Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-238/2023-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu Gordani Njari, u pravnoj stvari tužitelja VE OIB: [osobni identifikacijski broj] vl. obrta [obrt], poljoprivredo gospodarstvo, [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Marinko Brajko odvjetnik iz [adresa] protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, pravni sljednik Slavonske banke d.d. Osijek, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Tomaljnović odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti odredbe i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 15. svibnja 2025. nazočnosti pun. stranaka, na ročištu za objavu presude od 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt], na ime promjene redovne kamatne stope po ugovoru o kreditu broj 49930/07 isplati iznos od 22.415,86 EUR-a (dvadesetdvijetisućečetrstopenaesteuraiosamdesetšetcenti)sa pripadajućom zakon- skom zateznom kamatom tekućom od 01. srpnja 2009. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12 % godišnje a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana i to:

- na iznos od 1.304,31 EUR-a od 01. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 1.922,41 EUR-a od 01. listopada 2009. do isplate

- na iznos od 1.825,24 EUR-a od 01. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od 1.706,28 EUR-a od 01. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 1.637,20 EUR-a od 01. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od 1.604,37 EUR-a od 01. listopada 2010. do isplate

- na iznos od 1.523,03 EUR-a od 01. siječnja 2011. do isplate

- na iznos od 1.401,47 EUR-a od 01. travnja 2011. do isplate

- na iznos od 1.358,28 EUR-a od 01. srpnja 2011. do isplate

- na iznos od 1.280,99 EUR-a od 01. listopada 2011. do isplate

- na iznos od 1.562,15 EUR-a od 01. siječnja 2012. do isplate

- na iznos od 1.413,58 EUR-a od 01. travnja 2012. do isplate

- na iznos od 1.302,89 EUR-a od 01. srpnja 2012. do isplate

- na iznos od 1.214,21 EUR-a od 01. listopada 2012. pa do isplate

-na iznos od 1.359,46 EUR-a od 25. prosinca 2012. pa do isplate

II/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt], na ime promjene redovne kamatne stope po ugovoru o kreditu broj 40243/06 isplati iznos od 2.280,56 EUR-a (dvijetisućedvjetstoosamdeseteuraipedesetšestcenti) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011.g. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana, uvećano za osam postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana i to na:

- na iznos od 187,15 EUR-a od 01. srpnja 2008. do isplate

- na iznos od 176,41 EUR-a od 01. listopada 2010. do isplate

- na iznos od 167,24 EUR-a od 01. siječnja 2009. do isplate

- na iznos od 147,77 EUR-a od 01. travnja 2009. do isplate

- na iznos od 264,86 EUR-a od 01. srpnja 2009.. do isplate

- na iznos od 286,99 EUR-a od 01. listopada 2009. do isplate

- na iznos od 260,63 EUR-a od 01. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od 218,35 EUR-a od 01. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 183,68 EUR-a od 01. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od 151,58 EUR-a od 01. listopada 2010. do isplate

- na iznos od 113,92 EUR-a od 01. siječnja 2011. do isplate

-na iznos od 74,00 EUR-a od 01. travnja 2011. do isplate

- na iznos od 37,96 EUR-a od 01. srpnja 2011. do isplate

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka. i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 22.189,13 EUR-a.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 21. ožujka 2006. kao vlasnik obrta [obrt] s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek sklopio Ugovor o kreditu broj 40243/06 na iznos od 900.000,00 kn u protuvrijednosti EUR prema srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja, s rokom otplate na pet godina, sa svrhom kupovine junica koji kredit je u cijelosti otplaćen.

2. Dodaje da je tužitelj dana 28. studenog 2007. također kao vlasnik obrta [obrt] s Slavonskom bankom d.d. Osijek sklopio i Ugovor o kreditu broj 49930/07 na iznos od 2.000,000,00 kn uz valutnu klauzulu EUR s rokom otplate na sedam godina sa svrhom izgradnje staje za junice koji kredit je isto tako otplaćen u roku.

3. Navodi da je odredbom članka 4. Ugovora o kreditu broj 40243/06 tužitelj s prednikom tuženika ugovorio kamatu u otplati na način je ista vezana za tromjesečni EURIBOR vezan uz EUR na dan stavljanja kredita u otplatu uvećano za 4,50 % marže godišnje, a odredbom članka 5. istog Ugovora tužitelj je ugovorio odredbu kojom on kao korisnik kredita prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene redovne i zatezne) sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog EURIBOR/LIBOR na tržištu kapitala i izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru.

