REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-13455/2020-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Kovačić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 7. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zlatka Kovačića, odvjetnika, te punomoćnice tuženika DA, više savjetnice u OGDO Zagreb, dana 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA za Ministarstvo unutarnjih poslova, po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Ulica Josipa Jelačića 3, 43 000 Bjelovar, OIB: 52634238587, da isplati tužitelju IA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 569,69 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 402,46 eura, počev od 01.01.2017., pa do isplate, na iznos od 167,50 eura, počev od 01.06.2017., pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.

II Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude suda prvog stupnja pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a sve gore navedeno u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 eura, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor tužene o mjesnoj nenadležnosti ovog suda.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je policijski službenik zaposlen u Ravnateljstvu policije, Uprava policije, Mobilna jedinica prometne policije na radnom mjestu Policijski službenik, sa odgovarajućom stručnom spremom i zvanjem temeljem rješenja MUP-a. Prema čl. 28. Zakona o policiji policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu. Pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu. Način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisat će ministar pravilnikom. Prema Pravilniku o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo od 06.06.2011., pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji, sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu. Prema čl. 4. cit. Pravilnika građansko odijelo čini 2 kompleta odjeće i 1 par obuće. Prema čl. 31. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu MUP-a (NN 70/12) od 28.06.2012. Mobilna jedinica prometne policije samostalno ili u suradnji i koordinaciji s drugim ustrojstvenim jedinicama Ravnateljstva policije, policijskim upravama, te drugim državnim tijelima i institucijama zaduženim za poslove sigurnosti, provodi nadzor nad vozilima, vozačima i putnicima u cestovnom prometu na području Republike Hrvatske, kojom prilikom prikuplja obavijesti za obavljanje poslova iz svog djelokruga rada i obavijesti potrebne za suzbijanje kriminaliteta, poduzima mjere osiguranja tragova kaznenih djela, mjesta događaja kaznenih dijela i prometnih nesreća, sprečavanje bijega počinitelja, te uhićenja počinitelja kaznenih djela, sudjeluje u provedbi kriminalističkih istraživanja, sudjeluje u provedbi općih preventivno-represivnih i edukativnih akcija na razini policijskih uprava te provodi preventivno-represivne akcije u cestovnom prometu, vrši nadzor brzine kretanja vozila, nadzor teretnog prometa, postupa u slučajevima prometnih gužvi i zastoja u cestovnom prometu, poduzima mjere osiguranja protočnosti prometa, obavlja preusmjeravanje prometa prilikom izvanrednih događaja, vrši pratnju osoba pod policijskom zaštitom, te obavlja i druge poslove vezane za sigurnost na cestama s ciljem podizanja razine opće sigurnosti prevencijom, suzbijanjem i otkrivanjem svih oblika kaznenih djela i prekršaja te njihovih počinitelja prilikom čega policijski službenici poslove obavljaju u civilnoj odjeći koristeći motocikle i civilna službena vozila sa ugrađenim prikrivenim svjetlosnim i zvučnim uređajima te drugu specijalističku opremu i tehniku. Uredbom o izmjenama i dopunama cit. Uredbe od 21.11.2013. u članku 31. stavku 1. riječi: »prilikom čega policijski službenici poslove obavljaju u civilnoj odjeći« brisane su. Iz navedenog proizlazi da su policijski službenici Mobilne jedinice prometne policije imali pravo na civilnu odjeću i obuću do 21.11.2013., a od tada bi trebali imati osnovnu i dodatnu policijsku odoru. Navedeno pravo u cijelosti im je uskraćeno, pa niti su ostvarili pravo na civilnu odjeću, niti su dobili a korištenje policijsku odoru. Navedeni poslovi su isključivo policijski poslovi i obavljaju se primjenom policijskih ovlasti. Opisane policijske poslove tužitelj je isključivo obavljao u građanskom odijelu koje je kupio svojim sredstvima, te za koje nije dobiio nikakvu naknadu, niti narudžbenicu da ga nabavi u postupku nabave u MUP-u. To znači da je poslove od ožujka tekuće godine pa do studenog obavljao isključivo u svojem građanskom odijelu, jer nije za to razdoblje zadužio niti jedan odgovarajući dio policijske odore za ova godišnja doba, dok je u zimskom razdoblju uglavnom poslove obavljao u građanskom odijelu, jer je od cjelokupne osnovne i dodatne policijske odore zadužio neobilježenu zimsku taktičku jaknu, koju je povremeno i nosio – zimi, i to eventualno od prosinca do veljače. Međutim policijski službenik ima pravo na cjelokupnu odoru – osnovnu i dodatnu, pa je ovakav stav tuženika manipulacija pozitivnim zakonskim i podzakonskim propisima. Prema Uredbi o izgledu odora policijskih službenika ministarstva unutarnjih poslova (NN broj 88/11, 129/11 i 100/13) policijska odora je osnovna, dodatna i svečana. Prema čl. 36. osoba koja se prima u policiju za obavljanje poslova policijskog službenika ili se raspoređuje na radno mjesto policijskog službenika, zadužuje osnovnu policijsku odoru, osim ako poslove radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu. Prema čl. 37. policijski službenici zadužuju osnovnu i dodatnu policijsku odoru prema Popisu dijelova policijske odore s količinama za zaduženje i rokovima uporabe - popisu - koji je tiskan uz Uredbu i njezin je sastavni dio. Od svega navedenog tužitelj je u zadnje 3 godine dobio i zadužio jedino neobilježenu zimsku taktičku jaknu i komplet za prikriveno držanje oružja, a zimsku jaknu može upotrebljavati najviše 3 mjeseca u godini, dok ostalih 9 mjeseci radi isključivo u vlastitoj građanskoj odjeći i obući. Dakle, niti iz jednog pozitivnog propisa ne proizlazi da policijski službenik ima pravo na samo 1 komad odjeće iz popisa osnovne i dodatne opreme, nego upravo suprotno jasno je propisano što sve čini osnovnu odoru, a što još i dodatnu i policijski službenik je imao pravo na kompletnu osnovnu i dodatnu odoru. Dakle, tužitelju nije omogućena nabavka građanskog odijela i obuće niti do studenog 2013., niti mu je nakon toga dana na korištenje osnovna ni dodatna policijska odora, tako da je i nakon izmjene Uredbe policijske poslove morao obavljati u svojoj građanskoj odjeći, koju je koristio, oštećivao i trošio, dok je MUP stjecao bez valjanog pravnog osnova novčana sredstva, jer niti je nabavio osnovnu i dodatnu policijsku odoru, niti je tužitelju isplatio naknadu za građansko odijelo i obuću. Tužitelj je stoga potraživao od tužene predmetnu naknadu, te mu je ista dosuđena pravomoćnom presudom ovog suda. Pri tome je tužena isticala kako je tužitelj zadužio motorističku opremu, međutim tužitelj nikada nije radio kao motorista. Tužena je tužitelju omogućila korištenje službene odore u svibnju 2017., pa isti potražuje za prva 4 mjeseca 2017. razmjeran iznos. Opisanim postupanjem i propuštanjem, tužena je tužitelju uskratila isplatu naknade za građansko odijelo odnosno prouzročila štetu na način da je isti svojim sredstvima kupovao odjeću za obavljanje službenih policijskih poslova i time je tužena stekla bez valjanog pravnog osnova korist opisanom radnjom, te za istu odgovara tužitelju temeljem općih pravila i pravilima za odgovornosti za štetu i stjecanja bez valjanog pravnog osnova. Naime, kao što je gore naznačeno, tužitelj je morao kupovati i koristiti vlastitu odjeću za obavljanje policijskih poslova i primjenu policijskih ovlasti, a tužena mu je time nanijela štetu, te je stekla imovinsku korist propuštanjem nabave i davanja na korištenje osnovne i dodatne policijske odore. Štetu koja građaninu nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, nadoknađuje Republika Hrvatska (čl.14. ZSDU). Pri tom država odgovara za štetu i u slučajevima odgovornosti kada nije postojala greška. Šteta može nastati i pravilnim i zakonitim djelovanjem javnopravnog tijela. Država odgovara za nastalu štetu i u slučajevima kada ne postoji protupravnost njezinog djelovanja. Tužena je svojim ponašanjem povrijedila načelo pravne sigurnosti i jednakosti tužitelja, jer je ostalim policijskim službenicima omogućila korištenje osnovne i dodatne policijske odore, a povrijedila je i načelo legitimnih očekivanja pravnih subjekata i poštivanja njihovih stečenih prava. Osim toga svojim pravnim stavom da tužitelj ima na raspolaganju zimsku taktičku jaknu i komplet za prikriveno nošenje oružja pa nema pravo na ostale dijelove odore, niti na naknadu za građansko odijelo ukazuje na namjeru manipuliranja i nepoštivanja zakonskih i podzakonskih odredbi o pravu na policijsku odoru i naknadu za građansko odijelo. Stoga tužitelj za razdoblje 2016., pa zaključno travnja 2017. potražuje ukupan iznos od 569,69 eura zajedno sa zateznom kamatom, te parnični trošak sa zateznom kamatom.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da je tužba neosnovana u cijelosti. Tuženica ističe da nije ispunjena procesna pretpostavka za vođenje ovog parničnog postupka propisane odredbom članka 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91 i dr.), a ta je da se svaka osoba koja namjerava tužiti Republiku Hrvatsku prije podnošenja tužbe mora obratiti sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj se obratio sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, već Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru Slijedom navedenoga tuženica predlaže sudu da tužbu tužitelja odbaci ili da se oglasi mjesno nenadležnim za rješavanje u ovoj pravnoj stvari i spis ustupi Općinskom sudu u Bjelovaru. Opreza radi, tuženica predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu. Tijekom postupka tužena ističe kako su u istovrsnim predmetima zaprimljene presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojima su odbijeni tužbeni zahtjevi. U navedenim presudama Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje da sukladno članku 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo, popis policijskih službenika iz članka 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj. Sud navodi da odobrenje popisa od strane glavnog ravnatelja policije ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava. Kako tužitelj nije stavljen na taj popis, isti nema pravo na građansko odijelo. Stoga, tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj policijski službenik zaposlen u Ravnateljstvu policije, Upravi policije, Mobilnoj jedinici prometne policije, na radnom mjestu policijskog službenika.

6. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. Zakona o policiji (»Narodne novine«, br. 34/11., 130/12. i 89/14., dalje ZOP) propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isljučivo u građanskom odijelu. Način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

7. Odredbom čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo (“Narodne novine”, broj: 64/11., dalje u tekstu: Pravilnik) propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine, obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

8. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz članka 2., sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na gradansko odijelo.

9. Prema odredbi čl. 1. st. 2. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj: 76/09., 92/14, dalje u tekstu: Zakon o policijskim poslovima i ovlastima) policijske poslove obavlja i policijske ovlasti primjenjuje policija prema odredbama ovog Zakona, radi sprječavanja i otklanjanja opasnosti i u kriminalističkim istraživanjima.

10. Sukladno odredbi čl. 28. st. 4. Zakona o policiji pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja poslove primjenom policijskih ovlasti, dok su prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ti poslovi zaštita života, prava slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, zaštita javnog reda i mira, te imovine, sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela, traganje za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, nadzor i upravljanje cestovnim prometom, protueksplozijska zaštita, postupanje prema strancima, nadzor državne granice, zaštita zračnog i pomorskog prometa, osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora, postupanje s uhićenikom i pritvorenikom. Sukladno čl. 13. st. 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima su policijske ovlasti prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka, provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta, prikupljanje obavijest od građana, pozivanje, dovođenje, privođenje, traganje, davanje upozorenja, zaprimanje prijava, podnošenje kaznenih prijava i izviješća, pregled dokumentacije i dr. Navedeni policijski poslovi se sukladno odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima obavljaju primjenom policijskih ovlasti.

11. Iz odluka VSRH posl. br. Rev 581/21 i Rev 223/21 proizlazi pravno stajalište da s obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP-i način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP-i dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti i isključivo u građanskom odjelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP-i ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, o navedenom pravu ne može raspravljati kao o prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP-a. Naime odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.

12. S obzirom da je između stranaka neprijeporno da je tužitelj nije stavljen na takav popis, tijekom čitavog utuženog razdoblja, očito je glavni ravnatelj policije smatrao da poslovi koje konkretno obavlja tužitelj ne predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i slijedom čega tužitelju nije priznato pravo na građansko odijelo. Prihvaćajući ovakav pravni stav, tužbeni zahtjev tužitelja je valjalo odbiti.

13. Preostale dokaze i dokumentaciju sud nije našao potrebnim posebno obrazlagati, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju navedenih u ovoj odluci. Nije bilo potrebno provesti dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka je bi to bilo suvišno s obzirom na gornje obrazloženje presude.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a trošak je odmjeren tuženiku temeljem VPS od 569,69 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: zastupanje na ročištu 07.05.2025. u visini od 50 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav odgovora na tužbu u visini od 50 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), što ukupno iznosi 100 bodova, odnosno 200,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 02.01.2025., jer je u istom dopunio navode iz odgovora na tužbu, a koje navode je već mogao iznijeti u samom odgovoru na tužbu.

15. S obzirom na odredbu čl. 186. a, st. 2. ZPP u slučaju kada je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen nenadležnom državnom odvjetništvu, smatra se da je zahtjev podnesen nadležnom državnom odvjetništvu. Stoga je bespredmetno raspravljati po prigovoru tužene koje je Državno odvjetništvo nadležno za postupanje povodom zahtjeva za mirnim rješenjem spora, koje je tužitelj nedvojbeno podnio prije pokretanja ove parnice, jer tako slijedi iz dopisa RH, Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 04.04.2018. Stoga nije bilo uvjeta da se tužba odbaci. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti, isti je uslijedio nakon što se tužena upustila u raspravljanje o glavnoj stvari osporavajući tužbu kao neosnovanu u cijelosti (čl. 20. st. 1. ZPP-a), pa je takav prigovor valjalo odbiti.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 17. lipnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženoj