Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-3013/20-36

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽK OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Renata Plešnar odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju odvjetnica Vlatka Vedriš, odvjetnica Ivana Markovinović Žunko, odvjetnica Silvija Marasović Bajuk i odvjetnik Luka Tomašegović iz Odvjetničkog društva Vedriš & Partneri d.o.o. radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 09. travnja 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 17. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 05.06.2017. i I Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 03.01.2018. između ŽK OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

Nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini označenoj kao ETAŽNO VLASNIŠTVO S ODREĐENIM OMJERIMA [broj poduloška], ETAŽA 87/100, 1. lokal – poslovni prostor dvoetažni u prizemlji i oznake L7/8 površine 76,35 čm, Majstora Radonje br. 14, kao sastavni dio kčbr. [katastarska čestica] u naravi STAMBENA ZGRADA BR. 10-16, 36 ZGRADA I DVORIŠTE U [adresa] BK, površine 3246 m2 902,5 čhv, sve upisano u zk.ul.. 24776 k. o. [katastarska općina]. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u roku od 15 dana.“

II Odbija se alternativni tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je prividan Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 05.06.2017. i I Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 03.01.2018. između ŽK OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

Utvrđuje se da su stranke dana 05.06.2017. sklopile Ugovor o zakupu poslovnog prostora koji se nalazi nekretnini označenoj kao ETAŽNO VLASNIŠTVO S ODREĐENIM OMJERIMA [broj poduloška], ETAŽA 87/100, 1. lokal – poslovni prostor dvoetažni u prizemlji i oznake L7/8 površine 76,35 čm, Majstora Radonje br. 14, kao sastavni dio kčbr. [katastarska čestica] u naravi STAMBENA ZGRADA BR. 10-16, 36 ZGRADA I DVORIŠTE U ULICI MAJSTORA RADONJE, površine 3246 m2 902,5 čhv, sve upisano u zk.ul.. 24776 k. o. [katastarska općina].

III Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.687,50 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi (inicijalno SK kao tužitelj) i tijekom postupka navodi da je s tuženim sklopila dana 05. lipnja 2017. Ugovor o kupoprodaji nekretnine, te dana 03. siječnja 2018. Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine i to poslovni prostor u ul. Majstora Radonje br. 14, stranke su ugovorile kupoprodajnu cijenu u iznosu od 30.000,00 € , tuženik nikada nije isplatio tužiteljici kupoprodajnu cijenu, iz razloga što je ugovor bio prividan. Podneskom od 09.11.20. tužiteljica je izvršila subjektivnu preinaku tužbe, a tuženik se nije istoj mogao protiviti jer se nije do tada upustio u raspravljanje.

2. Navedeni ugovor sklopila je tužiteljica s tuženikom na molbu ĆK i njegove tadašnje supruge VK (majke tuženika), koji su ju molili da potpiše ugovor kako bi tuženik mogao u tom lokalu raditi, i osigurati si na taj način prihode koji su mu bili potrebni radi dozvole boravka u Republici Hrvatskoj budući da je on državljanin Ukrajine. Također su joj rekli da on neće u stvarnosti postati vlasnik tog prostora, a kako je ona starija osoba i u to vrijeme je imala 87 godina, vjerovala je u ono što su joj rekli, te je potpisala naveden ugovor i kasnije I Aneks ugovora. Prava namjera stranaka bila da tuženik može samo koristiti taj prostor, a ne da ga i stekne, pa tako on nije ni platio kupoprodajnu cijenu za navedeni prostor. U međuvremenu se tuženik uknjižio kao vlasnik navedenog prostora, a što nikako nije bila namjera prilikom sklapanja navedenog prividnog ugovora.

3. Tijekom postupka pojašnjava da je tužiteljica predmetnu nekretninu stekla temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 08.07.2015. godine između tužiteljice kao kupca i specijalne punomoćnice prodavatelja (TD Donata Servis doo), ovdje svjedokinje VK, ista je imala specijalnu punomoć od 14.03.2013. godine ovjerene kod javnog bilježnika Marije Baković br.: OU-147/13 u kojoj punomoći na str.2.toč.1. „…može u ime i za račun društva…;preuzeti novac na ime kapare i kupovnine;…“.Također, iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 08.07.2015. - „Čl.2. ugovoreno je da su stranke suglasne kako kupoprodajna cijena nekretnine opisan u čl.1. ovog ugovora iznosi 30.000,00 EUR (trideset tisuća EURa) u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, a kupac je isplatio kupoprodajnu cijenu prodavatelju na dan ovjere potpisa ovog ugovora.“.