4. Nadalje, navodi da je odredbom članka 4. Ugovora o kreditu broj 49930/07 tužitelj s prednikom tuženika ugovorio kamatu u otplati na način je ista vezana za tromjesečni EURIBOR vezan uz EUR na dan stavljanja kredita u otplatu uvećano za 3,50 % marže godišnje, a odredbom članka 5. istog Ugovora tužitelj je ugovorio odredbu kojom on kao korisnik kredita prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene redovne i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru.

5. Dodaje da iz čl. 5. oba Ugovora o kreditu proizlazi da bi kreditor svojom jednostranom odlukom mogao mijenjati način obračuna ugovornih kamata, što je i činio, a što nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obvezno pravnih odnosa koji nastaju suglasnošću volja ugovornih stranaka i u očitoj je protivnosti s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu propisan člankom 3. Zakona o obveznim odnosima, te da navedena neravnopravnost stranaka u njihovim pravima i obvezama proizlazi iz činjenice da kreditor može mijenjati ugovornu odredbu bez ikakvog obrazloženja i navođenja određenih kriterija i parametara, a da druga ugovorna strana mora to prihvatiti, a takav način promjene visine kamatne stope kao bitnog elementa Ugovora, odnosno cijene, nije u skladu s odredbom čl. 269. st. 2 ZOO-a kojom je propisano da činidba, u ovom slučaju kamata, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, te da je isto tako odredba članka 4. Ugovora u suprotnosti sa člankom 10. st. 3. ZOO-a i predstavlja nedopušteno ponašanje kreditora, jer se ugovaranjem takve odredbe otežava ispunjenje obveze tužitelja kao korisnika kredita koji je svoj kredit s kamatama u cijelosti isplatio te je također suprotna načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a.

6. Ističe da je iz otplatnog plana vidljivo da je tijekom postojanja obveze iz Ugovora o kreditu broj 40243/06, prednik tuženika jednostranim odlukama mijenjao visinu kamatne stope, točnije povisivao je iznos ugovorene marže iznad 4,50 % i na taj način nepošteno „opravdavao“ pad vrijednosti tromjesečnog EURIBORA koji je od kraja 2008. godine pa nadalje u konstantnom padu, a sve temeljem članka 4. Ugovora. Dakle, u potonjem Ugovoru o kreditu umjesto da ugovorena kamata pada u tijeku otplate kredita zbog pada vrijednosti tromjesečnog EURIBOR-a kreditor je tu istu kamatu u pravilu neopravdano povećavao ili držao na istoj razini i time tužitelja obvezao na plaćanje puno veće kamate nego što je ona prema članku 3. Ugovoru trebala biti naplaćena, čime je takvim nepoštenim postupanjem neosnovano stekao razliku između ugovorene i stvarno obračunate kamatne stope.

7. Također, tužitelj navodi da smatra kako se prednik tuženika i tijekom postojanja obveze iz Ugovora o kreditu broj 49930/07 nije pridržavao ugovorenih parametara iz članka 4. Ugovora, ali da tuženik za navedeni Ugovor nije dostavio zatraženu kreditnu dokumentaciju.

8. Ističe da je pravni prednik tuženika ugovaranjem članka 5. u oba Ugovora o kreditu postupao nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj, slijedom čega je dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog Ugovora odnosno ništetne odredbe Ugovora primio, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove.

9. Predlaže donošenje presude kao u izreci.

10. U odgovoru na tužbu tuženik tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te navodi da je tuženik predmetne Ugovore o kreditu sklopio sa VE vlasnik obrta [obrt], poljoprivredno gospodarstvo kao korisnikom kredita, te da su spornim Ugovorom o kreditu broj 40243/06. ugovorne strane odredbom čl. 4. vezale visinu kamatne stope za tromjesečni EURIBOR, uvećano za maržu u visini od 4,5%, godišnje, te da su spornim Ugovorom o kreditu broj 49930/07. ugovorne strane odredbom čl. 4. također vezale visinu kamatne stope za tromjesečni EURIBOR uvećano za maržu u visini od 3,5%, a obzirom da je kamatna stopa vezana za tromjesečni EURIBOR, promjenjivu kategoriju, kamatna stopa se usklađivala odnosno mijenjala u skladu s odredbom čl. 4. i čl. 5. na temelju kojega je tuženik bio ovlašten u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope.

