Pr-510/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Hrvoju Kovaču, odvj. u Bjelovaru, Sv. Antuna 2A, protiv tužene Republike Hrvatske-Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskog državnom odvjetništvu Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. ožujka 2025. u nazočnosti pun. tužitelja Hrvoja Kovača, odvj. u Bjelovaru, te pun. zz tuženika BD, objavljene dana 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Duža je tužena tužitelju u roku petnaest dana platiti 12.613,91 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos 91,40 EUR-a od 15. veljače 2008.,

-na iznos 28,28 EUR-a od 15. travnja 2008.,

-na iznos 374,07 EUR-a od 15. svibnja 2008.,

-na iznos 622,74 EUR-a od 15. lipnja 2008.,

-na iznos 973,99 EUR-a od 15. srpnja 2008.,

-na iznos 565,42 EUR-a od 15. kolovoza 2008.,

-na iznos 619,38 EUR-a od 15. rujna 2008.,

-na iznos 591,15 EUR-a od 15. listopada 2008.,

-na iznos 597,93 EUR-a od 15.studenog 2008.,

-na iznos 685,01 EUR-a od 15.prosinca 2008.,

-na iznos 64,07 EUR-a od 15.siječnja 2009.,

-na iznos 1.224,80 EUR-a od 15.veljače 2009.,

-na iznos 1.536,56 EUR-a od 15.ožujka 2009.,

-na iznos 625,67 EUR-a od 15.svibnja 2009.,

-na iznos 1.235,11 EUR-a od 15.lipnja 2009.,

-na iznos 797,95 EUR-a od 15.srpnja 2009.,

-na iznos 568,06 EUR-a od 15.kolovoza 2009.,

-na iznos 299,27 EUR-a od 15.rujna 2009. i

-na iznos 1.113,05 EUR-a od 15.listopada 2009. , pa sve do isplate, koje zakonske zatezne kamate se do 31. srpnja 2015. obračunavaju za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. nadalje temeljem odredbe čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, te mu u istom roku naknaditi parnične troškove.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka 7.617,21 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/2022, 156/2022) i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 02.11.2011. tužitelj navodi da je zaposlen u Ministarstvu obrane tuženice tj. u Hrvatskoj vojsci, Gardijskoj motoriziranoj brigadi, čin desetnik, mjesto službe [adresa], motorizirana bojna Pauci. Isti navodi da mu tužena od 4.9.2007. nije uopće isplaćivala pripadajuće povećanu plaću za rad duži od punog radnog vremena i to za obavljena dežurstva, straže i vojne vježbe-terene. Nadalje, isti navodi da je oštećen za neisplate prekovremenog rada za vrijeme dežurstva, straže i vojnih vježbi počevši od 4.9.2007. do 1.10.2009. za ukupno 30.000 kn bruto. Nadalje, tužitelj navodi da je od 1.10.2009. na snazi Pravilnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske (NN 118/09) kojim da se regulira pravo na dodatke za rad duži od punog radnog vremena te da mu se od tada ti dodaci i isplaćuju te da se točan broj obavljenih dežurstava, straža i vojne vježbe kao i visina povećane plaće za taj prekovremeni rad može utvrditi uvidom u dokumentaciju tužene knjigovodstvenim vještačenjem. Tužitelj ističe, da njegovo pravo na prethodno navedene tražbine proizlazi iz odredbi članka 14. i 97. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske te članka 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Također, tužitelj navodi da su od 31.7.2007. godine na snazi izmjene i dopune Zakona o službi u oružanim snagama (''NN'' 76/07), a koje da na drukčiji način reguliraju pravo na naknadu za obavljena dežurstva, i to na način da se za obavljena dežurstva plaćaju dodaci na plaću koji će se odrediti posebnim propisom. Tužena da tužitelju nakon 31.7.2007. godine nije isplatila dodatke na plaću, a da je dežurstvo obavio te da ga nesporno sukladno članku 97. stavku 5. i članku 14. Zakona o službi u oružanim snagama pripada povećana plaća za dulji rad od punog radnog vremena, a u skladu s općim propisima o radu. Nadalje, tužitelj navodi da je temeljem članka 97. stavka 7. Zakona u službi u oružanim snagama tužena trebala donijeti poseban propis kojim se uređuju dodaci na plaću za obavljena dežurstva u razdoblju nakon 31. srpnja 2007. Ističe se da je tužena nakon 31. srpnja 2007. godine donijela Pravilnik (''NN'' 50/08 i ''NN'' 142/08) kojim da se uređuju određeni dodaci na plaću, ali da se tim Pravilnikom ne uređuju dodaci za obavljena dežurstva. Naposljetku, tužitelj navodi da budući su nakon 31. srpnja 2007. godine dežurstva nesporno obavljena, a da tužena sukladno zakonskoj obvezi nije donijela poseban propis o dodacima na plaću te da ga je nedonošenjem toga propisa oštetila pa da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog nedonošenja propisa o dodacima na plaću za dežurstva obavljena nakon 31. srpnja 2007. pa da od toga datuma do 1. listopada 2009. kada da je donesen novi Pravilnik da tužitelj potražuje naknadu štete za obavljena, a neplaćena dežurstva te da ovaj stav potvrđuje stav iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 559/06-2 od 5.12.2006. U navedenom smislu, tužitelj traži donošenje presude kojom će ovaj sud obvezati tuženu da isplati tužitelju iznos od 30.000,00 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

