Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-1121/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja ŠN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jadre Strika, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Jadre Strike, odvjetnika u Zadru te zz tuženice FN, državnoodvjetnčke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se ispravak zemljišnoknjižnog stanja čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] tako da se tužitelj ŠN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upisuje kao vlasnik za cijelo istih, te je tužena dužna trpjeti da tužitelj na temelju ove presude ishodi upis prava vlasništva predmetne nekretnine u svoju korist u zemljišnoj knjizi, uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tužene.

II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak postupka u iznosu od 2.254,64 EUR (dvijetisućedvjestopedesetčetiri eura i šezdesetčetiri centa) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 22. svibnja 2024. navodi da je tužiteljev prigovor odbijen u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], zbog čega podnosi ovu tužbu radi ispravka u danom roku od 30 dana. Nadalje navodi da je vlasnik čest. 5998 i čest. 6001 obje k. o. [katastarska općina]. Nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je mali maslinik sa tri masline koji oduvijek obrađuje njegova obitelj, dok kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini kompleks od 6 suhozidom ograđenih parcela na koje se može pristupiti kroz vrata i na istima su čuvali ovce tužitelj i njegovi preci preko 150 godina. Na susjednoj parceli čest. 5997 k. o. [katastarska općina] da se nalazi seljački stan iz kojeg su ovce CN i njegovih nasljednika izlazile direktno na predmetne parcele radi ispaše. Navodi da se radilo o površini pogodnoj za uzgoj 30-ak ovaca, a u neposrednoj blizini da je bilo još 260 maslina obitelji tužitelja. Tužitelj da je na prijeporu držao ovce sve do 2005. kada se njegova mama Š razboljela, pa su morali prodati ovce. Na predmetnim parcelama da se nalazi korito koje je služilo za napajanje ovaca, a prije nekoliko godina lokalno lovačko društvo da je zamolilo tužitelja da isto obnovi kako bi se napajala divljač. Osim toga, na navedenim parcelama da se nalaze dvije „japlenice“ radi dobivanja vapna. Iste da je napravio pradjed tužitelja CN, od kojih zadnju 1908. radi povećanja njegove obitelji odnosno stare kuće. CN da je umro 1952., a da ga je naslijedio sin ŠNR, ŠNR da je naslijedio sin SN, a SN da je naslijedio sin ŠN odnosno tužitelj. Predmetne nekretnine da su oduvijek u posjedu tužitelja i njegove obitelji i nikad im nitko nije osporavao ni vlasništvo ni posjed istih. Prema najstarijim snimkama iz 1959., 1968., 1972. i 1977. da je vidljivo da su predmetne nekretnine ograđene suhozidima, dakle očito da su bile u posjedu tužitelja i njegove obitelji. Slijedom navedenog predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 26. lipnja 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je tuženica zaprimila tužbu radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina]. Tužitelj da se poziva na stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti posjedujući predmetne nekretnine osobno i putem svojih pravnih prednika preko 150 godina. Tužitelj da nije dokazao niti jednim materijalnim dokazom da su njegovi pravni prednici bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu za vrijeme kako se to navodi u tužbi, niti je dokazao slijed stjecanja prava vlasništva od svojih pravnih predaka. Nadalje uvidom u Geoportal, da je vidljivo da su predmetne nekretnine u naravi šuma. Ističe da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 tj. od 12. siječnja 2000., dakle da je jasno da dosjelošću tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na šumskom zemljištu. U vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske da je bio zastoj dosjedanja. Tužitelj da nije dostavio nikakvu dokumentaciju kojom bi dokazao svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, a u slučaju da je dokumentacija dostavljena uz tužbu onda da se moli sud da istu dostavi tuženici. Slijedom svega iznesenoga da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini po niti jednoj osnovi iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Prema tome, tuženica da smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetnih nekretnina, pa kako tužitelj ničim nije dokazao svoje pravo vlasništva predlaže se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.

3. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: izjava ON od 19. svibnja 2024. ovjerene od strane javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru, broj: OV-4424/2024 ( list spisa 5-6), sporazum Lovačkog društva „ Pašman“ Neviđane i ŠN od 12. siječnja 2023. ( list spisa 7), izvod iz popisnog lista broj 2342 DGU, Područnog ureda za katastar Zadar (list spisa 9-10), izjava VN od 18. svibnja 2024. ovjerena od strane javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru, broj: OV-4422/2024 ( list spisa 11-12), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 13-14), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj: O-2119/16, UPP/OS-7/17 od 30. siječnja 20147. ( list spisa 18- 20), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] s ročišta održanog povodom prigovora 26-. travnja 2024., posl.br. Z-14207/2024 ( Z-23213/2020), Z-14263/2024 ( Z-23573/2020) ( list spia 22-24), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], posl.br. Z-3445/2011/4118 (list spisa 30-32), arefotogrametrijske snimke DGU, Sektora za infrastrukturu prostornih podataka, Službe za izdavanje i razmjenu podataka, Odjela za izdavanje podataka, KLASA: 938/10/24-01/28, UR.BROJ: 541- 05-02-01/4-24-2 od 8. svibnja 2024. ( list spisa 33-36), izjave LN od 26. kolovoza 2024. ovjerene od strane javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru, pod brojem OV-7964/2024. ( list spisa 48), izjava EN od 26. kolovoza 2024. ovjerene od strane javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru, pod brojem OV- 7965/2024. ( list spisa 49), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića od 23. rujna 2024. s priloženim fotografijama ( list spisa 55- 58), izjava KN ovjerene od strane javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zaprešića pod brojem OV- 49/2025 ( list spisa 76), izjava IN od 7. studenog 2024. ovjerena od strane javnog bilježnika Drage Burazera, pod brojem OV- 10362/2024 ( list spisa 77), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta ( list spisa 52- 52), saslušani su svjedoci: AN ( list spisa 73), MN ( list spisa 74), ON ( list spisa 74-75), UN ( list spisa 82) i HN ( list spisa 83) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja ŠN ( list spisa 84-85).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] uknjižene kao vlasništvo tuženice za cijelo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetnih nekretnina za cijelo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to zapisnikom posl.br. Z-3445/2011/4118.

7. Sporno je s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava, je li sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku o prigovoru ovdje tužitelja.

8. Odredbom članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 63/19., 128/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZZK) propisano je da pravo zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju: - osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja - osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati, a stavkom 2. tog članka je propisano da pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje istekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora .

9. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], odnosno proizlazi da je tuženica neosnovano upisana vlasnicom na predmetnim nekretninama u tom postupku.

10. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj: Z-3445/2011/4118 razvidno je da je kat. čest. [katastarska čestica], Vrtane u naravi maslinjak površine 139 m[2] , nastala od dijela nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica], površine 1657448 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog prava vlasništva Općine Tkon za cijelo, dok kat. čest. [katastarska čestica], Vrtane, u naravi pašnjak, površine 37113 m[2] , odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 1567448 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog prava vlasništva u korist Općine Tkon za cijelo.

11. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja ŠN podnesenih u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] pod poslovnim brojem: Z-23213/2020 te pod poslovnim brojem: Z-23573/2020, razvidno je da su odbijeni prigovor predlagatelja kao neosnovani te je uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama ostala neizmijenjena, a podnositelj prigovora, ovdje tužitelj, upućen je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od zaključenja rasprave.

12. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču iz Biograda na Moru, pod poslovnim brojem O-2119/16, UPP/OS-7/17 od 30. siječnja 2017. ( list spisa 18-21) razvidno je da je pok. ostavitelja SN, rođenog 1932., a umrlog 2016. naslijedio sin ŠN za cijelo. Uvidom u citirano rješenje o nasljeđivanju nije razvidno da bi predmetne nekretnine činile ostavinsku imovinu pok. ostavitelja.

13. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetne nekretnine identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stari maslinik koji je sa svih strana ograđen visokim starim suhozidom te nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je sa svih strana ograđena suhozidima. U naravi predstavlja zapušteni pašnjak koji je obrastao samoniklim raslinjem. Ujedno je neposrednim opažanjem suda utvrđeno da se na jugoistočnom dijelu navedene nekretnine nalaze dvije stare vapnenice ( „japlenice“), dok se na sjevernoj strani nekretnine nalazi pojilište. Unutar same nekretine vidljivi su „pregradni“ suhozidi.

14. Iz skice sudskog očevida ( list spisa 57) proizlazi da dio na skici obojan zelenom bojom prikazuje kat. čest. [katastarska čestica] površine 139 m[2] dopunjene skice od 21. listopada 2024. ( list spisa 65), dok dio na skici obojan žutom bojom predstavlja nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] površine 37113 m[2] , a ujedno dopunom skice od 21. listopada 2024. na dijelu nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prikazani su i unutarnji tzv. „pregradni„ suhozidi.

15. Svjedok AN je u svom iskazu (list spisa 73) naveo riječ je o zemlji koja se nalazi na otoku Pašmanu, mjesto [adresa], a koju su oduvijek zvali "Poljica", a sada se ona naziva "Vrtane". Ta nekretnina je oduvijek u posjedu obitelji ŠN. Otac tužitelja SN i djed tužitelja kojem se nije mogao sjetiti imena, ali ga je poznavao, su na toj nekretnini imali japlenicu. Za to su im bila potrebna malo tanja drva radi paljenja, pa su njima davali deblja drva, čega da se sjeća jer je tada imao oko dvanaest godina kada je pomagao svome djedu F. Na toj nekretnini su se nalazila stabla crnike zbog toga su tu radili japlenicu, to je bilo njihovo i nitko tu nije mogao proći i to koristiti. Dakle sjekli su i drva za japlenicu. Također djed tužitelja je imao ovce koje je čuvao na toj zemlji. Na poseban upit je naveo da sa gornje strane nalazi dupli zid po kojem je išao do svoje parcele. Taj zid je tamo postojao i još dok sam je bio dijete. Preko tog zida su nosili drva. Nikada nikakvih sporova vezano za predmetne nekretnine tužitelja nije bilo, uvijek da su vodili računa da ne sjeku crniku na zemlji tužitelja i njegove obitelji i to se oduvijek znalo da je to zemlja ŠN. Nakon što su mu predočene fotografije sudskog očevida, svjedok je naveo da iste prikazuju zemlju o kojoj je iskazivao i na tim slikama je vidljiva japlenica i to što mu je predočeno je oduvijek u posjedu obitelji ŠN. Na poseban upit je naveo da postoji zid i sa druge strane nekretnine, ali je daleko, a ovaj zid o kojem je pričao je dupli i preko njega da su nosili drva. Ovce djeda tužitelja su bile same ne ispaši bez pastira, ali nekretnina je bila ograđena i te ovce nisu mogle prijeći na tuđe parcele. Na toj parceli da se nalaze dvije japlenice, a u njima su radili vapno.

16. Svjedok MN je u svom iskazu (list spisa 74) naveo da mu je poznata zemlja o kojoj se danas raspravlja, a riječ je o parceli koja se nalazi u [adresa] i zna da je ona oduvijek u posjedu obitelji ŠN, koji su tamo čuvali ovce, sjekli drva i sjekli su tzv. "kiće" (lišće za blago). Sjeća se oca tužitelja SN i njegove majke C, a sjeća se i djeda ŠNR kojeg se sjeća već kao starijeg "oslabjelog čovjeka". Poznato mu je i viđao je SN na toj parceli, on je bio poljoprivredni je čovjek, tamo imaju i masline, te stabla crnike. To je velika parcela, ona je cijela ograđena, do puta je veliki ogromni zid. Na toj parceli pokojni SN i C su držali ovce, a i MN normalno da je čuvao ovce. Nakon što su svjedoku predočene fotografije sa sudskog očevida isti je iskazao da pokazane fotografije pokazuju zemlju o kojoj je iskazivao i to je zemlja koja je oduvijek u posjedu obitelji ŠN. Nije upoznat da bi netko osporavao S pravo na ove nekretnine, ne zna zašto bi to netko radio, s tim da nije upoznat i nema takvih saznanja.