11. Dodaje da su odredbom čl. 25. u oba Ugovora o kreditu ugovorne strane potvrdile da im je ugovor protumačen te da ga u znak prihvata prava i obveza vlastoručno potvrđuju i ovjeravaju kod javnog bilježnika, te da je potpisom na ugovoru, tužitelj u cijelosti prihvatio odredbe Općih poslovnih uvjeta Banke i odredbe i tarife Odluke o naknadama banke, sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbine tuženika prema sklopljenom ugovoru, a iz samog sadržaja naprijed navedenih članaka Ugovora o kreditu br. 49930/07 i br. 40243/06. proizlazi da je tužitelj u vrijeme sklapanja spornih Ugovora o kreditu bio upoznat sa njihovim sadržajem, pa tako i sa odredbama čl. 4. i čl. 5. Ugovora o kreditu, a kojima je određen način promjene kamatne stope, da je takve odredbe ugovora razumio i prihvatio, a kako je tužitelj trgovac imao je dužnost postupanja povećanom pažnjom prilikom sklapanja ugovora kojim preuzima određene obveze.

12. Osim toga, navodi da su predmetni Ugovori o kreditu solemnizirani, a javni bilježnik je prilikom solemnizacije sukladno čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu, ugovornim stranama protumačio značenje svih ugovornih odredbi, objasnio im pravne posljedice koje iz ugovora o kreditu za njih proizlaze, utvrdio kako su im iste jasne i razumljive te se je uvjerio o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanjem Ugovora o kreditu navedenog sadržaja, te da nema osnove ni da se odredba čl. 5. predmetnih Ugovora o kreditu utvrdi ništetnom niti ocijeni odredbom koja bi bila protivna načelu savjesnosti i poštenja s obzirom da je tužitelj još u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bio upoznat s odredbama čl. 4. i čl. 5. Ugovora o kreditu, na temelju kojih je tuženik bio ovlašten mijenjati kamatnu stopu, odnosno mijenjati maržu.

13. Nadalje, navodi da je tužitelj bezuvjetno prihvaćao izmjene kamatne stope prilikom ugovornog razdoblja i to plaćanjem mjesečnih anuiteta bez ikakvih prigovora, te ističe da je pod pretpostavkom da je tuženik kamatnu stopu mijenjao protivno odredbama sklopljenih Ugovora o kreditu, kako to tužitelj tvrdi, tužitelj znao da nije dužan platiti slijedom čega njegov zahtjev i iz navedenog razloga nije osnovan, jer sukladno čl. 1112. ZOO-a, tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat.

14. U slučaju da sud nađe osnovanim zahtjev tužitelja, tuženik ističe i prigovor zastare za potraživanje tužitelja na isplatu utuženog iznosa po osnovi sporne ništetnosti, a obzirom da ništetnost nastaje od trenutka sklapanja Ugovora.

15.Tužitelj navodi da su predmetni Ugovori sklopljeni na unaprijed sastavljenom obrascu čije odredbe se nisu mogle mijenjati, niti se o njima moglo pregovarati, posebno o odredbi o načinu promjena kamatne stope koja je u predmetnim Ugovorima neodređena pa tužitelj kao korisnik kredita ni na koji način nije mogao utjecati na visinu kamatne stope kakvu god pažnju upotrijebio prilikom potpisivanja Ugovora.

16. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu koju čine: Ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu br. 49930/07. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 28. studenog 2007. sa otplatnim planom, Ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu br. 40243/06. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 21. ožujka 2006. sa otplatnim planom, pregled prometa za klijenta od 21. siječnja 2022. i dopis tužitelja od 5. listopada 2021.

17. Osim toga je provedeno vještačenje po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke DV Consulting d.o.o. iz Osijeka.

18. U ranijem postupku sud je donio presudu pod poslovnim brojem P- 54/2022-8 od 7. srpnja 2022. kojom je u točki I odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, u točki II je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn u roku od 15 dana.

19. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu, a Visoki trgovački sud RH u Zagrebu je presudom i rješenjem poslovni broj Pž-3502/2022-3 od 9. svibnja 2023. preinačio presudu ovog suda u točki I.1. i 3. izreke na način da je utvrdio da je ništetna odredba članka 5. Ugovora o kreditu broj 40243/06 od 21. ožujka 2006. i članka 5. Ugovora o kreditu broj 49930/07 od 28. studenog 2007., dok je rješenjem ukinuo presudu pod poslovnim brojem P-54/2022-9 od 7. srpnja 2022. u točki I.2.4. i točki II izreke presude i vratio predmet na ponovno suđenje uputu da prvostupanjski sud dopuni dokazni postupak sukladno tužiteljevim prijedlozima, a imajući u vidu i tužiteljev prijedlog za provođenje financijskog vještačenja radi izračuna razlike između stvarno obračunate i naplaćene kamate.

20. Nije sporno tijekom postupka da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika Slavonska banka d.d. Osijek zaključio 2 ugovora o kreditu solemnizirana kod javnog bilježnika i to: Ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu br. 40243/06. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 21. ožujka 2006. sa otplatnim planom na iznos od 900.000,00 kn odnosno u protuvrijednosti EUR-a prema srednjem tečaju Slavonske banke d.d.Osijek na dan korištenja kredita za kupovinu steonih junica i Ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu br. 49930/07. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 28. studenog 2007. sa otplatnim planom na iznos od 2.000.000,00 kn za investicije, te je također nesporno da je tužitelj navedene kredita u cijelosti otplatio.

21. U čl. 4. Ugovora o kreditu br. 40243/06. od 21. ožujka 2006. stranke su ugovorile kamatu u otplati koja je vezana za tromjesečni EURIBOR vezano uz EUR na dan stavljanja kredita u otplatu uvećano za 4,50% marže godišnje, a u točki 7. navedenog članka korisnik kredita izjavljuje da je sukladno važećim propisima upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te da mu je uručen obračun, a čl. 5. Ugovora tužitelj kao korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog EURIBOR/LIBOR na tržištu kapitala i izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja Anexa ovom Ugovoru.

22. U čl. 25. Ugovora, potpisom ovog Ugovora i potvrdom kod javnog bilježnika stranke potvrđuju da su ga pročitale, razumjele te da on predstavlja njihovu pravu i ozbiljnu volju, te prihvaćaju sva prava i obveze koji iz njega proistječu, a tužitelj kao korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.

23. Nadalje, u čl. 4. Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu br. 49930/07. od 21. ožujka 2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 28. studenog 2007. sa otplatnim planom na iznos od 2.000.000,00 kn za investicije stranke su ugovorile promjenjivu kamatnu stopu u otplati koja je vezana za tromjesečni EURIBOR vezano uz EUR na dan stavljanja kredita u otplatu uvećano za 3,50% marže godišnje, a u točki 7. navedenog članka korisnik kredita izjavljuje da je sukladno važećim propisima upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te da mu je uručen obračun, a čl. 5. Ugovora tužitelj kao korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene, redovne i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja Anexa ovom Ugovoru.

24. U čl. 25. Ugovora, potpisom ovog Ugovora i potvrdom kod javnog bilježnika stranke potvrđuju da su ga pročitale, razumjele te da on predstavlja njihovu pravu i ozbiljnu volju, te prihvaćaju sva prava i obveze koji iz njega proistječu, a tužitelj kao korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.

25. Prema pravnom shvaćanju Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu izraženom u ukidbenom rješenju poslovni broj Pž-3502/2022 od 9. svibnja 2023., iz sadržaja čl. 5. Ugovora o kreditu br. 4993/07. od 28. studenog 2007. uz valutnu klauzulu i čl. 5. Ugovora o kreditu br. 40243/06 uz valutnu klauzulu od 21. ožujka 2006. proizlazi da je kreditor jednostranom odlukom mijenjao način obračuna ugovornih kamata, što nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obvezno pravnih odnosa, koji nastaju suglasnošću volja ugovornih stranaka i u očitoj je protivnosti s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, te da iz navedenih odredbi čl. 5. oba Ugovora o kreditu proizlazi da nije jasno o čemu ovisi i kakav je način obračuna visina kamatnih stopa koja će se određivati odlukama kreditora, a sukladno čl. 269. stavku 2. ZOO-a, činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva; a prema članku 271. ZOO-a (kad je činidba nedopuštena), činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Nadalje, prema članku 272. stavku 1. ZOO-a (kad je činidba odrediva), činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

26. Slijedom navedenog, u ukidbenoj odluci je zauzeto stajalište da se radi o ništetnoj odredbi koja je protivna prisilnom propisu pri čemu nije odlučna niti relevantna činjenica da su stranke izjavile da prihvaćaju sklopljeni Ugovor i da ga javni bilježnik solemnizira.