4. Tužiteljica predlaže da sud Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 05.06.2017. i I Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 03.01.2018., da naloži uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja a ukoliko sud tijekom postupka utvrdi da bi ovaj prividni ugovor pokrivao drugi pravni posao, kako je to navedeno u samoj tužbi, tužiteljica postavlja alternativni tužbeni zahtjev kojim predlaže da sud utvrdi da je prividan Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 05.06.2017. i I Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 03.01.2018. između ŽK OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te da utvrdi da su stranke dana 05.06.2017. sklopile Ugovor o zakupu, da naloži uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, te potražuje parnični trošak.

5. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost zahtejva u cijelosti, prvenstveno ističe da su stranke 5. lipnja 2017. sklopile Ugovor o kupoprodaji spomenute nekretnine (dalje: Ugovor ), a 3. siječnja 2018. Aneks tom ugovoru (dalje: Aneks), koji je solemniziran od strane Javnog bilježnika Marije Baković. Dakle Javni bilježnik Marija Baković utvrdila je da su stranke sposobne za poduzimanje tog pravnog posla, objasnila im smisao i pravne posljedice istog, uvjerila se u njihovu pravu i ozbiljnu volju. Tužiteljica je itekako bila svjesna što potpisuje te je to bila njena namjera. Osporava se da bi tuženiku, inače državljaninu Ruske Federacije (a ne Ukrajine), bio potreban prihod radi stjecanja prava na stalni boravaka u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji spomenute nekretnine jer on ima pravo na stalni boravak u Republici Hrvatskoj od 7. ožujka 2014. godine. Spomenuti ugovor sklopljen je isključivo radi stjecanja prava vlasništva, radi čega je naknadno sastavljen i Aneks kako bi se specificirao opis nekretnine i kako bi se ispunile sve pretpostavke, potrebne Tuženik radi upisa prava vlasništva. Posebno napominje da je tužiteljica pri punoj svijesti dodatno pristupila solemnizaciji Aneksa, kojim je specificirala točan opis nekretnine. Tuženik također navodi da je porez na promet nekretnina za tu nekretninu uredno platio. Prava namjera stranaka vidljiva je iz sklopljenog Ugovora, specifikacije opisa nekretnine kroz Aneks, plaćanja poreza na nekretnina i upisa vlasništvu u zemljišnu knjigu. Također ističe da je tužiteljica stupila na mjesto SK, koji je inicijalno podnio tužbu, moglo bi se dovesti u pitanje je li tužiteljica shvatila kakav postupak je preuzela od SK, koji je do preinake tvrdio da je baš on vlasnik spomenute nekretnine. Moguće je da je Tužiteljica tek sad dovedena u zabludu i to radnjama bivšeg tužitelja u ovom postupku. Ističe da se pred ovim sudom u postupku P-3795/2020 vodi postupak radi utvrđenja ništetnosti jednog drugog solemniziranog ugovora, kojeg je tužiteljica sklopila s SK. Predlaže odbiti primarni tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je Ugovor o kupoprodaji ništetan, kao i podredni zahtjev uz naknadu troška.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 5.6.2017. (list 18-20), aneks ugovora od 3.1.2018. (list 22-23), izvadak (preslika) iz zk, zk. ul. [broj ZK uloška] ko [katastarska općina] za suvlasnički dio E-55- poslovni prostor u Ulici Majstora Radonje 14 na dan 29.12.2017. (list 25-26), zk izvadak za istu nekretninu od 31.8.2012. (list 86-87), preslika boravišne iskaznice za tuženika (list 32- 33), elektronički zapis o prebivalištu za tuženika (list 34), rješenje o porezu na promet nekretnine od 14.8.2020. (list 69) izjavu tužiteljice ovjerenu 28.12.2020. (list 42), saslušao tužiteljicu kao stranku (list 54-61), svjedoke SK (list 46 i 108), IK i AK (list 47), CK (list 73), Ugovor o kupprodaji između tvrtke Donata servis d.o.o. i tužiteljice od 8.7.2015. (list 79), specijalna punomoć od 14.3.2013. (list 81, 94-95), izvadak iz sudskog registra (list 84,89-91), preslike prve strane putovnice za CK i PK (list 85), dok je pun. tuženika odustao od prijedloga za saslušanje tuženika, budući isti nije mogao doputovati u RH, a sud je temeljem čl. 8. i 219. ZPP-a zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Sporno je da li postoje razlozi za ništetnost Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 05.06.2017. i I Aneksa ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 03.01.2018., te da li je prividan Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 05.06.2017. i I Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 03.01.2018. između ŽK OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] odnosno da li su stranke imale namjeru dana 05.06.2017. sklopiti Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora.

8. Svjedok SK iskazuje da je u ime svoje krsne kume ŽK kontaktirao odvjetnika Petra Cara, ona ga je to tražila. Bio je u braku sa CK, majkom tuženika od 2014. do 2020., oni su ruski državljani pa su imali problema sa dokumentima, bili su u Petrinjskoj zbog toga. Tužiteljica ima 93 godine i nema nikoga osim njega, posjedovala je poslovni prostor koji je predmet ovog postupka, te je njegova bivša supruga doznala da bi bilo lakše riješiti državljanstvo kada bi se posjedovala nekretnina. Supruga i on su razgovarali sa tužiteljicom da tuženiku prepusti taj prostor da se on bavi time budući su oni odlazili u Njemačku. Supruga je pripremila ugovor i on je dao tužiteljici da to potpiše, ali boji se da nije znala što potpisuje. On je djelomično pročitao taj ugovor. Ugovor je ovjeren. On je rekao tužiteljici da će ona ostati vlasnik, ali to se nije dogodilo jer se tuženik uknjižio na nekretninu bez znanja tužiteljice. Također je tuženik tužiteljicu odveo kod bilježnika kad je svj. bio u Njemačkoj, bez njegovog znanja i ona je potpisala nekakav aneks, ne sjeća se da li ga je telefonski kontaktirala. Kad je tužiteljica saznala da se tuženik uknjižio, zamolila ga je da joj nađe odvjetnika. Tužiteljica je trebala imati prihod od poslovnog prostora, dogovor je bio da joj tuženik plaća režije, lijekove te sve što bi trebalo starijoj osobi. Tuženik se dakle trebao pobrinuti za tužiteljicu dok je on u Njemačkoj. Tuženik se brinuo jedno kratko vrijeme nakon čega je dignuo ruke. Bivšoj supruzi je pomogao na način da joj je darovao nekretninu (kuću), također uz istu priču da će lakše dobiti državljanstvo. To je kuća u kojoj tužiteljica još uvijek živi. Naime, on je sa tužiteljicom imao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i bio je uknjižen kao vlasnik. Bivša supruga je 2019. bez njegovog znanja i tu nekretninu darovala tuženiku. Tužiteljica nije dobila nikakav novac za kupoprodajni ugovor sa tuženikom. TK je prijatelj njegove bivše supruge i njega. On je bio prvi vlasnik poslovnog prostora u Ulici Majstora Radonje. Svjedokova bivša supruga imala je punomoć g. Ž i tužitlejica je sklopila s njom kupoprodajni ugovor i na taj način stekla vlasništvo tog lokala. Novac je tužiteljica isplatila bivšoj supruzi, radilo se o iznosu od 30.000€. U to vrijeme to je bila realna cijena jer je lokal bio u lošem stanju. Nije mu poznato da je tužiteljica sklopila Aneks ugovora 3.1.2018., kao što mu sud ukazuje. Svjedok je tada živio u [adresa], sa tužiteljicom se čuo telefonom često, rekla je da ju je tuženik vodio javnom bilježniku da potpiše nešto, ali kako svjedok nije bio prisutan u Hrvatskoj, nije provjeravao, tada je još bio sa suprugom i njenim sinom u dobrim odnosima. Svjedok je dosta investirao i sam neke stvari obnovio u tom lokalu da bi se isti mogao iznajmiti to je bila namjera tužiteljice, novčano je uložio negdje oko 6.000€, a radio je većinu stvari sam uz pomoć prijatelja. Iskazuje da je nakon toga tužiteljica dala poslovni prostor u najam, mjesečno oko 600€.

9. Poznato mu je da je TK dao punomoć svjedokovoj bivšoj supruzi za prodaju tog lokala da bi g. TK otišao van Hrvatske, ona je rekla je to riješila, odnosno da mu je dala novac. Tužiteljica je imala neku ušteđevinu. Svjedok je tužiteljici rekao da bi bilo dobro da uloži novac da ga ne drži u kući.

