Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 340/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine
Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te
Dragana Katića, Darka Milkovića i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari
tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 226948577747, Zagreb, Ulica grada
Vukovara 282, koga zastupa Mislav Biočić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika
HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Širolina 4, koga
zastupa punomoćnica Divna Savić, mag. iur., i tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d.,
OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, koju zastupa Domenica
Vulin, mag. iur., radi isplate, odlučujući o revizijama tuženika protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2737/2021-2 od 27. srpnja 2021., kojom
je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1717/2017 od 1. listopada
2020., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,
r i j e š i o j e:
Prihvaćaju se revizije tuženika, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske broj Pž-2737/2021-2 od 27. srpnja 2021. i predmet se vraća
drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za solidarnu isplatu iznosa
od 9.000,00 kn / 1.194,50 EUR, kao i zahtjev za naknadu troška postupka, sve s
pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi
tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. trošak postupka u iznosu od 3.750,00 kn
/499,71 EUR.
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i tuženicima je
naloženo solidarno isplatiti tužitelju iznos od 9.000,00 kn / 1.194,50 EUR, te naknaditi
troškove postupka u iznosu 9.293,76 kn / 1.233,49 EUR, sve s pripadajućim zateznim
kamatama.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4930/2021-2 od 16. siječnja 2023. tuženicima dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:
„Odgovara li pravna osoba koja upravlja cestom trećim osobama za štetu nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač po osnovi krivnje ili uzročnosti?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženici podnijeli
su reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne
novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,
89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
Predlažu da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbije u
cijelosti (oba tuženika), ili da je ukine (tuženik Croatia osiguranje d.d.).
5. Na revizije nije odgovoreno.
6. Revizije su osnovane.
7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja kao osiguratelja koji je svom osiguraniku
iz kasko osiguranja naknadio štetu nastalu naletom na srnu na Autocesti Rijeka -
Zagreb, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., kao pravne osobe koja gospodari
tom cestom, te protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. kao osiguratelja prvotuženika.
8. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku
presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog
kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a). U reviziji stranka treba određeno navesti i
obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge
izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2.
ZPP-a).
9. Tuženici naznačenim pitanjem osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava iz
čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i
78/15 - dalje: ZOO), te čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11,18/13,
22713, 148/13 i 92714 - dalje: ZC).
10. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu neimovinske štete, prvostupanjski sud
je u bitnom zaključio da je tuženik dokazao da nije bilo propusta prvotuženika u
održavanju ceste te da nije odgovoran za dolazak divljači na kolnik.
11. Drugostupanjski sud izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o
presumiranoj odgovornosti prvotuženika ocijenio je neosnovanim izrazivši pritom
shvaćanje iz kojeg bi se moglo zaključiti da je, u situaciji kad se divljač našla na
prostoru u koji nije mogla ući da je cesta pravilno projektirana i pravilno održavana,
odgovornost Hrvatskih autocesta d.o.o. objektivna.
12. Osnovana je tvrdnja revidenata da je drugostupanjski sud, zaključivši o objektivnoj
odgovornosti tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., pogrešno primijenio materijalno
pravo.
13. Po ocjeni ovog suda, shvaćanje drugostupanjskog suda da djelatnost Hrvatske
autoceste d.o.o., „čija je svrha omogućavanje sigurnog i nesmetanog prometa opasnih
stvari javnom cestom po samoj logici stvari predstavlja opasnu djelatnost“, je
pogrešno. Naime, sama djelatnost upravljanja cestom, pa ni autocestom, neovisno o
tome što se cestom kreću vozila koja s obzirom na svoja svojstva predstavljaju opasnu
stvar, nije opasna djelatnost. Stoga osobe koje upravljaju cestom ne odgovaraju po
objektivnoj odgovornosti (čl. 1045. st. 3. ZOO-a), već po pretpostavljenoj krivnji prema
odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a).
14. I odredbom čl. 50. ZC-a, kao posebnog propisa važećeg u vrijeme štetnog
događaja, regulirana je odgovornost za štetu pravnih osoba koje upravljaju javnom
cestom, za štetu trećim osobama nastaloj na javnoj cesti zbog naleta na divljač, kao
pretpostavljena odgovornost, i to zbog propusta u označavanju ceste.
15. Stoga odgovor na naznačeno pitanje, o kojem postoji ustaljena praksa ovog suda, glasi:
Pravna osoba koja upravlja cestom trećim osobama za štetu nastalu na javnoj cesti
zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje.
16. Drugo je, međutim, pitanje mogućnosti dokazivanja nepostojanja propusta pravne
osobe koja gospodari autocestom za nastanak štete zbog zadržavanja divljači na
autocesti, jer doista po logici stvari, kako to zaključuje i drugostupanjski sud, ako je
autocesta pravilno projektirana i održavana divljač se ne bi mogla zateći na autocesti.
17. Budući, da zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije ocijenio sve
žalbene navode koji su od odlučnog značaja za pravilnu primjenu materijalnog prava,
nema uvjeta za preinaku drugostupanjske presude valjalo je na temelju odredbe čl.
395. st. 2. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom
sudu na ponovno suđenje.
Zagreb, 29. kolovoza 2023.
Predsjednica vijeća: Marina Paulić
Kontrolni broj: 03310-fe460-0894b
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Marina Paulić, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.