27. U ponovljenom postupku sud je na prijedlog tužitelja odredio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Dajani Vuković iz DV Consulting d.o.o. za vještačenje i knjigovodstvo Osijek, a zadatak vještake je bio utvrditi kolike je iznose anuiteta izražene u EUR-ima po mjesecima tužitelj VE iz [adresa] preplatio otplatom ugovora o kreditu br. 40243/06. od 21. ožujka 2006. u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se otpočetka pa do završetka otplate kredita primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa: tromjesečni EURIBOR vezan uz EUR na dan plasiranja sredstava + 4,50% marže godišnje i kolike je iznose anuiteta izražene u EUR-ima po mjesecima tužitelj VE iz [adresa] preplatio otplatom ugovora o kreditu br. 49930/07. od 28. studenog 2007. u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se otpočetka pa do završetka otplate kredita primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa: tromjesečni EURIBOR vezan uz EUR na dan plasiranja sredstava + 3,50% marže godišnje.

28. U svom nalazu i mišljenju od 15. srpnja 2024. dopunjenog dana 14. studenog 2024. vještak navodi da je pravni prednik tužitelja po Ugovoru o kreditu br. 49930/07. od 28. studenog 2007. uz valutnu klauzulu više platio iznos od 27.970,81 EUR-a, uz napomenu da kredit nije uredno otplaćivan, a da je po kreditu br. Ugovora o kreditu br. 40243/06 uz valutnu klauzulu od 21. ožujka 2006. je više platio iznos od 18.914,74 EUR-a uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu tromjesečni EURIBOR vezan uz EUR na dan plasiranja sredstava + 3,50% marže godišnje.

29. Napominje se da je vještak u zaključku nalaza i mišljenja (list spisa 213) pogrešno naveo da razlika više plaćeni anuiteta iznosi 118.914,74 EUR-a jer je iz tablice izračuna anuiteta po tom kreditu (list spisa 207) razvidno da je to iznos od 18.914,74 EUR-a, slijedom čega je sud zaključio da se radi o omašci kod pisanja nalaza.

30. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka pa je u skladu sa nalazom i mišljenjem preinačio tužbeni zahtjev na način da u točki I predlaže da sud naloži tuženiku da po Ugovoru o kreditu br. 49930/07. od 28. studenog 2007. isplati tužitelju iznos od 27.970,81 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja pojedine rate kredita do isplate, a po Ugovoru o kreditu br. 40243/06 uz od 21. ožujka 2006. isplati iznos od 18.914,74 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja pojedine rate kredita do isplate.

31. Tuženik je u cijelosti prigovarao nalazu i mišljenju vještaka navodeći da bi primjena početno ugovorene kamatne stope kao fiksne za cijelo vrijeme otplate ugovora o kreditu, bila suprotna činjenici da su ugovorne strane ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, te da je u konkretnom slučaju potrebno odrediti početnu referentnu kamatnu stopu s kojom bi se mogla usporediti kamatna stopa mijenjana od strane tuženika, a početna referenta kamatna stopa bi trebala biti jednaka kamatnoj stopi koju su vjerovnici redovito naplaćivali u sličnim ugovornim odnosima odnosno da treba odgovarati razumnoj kamatnoj stopi, te je predložio da vještak dopuni nalaz i mišljenje primjenom referentne kamatne stope te da uzme u obzir i manje plaćene iznose.

32. Također, tuženik se je protivio preinaci tužbe ističući da je ista protivna kongentnoj odredbi čl. 190. st. 1 ZPP-a, te prigovor zastare u odnosu na sve preinačene iznose.

33. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190. st. 2 ZPP-a budući da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu dok nije primio nalaz i mišljenje vještaka financijsko-knjigovodstvene struke kojim je isti utvrdio koliko iznosi preplaćena razlika po oba kredita.