1.1. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 07.05.2012. tako da isti za razdoblje od rujna 2007. do rujna 2009. potražuje bruto iznos od 152.496,49 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u skladu s onim što je navedeno u osnovnom nalazu i mišljenju sudskog vještaka Vladimira Krkleca.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te isti predlaže odbiti. Naime, prekovremeni rad tužitelja, kao djelatne vojne osobe, reguliran je člankom 97. Zakona o službi u Oružanim snagama RH (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07), koji se kao lex specialis primjenjuje na tužitelja. Nadalje, navodi da je potrebno razlikovati dva vremenska razdoblja, i to od 01. rujna 2007. do 30. rujna 2009., kada je broj slobodnih dana za službu dežurstva stražarskog osiguranja i rada na terenu bio reguliran Zakonom o službi u oružanim snagama RH i Službovnikom Oružanih snaga, te se za jedan dan službe dobiva jedan slobodni dan za obnašanje stražarskog osiguranja, koje traje 7 dana dobivalo se po 3 slobodna dana, dok se za rad na terenu broj slobodnih dana regulirao putem zapovjedi. U razdoblju od 01. listopada 2009. pa nadalje, pored citiranog zakona primjenjivala se i Odluka o rasporedu tjedna i dnevnog radnog vremena, kojim je bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH, kao i pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Iz dostavljene dokumentacije da je jasno razvidno kako je tužitelj na osnovi prekovremenog rada ostvario pravo na korištenje slobodnih dana, koje mu je korištenje omogućeno u vremenu kada njegova odsutnost s posla ne bi ugrožavala izvršavanje postavljenih zadaća. Slijedom prednjeg, tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan da treba odbiti, te tužitelja obvezati na snašnje parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom rješenja Glavnog stožera OS RH Ministarstva obrane RH Klasa: 805-03/07-01/3, Ur.broj: 512-06J1-0203-07- 1573 od 12. prosinca 2007.; zahtjeva tužitelja upućen Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu od 03. rujna 2010.; kartice djelatnika za sporno razdoblje; presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru br. P-986/08-27 od 16. srpnja 2009.; presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1270/09-2 od 15. listopada 2009.; presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-2834/2011-2 od 12. siječnja 2012.; presude Županijskog suda u Zagrebu br. 34GHžr-2167/09-2 od 22. ožujka 2011.; evidencije o korištenju radnog vremena koja je priložena u Splitu. Pregledom i sve ostale pisane dokumentacije koja je priložena spisu, te je proveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstveno financijske poslove Vladimiru Krklecu. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka AD i FD.

4. Općinski sud u Splitu donio je presudu br. Pr-36/11 od 21.12.2012. kojom je naloženo tuženici da isplati tužitelju bruto iznos od 152.496,49 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa do isplate.

5. Po žalbi tuženice, Županijski sud u Splitu je presudom br. Gžr-73/13 od 02.08.2013. odbio žalbu tuženice kao neosnovane te je potvrdio prvostupanjsku presudu.