17. Svjedokinja ON je u svom iskazu (list spisa 74-75) navela da O imaju više parcela u [adresa], ali zna za parcelu koja se nazivala "Poljica". Prvi dio je bio veliki krč, nalazile su se tri ograde, masline, vinograd i povrće, sijalo se život. U tom kompleksu je bila i štala, iza toga je bio tor. Nakon tog tora nalazila se velika ograda Krčina – šuma gdje su O puštali ovce na ispašu. Tu su O sjekli drva za vatru te se sjekao "kić" (zeleno lišće) za blago. Sjeća se da je bilo 15-20 ovaca. Ovce je imao već pradjed tužitelja CN, pa nakon toga djed tužitelja ŠNR, a potom SN, otac tužitelja. Istaknula je da se čak sjeća i NN, sjeća ga se kao manjeg čovjeka koji je uvijek nosio kapu sa "frotinom". On je umro 1957./1956. godine. CN koliko ga se sjeća je tada već bio stari, ali ŠNR je stalno bio na toj parceli, održavao ju je na način da je čistio masline, čistio je granje, a održavao je stabla crnike. Čula je da su Vidovići na toj parceli imali japlenice, toga da se ne sjeća jer je to gorilo prije njezinog rođenja. Međutim zna da je običaj bio da ljudi koji su donosili svoja drva za japlenicu da se njima to plaćalo u vapnu. Tako joj je poznato da su japlenice imali O na ovoj parceli. Zadnje iz obitelji CN na ovoj parceli ovce je držala majka tužitelja Š, negdje deset godina prije smrti, ona je umrla 2014./2015. godine. Nadalje je navela da ta parcela gdje je Š držala ovce je bila cijela ograđena, ona bi njih pustila na ispašu i otišla bi održavati za to vrijeme druge parcele. Cijela ta parcela je ograđena u kamenu tj. suhozidom. Ova parcela je oduvijek u obitelji CN, poznato joj je da je čak Lovrin otac počeo krčiti ovu parcelu, a kako se on zvao ne može se sjetiti.

18. Svjedok UN je u svom iskazu (list spisa 82) naveo da su mu poznate predmetne parcele, one se nalaze u mjestu [adresa] uz put prema Triluci, a to područje nazivaju "Poljica". Od kad pamti ove parcele su bile od obitelji CN, ranije ŠNR, djeda tužitelja i SN, oca tužitelja. Sjeća se da su oni tu čuvali ovce, sjekli drva i obrađivali masline. Čak se sjeća da su tu više s južne strane parcele imali dvije japlenice. U to vrijeme ljudi su zidali kuće od kamena, onda bi ih pokrili sa zemljom, palili vatru i onda bi dobili kreč. Zna da je ta parcela dosta velika, a također ljudi koji bi tu prolazili bi znali govoriti da je to "Vidovićeva gora" što samo po sebi ukazuje da je ta parcela velike površine. Ne može se sada točno izjasniti o kojoj površini se radi, možda par hektara, ali pamti od kad je još bio dijete da je ova parcela oduvijek ograđena suhozidom. Nadalje je naveo da se dobro sjeća djeda tužitelja pokojnog PN kojeg je viđao na ovoj parceli, a koji je tu čuvao ovce, obrađivao masline i sl. Koliko mu je poznato nikada nitko treći nije osporavao S pravo vlasništva ove parcele, a i danas je ovo Vidovićeva parcela, ali nema saznanja kako su se podijelili unutar obitelji. Nakon što je svjedoku predočena skica sudskog očevida iskazao je da dio na skici obojan žutom bojom pokazuje predmetnu parcelu o kojoj je ranije pričao i ona pripada Vidovićima. Nadalje svjedok rukom pokazuje na skici dio gdje se nalaze japlenice. Istaknuo je da on također ima vlastitu parcelu u neposrednoj blizini predmetne oznake 5590 k. o. [katastarska općina] koja je udaljena 50-60 metara zračne linije. Na poseban upit je naveo da je pok.PN imao jedinog sina pok. SN, zna da je imao i jednu kćer koja je udana u Pribiloviće, ali se ne može sjetiti njezinog imena, misli da se zvala KN, ali nije siguran. Poznato mu je da je pokojnog PN naslijedio pokojni SN to zna jer je u to vrijeme vladao patrijarhat i nasljeđivalo se po muškoj liniji. Nakon smrti pokojnoga PN na ovoj predmetnoj parceli viđao je isključivo pokojnog SN. Istaknuo je da su oni malo mjesto i zna da su oni unutar obitelji razdijelili zemlju.

