Posl. broj P-111/2025-62

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika 1. UŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. HŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Marino Folo, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika-protutužitelja CCV ADRIA d.o.o., Vodnjan, Barbariga, Perojska ulica 19, OIB 85099930295, kojeg zastupa pun. Igor Belić, odvjetnik iz Pule, radi utvrđenja, te u pravnoj stvari tuženika-protutužitelja CCV ADRIA d.o.o., Vodnjan, Barbariga, Perojska ulica 19, OIB 85099930295, kojeg zastupa Igor Belić, odvjetnik iz Pule protiv tužitelja-protutuženika 1. UŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. HŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Marino Folo, odvjetnik iz Pule, radi raskida ugovora, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 14. svibnja 2025. održane u nazočnosti oba tužitelja, punomoćnika tužitelja te nazočnosti punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 17. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se u cijelosti primarno postavljeni tužbeni zahtjevi tužitelja- protutuženika UŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i HŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku-protutužitelju CCV ADRIA d.o.o., Vodnjan, Barbariga, Perojska ulica 19, OIB 85099930295 iz podneska od 14.5.2025.godine koji sadržajno glasi:

" Utvrđuje se da je između tužitelja 1. ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao kupaca i tuženika CCV ADRIA d.o.o., OIB: 85099930295, 52215 Vodnjan, Barbariga, Perojska ulica 19 kao prodavatelja dana 15.12.2018. sklopljen Ugovor o prodaji nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], apartman, dvorište, površine 46 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na osnovu kojega su tužitelji stekli valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini, a što je tuženik dužan trpjeti te im je tuženik dužan izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na ime tužitelja, jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana."

II Odbija se ucijelosti protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja CCV ADRIA d.o.o., Vodnjan, Barbariga, Perojska ulica 19, OIB 85099930295 protiv tužitelja- protutuženika 1. UŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. HŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koji protutužbeni zahtjev sadržajno glasi:

"Utvrđuje se da su ugovor prodaji nekretnina datiran s datumom 15.12.2018. ( list 9 spisa), između tužitelja i tuženika, kao i dogovor od 10.11.2018. (list 43 i 44 spisa) između tužitelja i tuženika –raskinuti" , kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 22.088,04 Eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja na taj iznos teče od 17.6.2025.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

IV Odbijaju se, tužitelji prema tuženiku preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku III izreke ove presude sa kamatom na isti, te tuženik prema tužitelju u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška , kao neosnovani.

r i j e š i o  j e

Dopušta se objektivna preinaka tužbe (i) iz podneska od 21.2.202. godine te iz podneska od 14.5.2025.godine u kojem je u konačnici postavljen tužbeni zahtjev tužitelja.

Obrazloženje

1.Tužitelji su naveli da su s tuženikom tijekom studenog 2018. vodili pregovore oko kupoprodaje nekretnine oznake 7763/5 apartman, dvorište, površine 46 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da su postupajući u dobroj vjeri tuženiku uplatiti na račun iznos od 40.000,00 eura i to uplatom iznosa od 30.000,00 eura dana 13.11.2018. te uplatom iznosa od 10.000,00 eura dana 10.12.2018. godine. Dana 15.12.2018. tužitelji su s tuženikom potpisali ispravu o pravnom poslu naziva Ugovor o prodaji nekretnine u kojem ugovoru su sadržane sve bitne odredbe glavnog ugovora o kupoprodaji nekretnine međutim isti nije ovjeren pa zbog te činjenice bi se dalo zaključiti a i iz daljnjeg ponašanja zz tuženika da je zz tuženika držao da je s tužiteljima potpisao ispravu o pravnom poslu koja se pravno tumači tek kao predugovor. Tužitelji su od tuženika dobili jedan primjerak ugovora. Nadalje navode da je zz tuženika tužiteljima rekao da će se naknadno kod javnog bilježnika ovjeriti potpis prodavatelja na ugovoru kojeg će on donijeti, da će se ovjera potpisa obaviti odmah početkom 2019. jer damu zbog knjigovodstva ne odgovara da isto učini u 2018. godini. Istodobno ih je podsjetio da bi njihova daljnja obveza bila i podmirenje tražbine založnog dužnika koja tereti nekretninu kao i troškove etažiranja, uknjižbe i dr., sve u ukupnom iznosu od 25.000,00 eura. Nadalje navode da ih je tuženik pozvao da mu u 2018. plate na ruke iznos od 12.000,00 eura a kad ase ugovor bude ovjeravao još daljnjih 13.000,00 eura. Tužitelji su dana 24.12.2018. sreli se sa zz tuženika i predali mu na ruke iznos od 12.000,00 eura te je on pisano potvrdio primitak novca. Konačno navode da je tuženik u siječnju 2019. pozvao tužitelje da dođu u ured javnog bilježnika Mirne Pliško radi ovjere potpisa na ugovoru ali tada je postavljao tužiteljima nove zahtjeve te se , tobože, naljutio na tužitelje pa odbio pristupiti ovjeri potpisa i primiti isplatu iznosa od 13.000,00 eura a pred tužiteljima je pocijepao sve primjerke ugovora kojeg je bio donio. Tužitelji su naveli da je od 15.12.2018. tuženik počeo problematizirati cijeli pravni posao odnosno kad mu je isplaćena ugovorena kupoprodajna cijena za nekretninu te da je bio u obvezi sklopiti s tužiteljima ugovor o kupoprodaji nekretnine ali je isto odbio učiniti. Slijedom navedenog tužitelji su predložili da sud donese odluku u kojoj će prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tužiteljima. U konačnici tužitelji su postavili svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 14.5.2025.godine u vidu objektivne eventualne kumulacije kroz primarno postavljeni tužbeni zahtjeva i dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva.

2. U odgovoru na tužbu danom na ročištu od 22.01.2020. godine tuženik je naveo kako slijedi: "Tužitelji su uz tužbu dostavili ugovor o prodaji nekretnine koji je obuhvaćen stavkom 1 preinačenog tuž. zahtjeva a datiran s 15.12.2018.g.. Iz potvrde A banke odakle je taj ugovor proizašao, proizlazi da ova banka ovjerava istovjetnost s danom 15.11.2018.g.. Dakle mjesec dana prije nego je ugovor navodno sklopljen. Tuženiku nije toliko bitno je li riječ o krivotvorini ili ne pa kada bi se uspostavilo da je takav ugovor sklopljen, tuženik opreza radi da je isti raskinut jer su tužitelji to nesporno učinili zajedno s tuženikom pa su 1.1.2019. g zatražili sklapanje novog ugovora kojeg dostavljam uz ovo očitovanje utemeljeno na okolnosti da je prethodni raskinut. Stoga tuženik ističe protutužbeni zahtjev u odnosu na stavaka I preinačenog tužbenog zahtjeva koji glasi: Utvrđuje se da je ugovor o prodaji nekretnine datiran s 15.12.2018. godine, između tužitelja i tuženika-raskinut. No, po raskinuću ugovora, tuženik nije sklopio novi ugovor o prodaji nekretnine već samo ispravu potpisanu od strane tužitelja koju dostavljamo sudu i protivnoj strania koji upućuje na prethodno raskinuće. Tužitelji su danas dostavili u spis uvodni dogvor kojeg su imali s tuženikom a u kojem je kupovnina za predmet prodaje iznosila 65.000,00 eura s time što su tražila d u formalnom ugovoru iznosi na niži iznos kako bi platili niži porez na promet nekretnina. Pored tog iznosa tuženik je u dogovoru s tužiteljima započeo i gotovo dovršio radove na kompletnoj adaptaciji predmeta prodaje – dvoetažni apartman površine 90m2, u dva jednoetažna apartmana a koji radovi obuhvaćaju sve građevinske instalaterske radove potrebne za razdvajanje uključujući izgradnju novog vanjskog stepeništa i uklanjanje postojećeg unutarnjeg. Ovi radovi dogovoreni su za iznos od 20.000,00 eura. U predmetnom apartmanu MŠ je imao svoje privatne stvari-opremu (kupatilo, dvije spavaće sobe, kuhinja, klimatizacijski uređaji i dr) koji su zbog adaptacije po narudžbi tužitelja morale biti uklonjenje i za što mu je plaćen iznos za koji je on izdao potvrdu ovdje priloženu u spis. Ističemo tuženik nije legitimiran za ovaj posao u pogledu pokretnina koji je sklopljen između triju osoba s osobama izvan RH dvoje tužitelja i jedan tuženik) pa se o tom pitanju ima raspravljati pred drugim mjerodavnim sudom. Tuženik koji je išao na ruku tužiteljima u vidu pisanja ispravaka koji su sami naručivali (radi snižavanja poreza i sličnih razloga) našao se u situaciji, da mu nije plaćena kupovnina od 65.000,00 eura već samo 40.000,00 eura te da mu nisu plaćeni građevinski radovi koje smo ranije opisali. To je još jedan razlog zbog kojeg je raskinut dogovor među ugovornim stranama jer su tužitelji izvršili javnobilježnički depozit mimo uvjeta njihova međusobnog dogovora a svakako u dubokom zakašnjenju jer su po prvotnom dogovoru oni trebali izvršiti uplate tuženiku do 15.11.2018.g. i preostali iznos od 25.000,00 eura do 14.12.2018.g. prema ispravi koji su sami tužitelji danas dostavili u spis. Tuženik koji se oslanjao na te isplate u svom poslovanju sklopio je ugovor s Gost Ljubljana d.o.o. radi kupnje apartmana na području otoka Malog Lošinja k. o. [katastarska općina] i zbog neurednog plaćanja od strane tužitelja pretrpio štetu. Tuženik dostavlja sudu ispravu odnosno nacrt ugovora o prodaji nekretnine od 1.1.2019. koju tuženik nije prihvatio na okolnost raskida ugovora od 15.12.2018.g. također dostavlja sudu nacrt apartmana koji je predmet prodaje izrađen po ovlaštenom arhitektu. Tuženik dostavlja i fotografije građevinskih radova izvršenih po narudžbi tužitelja. Tuženik takoše na sporne okolnosti izvedenih radova, otuđenog odnosno uništenog inventara i opreme zbog izvršenih narudžbi od strane tužitelja predlaže svjedoke: FŠ, U, [adresa], ŽŠ iz [adresa], OŠ iz [adresa] i NŠ, H te ĐŠ, [adresa], s time što ćemo sve adrese po ovlaštenju suda dostaviti u roku od 3 dana. Dakle već dostavljene isprave ukazuju da ne postoji konvergencija između isprava i onoga što su stranke doista dogovorile a tuženik ističe da mu je isplaćeno više od 50% kupovninie međutim preostali iznos je položen na depozit mimo njihova dogovora i svakako u času kad je već bilo kasno jer su već bili raskinuli ugovor. Nadalje, nije jasno zašto bi tužitelji polagali nešto u jb. depozit ako imali dispoziciju i ako su se htjeli pridržavati ugovora . Očito je da ni sami tužitelji ne smatraju da njih vezuje ugovor na koji se pozivaju, jer bi inače iz ukoliko su se željeli pridržavati raskinut ugovora, Pritom mislimo i na dogovor od 10.11.2018.g. koji je zapravo uokvirio jedan dio čitavog posla koji su oni dogovorili. Vidljivo je i jasno da su tužitelji željeli iskoristiti dobrohotnost tuženika koji je udovolji njihovim molbama da bi pogodovao molbama tužitelja radi plaćanja nevisokog poreza, da bi postigli ono što ne bi mogli a to je da dobiju apartman po upola manjoj cijeni nego što jest. Predlažemo stoga kao dokaz i građevinsko vještačenje uz uviđaj suda jer su izvedeni radovi dio paketa koji uključeni u prigovore tuženika na tužbeni zahtjev tuženika.", završen citat zapisnik od 22.01.2020. godine.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listu 5- 11 spisa, 20 spisa, 26-29 spisa, 34-37 spisa, iskaza na listovima 38-42 spisa, dokumentacija na listovima 43-56 spisa uz uvid u fotografije, 64-75 spisa, zapisnika s lista 76-79 spisa, dokumentacije na listovima 89-90 spisa, cjelokupne korespondencije u narančastom fasciklu na listu 90 spisa, dokumentacije na listu 98-100 spisa, zapisnika na listovima 106-109 spisa, dokumentacije na listovima 111-120 spisa, zapisnika na listovima 130-138 spisa, dokumentacije na listovima 139-175 spisa, 179- 191 spisa, nalaza vještaka na listu 194-213 spisa, dokumentacije na listu 224-232 spisa, 249-260 spisa-iskaza stranaka, dokumentacija na listu 265-274 spisa, na listovima 280-237 spisa, te drugostupanjske odluke na listovima 341 do 348 spisa.

4. Primarno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku koji je konačno specificiran u podnesku od 14.05.2025. godine osnovan je u cijelosti dok je protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja kojim je traženo utvrđenje da su ugovor prodaji nekretnina datiran s datumom 15.12.2018. ( list 9 spisa), između tužitelja i tuženika, kao i dogovor od 10.11.2018. (list 43 i 44 spisa) između tužitelja i tuženika – raskinuti , neosnovan je u cijelosti. Prigovor radi prijeboja u parnici konstitutivnom odlukom suda podnesen je uvjetno samo ako su odlučuje po eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, list 107 spisa, dakle ne u vidu protutužbe da bi se o njemu moglo odlučivati kroz izreku.

5. U ovoj pravnoj stvari već je bila donesena prvostupanjska presuda poslovni broj P-58/19 od dana 20.04.2022. godine na listovima 245-260 spisa koja je povodom žalbe tužitelja ukinuta rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1377/22-5 od 29.01.2025. godine koja prileži na listovima 341-348 spisa te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Stoga sukladno članku 366a st. 1 ZPP-a, a sukladno i jasno izraženom pravnom stajalištu VSRH posl. br. SU-IV-38/20 od 05.11.2020. viši sud je vezan zabranom dvostrukog ukidanja.

6. Iz obrazloženja odluke Županijskog suda u Rijeci koje je u najvećem dijelu kvalitetno i valjano obrazložena proizlazi se citira se:

"19.- da su tužitelji kao kupci i tuženik kao prodavatelj međusobno zaključili pismeni Dogovor od 10.11.2018. ( list 45 spisa ) kojim je ugovorena kupoprodaja predmetnog apartmana u Barbarigi za kupoprodajnu cijenu od 40.000,00 eura, a koji iznos su se tužitelji obvezali platiti do 15.11.2018. ( čl. 6. )

- da su se navedenim Dogovorom tužitelji obvezali platiti tuženiku na ime troškova etažiranja, uknjižbe, djelomičnog renoviranja, te ostalih troškova još iznos od 25.000,00 eura do 14.12.2018. ( čl. 7. )

- da su stranke nakon toga zaključile Ugovor o prodaji nekretnine od 15.12.2018. ( list 9 spisa ) u odnosu na predmetni apartman u Barbarigi u kojem je navedeno da kupoprodajna cijena iznosi 40.000,00 eura ( čl. III )

- da navedeni Ugovor o prodaji sadrži tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama ( toč. X ), ali ne i ovjereni potpis tuženika kao prodavatelja

- da su tužitelji temeljem predmetnih pravnih poslova isplatili tuženiku i njegovom zakonskom zastupniku MŠ ukupno iznos od 52.000,00 eura i to dana 13.11.2018. iznos od 30.000,00 eura, dana 11.12.2018. iznos od 10.000,00 eura i dana 24.12.2018. iznos od 12.000,00 eura

- da su tužitelji u ispunjenju svoje obveze deponirali kod javnog bilježnika, dana 04.02.2019. iznos od 13.000,00 eura ( list 26 spisa ).

20. Iz sadržaja navedenog Dogovora od 10.11.2018. proizlazi da stranke nisu ugovoreni rok za isplatu kupoprodajne cijene ( do 14.12.2018. ) ugovorile kao bitan sastojak u smislu čl. 361. ZOO-a, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

21. U smislu čl. 326. ZOO-a (ispravno 362 ZOO-a op.a.) kod ugovora u kojima rok nije bitan sastojak ugovora, kada dužnik ne ispuni svoju obvezu u roku, ne dolazi do raskida ugovora na temelju samog zakona, već dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Vjerovnik koji želi raskinuti ugovor mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. Dakle, vjerovnik ne može odmah po isteku roka izjaviti da raskida ugovor, nego mora dužniku omogućiti da u naknadom primjerenom roku ispuni svoju obvezu i tek ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora.

22. Slijedom navedenog pretpostavka za raskid ugovora u kojem rok nije bitan sastojak ugovora je valjano očitovanje vjerovnika o naknadom primjerenom roku za ispunjenje obveze. Očitovanje mora biti takvo da je iz njega jasno vidljiva volja vjerovnika za raskidom ugovora u slučaju da dužnik i u primjerenom roku ne ispuni svoju obvezu i takva volja vjerovnika da raskine ugovor mora biti jasno izražena u obavijesti kojom dužniku ostavlja primjeren naknadni rok za ispunjenje dospjelih obveza jer u suprotnom otpada mogućnost primjene odredbe čl. 326. st. 3. ZOO-a (ispravno 362 st. 3 ZOO-a op.a.).

23. Donoseći pobijanu odluku sud prvog stupnja nije potpuno i pravilno utvrdio navedenu pretpostavku za raskid ugovora, odnosno nije utvrdio kada je i na koji način tuženik u konkretnom slučaju ostavio tužiteljima primjereni rok za ispunjenje uz očitovanje volje za raskidom ugovora.

24. Naime, tijekom postupka tuženik nije u spis dostavio izjavu kojom tužiteljima određuje primjereni rok za isplatom cjelokupne kupoprodajne cijene jer će se u suprotnom ugovor smatrati raskinutim. Također e-poruka tuženika od 05.01.2019. na listu 68 spisa, a na koju se poziva prvostupanjski sud, po svom sadržaju, po stavu ovog suda nema karakter valjanog očitovanja u smislu naprijed citiranog čl. 326. ZOO-a (ispravno 362 ZOO-a) jer u njoj nije izražena volja za raskidom ugovora.

25. Štoviše navedena e-poruka po stavu ovog suda, po svom sadržaju upućuje na to da je između stranaka rok za isplatom cjelokupne ugovorene kupoprodajne cijene od 65.000,00 eura ( do 14.12.2018. ) prema naprijed citiranom Dogovoru od 10.11.2018. produžen do 09.01.2019. kada su se stranke nesporno našle kod javnog bilježnika. Navedenom u prilog ukazuju i sadržaj e-poruka zz tuženika od 16.12.2018. i 06.01.2019. na listu 90 spisa.

26. Nesporno na sastanku održanom 09.01.2019. kod javnog bilježnika nije došlo do isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene zbog sukoba između stranaka, međutim i nakon toga događaja stranke su komunicirale i dogovarale slijedeći sastanak u svezi predmetne kupoprodaje ( ovjere kupoprodajnog ugovora pred javnim bilježnikom ) sve do 03.02.2019., a kako to proizlazi iz sadržaja e-poruka na listu 90 spisa. Tako zz tuženik u e-poruci od 15.01.2019. jasno navodi tužiteljima da u Barbarigu ne može doći do kraja tjedna, te da pričekaju da će situaciju riješiti slijedeći tjedan.

27. Stoga za sada nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ostatak kupoprodajne cijene nije plaćen u naknadno ostavljenom roku tj. na dan 09.01.2019. u smislu čl. 362. st. 3. ZOO-a, te posljedično tome da su tužitelji krivi za raskid ugovora zbog neispunjenja obveze, niti to proizlazi iz stanja u spisu.", završen citat.

7. Sud u cijelosti prihvaća utvrđenja višeg suda do kojeg je došao i ovaj sud osim u manjem dijelu iz obrazloženja točke 37. list 8 obrazloženja u kojem se navodi vezano za tuženikov prigovor radi prebijanja da je bilo potrebito upozoriti tuženika kao stranku koja je takav prigovor istakla na provođenja dokaza na okolnost utvrđivanja visine tražbine. Naime, ukazuje se da je tuženik tijekom cijelog postupka bio zastupan po punomoćniku odvjetniku dakle profesionalcu koji je istaknuo takav prigovor prijeboja u parnici. Još na ročištu od 10.03.2022.g. list 2 tog zapisnika u skladu sa načelom otvorenog pravosuđenja pozvane su obje stranke dakle ne samo tuženik već i tužitelj na predlaganje daljnjih dokaza na što su se stranke izričito suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu list 2 zapisnika od 10.3.2022.godine. U takvom kontekstu kad je stranka zastupana po punomoćniku profesionalcu - odvjetniku ocjena je ovog suda sud nije mogao "davati pravne savjete" punomoćniku profesionalcu "i tjerati ga" da radi uspjeha njegove stranke u parnici da predlaže dokaze jer bi time doveo u pitanje temeljno načelo vezano za nepristranost suda. Opisano se ukazuje u kontekstu recentne sudske prakse. Naime, sud više ne utvrđuje materijalnu istinu već uvedeno načelo još Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 117/03 od 01.12.2003.g.) načelo stranačke istine prema kojem su stranke dužne iznijeti činjenice dna kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice zbog čega prvostupanjski sud više ne može upozoravati punomoćnika odvjetnika jedne strane da radi uspjeha svoje stranke predlaže dokaze kojima će uspjeti ostvariti povoljniju poziciju u parnici u odnosu na drugu stranku a u ovom slučaju da dokazuje vezano za svoj prigovor prijeboja u parnici njezinu konkretnu visinu na štetu druge strane jer naglašava se ne radi se o neukoj stranci. Stoga u tom dijelu ovaj sud ne može prihvatiti tako izraženo pravno stajalište koja je u suprotnosti sa sudskom praksom primjerice presude ŽS Varaždin Gž-349/2024-2 od 10.04.2025. itd. U preostalom najvećem dijelu sud prihvaća ispravne zaključke višeg suda zbog čega će u odnosu na navedeno promijeniti svoje pravno stajalište vezano za primjenu čl. 362 ZOO-a.

8. Ovaj sud stoga prihvaća zaključak Županijskog suda u Rijeci da iz sadržaja dogovora od 10.11.2018.g. proizlazi da stranke nisu ugovoreni rok za isplatu kupoprodajne cijene do 14.12.018. ugovorile kao bitan sastojak u smislu čl. 361 ZOO- a. Sukladno čl. 362 ZOO-a (očitom omaškom se u odluci višeg suda navodi čl. 326 iako se citra odredba čl. 362 ZOO-a) kod ugovora u kojima rok nije bitan sastojak ugovora kad dužnik ne ispuni svoju obvezu u roku ne dolazi do raskida ugovora na temelju samog zakona već dužnik zadržava pravo da i nakon istek roka ispuni svoju obvezu a vjerovnik da zahtjeva njezino ispunjenje, pa vjerovnik koji želi raskinut ugovor mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje te mora dužniku omogućiti da u naknadnom primjerenom roku ispuni svoju obvezu, pa tek ako dužnik ne ispuni svoju obvezu u naknadom roku nastupaju iste posljedice kao u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora. Viši sud je u obrazloženju točka 22 zauzeo jasno pravno stajalište kojem se priklanja i ovaj sud cijeneći i dokaze na str. 68 i 90 spisa citira se: "očitovanje mora biti takvo da je iz njega jasno vidljiva volja vjerovnika za raskidom ugovora u slučaju da dužnik i u primjerenom roku ne ispuni svoju obvezu i takva volja vjerovnika da raskine ugovor mora biti jasno izražena u obavijesti kojom dužniku ostavlja primjeren naknadni rok za ispunjenje dospjelih obveza jer u suprotnom otpada mogućnost primjene čl. 362 st. 3 ZOO-a. Stoga ovaj sud prihvaća daljnji zaključak višeg suda da tijekom postupka tuženik nije dostavio izjavu takvog sadržaja kojom tužiteljima određuje primjereni rok za isplatom cjelokupne kupoprodajne cijene jer će se u suprotnom ugovor smatrati raskinutim uz daljnji zaključak višeg suda kojeg podržava i ovaj sud da e-poruka tuženika od 05.01.2019. list 68 spisa po svom sadržaju po stajalištu višeg suda nema karakter valjanog očitovanja u smislu citiranog čl. 362 ZOO-a jer doista sadržajno u tom e-mailu nije izražena volja za raskidom ugovora. Naprotiv, taj e-mail ukazuje sadržajno da se tuženik želio naći s tužiteljima 09.01.2019. uz poruku tužiteljima da oni sa sobom donesu svu dokumentaciju i preostali novac što jasno ukazuje da je izrazio volju do tog datuma da ugovor ostane na snazi čime je rok za isplatu cjelokupne kupoprodajne cijene produžen do 09.01.2019.g. kako ispravno zaključuje i viši sud. Ovaj sud prihvaća sukladno e- mailovima od 16.12.2018. i 06.01.2019. na listu 90 spisa da su se stranke nesporno našle kod javnog bilježnika kako to ukazuje viši sud te da su stranke i tog 09.01.2019. kad su se našle kod javnog bilježnika komunicirale i dogovarale sljedeći sastanak u vezi predmetne kupoprodaje što proizlazi i iz e-mail poruke zz tuženika od 15.01.2019. godine list 90 spisa.

9. U takvom kontekstu (više op.a.) nije sporna činjenica da na listu 29 spisa prileži ponuda tuženika od 10.11.2018. godine vezano za kupnju apartmana na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Barbariga na iznos od 292.000,00 kuna u protuvrijednosti 40.000,00 eura što je u suglasju i s iskazom zz tuženika s ročišta od 12.01.2022. godine list 7 tog zapisnika.

10. Nije sporna činjenica da na listu 9 spisa prileži ugovor o prodaji predmetnog apartmana koji ugovor nosi datum 15.12.2018. barem prema onome što piše u istom (a koji je prema iskazu prvotužitelja potpisan 12.11.2018.godine) a iz kojeg ugovora proizlazi također da kupoprodajna cijena predmetnog apartmana opisanog u čl. 1. ugovora iznosi 40.000,00 eura sukladno i ponudi na listu 29 spisa. Prema čl. 5. istog ugovora na strani 9 spisa navedeno je da će prodavatelj odmah izdati urednu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist kupca dok će posjed kupljene nekretnine prodavatelj predati kupcu nakon potpisivanja ugovora o čemu će ugovorne strane sastaviti primopredajni zapisnik uz napomenu u čl. 6. da porez na promet nekretnine snosi kupac (dakle tužitelji). Nesporna je činjenica da na listu 9 tog ugovora stoji ovjera od strane Abanke iz Slovenije gdje se navodi datum 15.11.2018. (dakle datum prije datuma iz samog ugovora).

11. Nije sporna činjenica da na listu 43 odnosno 45 spisa prileži dogovor- (ovjereni prijevod ) kojeg su parnične stranke zaključile dana 10.11.2018. godine iz kojeg dogovora bitnom proizlazi ono što se nije željelo navesti u kupoprodajnom ugovoru na listu 9 spisa prema kojem stvarna kupoprodajna cijena za predmetni apartman iznosi ukupno 65.000,00 eura, a ne 40.000,00 eura list 9 spisa, što je uostalom potvrđeno čak i iskazom tužitelja da iznos od 25.000,00 eura naveden u točki 7. dogovora na listu 46 spisa predstavlja dio kupoprodajne cijene,a i sam tuženik zz tuženika je na kraju svog iskaza na upit svog punomoćnika koliko su tužitelji dugovali na ime kuporpodajne cijene na dan 15.12.2018.godine zaboravljajući što je prethodno iskazivao vezano za visinu kupoprodajne cijene spontano iskazao "25.000,00 Eura",list 10 zap. od 12.1.2022.godine.Opisano je bilo u suglasju i s navodima stranaka na ročištu od 22.01.2020. godine list 4 tog zapisnika na kojem ročištu su tužitelji po punomoćniku potvrdili da je iznos od 25.000,00 eura dio kupoprodajne cijene što je potvrdio i tuženik uz nespornu potvrdu tužitelja da do dana 14.12.2018. godine kupoprodajna cijena nije u cijelosti plaćena list 40 poleđine spisa.

12. Nije sporna nadalje činjenica da su tuženiku plaćeni iznosi sukladno dokazima na listu 5 i 6 spisa od 30.000,00 eura 13.11.2018.godie na ime kupoprodajne cijene, zatim dana 11.12.2018. iznos od 10.000,00 eura (nesporno na ime kupoprodajne cijene) list 7 spisa što je uostalom tuženik učinio i nespornim na ročištu od 22.01.2020. godine list 2 zapisnika da mu je taj iznos dan na ime kupoprodajne cijene.

13. Nije sporna činjenica da je sama drugotužiteljica na ročištu od 12.01.2022. potvrdila da je iznos od 30.000,00 eura plaćeno iz bankovnog računa njezinog muža prvotužitelja a iznos od 10.000,00 eura iz kredita kojeg je suprug podigao (kredit u visini od 15.000,00 eura) što je bilo u suglasju i s navodima tuženika na listu 8 zapisnika od 12.01.2022. godine u kojem opisuje čekanje tužitelja na ishodovanje kredita. Sve opisano je bilo suglasju i sa listom 9 gdje se na ugovoru koji nosi datum 15.12.2018. vidi da je isti proslijeđen banci u Sloveniji tj. Abanci gdje se u pečatu banke navodi datum 15.11.2018. godine.

14. Nije sporna činjenica da na listu 10 odnosno list 43 poleđine spisa prileži dokaz iz kojeg proizlazi da je MŠ (koji je inače zakonski zastupnik tuženika sukladno izvatku iz sudskog registra na str.34 do 36 spisa) primio od tužitelja iznos od 12.000,00 eura dana 24.12.2018. godine (ali je sporna svrha tog iznosa o čemu će kasnije biti riječi).

15. Nije nadalje sporna činjenica da su prema već spomenutom dogovoru između parničnih stranka od 10.11.2018. godine na listu 45 spisa tužitelji trebali isplatiti uz iznos od 40.000,00 eura (a koji je nesporno plaćen) i daljnji iznos na ime kupoprodajne cijene od 25.000,00 eura i to (najkasnije op.a.) do 14.12.2018. godine kako se to jasno navodi u točki 7 tog dogovora te da nesporno iznos od 25.000,00 eura sukladno i činjenjem te činjenice nespornom od strane punomoćnika tužitelja da taj iznos nije plaćen do 14.12.2018. godine list 4 zapisnika od 22.01.2020. godine.

16. Nije sporna činjenica da na listu 47-48 spisa prileži ugovor o prodaji nekretnine istog predmetnog apartmana koji nosi datum 01.01.2019. koji ugovor je potpisan samo od strane tužitelja kao kupaca i u kojem se kao kupoprodajna cijena u točki 3. za predmetni apartman navodi (opet op.a.) samo iznos od 40.000,00 eura, te da isti nije potpisan od strane prodavatelja. Iz čl. 10. predmetnog ugovora nesporno proizlazi da je prodavatelj tim ugovorom izričito dopustio bez ikakvih daljnjih pitanja i uvjeta uknjižbu prava vlasništva na nekretnini-apartmanu iz čl. 1. koji je bio predmetom prodaje list 48 spisa. Nesporna je činjenica da ugovor o prodaji od 01.01.2019. nije potpisao zakonski zastupnik tuženika zbog cijepanja primjerka istog iz razloga kojeg svaka strana opisuje u svojim iskazima.

17. Nije sporna činjenica da su do 24.12.2018. godine tužitelji izvršili isplatu matematički gledao ukupnog iznosa od 52.000,00 eura (30.000,00 eura 13.11.2018. list 5 spisa, 10.000,00 eura 11.12.2018. list 7 spisa te 12.000,00 eura 24.12.2018. godine list 10 spisa (sporno je da li se iznos od 12.000,00 eura odnosio na isplatu na ime kupoprodajne cijene tuženiku ili plaćanje zz tuženiku za njegov inventar ili po drugoj osnovi o čemu će kasnije biti riječi).

18. Nije sporna činjenica da sukladno iskazu tužitelja saslušanih na ročištu od 12.01.2022. list 3 zapisnika da je prvotužitelj nesporno iskazao da je on dignuo 7.000,00 eura u banci da je to bilo dana 03.01.2019. (ABanka) što odgovara i dokazu na listu 270 spisa (doduše u potvrdi ABanke se navodi datum 04.01.2019. godine), da je prvotužitelj nesporno iskazao da su on i supruga 6.000,00 eura već imali doma budući je supruga prije toga prodala svoju šumu što dokazuje i kupoprodajni ugovor na listovima 271-274 spisa iz čega proizlazi zaključak da su imali ukupan iznos od 13.000,00 eura barem do dana 04.01.2019. godine list 270 spisa.

19. Nije sporna činjenica da tužitelji iznos od 13.000,00 eura s kojim su raspolagali (7.000,00 eura sa lista 270 spisa i 6.000,00 eura sa lista 271-274 spisa) nisu uplatili na račun tuženika do dana 04.01.2019. iako je i sam prvotužitelj u svom iskazu sa ročišta od 12.01.2022. godine list 2 zapisnika jasno iskazao vezano za dogovor na listu 45 spisa da nigdje i ne piše da iznos od 25.000,00 eura treba plaćati na ruke, što je jasno potvrdio riječima "nigdje to ne piše". Opisano je bilo u suglasju i sa već izvršenim uplatama na ime kupoprodajne cijene na listovima 5 i 7 spisa koje uplate su izvršene preko računa.