6. Međutim, po izjavljenoj reviziji tuženice, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem br. Revr-1567/13 od 03.01.2017. prihvatio reviziju tužene, ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku i vratio predmet ovom sudu na ponovno suđenje. Vrhovni sud RH o obrazloženju odluke napominje, da se provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na mjestu rada, ne može smatrati prekovremenim radom te da se stoga, prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata. Stoga da je potrebno utvrditi odlučne činjenice, stvarno odrađene sate rada i vrijeme odmora tužitelja.

7. U ponovnom suđenju, dopunjen je dokazni postupak pa je izveden dokaz saslušanjem tužitelja, pročitana je Zapovijed od 20.6.2008., izvedena je dopuna vještačenja po stalnom sudskom vještaku financijsko računovodstvene struke Vladimiru Krklecu, dipl.oec., koja je u spis 29.01.2018. i 24.05.2018. dostavio pisane dopune nalaza i mišljenja, te je pročitana spisu ostala priložena dokazna dokumentacija, te je izveden dokaz vještačenjem po vještaku Stjepanu Kolovratu, koji je izradio pisano vještvo 08.07.2023.

8. Podneskom od 25.01.2022. tužitelj navodi kako u cijelosti ostaje kod zahtjeva iz podneska od 02.05.2012. pa da za razdoblje od rujna 2007. do rujna 2009. traži isplatu bruto iznos od 152.496,49 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Navedeno stoga što smatra, da mu pripada naknada za 24 sata rada s obzirom nije smio napuštati svoje radno mjesto. Međutim, ističe tužitelj, ukoliko sud ne smatra da mu pripada pravo na naknadu za sve vrijeme provedeno na radnom mjestu već samo za efektivan rad, tada podrednim tužbenim zahtjevom traži da mu tuženica isplati naknadu u bruto iznosu od 95.039,53 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9. Općinski sud u Splitu je odlukom br. Pr-7258/21 od 19. prosinca 2023. odbio glavni tužbeni zahtjev tužitelja, usvojio podredni tužbeni zahtjev tužitelja i tuženu obvezao na isplatu iznosa od 95.039,53 kn (12.613,91 eura) sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je tužena obvezana na snašanje parničnog troška.

10. Odlučujući od pravodobnoj žalbi tuženika, Županijski sud u Splitu je odlukom br. Gžr-78/24 od 08. kolovoza 2024. ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odlučeno o podredbnom zahtjevu, kao i o parničnom trošku.

11. U nastavljenom dijelu postupka tužitelj je ustrajao u postavljenom tužbenom zahtjevu, navodeći kako iz dopunskog vještva vještaka dipl. oec. Stjepana Kolovrata proizlazi da je u nalazu od 08. srpnja 2023. oduzeo 8 sati za odmor, odnosno obračunavao samo 8 sati prekovremenog rada. Slijedom navedenog, tužitelj je ostao kod tužbe i zahtjeva iz podneska od 29. rujna 2023., tj. ustrajao je u zahtjevu za isplatom iznosa od 12.613,91 eura bruto.

12. Očitujući se na konačno precizirani tužbeni zahtjev, tužena je isticala kao tijekom postupka, a osobito kao u žalbi od 02. siječnja 2024.

13. U ovoj fazi postupka sud je izveo dokaz ponovnim pregledom dokumentacije koja prileži spisu, te je izveden dokaz pregledom dopunskog vještva dipl. oec Stjepana Kolovrata od 03. listopada 2024.

14. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

15. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

16. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka na plaću za prekovremeni rad, za rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima, a koji je tužitelj kao djelatna vojna osoba obavljao u sklopu dežurstava i stražarskih službi u razdoblju od rujna 2007. do rujna 2009.

17. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlenik tužene, odnosno djelatna vojna osoba, pripadnik oružanih snaga Republike Hrvatske, raspoređen u Ustrojbenu cjelinu Hrvatska kopnena vojska, gardijska motorizirana brigada, II. bojna „Pauci“, kojoj je sjedište u [adresa],

-nije sporno da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora kojeg je tužena odbila,

-nije sporno niti da je sustav rada tužitelja u utuženom razdoblju bio organiziran na način da je isti bio upućivan na višednevne stražarske službe i dežurstva, kao i da je tužena u odnosu na te višednevne stražarske službe i dežurstva vodila evidenciju rada tužitelja, a na temelju kojih je tužitelju za to utuženo razdoblje isplaćena plaća,

-nije sporno da tužena u utuženom razdoblju nije organizirala preraspodjelu radnoga vremena djelatnih vojnih osoba upućenih na višednevne stražarske službe i dežurstva, odnosno da nije donijela Odluku o preraspodjeli radnog vremena.

18. Među strankama je sporno, pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s naslova prekovremenoga rada

19. Odredbama čl. 30. i 84. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 142/03., 30/04., 137/04. i 68/05., dalje: ZR/95) propisano je da puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno kao i da radnik za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

19.1. Čl. 2. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" br. 9/03.), određeno je tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati, raspoređeno po osam sati na pet radnih dana, od ponedjeljka do petka.

20. Odredbom čl. 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., dalje: ZSOS), propisano je da su pripadnici oružanih snaga djelatne vojne osobe te državni službenici i namještenici, dok je člankom 168. ZSOS propisano da djelatne i vojne osobe, službenici i namještenici imaju pravo na plaću i dodatke na plaću te druga materijalna prava prema odredbama ovog Zakona.

21. Člankom 170. st. 4. ZSOS propisano je da iznos dodataka na plaću i način isplate plaće utvrđuje ministar obrane posebnim propisom i to Pravilnikom o dodatku na plaću i način isplate plaće (dalje: Pravilnik). Pravilnikom (NN 50/08) nisu bili propisani dodaci za obavljanje dežurstva i straže, s obzirom da je tek Pravilnikom o Izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09), a koji je stupio na snagu 1. listopada 2009. (nakon utuženog perioda) određeno je da se u čl. 4. Pravilnika dodaju nove točke koje se odnose na dodatak za dežurstvo i dodatak za obavljanje stražarske službe te se dodaju novi članci 17a – 17b, koji pobliže propisuju način određivanja naknade djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu te dodatke djelatnoj vojnoj osobi u stražarskoj službi.

22. Imajući na umu odredbu čl. 97. st. 7. ZSOS-a (Izmjenom ZSOS-a u primjeni od 31.7.2007.), a kojom je propisano da će se dežurstvo, kao rad dulji od punog radnog vremena, koji se ne smatra prekovremenim radom, urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo da će se urediti posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću, u svezi sa činjenicom da je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće stupio na snagu 1.10.2009., to je jasno da propust tužene da u utuženom razdoblju donese Odluku o preraspodjeli radnog vremena i Pravilnik kojim uređuje dodatke na plaću za obavljanje dežurstva i straže, ne može ići na štetu tužitelja.

23. Dakle, s obzirom da uvećanje plaće s osnova prekovremenoga rada nije detaljnije regulirano ni odredbom članka 97. ZSOS te da tužena nije, a sukladno Zakonu, donijela poseban propis kojim bi se ta prava regulirala sve do donošenja Pravilnika koji je stupio na snagu 1.10.2009., treba primijeniti odredbu članka 39., odnosno članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike važeće u utuženom vremenskom razdoblju. Naime, u konkretnom slučaju očito je da se na potraživanje tužitelja supsidijarno primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, pogotovo što odredba čl. 14. ZSOS upućuje na supsidijarnu primjenu propisa o državnim službenicima i namještenicima.

24. Čl. 39. st.1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 92/04.), a koji je u primjeni od 1.7.2004. te Kolektivnog ugovora ("Narodne novine" br. 93/08.) u primjeni od 1.7.2008. godine, (dalje KU) propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za noćni rad 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35% te za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik i namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj ili drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od jednog sata 10%, a stavkom 2. je propisano da se dodaci međusobno ne isključuju dok je stavkom 3. propisano da ukoliko službenik ili namještenik rade na blagdane, neradne dane, utvrđene zakonom te ukoliko se radi na Uskrs, da ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Stavkom 4. toga članka je propisano da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada i to u omjeru 1 : 1,5, a isto to je regulirano i člankom 44. Kolektivnog ugovora od 1. srpnja 2008. godine. Nadalje, st.11. određeno da ako je prekovremeni rad organiziran na drugačiji način, prekovremeni je rad onaj duži od 40 sati tjedno.

25. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1 : 1,5 / 1 sat prekovremenog rada – 1 sat i 30 minuta redovnog rada te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren.

