REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 2 Us I-142/2023-13

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke
Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice Ž.-S. G., iz P., V., koju zastupa opunomoćenica M. H., odvjetnica u Z.,I., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Trg N. Topalušić 1, radi preispitivanja prava na status za roditelja njegovatelja, 28. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i
socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-
554-05/22-02/106, URBROJ: 524-11-02/2-22-3 od 4. siječnja 2023. godine.

II. Poništava se točka 2. rješenja Centra za socijalnu skrb Pula – Pola, KLASA: UP/I-555-05/22-04/92, URBROJ: 2168-36-10-28-22-10 od 29. lipnja 2022. godine.

III. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

IV. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu rada, mirovinskog
sustava, obitelji i socijalne politike, da tužiteljici Ž.-S. G. nadoknadi troškove
ovoga upravnog spora u iznosu od 1.714,12 eura (tisuću sedam stotina četrnaest eura
i dvanaest centi) / 12.915,04 kuna (dvanaest tisuća devet stotina petnaest kuna i četiri
lipe)*, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog
spora. Ako tuženik u navedenom roku tužiteljici ne nadoknadi troškove spora, tužiteljici
pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora
(tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno
ispunjenje ove obveze od strane tuženika po primitku pravomoćne odluke o troškovima
spora) do isplate.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova spora u preostalom iznosu od 622,16 eura.

* Fiksni tečaj konverzije 7,53450.

- 2 - Poslovni broj: 2 Us I-142/2023-13

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Centra za socijalnu skrb Pula – Pola, KLASA:
UP/I-555-05/22-04/92, URBROJ: 2168-36-10-28-22-10 od 29. lipnja 2022., u postupku
pokrenutom po službenoj dužnosti, tužiteljici se i nadalje priznaje pravo na status
roditelja njegovatelja kćeri N. G. (t. 1. izreke rješenja), uz isplatu naknade u
iznosu od 800% osnovice za ostvarivanje prava po osnovi socijalne skrbi, počevši od

17. veljače 2022. godine (t. 2.). Izreka rješenja sadržava i druge prateće odluke (t. 3.-

7.). U postupku je utvrđeno da kod tužiteljičine kćeri postoji tjelesno oštećenje (stupanj
4), poremećaj glasa, jezika i govora (stupanj 4), više vrsta teških oštećenja – tjelesno
i osjetilno, teški invaliditet (IV. stupanj), trajna promjena u zdravstvenom stanju,
potpuna nesposobnost za rad (trajno), trajna potreba pomoći i njege u punom opsegu,
te da je riječ o osobi s invaliditetom.

2. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-554-05/22-02/106, URBROJ: 524-11-
02/2-22-3 od 4. siječnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv točke 2.
prvostupanjskog rješenja, izjavljena slijedom stajališta tužiteljice da su ispunjene
pretpostavke za priznavanje naknade u iznosu od 900% osnovice za ostvarivanje
prava po osnovi socijalne skrbi. Tuženik obrazlaže, u bitnome, da nije utvrđeno da se
tužiteljičina kćer ne može uključiti u programe i usluge u zajednici zbog zdravstvenog
stanja, pa nisu ispunjene pretpostavke iz članka 65. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi
(„Narodne novine“, broj 18/22 i 46/22).

3. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće.
Tužiteljica ostvaruje pravo na naknadu u iznosu od 900% osnovice. Nejasno je u koje
se to programe i usluge kćer tužiteljice može uključiti. Tužiteljici je socijalno pravo
smanjeno uslijed imaginarne, stvarno nepostojeće mogućnosti uključenja njezine kćeri
u programe i usluge u zajednici. Stanje tužiteljičine kćeri je takvo da onemogućava bilo
kakvo uključivanje u takve programe i usluge, što potvrđuje i njezin liječnik. Kod nje je
Barthelov indeks nula, uz dijagnozu spastične tetraplegije. Tužiteljica predlaže da Sud
poništi drugostupanjsko rješenje i točku 2. prvostupanjskog rješenja, te da sam riješi
stvar priznavanjem tužiteljici pravo na naknadu kao roditelju njegovatelju kćeri N. G. u iznosu od 1200% osnovice (taj je iznos zatražen slijedom kasnijih izmjena
Zakona o socijalnoj skrbi, nap. Suda). Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom
iznosu od 2.336,28 eura (PDV uključen).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja i obrazlaže predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta
upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovoga upravnog
spora. Na prijedlog tužiteljice, u ovome je sporu, na okolnost spornih stručno-
medicinskih činjenica, izveden dokaz medicinskim vještačenjem. Vještačenje je
povjereno stalnome sudskom vještaku prof. dr. sc. H. L., dr. med., specijalistu
medicine rada i sporta u R., koji je svoj nalaz i mišljenje dostavio u pisanom obliku,
te ga dodatno iznio na raspravi. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni
prijedlozi tužiteljice, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze
iz nastavka ovog obrazloženja.