20. Nije sporna činjenica da na listu 68 spisa prileži ovjereni prijevod e-maila kojeg je zz tuženika uputio prvotužitelju koji nosi datum 05.01.2019. u kojem e-mailu se navodi "Pozdravljam, naći ćemo se u centru Pule 09.01.2019. u 9 sati u bistriju Kukuriku. Sa sobom donesite svu dokumentaciju i preostali novac" završen citat list 68 spisa.

21. Nije sporna činjenica da sukladno iskazu saslušanih parničnih stranaka da su se parnične stranke našle kod javne bilježnice Mirne Pliško dana 09.01.2019. godine kao i činjenica da iznos od 13.000,00 eura dana 09.01.2019. godine tužitelji nisu uplatili tuženiku na njegov račun. Nesporna je činjenica da je na sastanku kod javnog bilježnika od 09.01.2019. bio predočen i ugovor o prodaji nekretnine koji nosi datum 01.01.2019. te prileži na listu 47-48 spisa te da taj ugovor nije potpisan od strane prodavatelja točnije njegovog zakonskog zastupnika za tuženika MŠ iz različitih razloga koji se prezentiraju s jedne strane od strane tužitelja a s druge strane od strane tuženika, no ono što je nesporno sukladno i iskazu samog zz tuženika jest da je zz tuženika "ispred njih pocijepao i bacio" list 9 zapisnika od 12.01.2022. predmetni ugovor na listu 47-48 spisa. Nesporna je nadalje činjenica da su tužitelji naknadno prema dokazima na listu 26-27 spisa gotovo mjesec dana od sastanka kod javnog bilježnika koji je bio 09.01.2019. tj. dana 04.02.2019. deponirali iznos od 13.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na račun javnog bilježnika čime su u biti ispunili svoje obveze u cijelosti. Nije nadalje sporna činjenica da na listu 69 spisa prileži e-mail kojeg je prvotužitelj uputio zz tuženika dana 13.02.2019. (ovjereni prijevod) u kojem između ostalog prvotužitelj navodi "utvrđujem da smo supruga i ja do sada ispunili sve dogovorene obveze što uključuje plaćanje 40.000,00 eur (13.11.2018. i 10.12.2018. uplatom putem banke) po ponudi od dana 10.11.2018. za nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sukladno kupoprodajnom ugovoru od dana 12.11.2018., 12.000,00 eura (24.12.2018.) sukladno dogovoru za završetak radova…" list 69 spisa.

22. Nije sporna činjenica da je sam zz tuženika na ročištu od 12.01.2022. godine nesporno iskazao "ja sam inače u tom apartmanu su bile moje osobne stvari…" uz ponavljanje iste tvrdnje "te stvari su bile moje privatne stvari" list 8 istog zapisnika. Nesporna je i činjenica da je sam zz tuženika list 10 istog zapisnika vezano za upit svog punomoćnika koliko su tužitelji dugovali njegovoj tvrtki na ime kupoprodajne cijene na dan 15.12.2018. jasno odgovorio da se radilo o dugu od "25.000,00 eura", list 258 spisa.

23. Nije sporna činjenica da je tijekom cijelog postupka predlagano mirno rješenje ovog spora te da je čak i na ročištu od 12.01.2022. list 9 zapisnika sam zz tuženika naveo "htio sam platiti cijeli iznos koji sam primio, čak i platiti sudske troškove sve; htio sam vratiti cjelokupni iznos koji sam dobio od njih 52.000,00 eura i platiti čak troškove odvjetnike koje su oni imali; odgovoreno mi je da se ne slažu da hoće da se ide sudskim putem". Nije sporna činjenica da je predmetni apartman sukladno iskazu zz tuženika (ist 10 zapisnika od 12.1.2022.godine) sada uknjižen na MŠ kao fizičku osobu što je u suglasju i sa podacima iz zemljišnih knjiga koje su javne i svima dostupne.

24. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari jest osnovanost osnove kao i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je i pitanje koja je bila svrha iznosa od 12.000,00 eura na listu 10 i 43 poleđine spisa čiji je primitak svojim potpisom potvrdio MŠ tj. da li se radilo o isplati dijela kupoprodajne cijene ili se radilo kako to tvrdi tuženik o primitku iznosa vezano za inventar ili nekoj drugoj osnovi. U svezi s tim sporno je i pitanje vezano za istaknuti prigovor prijeboja u parnici odlukom suda tj. da li je tuženikov prigovor vezano za postojanje njegove tražbine prema tužiteljima osnovan ili nije te ako jest da li je osnovan u cijelosti te da li ima mjesta cijeneći stajalište višeg suda sada raspravljati o istom. Sporno je i pitanje osnovanosti osnove protutužbenog zahtjeva tj. da li je došlo do raskida ugovora o prodaji nekretnine s danom 15.12.2018. list 9 spisa odnosno dogovora od 10.11.2018. na listovima 43 i 44 spisa.

25. Viši sud je u svojem obrazloženju , što je prethodno obrazlagano pozivajući se na dokaze na str. 68 ( e-mail od 5.1.2019.godine) kao i na e-mailove na str.90 narančasti fascikl izrazio jasno pravno stajalište da tijekom postupka tuženik nije u spis dostavio izjavu kojom tužiteljima određuje primjereni rok za isplatom cjelokupne kupoprodajne cijene jer će se u suprotnom ugovor smatrati raskinutim. Također e- poruka tuženika od 05.01.2019. na listu 68 spisa, po svom sadržaju, po stavu višeg suda nema karakter valjanog očitovanja u smislu naprijed citiranog čl. 362. ZOO-a jer u njoj nije izražena volja za raskidom ugovora. Štoviše navedena e-poruka po stavu višeg suda, po svom sadržaju upućuje na to da je između stranaka rok za isplatom cjelokupne ugovorene kupoprodajne cijene od 65.000,00 eura ( do 14.12.2018. ) prema naprijed citiranom Dogovoru od 10.11.2018. produžen do 09.01.2019. kada su se stranke nesporno našle kod javnog bilježnika, a navedenom u prilog ukazuju i sadržaj e-poruka zz tuženika od 16.12.2018. i 06.01.2019. na listu 90 spisa. Stoga nesporno na sastanku održanom 09.01.2019. kod javnog bilježnika nije došlo do isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene zbog sukoba između stranaka, međutim i nakon toga događaja stranke su komunicirale i dogovarale slijedeći sastanak u svezi predmetne kupoprodaje ( ovjere kupoprodajnog ugovora pred javnim bilježnikom ) sve do 03.02.2019., a kako to proizlazi iz sadržaja e-poruka na listu 90 spisa. Tako zz tuženik u e-poruci od 15.01.2019. jasno navodi tužiteljima da u Barbarigu ne može doći do kraja tjedna, te da pričekaju da će situaciju riješiti slijedeći tjedan. Stoga po stajalištu višeg suda nije bio pravilan zaključak ovoga suda da ostatak kupoprodajne cijene nije plaćen u naknadno ostavljenom roku tj. na dan 09.01.2019. u smislu čl. 362. st. 3. ZOO-a, te posljedično tome da su tužitelji krivi za raskid ugovora zbog neispunjenja obveze, već po stajalištu višeg suda kojem se ovaj sud priklanja upravo tuženik nije postupio na zakonski način glede ostavljanja naknadnog primjerenog roka. Kako su tužitelji uz plaćeni iznos od 52.000,00 eura, još kod javnog bilježnika deponirali list 26 do 27 spisa i daljnji iznos od 13.000,00 eura to su imenovani u cijelosti ispunili svoju ugovornu obvezu glede uplate ukupnog iznosa kupoprodajne cijene od 65.000,00 eura jer su to stranke uostalom učinile nespornim i na ročištu od 22.01.2020. samom tvrdnjom da je 25.000,00 eura predstavljao dio kupoprodajne cijene list 4 tog zapisnika što s iznosom od 40.000,00 eura daje kupoprodajnu cijenu do 65.000,00 eura, list 41 spisa.

