuvrijednosti u kunama a kako je to određeno čl. 1. istog ugovora. Nadalje tužitelj i tuženik su sklopili 21.03.20206. g. ugovor o kreditu kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 117.000,00 CHF protuvrijednosti u kunama a kako je to određeno čl. 2. istog ugovora

8. U čl.10. ugovora o kreditu od 20.03.2006. g. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u 84 mjesečna anuiteta u iznosu od po 222,88 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju kreditora važeće na dan plaćanja dok je u čl. 1. ugovoren iznos kredita od 15.000,00CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju za CHF banke tuženika važećem na dan korištenja. U čl.10. ugovora o kreditu od 21.03.2006. g. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u 240 mjesečnih anuiteta u iznosu od po 724,19 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju kreditora važeće na dan plaćanja dok je u čl. 1. ugovoren iznos kredita od 117.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

9. Nesporno je da je kredit sklopljen 20.03.2006. g. isplaćen po srednjem tečaju banke za CHF na dan korištenja kredita koji je na dan isplate iznosio 1 CHF=4,56720 HR dok je kredit sklopljen 21.03.2006.g. isplaćen po prodajnom tečaju devize za CHF banke kreditora koji je iznosio 1 CHF= 4,68370.

10. Sporno je među parničnim strankama da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz čl. 1. i 10. oba predmetna Ugovora o kreditu ništave slijedom čega bi onda tuženik bio u obvezi vratiti tužitelju isplaćene iznose primjenom tih ugovornih odredbi. Sporno je i da li je nastupila zastara. Sporno je da i da li su ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz sklopljenih ugovora o kreditu. Sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva koji je naznačen u tužbi ali je dužan sam iznaći pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u okviru činjenične osnove tužbe kojom je vezan. ( čl 186. ZPP-a ).

11. U pravilu na tražbine radi povrata onog što su stranke dale jedna drugoj temeljem ništavih ugovora primjenjuje se institut stjecanja bez osnove time da tražbine stečene bez osnove zastarijevaju u općem petogodišnjem roku iz čl. 225. ZOO-a a rok zastare počinje teći od dana kada je došlo do isplate onoj stranci koja je dužna vratiti primljeno po osnovi ništavog ugovora. Što se tiče tražbina naknade štete zbog povrede obveze one zastarijevaju za vrijeme određeno za zastaru te obveze (čl. 230. st. 3. ZOO- a). Pitanje zastare riješio je Vrhovni sud RH svojom odlukom posl. br. Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. u kojoj se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 242. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutke pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe tj. od 13.06.2014.g. Što se tiče zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužitelja za isplatom zastarijeva 2023. g. s obzirom da je presuda Pž-6632/17 o valutnoj klauzuli donesena 14. lipnja 2018. g. Ovo stoga što sve posljedice utvrđenja navedenih presuda donesenih u korist potrošača nastupaju od donošenja takve presude suda uvažavajući zastarni rok od pet godina. Uzimajući u obzir primjenu shvaćanja iz navedenih odluka zastara za više isplaćene iznose po osnovu tečajne razlike bi počela teći 14. lipnja 2018. g. i istekla bi 14. lipnja 2023. g. Kako je tužba podnesena 13.06.2023. to slijedi da utuženi iznosi s osnove preplaćenih tečajnih razlika nisu u zastari,.

12.Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. g. izražen je stav da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. To se odnosi na pravomoćnost odluke donesene u postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača a ne na pravomoćnost odluke u ovom postupku.

13. Nesporno je da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu posl br. P- 1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

14. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je Presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. i presudom Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-249/14 od 09. travnja 2015. g. utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 06. kolovoza 2007. g. i to čl. 81., 82. i 90. a od 07. kolovoza 2007. g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN.79/07, 125 /07 i dr. ) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, i tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita prilikom zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.

15. Što se tiče valutne klauzule treba uzeti u obzir utvrđenja iz presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. g. U navedenoj presudu Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapale u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr.) . Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao se i ovdje tužitelj. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.

16. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF jer je ocijenjeno da su tužene banke, pa tako i ovdje tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanja ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tom sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo jer suprotno tuženik nije dokazao. Smatra se da se i pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe a što u konkretnoj situaciji nije slučaj. Tuženik nije ni predlagao saslušanje nekog od svjedoka- zaposlenika banke dok je tužitelj u svom iskazu pojasnio da nikakvog posebnog govora niti o valutnoj klauzuli nije bilo niti o rizicima valutne klauzule; tekst ugovora da je bio pripremljen te on nije mogao intervenirati u njegov sadržaj.

17. Temeljem odredbe čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Sud je dakle vezan pravnim utvrđenjem u smislu naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesen u sporu po kolektivnoj tužbi samo u parnicama za naknadu štete ili isplate pod uvjetom da se stranke pozovu na takvo utvrđenje. U ovom slučaju tužitelj se pozvao na utvrđenja iz navedene presude Vrhovnog suda. Slijedom navedenog ništava je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 9.1. Ugovora o kreditu broj 17205/06 te z točke 11.1. Ugovora o kreditu broj 16597/06 od 21.03.20206. g. pa je zahtjev tužitelja u točki III. i VI. trebalo usvojiti.

18. Vezano za osnov tužbenog zahtjeva sud je uzeo u obzir i utvrđenja iz Presuda Vrhovnog suda RH Rev-2221/2018, Rev-249/14 i Rev-2245/2017 te Visokog Trgovačkog suda Pž-6632/2017. Tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno. Pri tome se ističe da niti u jednom postupku potrošača protiv tuženika ili ostalih banaka nije utvrđeno da se pojedinačno pregovaralo prilikom sklapanja ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ili o valutnoj klauzuli. Treba reći i da činjenica što je ugovor o kreditu solemniziran ne utječe na činjenicu da li su pojedine ugovorne odredbe ništave jer ako je neka odredba ništava ona je ništava od samog početka i bez solemnizacije. Bilježnik nije bio u obvezi pregovarati sa tužiteljem o pojedinim odredbama ugovora pa tako niti o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. To je upravo bila obveza tuženika.

19. Sud utvrđuje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka i to one odredbe kojima je ugovorena ugovorena valutna klauzula u CHF a to su odredbe odnosno dijelovi odredbi 1.2. i 10. oba predmetna ugovora o kreditu . Ovo stoga što odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. t. 1. ZPP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a a o čemu se radi u ovom slučaju. Već je navedeno da se tužitelj pozvao na utvrđenja iz presuda kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a tj. a to je da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. Navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502 a st. 1. ZPP-a.

20.Stoga nisu od važnosti navodi tuženika izneseni tijekom postupka kojim se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluka u kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

21. Konačno i Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je 03. veljače 2021. g. tužbe sedam hrvatskih banaka i potvrdio ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u švicarskim francima.

22.Tužitelj je potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ( NN- 96/03) jer je sklopio predmetni pravni posao kao fizička osoba u svrhu koja nije namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti što se konačno vidi iz sadržaja samog ugovora o kreditu. Tužitelj je podigao gotovinski kredit 20.03.2006. g. a stambeni 21.03.2006. g. tj. ranije podignut stameni kredit u valuti DEM mu je pretvoren u kredit u valuti CHF. Tuženik je taj koji je u obvezi dokazati da tužitelj eventualno koristi sredstva kredita u svrhe koje bi mu osporavale svojstvo potrošača.

23. Kako su odredbe o valutnoj klauzuli ništavne to je trebalo tužbeni zahtjev usvojiti u točkama I. i IV. a tuženik je u obvezi vratiti stečeno bez osnove tužitelju ( u odnosu na razliku u tečaju ) temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. ZOO-a s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a.

24. Vještak financijske struke Goranka Šmer Maraš je izračunala tečajnu razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita sklopljenog 20.03.2006. g. što ukupno iznosi 1.849,62 eura. Manje plaćeni anuiteti- negativne tečajne razlike između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća i plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita da iznose 37,61 eura. Što se tiče ugovora o kreditu sklopljenog 21.03.2006. g. tečajna razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita sklopljenog ukupno iznosi 22.634,98 eura. Manje plaćeni anuiteti- negativne tečajne razlike između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća i plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita da iznose 398,05 eura.

25. Na nalaz imenovanog vještaka tužitelj nije imao primjedbi i uredio je tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka.

26. Tuženik nije imao primjedbi na matematički obračun vještaka ali je tražio da se uzmu u obzir i negativne razlike. Stranke nisu tražile saslušanje vještaka.

27. Sud je dosudio naknadu sukladno nalazu vještaka koji je od strane suda prihvaćen u cijelosti pa su tužitelju dosuđeni naznačeni iznosi sukladno nalazu vještaka. parničnom postupku. Tuženik je danom uplate tužitelja stekao određeni iznos bez osnove. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH utvrđeno je nepošteno postupanje banaka prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope pa je onda jasno da su banke nesavjesno postupale slijedom čega kamata ima teći od dana stjecanja tj. od uplate tužitelja.

28. U odnosu na navode tuženika kako bi se trebali uzeti u obzir i tzv " minusi " odnosno razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog treba reći da tuženik nije postavio takav zahtjev niti protutužbom niti prigovorom radi prijeboja tj. nije brojčano izrazio ni postavio svoj zahtjev. Osim toga, plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa jer je čitavu uplatu primio tuženik pa ni ne postoji njegova obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Zato ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tuženik je svjesno prešutio i zatajio tužitelju okolnosti vezane uz rizičnost valutne klauzule pa je krivnja za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli na tuženiku. Prigovor prijeboja bio bi onda neosnovan i s osnova eventualne tražbine kao naknade štete.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1.Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe i podneska od 16.10.2023.. g. u visini od po 250 bodova, sastav podneska od 25.02.2025. u visini od 125 bodova (Tbr.8/3) zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištu 10.06.2025. u visini od 250 bodova a na ročištu 13.11.2023. u visini od 125 bodova ( Tbr. 9/2 jer se na ovom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi ) što ukupno iznosi 1000 eura. Tome treba pridodati i troškove vještačenja od 600 eura pa je ukupni trošak tužitelja 1.600,00 eura. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja trebalo je odbiti. Ovo stoga što mu nije priznati trošak sastava podnesaka s preciziranim zahtjeva u vrijednosti boda od 250 ( priznato mu je 125 ) jer se ne radi o obrazloženom podnesku te mu nije priznat trošak pristupa na sva ročišta po Tbr.9/1 iz već iznesenih razloga.

U Rijeci, 17. lipnja 2025.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po pun.

U Rijeci ,17.06.2025.