- 3 - Poslovni broj: 2 Us I-142/2023-13

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon
rasprave provedene 28. kolovoza 2023. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika,
utvrdio da je tužbeni zatjev osnovan.

7. Sud, ponajprije, naglašava da je predmet ovoga spora ocjena zakonitosti
osporavanog rješenja tuženika, prema onodobnom stanju stvari. Čak i da je Sud sam
riješio stvar, ne bi pritom bio ovlašten odrediti naknadu u iznosu propisanom Zakonom
o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 71/23),
budući da to nije obuhvaćeno predmetom konkretne upravne stvari. Kasnije izmjene u
zakonodavstvu ne mogu utjecati na odlučivanje u predmetu koji je u upravnom
postupku riješen prije tih izmjena (osim ako dio dotičnih izmjena djeluje retroaktivno,
što ovdje nije slučaj). Kasnije zakonodavne izmjene mogu činiti podlogu za
osporavanje s time povezanog novog rješenja javnopravnog tijela, odnosno za
podnošenje novog zahtjeva stranke, u oba slučaja u novome, zasebnom upravnom
postupku.

8. Među strankama je sporno treba li u predmetnom slučaju tužiteljici, u svojstvu
roditelja njegovatelja, naknadu odrediti prema odredbi članka 65. stavka 1. Zakona o
socijalnoj skrbi, ili prema odredbi stavka 2. toga članka. Članak 65. stavci 1. i 2. Zakona
o socijalnoj skrbi glase:

„(1) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s
invaliditetom iz članka 61. ovoga Zakona ima pravo na naknadu u postotku od osnovice
koji iznosi 800 % osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona, prava iz mirovinskog
osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao
zaposlena osoba prema posebnim propisima.

(2) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s
invaliditetom iz članka 61. točke 1. ovoga Zakona koja se, zbog zdravstvenog stanja,
ne može uključiti u programe i usluge u zajednici ima pravo na naknadu u iznosu od
900 % osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona, prava iz mirovinskog osiguranja,
obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena
osoba prema posebnim propisima.“

9. Ključan je, dakle, odgovor na pitanje je li se kćer tužiteljice, zbog svoga
zdravstvenog stanja, u vrijeme rješavanja ove upravne stvari, mogla uključiti u
programe i usluge u zajednici.

10. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka prof. dr. sc. H. L., zasad nije dokazano da se tužiteljičina kćer ne može uključiti u programe i usluge u zajednici.
Prema raspoloživoj dokumentaciji, kćer tužiteljice je svjesna i komunicira očima.
Potrebna je dodatna detaljna obrada neurologa, psihologa i defektologa, radi
ispitivanja njezinih preostalih kognitivnih sposobnosti. Takvom dodatnom obradom bi
se zasad nedokazana mogućnost uključivanja u programe i usluge u zajednici
vjerojatno pokazala neostvarivom, ali to je, prije provedbe obrade, ipak u domeni
spekulacije.

11. Na raspravi sudski vještak prof. dr. sc. H. L. ustraje pri potrebi
dodatne obrade tužiteljičine kćeri. Pojašnjava da Barthelov indeks nula sâm po sebi
ne isključuje mogućnost uključivanja u programe i usluge u zajednici, imajući na umu
mogućnosti naprednih tehnologija. Ne smatra da potvrda izabranog liječnika opće

- 4 - Poslovni broj: 2 Us I-142/2023-13

prakse čini dovoljan temelj za zaključak da ne postoji mogućnost navedenog
uključivanja.

12. Tužiteljica osporava relevantnost specijalizacije sudskog vještaka. Njegov nalaz i mišljenje smatra spekulativnim i nestručnim.

13. Tuženik nije iznio primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

14. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr. sc. H. L., sagledan u
cjelini pisanog materijala i raspravnog izlaganja, Sud ocjenjuje koherentnim i
razložnim, te sukladnim zadaći vještačenja, utemeljenoj na odredbama mjerodavnoga
posebnog zakonodavstva na ovome upravnom području. Općenito na upravnom
području socijalnog prava traži se odgovarajuća medicinska i srodna obrada za
utvrđivanje odlučnih stručno-medicinskih činjenica, što je i srž nalaza te mišljenja
sudskog vještaka.

15. Pritom upravo nalaz i mišljenje sudskog vještaka daje podlogu za usvajanje
tužbenog zahtjeva. Naime, osporavane odluke javnopravnih tijela baziraju na nalazu i
mišljenju institucionalnog tijela vještačenja od 22. listopada 2018. godine. Ovdje
osporavana rješenja donesena su po službenoj dužnosti, u postupku preispitivanja
prava, slijedom zakonodavnih izmjena, tj. donošenja Zakona o socijalnoj skrbi. Pri
tome kriterij (ne)mogućnosti uključenja u programe i usluge u zajednici (propisan u čl.