10. Pročitao je ugovor koji je dao na potpis tužiteljici. Vidio je da je tužiteljica dala u kuverti novac CK, svjedok je znao koliko je tužiteljica imala ušteđevine i taj novac je prebrojio i dao tužiteljici u kuverti. Kao što je ranije iskazivao svjedok je tužiteljici objasnio da se sklapa ugovor samo zbog toga da bi tuženik dobio državljanstvo, a da će ona ostati vlasnik i nadalje primati najamninu. Jedno vrijeme je to funkcioniralo .

11. Svjedok IK iskazuje da je sa SK prijatelj od djetinjstva, roditelji su im se poznavali i družili, tužiteljicu poznaje iz viđenja. O predmetnom poslovnom prostoru zna iz priče SK i CK. Radi se o poslovnom prostoru na Knežiji koji je bio zatvoren. Nekada je bio kafić, u najmu. Nije ulazio u Dubravkove privatne stvari, ali on mu je pričao da je sa CK živio kod tužiteljice, da tužiteljica ima taj poslovni prostor. Tužiteljica je živjela u prizemlju, a SK sa suprugom na katu. Poznato mu je da CK ima sina, SK mu je rekao da studira u Pragu. ČK bih sretao u prolazu. Ne zna što se događalo s tim poslovnim prostorom.

12. Svjedok AK iskazuje da su SK i on vezani kumstvom i jako dobri prijatelji već jedno 30-tak godina. Dolazio je u kuću gdje je stanovao SK sa suprugom CK i tada je viđao tužiteljicu, a i tuženika koji je sin Dubravkove bivše supruge. Bili su u braku 4-5 godina. Tužiteljica je vlasnica poslovnog prostora na Srednjacima koji je nekada bio kafić, tamo je bio u nekoliko navrata dok ga je SK uređivao. Jedno vrijeme je kafić bio u najmu, a jedno vrijeme su ga vodili SK i CK. Nisu pred njim razgovarali o vlasništvu tog prostora. Tuženik je u to vrijeme bio srednjoškolac. Nije bio dobar sa CK, a zna da je SK bio sklon za nju napraviti puno i misli da je bio naivan.

13. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je SK njezino kumče, ali su ju svi troje izigrali; ČK i CK i SK. CK je bila glavna. Rekli su joj da će o njoj voditi računa, da će ČK o njoj brinuti, ČK je uzeo novce, SK su okrenuli protiv nje, i da će imati sve, a sad nema ništa, napustili su ju, prestali plaćati režije i sad se Dubravkova mama brine o njoj, zadnjih 4-5 godina. Trebala je ostaviti kuću SK. Sada se SK i CK rastaju. Neki ugovor su sklopili, ne zna kakav, površno ga je pročitala- „odozgora jedno dva-tri reda“, njena je volja bila - tko ju bude dohranio taj će dobiti kuću. CK joj je rekla da je to sve sigurno, nije dalje pitala ništa nego je potpisala. Bili su kod bilježnika, prije jedno 4-5 godina. Poslovni prostor (kafić) na Knežiji nije bio njeno vlasništvo, to je trebala naslijediti od prijatelja Č koji je od srca umro, kojem je CK vodila knjigovodstvo, B je bio, sad je S, on je to potajno sve upisao na sebe i pobrao sve i rekao da ide u Češku na školovanje. ČK ju je trebao financijski pomagati jer ima malu mirovinu i plaćati joj režije, a ništa se od toga nije ostvarilo. Taj ugovor i poslovni prostor bio je povezan s tom brigom o tužiteljici.

14. Svjedok VK iskazuje da je stanovala u kući u [adresa] kada je živjela sa SK, a još nisu službeno razvedeni. Vjenčali su se 20.8.2016. Dok je stanovala tamo i nejzin sin je živio s njom. Ostao je još nekih 2 godine, također je prijavljen na toj adresi. Studirao je u Češkoj, sada studira u Japanu. Negdje 2008. godine njezin prijatelj TK je došao iz Rusije te je otkupio od nje tvrtku Donata servis. 2008. ili 2009 kupio je na firmu i stan i poslovni prostor koji je ovdje sporan. Tada nije poznavala SK. Negdje 2014. godine TK je odlučio otići iz Hrvatske te je odlučio prodati i stan i poslovni prostor, njoj je dao punomoć da može prodati poslovni prostor. Imala je punomoć kao fizička osoba, a bila je neko vrijeme zaposlena kod TK.. Htjela je da taj poslovni prostor bude vlasništvo fizičke osobe, jer je već bila zaposlena u drugoj tvrtki i htjela je sve to riješiti. Tada je bila u braku sa SK. Napravila je fiktivni ugovor sa gđom. ŽK i dogovorili su se da kada ČK postane punoljetan da on postane vlasnik poslovnog prostora, to je bila volja g. Ž. Platila je porez. Objasnili su tužiteljici razloge i ona je pristala na takav ugovor. ČK je tada bio maloljetan, ona je o svemu odlučivala. ČK po tom ugovoru nije imao nikakvih obveza. Svj. je snosila sve troškove vezano za poslovni prostor, a tužiteljica je samo formalno bila vlasnik . Dok je gđa. ŽK bila vlasnica prostor je bio u najmu za kafić. Ne sjeća se više da li je ona osobno potpisala ugovor o najmu. Kafić je bio u tom poslovnom prostoru negdje oko dvije godine. Najamninu su dogovarali SK i svj. Nije sigurna, moguće da je najamnina išla na račun gđe. ŽK. Sada je već 3 godine prostor zatvoren.