23. Na temelju analize postojećih dokaza u spisu ocjena je ovog suda sukladno prethodno obrazloženom da tuženik cijeneći i pravno stajalište višeg suda pogrešno navodi da je temeljem samog zakona došlo do raskida ugovora o prodaji nekretnine na listu 9 spisa kao i dogovora na listu 43 tj. 45 spisa (ovjereni prijevoda). Naprotiv tužitelji raspolažu sa valjanom pravnim osnovom iustus titulus za uknjižbu prava vlasništva sukladno članku 115 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu ZV) temeljem koje mogu sukladno članku 119 i 120 ZV-a tražiti uknjižbu svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama i neovisno o tome da je kao vlasnik iste sada uknjižen zz tuženika. Naime učinak zabilježbe spora koji je proveden 31.1.2019.godine pod brojem Z-1482/19 i jest u tome da takva zabilježba spora ne sprječava nositelja knjižnog prava na koje se odnosi zabilježba da i nakon provedene zabilježbe raspolaže tim knjižnim pravom, ali sva raspolaganja su uvjetna i ovise o ishodu spora koji je zabilježen. Ako postupak glede koje je dopuštena zabilježba završi odlukom na temelju koje bi bio promijenjen upis knjižnog prava glede kojega je provedena zabilježba spora po službenoj dužnosti će se izbrisati svi upisi zatraženi nakon provedene zabilježbe spora ako su u suprotnosti s novim upisom (članci 81 do 83 Zakona o zemljišnim knjigama, dalje ZZK).

24. Sukladno prethodno obrazloženom valjalo je prihvatiti u cijelosti primarno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku i odbiti u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja prema tužiteljima protutuženicima kao neosnovan i odlučiti kao u stavcima I i II izreke ove presude da se sve sadržajno ne ponavlja. Kako je bi osnovan primarno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku to nije bilo potrebe odlučivati o eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima iz podneska od 14.5.2025.godine.

25. Vezano za od strane tuženika istaknuti procesno pravni prigovor prijeboja u parnici da bi se o istom moglo odlučiti isti bi se mogao vezivati samo za posljednji eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi na novčanu tražbinu u kojem su tužitelji tražili da se tuženiku naloži isplata iznosa od 52.000,00 eura s kamatom na pojedine iznose od dospijeća pa do isplate, a o istom nije odlučivano jer je sukladno već navedenom prihvaćen primarno postavljeni tužbeni zahtjev. U takvom kontekstu primarno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji se ne odnosi na novčanu tražbinu a koji je prihvaćen ne može se prebijati sa obvezno pravnim prigovorom prijeboja koji glasi na novčanu tražbinu jer se prebijati mogu samo istovrsne (istorodne tražbine). Naime pretpostavke za prijeboj su: uzajamnost tražbina, istorodnost (istovrsnost), dospjelost, utuživost i podobnost tražbine za prijeboj. Prigovor prijeboja u parnici tuženik nije istaknuo u vidu samostalnog tužbenog zahtjeva koji glasi na novčanu tražbinu ( tuženik je to učinio samo vezano za nenovčanu tražbinu tj. utvrđenje da su ugovor prodaji nekretnina datiran s datumom 15.12.2018. ( list 9 spisa), između tužitelja i tuženika, kao i dogovor od 10.11.2018. (list 43 i 44 spisa) između tužitelja i tuženika –raskinuti, ročište od 22.1.2020.godine i roč. od 21.7.2020.godine, list 2 tog zapisnika da bi se o njemu moglo odlučivati u izreci. No čak i da tome nije tako tužitelji su kako je već obrazloženo dana 13.11.2018. isplatili 30.000,00 eura na ime kupoprodajne cijene list 5 spisa, dana 11.12.2018. daljnjih 10.000,00 eura list 7 spisa, te naknadno dana 24.12.2018. godine 12.000,00 eura list 10 spisa. Ovaj posljednji iznos suprotno tvrdnji tuženika odnosio se ipak na isplatu kupoprodajne cijene, pa u tom dijelu sud prihvaća iskaz tužitelja a ne zz tuženika koji je životno neuvjerljivo nastojao uvjeriti sud da je iznos od 12.000,00 eura primio kao fizička osoba za svoj inventar. Naime tako nešto se i ne spominje u dogovoru na str. 43 i 45 spisa. Nadalje iskaz zz tuženika da je te stvari odveo na otpad iako su bile stare 3 godine i u na deponiju [adresa] je bio životno neuvjerljiv (da se ne upotrijebi drugi izraz),kao i njegov navod da je te stvari procijenio na iznos od 25.000,00 Eura. No i neovisno o navedenom, čak i da je to točno (a nije) teret dokaza vrijednosti istih ležao je na strani tuženika, zbog čega viši sud u tom dijelu obrazloženja nije u pravu kad upućuje ovaj sud da je trebalo provesti dokaze na okolnost utvrđenja visine te obvezno pravne tražbine koje dokaze tuženik nije želio predlagati niti na poziv suda na ročištu od 10.3.2022.godine, kao niti ponovno na ročištu od 14.5.2025.godine.Stoga je ocjena ovog suda da se radilo glede iznosa od 12.000,00 Eura o iznosu na ime kupoprodajne cijene za koji je zz tuženika u tom dijelu želio tužiteljima izaći "u susret" kako bi platili manji porez na promet nekretnina, što je vidljivo i iz sačinjenja ugovora od 1.1.2019.godine na str. 47 do 48 spisa u kojem se navodi kupoprodajna cijena od 40.000,00 Eura a ne 65.000,00 Eura. Stoga nije bio osnovan tuženikov prigovor za taj iznos glede promašene pasivne legitimacije,list 77 spisa. Opisno je opet u suglasju i sa spontanim navodom zz tuženika pred kraj ročišta od 12.1.2022.godine kad na upit vlastitog punomoćnika koliko su onda tužitelji dugovali na ime kupoprodane cijene na dan 15.12.2018.godine (kraj nesporne činjenice da je potvrđen primitak dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 40.000,00 Eura) odgovara "25.000,00 Eura",list 10 istog zapisnika. Stoga budući se obvezno pravna novčana tražbina tuženika prema tužiteljima ne može prebijati sa nenovčanom tražbinom tužitelja nisu niti ispunjene pretpostavke za prebijanje takvih tražbina konstitutivnom odlukom suda to tim više što je i sam tuženik na ročištu od 21.7.2020.godine istaknuo istaknuo uvjetan prigovor prijeboja u parnici samo u slučaju da su "odlučuje o podrednom tužbenom zahtjevu", list 107 spisa. Stoga je u tom dijelu nejasna odluka višeg suda u obrazloženju točke 37 ukidbene odluke jer i neovisno o djelomičnom osnovanosti prigovora radi prebijanja što je obrazlagano u ukinutoj odluci ovog suda od 20.4.2022.godine ne postoji mogućnost prebijanja tražbina tužitelja i tuženika koje nisu istorodne (ne mogu se prebijati "kruške i jabuke") i to još u kontekstu kada viši sud u svom obrazloženju jasno ukazuje da zbog nepostupanja tuženika da na pravilan način ostavi tužiteljima naknadni rok za ispunjenje tražbine da je zbog toga očito neosnovan njihov protutužbeni , a povratno osnovan primarno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji se ne odnosi na novčanu tražbinu. Dakle nenovčane i novčane tražbine se ne mogu prebijati pa je bilo izlišno obrazlagati o pravilu prebijanja principom uračunavanja i to još u kontekstu kada tuženik na koje je i ležao teret tog dokaza još i na izričit poziv suda takvo financijsko vještvo koje bi obuhvatilo i obračun kamata do trenutka kad su se istorodne tražbine ( posljednji eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja ) susrele nije niti želio predlagati (o čemu je već obrazlagano).