26. Tijekom postupka tuženica je isticala kako je teret dokaza na tužitelju te da je tužitelj taj koji treba dokazivati koji su to sati koji bi se mogli vrednovati kao stvaran, efektivan rad, a za koje bi tužitelj ostvario pravo na uvećanje plaće iz čl. 39. KU.

27. Sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH i ustaljenoj sudskoj praksi, prema kojoj je, u situaciji kada je tužitelj višednevno obavljao poslove dežurstva ili straže, životno je i logično da kao djelatna vojna osoba, koja zbog same činjenice izvršavanja takve vrste rada ne može napustiti mjesto rada, ima pravo na slobodno vrijeme u kojem se odmara 8 sati dnevno.

28. Kako bi se utvrdila visina potraživanja, izveden je dokaz korekcijom i nadopunom sačinjenog vještva po stalnom sudskom vještaku financijsko računovodstvene struke dipl. oec. Stjepanu Kolovratu. Vještak je u nadopuni vještva od 03. listopada 2024. pojašnjavajući izrađeno vještvo od 08. srpnja 2023., ustrajao u zaključku, ponovno ističući kako je od ukupnog fonda sati za svaki dan (za vrijeme provedeno od 00,00 do 24,00 sata dio otpao na redovni rad od 8 sati. U stupcu 6 tabelarnog prikaza, da je prikazao 8 sati redovitog rada, u stupcu 8 da je prikazao 8 sati prekovremenog rada. Kada se radilo u dane blagdana, subotama i nedjeljama, tada da je svih 16 sati stavljao u prekovremene sate, sve u smislu odredbi KU, jer da je redovito radno vrijeme tužitelja bilo od ponedjeljka do petka. Vještak je zaključio da je matematički točno raspoređivanje ukupnog nominalnog dnevnog fonda na 8 sati redovitog rada, 8 sati prekovremenog rada, pa da je u tablici 1 vještva od 08. srpnja 2023. jasno vidljivo koliko je sati svakog dana u pojedinom mjesecu tužitelj odradio. Slijedom navedenog, vještak je zaključio da je u utuženom razdoblju od rujna 2007. do rujna 2009. tužena tužitelju isplatila manje od onoga što mu je bila dužna isplatiti, obzirom na odrađene sate, u ukupnom iznosu od 12.613,91 eura, tabelarno prikazano na str. 476 i 477 spisa. Dakle, dopunskim vještvom vještak je jasno iskazao da je vještvo sačinio na način da je u obzir uzeo 8 sati dnevnog odmora.

29. Tužitelj je ustrajao u postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 29. rujna 2023., odnosno sada potražuje isplatu iznosa od 12.613,91 eura bruto.

30. Temeljem provedenih dokaza, osobito polazeći od dopunskog vještva dipl. oec. Stjepana Kolovrata od 03. listopada 2024., ovaj sud smatra da je tužitelj obavljao višednevno poslove dežurstva i straže kao djelatna vojna osoba, koja zbog vrste poslova koje je izvršavao nije mogao napustiti mjesto rada, ali ima pravo na slobodno vrijeme od 8 sati dnevno, kada se mogao odmarati.

31. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15.-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate po stopi uređenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Naime, u skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine" 177/04., 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., Odluka USRH - 120/13.,125/13., 148/13., Odluka USRH - 83/14., 143/14., 136/15., dalje: Zakon) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

32. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 95/05, 96/06. ,68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12. i 79/13., dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i čl. 11., 12. i 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni dobitak iz čl. 36. st. 1. i 2. istog Zakona. Obračunani predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.

32. Slijedom iznesenog, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan u dijelu koji su odnosi na isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji čine sastavni dio bruto plaće.

33. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., drugdje u tekstu ZPP) jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva (zatezna kamata na porez na dohodak i prireza porezu na dohodak). Stoga je tužitelju priznat trošak u skladu s Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 148/09., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) kako slijedi: za sastav prijedloga za mirno rješenje spora 200,00 eura, za sastav tužbe 200,00 eura i za sastav 4 podneska po 200,00 eura, za sastav 10 podnesaka po 66,66 eura, za zastupanje na 18 ročišta po 200,00 eura, što zbrojeno i uvećano za PDV, te trošak vještačenja od 783,96 eura, ukupno iznosi 7.617,21 eura. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu, kako je zatražio u smislu odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 17. lipnja 2025.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužitelja

-zz tuženika

-u spis