34. Tužitelj se je protivio navodima tuženika ističući da je Visoki trgovački sud RH prethodno u ovom postupku već utvrdio da su ovakve ugovorne odredbe čl. 5. oba Ugovora o kreditu ništetne, slijedom čega takve odredbe treba u potpunosti izuzeti, a to znači da je vještak trebao sačiniti svoj nalaz i mišljenje na način kao da uopće nije bilo jednostranih odluka od strane banke o promjeni načina obračuna kamatne stope i da je jedino relevantan obračun kako je već ugovoren u čl. 4. oba Ugovora o kreditu a što je vještak i učinio, slijedom čega se protivi provođenju dopunskog vještačenja.

35. U odnosu na istaknuti prigovor zastare navodi da u korektnom slučaju zastara restitucije počinje teći tek danom pravomoćnog utvrđenja ugovornih odredbi ništetnima, a to je konkretno bio dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-3502/2022.

36. Podneskom od 18. veljače 2025. tuženik dostavlja i prigovore financijske prirode na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da je vještak u odnosu na Ugovor o kreditu 49930/07. uspoređivao ratu preračunatu u kunama po tečaju na dan isplate i stvarno naplaćenu ratu u kunama te je zbog toga prikazana i razlika u periodu kada nije bilo promjene kamatne stope, kao i da je vještak pogrešno prikazao iznos anuiteta jer se kod ovog Ugovora ne radi o otplati u jednakim anuitetima već u jednakim ratama uvećanim za iznos kamate, a u odnosu na Ugovor o kreditu br. 40243/06. je pogrešno utvrdio iznos mjesečnog obroka jer se iznos od 6.139,66 EUR-a odnosi samo na udio glavnice slijedom čega je vještak trebao dodati još i kamatu da bi dobili iznos obveze klijenta.

37. Sud je navedene prigovore tuženika dostavio vještaku na očitovanje koji je u skladu sa prigovorima ispravio izračunati iznos od 27.970,81 EUR-a iz osnovnog nalaza na ime utvrđene razlike po Ugovoru o kreditu br. 49930/07. na način da isti iznosi 22.415,86 EUR-a dok po Ugovoru o kreditu br. 40243/06. isti iznosi 2.280,56 EUR-a umjesto 18.914,74 EUR-a prema osnovnom nalazu.

38. Tužitelj je imao prigovor na ispravljeni izračun vještaka navodeći da je vještak trebao isključiti nastale tečajne razlike iz svog osnovnog nalaza ali samo one koje se odnose na dio anuiteta koji otpada na kamatu, a ne na glavnicu jer se svaki anuitet sastoji od glavnice i kamate, te ako dođe do promjene tečaja valute kredita tijekom razdoblja otplate onda se i glavnica i kamata usklađuju s nastalim tečajnim razlikama, no, kako tužitelj u ovom predmetu potražuje samo razliku kamate koja je stvarno naplaćena i one kamate kakva je trebala biti obračunata po formuli iz Ugovora o kreditu, onda je vještak trebao isključiti samo tečajne razlike u odnosu na kamatu kredita.

39. U očitovanju na prigovore tužitelja od 30. travnja 2025., vještak navodi da je u očitovanju od 19. ožujka 2025. navela razloge iz kojih je došlo do očigledne pogreške u izračunu jer je u izračunu kao visinu anuiteta za kredit broj 40243/06 uzela iznos visine anuiteta od 6.139,66 EUR, a navedeni se iznos odnosi samo na glavnicu, a kod otplate u ratama je iznos glavnice uvijek isti, a mijenja se iznos kamata, dok je kod anuiteta uvijek isti iznos mjesečne obveze, a unutar anuiteta se mijenja odnos iznosa otplaćene glavnice i visine dijela koji se odnosi na kamate.

40. Dodaje da nije točno utvrđena visina rate, a i istovremeno je prikazana razlika koja se odnosi osim na kamatu i razlika koja se odnosi na primjenu tečaja, te da se isto odnosi i na kredit u kojem je iskazala ukupan anuitet u visini od 9.772,16 EUR-a a u stvarnosti se radi samo o dijelu glavnice, te da je iz navedenih razloga ispravila izračun.