19. Svjedok HN je u svom iskazu (list spisa 83) naveo da je riječ je o parcelama obitelji SN koje se nalaze u mjestu [adresa], a do kojih se dolazi Putem Triluke pa se ide jugozapadno i tim putem s desne strane nalazi se cijela ta parcela od SN. Navedeno da mu je poznato jer i imaju i neke svoje parcele u blizini. Još dok je bio dijete da mu je njegov otac govorio da paze da ne bi slučajno sjekli drva preko zida sa ove parcele od SN, oca tužitelja. Istaknuo je da se dobro sjeća pokojnog SN, koji je umro prije nekih 15-ak godina. Poznato mu je da je pokojni SN koristio ovu parcelu za paljenje japna. Kao i svi ostali misli da je pokojni V (SN) sjekao drva, sjekao „kič“ (zeleno lišće) za blago, imao je i posađene masline koje je obrađivao, a koliko mu je poznato držao je i ovce. Istaknuo je da je parcela ograđena suhozidom još dok je bio dijete. Oduvijek se u mjestu zna da je to zemlja SN i nije mu poznato niti je ikad čuo da bi netko treći osporavao S pravo vlasništva ovih parcela, a niti mu je poznato da bi unutar same obitelji SN bilo spora. Zaključno ističe da se sjeća riječi svoga oca kada bi mu znao govoriti da je to je Slavina zemlja i da paze.

20. Svjedok BN je u svom iskazu (list spisa 83-84) naveo da su mu poznate predmetne parcele, a nalaze se u mjestu [adresa], a do njih se dolazi prema Trilukama, a prije mjesta gdje se nekad odlagao otpad nalaze se ove predmetne parcele. To je ogromna parcela, na jednom dijelu se i danas nalazi maslinik, a nalazi se također na toj parceli iza zida i japlenica. Istaknuo je da je godište Marinove sestre L te da su tu još kao djeca pomagali u čuvanju ovaca, točnije zajedno su čuvali njegove i njezine ovce radi parenja. Sjeća se pokojnog SN, oca tužitelja da je sjekao "kiče" (zeleno lišće), sjekao drva za ogrjev, čistio je stabla crnike, a i održavao je te kamene zidove (suhozide). Ta parcela je cijela ograđena koliko pamti suhozidom. Sjeća se i Marinovog djeda pokojnog PN, misli da je on umro kad sam je bio dječak od nekih 12-ak godina, ali ga se vrlo dobro sjeća koji je također koristio ovu parcelu na jednak način kao i pokojni SN, u to vrijeme od toga se živjelo i svi su u mjestu držali ovce i obrađivali zemlju. Istaknuo je da je cijeli svoj život prolazio, a i on da je znao čuvati ovce na ovoj predmetnoj parceli zajedno s Marinovom sestrom tako da mu je poznato da je ovo oduvijek Vidovićeva zemlja, a i danas ona pripada MN. Nakon što mu je predočena skica sudskog očevida iskazao je da je dio skice obojan žutom bojom predstavlja tu parcelu o kojoj danas priča i koja danas pripada ŠN. Svjedok pokazuje i parcelu oznake 5996 i navodi da je ona također Vidovićeva zemlja. Istaknuo je da je to je ogromna parcela, koja je sa svih strana ograđena, a na toj parceli su se puštale i ovce.

21. U svom stranačkom iskazu tužitelj je naveo da je predmetna parcela još od davnina u posjedu njegove obitelji, a pripadala je još njegovom pradjedu pokojnom CN koji je umro 1953. godine, a on ju je također stekao od svog oca. Nakon pokojnog CN predmetne parcele su se dalje prenosile unutar obitelji i to na djeda pokojnog PN koji je imao dvije sestre, a poznato mu je da su se negdje kroz rat 1994. podijelili na sudu. Poslije smrti djeda PN predmetne parcele je naslijedio njegov otac pokojni SN koji je imao dvije sestre KN i E, a obje su se odrekle u korist njegovog oca. Njegov otac je još za života podijelio njega i sestre i upravo predmetne parcele su pripale njemu, a sestre su čak i u postupku izmjere izjavile da se u odnosu na ove parcele odriču njemu u korist i među njima nikad nije bilo spora. Na predmetnim parcelama se nalazi maslinjak, dvije japlenice i korito. Naveo je da se još sjeća, a to mu je ujedno zadnje sjećanje na djeda PN, kad je bio dečko od 12 godina da su upravo na ovoj parceli koju nazivaju "Branjevina" zakopali njihovog tovara. Kasnije kad je djed umro, on da je sjekao "kiče" (lišće"), a otac je često znao popravljati suhozid koji je ograđivao cijelu ovu parcelu. Nadalje, iz priča da mu je poznato da su djed i otac čistili stabla crnike, tanko granje (kiče) su čuvali za ovce, a debla su prodavali u Zadar. I njegov otac i pokojni djed su čuvali ovce na ovoj parceli. Unutar obitelji nikad nije bilo spora vezano za ovu parcelu, a niti im je netko treći ikad osporavao pravo vlasništva i posjedovanja. Nadalje je naveo da je riječ o dvije parcele, jedna je veća, a jedna je manja, na ovoj manjoj parceli se nalaze masline, a zasadio ih je pradjed CN, rođen 1869., a umro 1953. Na većoj parceli se također nalaze stabla maslina i to u dijelu gdje se nalaze japlenice, možda nekih 30-40 stabala maslina, koje treba redovno održavati i ograđivati, a danas je to zapušteno. Ponekad zna očistiti neku maslinu i ispilati neko stablo crnike jer se grije na drva.

22.Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

22.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

23. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

24. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

25. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

26. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

27. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

28. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetnih nekretnina jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).S druge strane, tuženica nije iznijela niti jednu tvrdnju o tome na koji je način ona posjedovala ove nekretnine.

28.1. Tome u prilog govori i sporazum zaključen između Lovačkog društva " Pašman" Neviđane po predsjedniku GN i ovdje tužitelja od 12. siječnja 2023. ( list spisa 7), u kojem se navodi da se na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sadašnjeg posjednika ŠN, nalazi staro pojilište za ovce i ostale životinje, koje će LD Pašman za potrebe napajanja divljih životinja u tom dijelu lovišta kojim gospodari navedeno pojilište obnoviti o svom trošku s čime da je suglasan ŠN. Ujedno je sporazumom navedeno, da se u slučaju da bude imao potrebe za uzgojem domaćih životinja na navedenoj parceli da se isto može koristiti i za tu svrhu.

29. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka VN (rođen 1935.), MN (rođen 1958.), ON (rođen 1946.), UN ( rođen 1952.), HN ( rođen 1961.) i BN ( rođen 1958. ) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetnih nekretnina koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su sva trojica svjedoka mještani [adresa] ( svjedok UN ima vlastitu parcelu u nesposrednoj blizini predmetnih nekretnina), male sredine u kojoj su mještani međusobno povezani, da su imajući u obzir navedeno iskazivali suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i dokumentacijom koja prileži spisu. Pa su tako svi saslušani svjedoci suglasno iskazali su predmetne parcele od davnina u obitelji ŠN, da su poznavali još djeda tužitelja pok. PN koji je predmetnu parcelu koju su nazivali "Poljica" koristio za ispašu blaga, na predmetnoj nekretnini da su se nalazila stabla crnike pa da se ova nekretnina koristila za sječu drva te za sječu "kića" ( lišće za ovce) koja je oduvijek ograđena suhozidom sa svih strana. U pogledu ove parcele, svjedokinja ON je iscrpno navela da je ta parcela predstavljala veliku Ograda-Krčina- šuma gdje su O puštali ovce na ispašu te sjekli drva za ogrjev i "kiće" za blago. Navela je da joj je poznato da su O na toj parceli imali "japlenice" ( vapnenice za dobivanje vapna), o čemu su iskazivali i svjedoci AN ( koji je istaknuo da je u to vrijeme bio dječak od 12-ak godina te se sjeća da su im O davali deblja drva, dok su im tanja drva bila potrebna za paljenje vapnenice), UN i HN i BN. Navedena svjedokinja je istaknula da da se čak sjeća i pradjeda tužitelja NN, koji je također držao ovce, opisujući ga kao manjeg čovjeka sa "frontinom" (kapom) koji je umro 1956./1957. godine. Svjedoci su suglasno naveli da je nakon pok. PN predmetne nekretnine nastavio koristiti njegov sin pok. SN, otac tužitelja kojeg su poznavali svi saslušani svjedoci, i to na jednak način kao i njegov otac odnosno obrađivanjem maslina, održavanjem parcela, za ispašu blaga te sječom drva. Svjedokinja ON je dodala da je na predmetnoj nekretnini majka tužitelja pok. Š zadnja držala ovce i to desetak godina prije smrti ( a da je umrla 2014./2015. godine). Zaključno su iskazali suglasno da nikad unutar same obitelji SN nije bilo spora u pogledu predmetnih nekretnina niti bi ih netko treći u tome ometao.

30. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka, priloženih izjava LN, EN, ĆN, kao i na temelju provedenog uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke, sud je utvrdio da su obje predmetne nekretnine odavnina ograđene starim suhozidima sa svih strana, dok se unutar nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] također nalaze unutarnji „pregradni“ suhozidi ( položajem kako je to naznačeno na dopuni skice sudskog očevida na listu spisa 65) koje svjedok AN opisuje kao "dupli zid", a svjedokinja ON opisuje " prvi dio je bio veliki krč, nalazile su se tri ograde", koji dijelovi predstavljaju torove za čuvanje blaga. Nadalje, izvođenjem dokaza sud je zaključio da su predmetne nekretnine u cijelosti uživane po prednicima tužitelja, nekretninu je koristio još pradjed tužitelja pok. CN ( kojeg se svjedokinja ON osobno sjeća), a potom djed tužitelja pok. PN na način da je držao maslinik, te dijelom za ispašu blaga, sječu drva, vađenje kamena (vapnenca) za dobivanje vapna što pokrjepljuju dvije vapnenice ( japlenice) koje su uočene i uviđajem na licu mjesta unutar nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a potom otac tužitelja pok. SN koji je nastavio koristiti predmetne nekretnine za ispašu blaga, sječu drva te obrađivanje maslina, a potom tužitelj ŠN održavanjem maslina, sječom drva za ogrjev i čišćenjem, kojeg nitko nikada nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju spornih nekretnina jasno ograđene od susjednih nekretnina i to suhozidom kao i unutarnjim „ pregradnim“ suhozidima ( vidljiva moguća trasa pregradnih suhozida i na aerofotogrametrijskim snimkama iz 1959., 1972. i 1977. godine), pa su po stavu ovog suda predmetne nekretnina još od početka prošlog stoljeća, u samostalnom posjedu tužiteljevih prednika i to od tužiteljevog pradjeda pok. NN te su ista dalje prenosila unutar obitelji sve do tužitelja, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