65. st. 2. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi) nije bio sadržan u dotad važećim
odredbama o utvrđivanju naknade roditelju njegovatelju (čl. 67. prijašnjeg Zakona o
socijalnoj skrbi, „Narodne novine“, broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17,
98/19, 64/20, 133/20 i 138/20). Stajalište je Suda da u takvoj situaciji javnopravna tijela
nisu bila ovlaštena svoju odluku utemeljiti na četiri godine starom nalazu i mišljenju
institucionalnog tijela vještačenja, pri čijem sastavljanju nije ni ocjenjivan kriterij
(ne)mogućnosti uključenja u programe i usluge u zajednici, a naročito ne kada je
tužiteljica u žalbi prigovorila spornom načinu utvrđivanja stručno-medicinskih činjenica
odlučnih za određivanje novog iznosa naknade. U upravnom postupku u kojem su
donesena ovdje osporavana rješenja nije provedene novo institucionalno vještačenja.
Istodobno, sudski je vještak uvjerljivo zaključio da je, prije nove ocjene, potrebno
provesti dodatnu obradu po neurologu, psihologu i defektologu. Uzgredno, ova
presuda ne implicira dužnost opće provedbe novih institucionalnih vještačenja u
postupcima preispitivanja prava nakon legislativnih promjena, već sadržava stajalište
zbog čega je to bilo potrebno učiniti u okolnostima predmetnog slučaja, ako ne po
službenoj dužnosti, onda barem povodom žalbe stranke, kako bi postupak
preispitivanja bio proveden suštinski, a ne formalistički.

16. Iz dosad iznesenog proizlazi da se zasad ne može utvrditi da su činjenice
odlučne za rješavanje ove upravne stvari utvrđene potpuno i pravilno. Javnopravna
tijela, na štetu tužiteljice, nisu, dakle, u cijelosti ispunila svoje dužnosti propisane
člankom 8. i člankom 47. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne
novine“, broj 47/09 i 110/21).

17. Sukladno prethodnom, Sud je poništio drugostupanjsko rješenje i točku 2.
prvostupanjskog rješenja (čl. 58. st. 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne
novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS).
Uzevši u obzir prirodu stvari, predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni
postupak.

- 5 - Poslovni broj: 2 Us I-142/2023-13

18. U izvršenju ove presude prvostupanjsko će tijelo odrediti provedbu
institucionalnog vještačenja prema propisima mjerodavnima za područje socijalne
skrbi, radi utvrđivanja činjenice je li tužiteljičina kćer u vrijeme konkretnog preispitivanja
prava mogla biti uključena u programe i usluge u zajednici. Pri tome će u obzir uzeti i
nalaz i mišljenje sudskog vještaka o obradama koje je potrebno provesti za konačan
odgovor na to pitanje, prema stanju stvari u vrijeme preispitivanja prava. Nakon toga
će prvostupanjsko tijelo donijeti dopunsko rješenje uz neponišteni dio rješenja od 29.
lipnja 2022., kojim dopunskim rješenjem će odrediti iznos tužiteljičine naknade s
danom s kojim je to učinilo i poništenom točkom 2. prvostupanjskog rješenja, prema
tada važećim odredbama članka 65. Zakona o socijalnoj skrbi.

19. U ponovnom su postupku javnopravna tijela vezana pravnim shvaćanjem i
primjedbama Suda (čl. 81. st. 2. ZUS-a).

20. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir
propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužiteljica nije pozvana na
plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11.
stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i
51/23).

21. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članka 79.
ZUS-a te Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(„Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), u okviru
troškovnika podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik
izgubio spor, a bazira se na sljedećim elementima. Kao radnje u odnosu na koje
tužiteljica može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe
(497,71 eura), te pristup na ročište za raspravu (497,71 eura), tj. usve 995,42 eura, što
uvećano za PDV iznosi ukupno 1.244,28 eura. Tomu je potrebno pridodati trošak
sudskog vještačenja (469,84 eura), što ukupno iznosi 1.714,12 eura. Rok za isplatu
naknade troškova određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a, dok je početak
tijeka roka zakonskih zateznih kamata vezan uz izvršnost odluke o troškovima spora,
tj. uz istek paricijskog roka što počinje teći dostavom stranci pravomoćne odluke o
troškovima spora (čl. 80. st. 1. ZUS-a). Naposljetku, navode sadržane u podnesku od

6. srpnja 2023. tužiteljica je mogla iznijeti i na raspravi (za pristup na koju joj je priznata
naknada troška). Naknada za sastav tog podneska stoga ne čini opravdan izdatak u
smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a, pa je u tom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za
nadoknadu troškova spora.

U Rijeci 28. kolovoza 2023.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točaka I.-III. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 66.a st. 1. ZUS-a).
Žalba je dopuštena u odnosu na točke IV. i V. izreke presude, te se podnosi
Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske putem ovog Suda u tri primjerka, u roku
od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.