26. U odnosu na postupovni dio ove parnice tijekom cijelog postupka kako je već navedeno primjenjivano je načelo otvorenog pravosuđenja pa i na ročištima od 10.03.2022. godine i 14.5.2025.godine. Na ročištu od 21.7.2020.godine sukladno čl. 189 ZPP-a odlučeno da će se raspravljati i o podnesenom prejudicijelnom protutužbenom zahtjevu s obzirom da osnovanost istog utječe i na ishod postupka. Do tog ročišta na kojem je zaključen prethodni postupak na strani tužitelja su egzistirali tužbeni zahtjevi koji su istaknuti u tužbi na listu 2-3 spisa odnosno prvotno postavljeni tužbeni zahtjev koji je korigiran na ročištu do 11.04.2019. list 21 spisa da bi u konačnici tužitelj specificirao svoj tužbeni zahtjev prvo u podnesku od 21.2.2022.godine, odnosno u podnesku od 14.5.2025.godine, koju objektivnu preinaku je valjalo dopustiti sukladno članku 190 ZPP-a kao i sve ranije objektivne preinake tužbe budući su bile i svrsishodne. Na ročištu od 14.5.2025. godine odbijen je prijedlog tuženika za dodatnim očitovanjem na navode iznesene na tom ročištu jer se nije radilo o iznošenju novih činjenica već pravnog stajališta. Na istom ročištu je zakazano ročište za objavu presude za dan 12.06.2025. godine ali je isto rješenjem odgođeno za dan 17.04.2025. godine.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a. U ovoj pravnoj stvari valjalo je sagledati ne samo kvantitativan uspjeh tužitelja već i njihov kvalitativan uspjeh uzimajući u obzir i dokaze koji su bili neophodni za svrhovito vođenje postupka te uspješnost tog dokazivanja, kao i opravdanog žale, a tužitelji su po ocjeni ovog suda uspjeli u cijelosti u oba elementa.

28. Tužitelji su bili zastupani po punomoćniku odvjetniku pa im je sukladno vrijednosti predmeta spora i sukladno postavljenom troškovnik i okvirima i iz istog (članak 2 st. 1 ZPP-a) valjalo priznati nagradu za: za sastav tužbe 500 bodova tbr. 7/1 , za sastav obrazloženih podnesaka od 12.6.2019., 10.2.2020.,27.5.2020., 19.7.2021. godine sukladno tbr. 8/1 (najviše za četiri takva podneska) po 500 bodova za svaki od navedenih podnesaka, za stupanje na ročištima od 11.4.2019., 4.6.2019., 22.1.2020., 13.2.2020., 21.7.2020., 26.2.2021., 30.11.2021., 12.1.2022., 10.3.2022. i 14.5.2025. godine po 500 bodova za svako to ročište po tbr. 9/1, sa sastav žalbe od 23.5.2022. godine 625 bodova po tbr. 10/1 , ili , što iznosi ukupno 8.125 bodova ili 16.250,00 eura (tbr. 48/3 u svezi s tbr. 50 vrijednost boda =2 eura ) uz PDV od daljnjih 25% ili 4.062,50 eura, odnosno po toj osnovi zbrojeno 20.312,50 eura. Tužiteljima pripada i trošak za sudsku pristojbu za tužbu od 4.180,00 kn ili po tečaju 7,53450 iznos od 555,00 eura po tar. br. 1 st. 1 , te za presudu sukladno povećanom VPS-u od daljnjih 566,00 eura po tar. br. 2 st. 1 Tarife, te za žalbu od 555,00 eura koliko je plaćeno prema dokazu na str. 283 spisa po tar br. 3 ili s osnova sudskih pristojbi 1.676,00 eura, kao o daljnji trošak za zabilježbe spora od 19,91 eura i trošak sudskog tumača od 79,63 eura , ili sveukupno zbrojeno 22.088,04 eura (20.312,50 eura + 1.676,00 eura + 99,54 eura), koji iznos parničnog troška je tuženik dužan naknaditi tužiteljima stav III izreke ove presude zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja na taj iznos teče od 17.6.2025.godine (dan objave presude) pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

29. Sukladno obrazloženom valjalo je odbiti tužitelje, prema tuženiku sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška preko iznos priznato u stavku III izreke ove presude sa kamatom na isti, te tuženika prema tužiteljima u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška , kao neosnovane, stav IV izreke ove presude.

30. Naime sukladno članku 155 ZPP-a a u svezi sa člankom 8 točka 1 Tarife odvjetniku pripada nagrada za najviše 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku.

U Puli, 17. lipnja 2025.

S u d a c

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

Dna:

- pun. tužitelja-protutuženika

- pun. tuženika-protutužitelja