41. Tužitelj je u podnesku od 6. svibnja 2025. naveo da je suglasan sa zadnjim očitovanjem vještaka i izračunom vještaka iz očitovanja od 19. ožujka 2025. te je uskladio tužbeni zahtjev sa tim izračunom na način da da u točki I predlaže da sud naloži tuženiku da po Ugovoru o kreditu br. 49930/07. od 28. studenog 2007. isplati tužitelju iznos od 22.415,86 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2013. do isplate, a po Ugovora o kreditu br. 40243/06 od 21. ožujka 2006. isplati iznos od 2.280,56 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2009. do isplate.

42. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka financijsko knjigovodstvene struke koji je sačinjen u skladu s pravilima struke i postavljenim zadatkom a vještak je svojim dopunskim očitovanjima otklonio prigovore stranaka na nalaz i mišljenje.

43. Sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare.

44. Obzirom na to da su odredbe čl. 5 Ugovora o kreditu br. 49930/07. 28. studenog 2007. i Ugovora o kreditu br. 40243/06. od 21. ožujka 2006. utvrđene ništetnim presudom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu poslovni broj Pž- 3502/2022-3 od 9. svibnja 2023. tuženik je u obvezi tužitelju vratiti preplaćene iznose rata kredita izražene u EUR-ima po mjesecima otplatom ugovora o kreditu br. 40243/06. od 21. ožujka 2006. u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se otpočetka pa do završetka otplate kredita primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa: tromjesečni EURIBOR vezan uz EUR na dan plasiranja sredstava + 4,50% marže godišnje i preplaćene iznose rata kredita izražene u EUR-ima po mjesecima otplatom ugovora o kreditu br. 49930/07. od 28. studenog 2007. u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se otpočetka pa do završetka otplate kredita primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa: tromjesečni EURIBOR vezan uz EUR na dan plasiranja sredstava + 3,50% marže godišnje, a sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. u daljnjem tekstu ZOO-a) o stjecanju bez osnove.

45. Sud je ocijenio neosnovanim navode tuženika da ništetnost odredbi čl. 5. Ugovora o kreditu br. 49930/07. i br. 40243/06. odredbi nastaje od trenutka sklapanja ugovora, iz razloga što ništetnost tih odredbi nastaje tek pravomoćnim utvrđenjem navedenih ugovornih odredbi ništetnima, a to je dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu poslovni broj Pž-3502/2022 od 9. svibnja 2023. slijedom čega zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja počinje teći tek od navedenog datuma, a tužitelj je restitucijski zahtjev postavio u podnesku predanom u ovom sudu 28. studenog 2024. znači unutar zakonskog roka iz čl. 225. ZOO-a.

46. Također sud je ocijenio neosnovanim navod tužitelja da je vještak trebao odrediti početnu referentnu kamatnu stopu koja bi trebala biti jednaka kamatnoj stopi koju su vjerovnici redovito naplaćivali u sličnim ugovornim odnosima iz razloga što su ugovorne odredbe čl. 5. oba Ugovora utvrđene ništetnim pa je iste potrebno izuzeti a što je vještak i učinio te je kamatu obračunao po čl. 4. oba Ugovora o kreditu.

47. Tužitelj također osnovano potražuje i zakonsku zateznu kamatu na preplaćene iznose sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja odnosno od dana plaćanja pojedine rate kredita kako je to navedeno u izreci presude.

48. Slijedom navedenog, ocjenjujući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan pa je presudio kao u izreci presude čl. 225., čl. 322. , čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a.

49. U odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 22.189,13 EUR- a koji predstavlja razliku između ispravljenog izračuna iz osnovnog nalaza i mišljenja vještaka i izračuna po dopuni nalaza i mišljenja po oba kredita (5.554,95 EUR-a + 16.634,18 EUR-a) sud je riješio kao u izreci rješenja sukladno čl. 193. ZPP-a.

50. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. l54. st. 4 ZPP-a pa je s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici u približno jednakim dijelovima sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.

51. Naime, tužitelj je u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 46.885,55 EUR-a uspio za iznos od 24.696,42 EUR-a a što predstavlja 52% dok je tuženik uspio za iznos od 22.189,13 EUR-a a što predstavlja 48%.

U Osijeku 17. lipnja 2025.

ZAPISNIČAR

S U D A C

Sanja Ban

Gordana Njari

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 15 dana od dana objave.