31. Podredno, za istaknuti da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev- 750/2016-2 od 17. travnja 2019. izraženo pravno stajalište da Zakon o parničnom postupku ne isključuje kao dokazna sredstva koji ima posredna saznanja o pravno odlučnim činjenicama ( identično pravno shvaćanje izraženo i u odlukama Rev- 14147/14-2 od 13. lipnja 2018., Rev-104/93-2 od 7. travnja 1993. te Rev-577/98-2 od 28. veljače 2001.), a jednako tako nije neophodno da iskazi posrednih svjedoka budu potkrijepljeni drugim materijalnim dokazima.

31.1. Prihvaćajući navedeno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj sud nalazi da je tužitelj temeljem iskaza svih saslušanih svjedoka, koji su u vrijeme iskazivanja imali 90 godina (AN), 79 godina (ON), 73 godine (UN), 67 godina (MN), 66 godina (BN) i 63 godine (HN), pa je logično i očekivano da unatrag otprilike 60-80 godina imaju neposredna opažanja i saznanja o zemljištu o kojem su govorile odnosno o osobama koje su ih koristile suglasno navodeći da su predmetne nekretnine odavnina bile u neometanom posjedu tužiteljevih prednika. Pa tako po iskazu svjedokinje ON još u posjedu tužiteljeva pradjeda pok. NN, koji je umro pedesetih godina prošlog stoljeća (po navodima svjedokinje Cvite Ugrinić 1956./1957., a tužitelja 1953. godine), nakon toga njegovog djeda pok. PN, potom oca tužitelja pok. SN, rođenog 1932., a umrlog 2016. te u konačnici tužitelja koji su predmetne nekretnine koristili na način kako je to naprijed obrazloženo.

32. Zaključno je za iskazati da su neosnovani navodi tuženice iznijeti u odgovoru na tužbu da bi predmetne nekretnine u naravi predstavljale šumu. Naime, uvidom u zapisnik sačinjen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], poslovni broj: Z-3445/2011/4118 ( list spisa 30-32) razvidno je da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju pašnjak i maslinjak, dok nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere od dijela koje nekretnine su nastale ovdje predmetne nekretnine, po kulturi je upisana kao pašnjak, dok tuženica sudu nije pružila niti jedan dokaz koji bi potvrđivao navode da bi se radilo o šumi ili šumskom zemljištu.

33. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP, ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice te upis prava vlasništva na svoje ime, budući da se pogrešan upis sastoji u činjenici da tuženica nije vlasnica predmetnih nekretnina, niti je ona to bila u trenutku obnove zemljišne knjige. Ovo stoga što sud u ispravnom postupku nije raspravljao činjenice niti je imao u vidu odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenih knjižnih prava, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornim nekretninama, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao u pod točkom I. izreke ove presude.

34. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

34.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 26. kolovoza 2024., 16. rujna 2024., 23. siječnja 2025. i 15. svibnja 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak sastava podneska od 11. listopada 2024. ( očitovanje na nalaz i mišljenje) u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), te trošak sastava podneska od 4. rujna 2024. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 8.t.3. u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), dakle ukupno 650 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.300,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, ukupno iznosi 1.625,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR koliko mu je naloženo platiti i ujedno koji novčani iznos je i podmirio te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR.

34.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 23. kolovoza 2024. jer istim dostavlja zamjeničku punomoć u spis, zatim sastav podneska od 30. kolovoza 2024. kojim dostavlja dokaz o uplati predujma za uviđaj i vještačenje za što nije bilo potrebno sastavljati podnesak, pa se takav trošak ne može smatrati potrebnim za vođenje ove parnice.

34.3. Dakle, tužitelju je ukupno priznati trošak u novčanom iznosu od 2.254,64 EUR, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka u visini preko dosuđenog, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

35. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 17. lipnja 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćniku Jadri Striki, odvjetniku u Zadru,

- tuženici po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel (na broj: P-DO-114/2024).