- 1 -              Rev 668/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 668/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. (ranije V. d.o.o.), Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., protiv tuženika D. L. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. C., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-2607/16 od 28. studenoga 2018., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-6603/11-16 od 2. studenoga 2016., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci br. Gž-2607/16 od 28. studenoga 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-6603/11-16 od 2. studenoga 2016. u dijelu pod toč. I. izreke, a gdje je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.819.902,79 kn, sa zateznom kamatom, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, a kojim je traženo da tuženik tužitelju isplati iznos od 10.608.657,04 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 9. rujna 2011. do isplate, iznos od 7.160.993,51 kn sa zateznom kamatom tekućom od 9. rujna 2011. do isplate, te iznos od 7.819.902,79 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 23. studenoga 2011. do isplate (toč. I.). Naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 813.125,00 kn (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 7.819.902,79 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 23. studenoga 2011. do isplate.

 

Rješenjem suda prvoga stupnja ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke gdje je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.608.657,04 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 9. rujna 2011. do isplate, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.160.993,51 kn sa zateznom kamatom tekućom od 9. rujna 2011. do isplate, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, te u toč. II. izreke, te je u tim dijelovima predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč. I.). Ujedno je odlučeno da će se o zahtjevu za naknadu troškova postupka po žalbi odlučiti od strane prvostupanjskog suda u konačnoj odluci (toč. II.).

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, ukinu obje nižestupanjske presude, te predmet, i u tom dijelu, vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju koji je podnio tuženik osobno poriču se svi navodi tužitelja, te se predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. U  revizijskoj fazi postupka sporan je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 7.819.902,79 kn, a koja mu je nastala zbog plaćanja sudskih pristojbi i troškova sudske ovrhe, jer da je tužitelj provodio sudsku umjesto izvansudske ovrhe. Naime, u tom dijelu je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu i odbio žalbu tužitelja.

 

7. Prvostupanjski sud u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja utvrđujući da je odredbama čl. 10. i čl. 11. toč. 8. Ugovora o zastupanju od 23. srpnja 2009. izričito predviđeno, uz vođenje postupaka izvansudske ovrhe, i provođenje postupka sudske ovrhe. Osim toga, glede ranije razdoblja u tom ugovoru je zabilježen odnos stranaka koji je postojao i u razdoblju prije zaključenja tog ugovora. Prvostupanjski sud zaključuje  da je tužitelj mogućnost izbora između vođenja sudske i izvansudske ovrhe prepustio tuženiku kao svom punomoćniku, a iz iskaza svjedoka R. H. proizlazi da je kod tužitelja postojala osoba zadužena za nadzor tuženikova obavljanja poslova u pravnom dijelu. Iz toga prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije povrijedio ugovor o zastupanju, a ako i jest, do toga je došlo uz pristanak tužitelja kao oštećenika, a što znači da tužitelj nema pravo od tuženika zahtijevati naknadu štete prouzročene tim radnjama u smislu odredbe čl. 1054. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).

 

8. Drugostupanjski sud potvrđujući u tom dijelu prvostupanjsku presudu ističe da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da bi tužitelju kao opunomoćitelju i nalogodavcu tuženika kao njegovog punomoćnika i nalogoprimca pripadalo pravo na naknadu štete od istoga nastale plaćanjem pristojbi i troškova sudske dostave u postupcima u koje je tuženik kao njegov punomoćnik pokretao radi sudske ovrhe, jedino u situaciji da tužitelj takve troškove nije naplatio od svojih dužnika, tj. ovršenika u tim postupcima. Kako tužitelj ne tvrdi da te troškove nije naplatio od svojih dužnika, niti je predložio dokaze na te okolnosti, kao niti dokaze da su sudovi odbacivali ovršne prijedloge  koje je kao njegov punomoćnik sastavio tuženik, a koji su podneseni sudu bez prethodnog pokušaja namirenja tužiteljevih tražbina na bankovnim računima njegovih dužnika u izvansudskoj ovrsi, pa da bi mu time bila nanesena šteta u smislu odredbe čl. 1046. ZOO, to već iz tih razloga nije bilo mjesta da se u tom dijelu udovolji tužbeno zahtjevu tužitelja, radi čega su ostali žalbeni navodi irelevantni.

 

9. Tužitelj u reviziji prije svega ističe da je drugostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, te čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP.

 

10. Naime, osnovano tužitelj ukazuje na počinjene bitne povrede. Naime, iz sadržaja spisa je vidljivo da je tužitelj predlagao, na okolnost utvrđivanja postojanja štete i njezine visine, provođenje dokaza uvidom u konto kartice dobavljača, provođenje financijskog vještačenja, potpisane izjave odvjetnika, te odluke sudova kojima su odbijeni prijedlozi za ovrhu, jer se prethodno nije pokušala izvansudska ovrha. U prvostupanjskoj presudi nema nikakvih razloga o tome zbog čega ti dokazi nisu provedeni, jedino je navedeno da je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenja dokaza financijskim vještačenjem.

 

11. U žalbi protiv prvostupanjske presude, u dijelu koji je predmet revizijskog postupka, tužitelj je ponovio tvrdnje da prvostupanjski sud nije proveo dokaze koje je tužitelj predložio, dok je drugostupanjski sud naveo da tužitelj niti ne tvrdi da te troškove nije naplatio od svojih dužnika, niti je predložio na te okolnosti dokaze, a niti da su sudovi odbacivali ovršne prijedloge jer je tuženik pokretao sudsku ovrhu bez prethodnog pokušaja namirenja tražbina tužitelja u izvansudskoj ovrsi.

 

12. Prema shvaćanju revizijskog suda parnični sud ne može odbiti zahtjev tužitelja, odnosno isti ocijeniti neosnovanim, u slučaju kada je odbio provesti dokaze koje je na okolnost osnovanosti zahtjeva predložila stranka, a niti je dano obrazloženje zbog čega predloženi dokazi od strane tužitelja nisu od važnosti za presuđenje. Tome treba dodati da niti drugostupanjski sud u svojoj odluci nije odgovorio na žalbene navode tužitelja o tome da nisu provedeni dokazi koje je predložio, radi čega su počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, odnosno iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Treba istaći da je financijsko vještačenje predloženo u podnesku punomoćnika tužitelja 23. studenoga 2011., izjave odvjetnika priložene su uz podnesak punomoćnika tužitelja od 23. studenoga 2011., te ponovno uz žalbu tužitelja protiv prvostupanjske presude, dok su odluke sudova priložene uz podnesak tužitelja od 9. rujna 2011.

 

13. Stoga je zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka valjalo ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu, kao i prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I. a gdje je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 7.819.902,79 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, te predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

14. U nastavku postupka nižestupanjski sudovi će otkloniti počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, te u tom smislu provesti dokaze koje će predložiti parnične stranke, te novom odlukom odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka.

 

Zagreb, 29. kolovoza 2023.