15. U Hrvatsku je došla 2008. godine. Firmu Donata servis je osnovala 2008. sa EK. Udala se za MK. Po osnovi braka je dobila privremeni pa stalni boravak u Hrvatskoj, bila je u braku nekih 6 godina. Poslije je upoznala SK, 2014. su se vjenčali. Firmu je prodala g. TK, ugovor sa gđom. ŽK je sklopila 2015. kao punomoćnik TK. Njezin sin je postao punoljetan 19.5.2015., ali svj. je još uvijek vodila brigu o svemu. Tužiteljica nikada nije platila niti kune za poslovni prostor. Firma Donata servis je završila u stečaju.

16. Na sporni odnos treba primijeniti čl 278, 280, 322 ZOO/05 koji se primjenjuje obzirom na vrijeme nastanka spornog ugovora i anexa.

17. Prema odredbi čl. 322 st. 1 ZOO-a/05 ništav je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilim propisima te moralu društva. Tužiteljica zahtjev temelji na tvrdnji da je taj ugovor "prividan" budući da „ugovorne strane nisu imale pravu volju i namjeru za sklapanje spornog Ugovora o kupoprodaji već (da) je predmetni poslovni prostor trebao poslužiti kao izvor prihoda za tuženika, a tuženik se trebao pobrinuti za tužiteljicu koja je u visokoj starosnoj dobi i nema potomaka.

18. Temeljem izvedenih dokaza (čl 219 ZPP), uvida u isprave u spisu i iskaza svjedoka nije utvrđeno da bi predmetni ugovor i anex bili sklopljeni suprotno odredbama ZOO. Uvidom u Ugovor od 05.06.2017. i I Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine od 03.01.2018. utvrđeno je da je isti potpisan po ugovornim strankama, pa postoji valjano očitovanje volje ugovornih strana (čl. 247, 249 i 250 ZOO), te su isti ovjereni od strane javnog bilježnika.

19. Također je utvrđeno da je vlasnik predmetnog poslovnog prostora 2012 bio TD Donata Servis doo čiji je direktor bio tada NK, a tužiteljica je stekla vlasništvo predmetnog poslovnog prostora sklopivši ugovor sa CK 2015. kao punomoćnik TK odnosno tvrtke Donata Servis d.o.o. Pri tome nije utvrđeno da bi tužiteljica doista platila predmetni poslovni prostor, jer iz njenog iskaza proizlazi da poslovni prostor (kafić) na Knežiji nije bio njeno vlasništvo, to je trebala „naslijediti od prijatelja Č“, ali su je „svi izigrali“. Taj ugovor je potpisala na nagovor Ć i V. Sud zaključuje da tužiteljica nije 2015 g preuzela ni posjed predmetne nekretnine, dok iz iskaza svjedoka proizlazi da je predmetna nekretnina bila neko vrijeme u najmu, a neko vrijeme su svj. Špiljar i V radili u tom prostoru.

20. Ali taj ugovor međutim nije predmet ovog spora, pa sud nije niti utvrđivao da li je tvrtci Donata Servis doo ili TK išta 2015 isplaćeno na ime kupoprodajne cijene za predmetni poslovni prostor.

21. Stoga je sud utvrđivao da li prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, a u kojem slučaju taj drugi ugovor važi ako su ispunjeni uvjeti za njegovu pravnu valjanost, kako se osnovano iznosi u žalbi. Tužitelj je dužan dokazati eventualno postojanje nekog drugog prikrivenog ugovora prividnim ugovorom, te na osnovi tog prikrivenog ugovora tražiti ispunjenje ugovorne obveze. Da prividan ugovor nije ništetan već je njegova posljedica da ne stvara pravne učinke između ugovornih stranaka je pravno stajalište ustaljene sudske prakse -izričito pravno stajalište izraženo i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. veljače 2016. broj Rev 2357/15-3, Rev 1489/2018-2 od 7. travnja 2021., Rev 748/2019-2 od 14. ožujka 2023., Rev 12/2020-3 od 14. travnja 2021. i dr.).

22. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je njena volja bila - tko ju bude dohranio taj će dobiti kuću, a iz navoda u tužbi proizlazi da stranke nisu imale pravu volju i namjeru za sklapanje spornog Ugovora o kupoprodaji već (da) je predmetni poslovni prostor trebao poslužiti kao izvor prihoda za tuženika, a tuženik se trebao pobrinuti za tužiteljicu. Međutim je uvidom u sustav e spisa utvrđeno da je u tijeku spor između tužiteljice i svjedoka Ć, N. i V radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 26. srpnja 2007. između tužiteljice i ĆK, utvrđenje ništetnosti Ugovor o darovanju od 30.12.2016. između ĆK i VK, te ništetnosti Ugovor o darovanju od 19.7.2019. između VK i ČK, sve u predmetu P 3795/20 u kojem je donesena nepravomoćna presuda.

23. Na taj način je utvrđeno da je tužiteljica **.**.2007. sa ĆK sklopila Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, koji je sada sporan, tako da nema logike u tužiteljičinoj tvrdnji da je volja stranka prilikom sklapanja Ugovora sa tuženikom od 05.06.2017. i I Aneksa ugovora o kupoprodaji nekretnine od 03.01.2018 bila uzdržavanje tužiteljice od strane tuženika. To ne proizlazi niti iz jednog dokaza osim djelomično iz iskaza Ć, koji svjedok je zainteresiran za ishod spora. Također nitko osim navedenog svjedoka (u dopunskom iskazu) nije vidio, niti za to postoje drugi dokazi, da bi tužiteljica zaista isplatila kupoprodajnu cijenu prilikom sklapanja navedenog ugovora od 05.06.2017. Isto ne tvrdi niti sama tužiteljica u svom iskazu.

24. Naprotiv proizlazi da su Ć i V predmetni prostor davali u najam, a i sami su jedno vrijeme obavljali u njemu djelatnost ugostiteljstva. Stoga nije uvjerljiva tvrdnja tužiteljice da je ona sa tuženikom ustvari sklopila ugovor o zakupu predmetnog prostora, pa je sud odbio i alternativni zahtjev u kojem tužiteljica traži utvrđenje da je takav ugovor sklopljen.

25. Također iz provedenih dokaza, naročito iz iskaza Ć i V, proizlazi da niti tuženik niti tužiteljica nisu bili u posjedu poslovnog prostora, niti da bi tuženik imao namjeru baviti se nekom djelatnošću u tom poslovnom prostoru, pa da bi na taj način ustvari ugovor o kuporodaji prikrivao ugovor o zakupu. Naprotiv proizlazi da je tuženik otišao na studij u Prag, potom u Japan.

26. Stoga sud nije temeljem izvedenih dokaza utvrdio da se radi o ništavom ugovoru, niti o prividnom ugovoru i anexu, te je tužbeni zahtjev odbio. Budući da je uknjižba prava vlasništva predmetne nekretnine u korist tuženika izvršena na osnovi valjanog ugovora i anexa, nisu ispunjene su pretpostavke za povrat u prijašnje zemljišnoknjižno stanje brisanjem sporne uknjižbe (čl. 129. st. 1. u svezi s čl. 43. ZZK),.

27. Obzirom da je u sporu uspio tuženiku temeljem čl. 154 i čl. 155 pripadaju troškovi postupka za zastupanje po odvjetniku prema važećoj OT (NN138/23) Tbr 7-9 OT prema vps-u naznačenom u tužbi 1.459,95 eura; za odgovor na tužbu 100 bodova, pristup ročištu 12.4.2021. 25 bodova, pristup ročištu 5.7.2021. 25 bodova, ročište 18.10.2021. 50 bodova, zastupanje na ročištu 16.2.2022. 100 bodova, ročište 44.7.2022. 100 bodova, podnesak 8.5.2024. 25 bodova, ročište 15.5.2024. 50 bodova, ročište 5.2.2025. 100 bodova, ročište 9.4.2025. 100 bodova ukupno uz dodani PDV 1.687,50 eura.

U Zagrebu, dana 17. lipanj 2025. godine

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. stranaka

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte