- 1 -              Rev 938/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 938/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz Ž., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici A. M. L. K. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu L.-V. & partneri d.o.o. iz S. protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo …, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-466/2020-2 od 3. lipnja 2020. kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-994/18 od 16. ožujka 2019. i odbačena tužba, u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-466/2020-2 od 3. lipnja 2020. te se predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

 

              II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 149.807,82 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u dosuđenom iznosu od 149.807,82 kuna i u dijelu više zatražene zatezne kamate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.250,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja 16. ožujka 2019. do isplate.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev te je tužba odbačena u tom dijelu tužbenog zahtjeva, a tužitelju je naloženo tuženici naknaditi parnični trošak u iznosu od 16.875,00 kuna.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2317/2020-2 od 24. ožujka 2021., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-466/2020-2 od 3. lipnja 2020. zbog sljedećih pravnih pitanja:

 

              „Postoji li identitet zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe u slučaju kada je tužitelj dopunio i ispravio pojedine navode tužbe, tako da zbog toga činjenična osnova tužbe i tužbeni zahtjev nije u bitnom promijenjen u odnosu na činjeničnu osnovu iz zahtjeva za mirno rješenje spora?“

 

              „Je li došlo do promjene činjenične osnove iznesene u tužbi u odnosu na činjeničnu osnovu zahtjeva za mirno rješenje spora ako tužitelj u tužbi ne mijenja životni događaj na kojemu temelji zahtjev, nego samo dopunjuje sadržaj činjeničnih navoda kojima ne mijenja pravno relevantne elemente činjeničnog stanja na kojima se temelji tužbeni zahtjev?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine pobijano rješenje i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

 

-  da je rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstvo  … od 6. prosinca 2012. u provedenom postupku temeljem internog oglasa u Policijsku upravu splitsko-dalmatinsku, Policijsku postaju O., na radno mjesto pomoćnik načelnika policijske postaje za sigurnost cestovnog prometa, izabran policijski službenik B. B.,

 

- da je po žalbi tužitelja navedeno rješenje od 6. prosinca 2012. poništeno rješenjem Odbora za državnu službu od 22. ožujka 2018. te da je predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje,

 

- da je u ponovnom rješavanju, Republika Hrvatska, Ministarstvo … rješenjem od 13. srpnja 2018. tužitelj privremeno premješten u Policijsku upravu splitsko-dalmatinsku, Policijsku postaju O., na radno mjesto pomoćnik načelnika policijske postaje za sigurnost cestovnog prometa, a da je rješenjem od 14. studenog 2018. tužitelj trajno premješten na navedeno radno mjesto,

 

- da je tužitelj tuženici prije podnošenja tužbe podnio prijedlog za mirno rješenje spora u kojem je kao i u tužbi sudu opisao gore navedenu kronologiju donesenih rješenja te da je zbog navedenih rješenja tuženice u razdoblju od 6. prosinca 2012. do 13. srpnja 2018. primao umanjenu plaću i to svaki mjesec od po 2.000,00 kuna zbog čega tužitelj potražuje iznos od 132.000,00 kuna s kamatama na pojedine mjesečne iznose,

 

- da je nakon što je tuženica u spis dostavila izračun razlike primljene plaće i prosjeka plaće usporednih djelatnika za razdoblje od siječnja 2012. do kolovoza 2018. u bruto iznosu od 167.243,67 kuna tužitelj podneskom od 23. rujna 2019. zatražio na ime naknade imovinske štete-izmakle koristi za razdoblje od siječnja 2013. do kolovoza 2018. isplatu bruto iznosa od 149.807,82 kuna.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev (osim u dijelu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) primjenom čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 8/15, 29/18, dalje ZOO) zaključivši da iz narativnog dijela zahtjeva za mirno rješenja spora podnesenim Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu i iz tužbe proizlazi da tužitelj traži naknadu štete zbog izmakle zarade na temelju općih odredbi ZOO-a zbog nezakonitog rješenja kojim je drugi kandidat izabran na radno mjesto umjesto tužitelja, a koje rješenje je poništeno i nakon čega je tužitelj u ponovnom rješavanju izabran kao najbolji kandidat zbog čega tužitelj nije tek u podnesku od 23. rujna 2019. prvi puta istaknuo zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene zarade.

 

10. Drugostupanjski sud je povodom žalbe tuženice pozivom na čl. 186.a ZPP ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu zaključivši da ne postoji identitet činjeničnog supstrata između zahtjeva koji je tužitelj podnio tuženoj 7. kolovoza 2018. i činjeničnog supstrata iznesenog u podnesku od 23. rujna 2019., jer u podnesku od 7. kolovoza 2018. tužitelj temelji svoj zahtjev na zahtjevu za isplatu plaće za period od 6. prosinca 2012. do 13. prosinca 2018., dok zahtjev od 23. rujna 2019. temelji na naknadi štete zbog izgubljene zarade.

 

11. Tužitelj se kao razlog važnosti pozivao na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Omerović protiv Hrvatske u kojem je zauzeto shvaćanje prema kojemu je potrebno izbjeći situaciju kada postupovna pravila prestaju služiti ciljevima pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravosudnog sustava te postanu jedna vrsta prepreke stranci u parnici da njezin zahtjev nadležni sud razmotri u meritumu. Revident je naveo i da je ovakvim pretjeranim formalizmom tužitelju onemogućen pristup sudu te da je stav drugostupanjskog suda iz osporavanog rješenja protivan stavovima Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka kao i navedenoj odluci Europskog suda za ljudska prava.

 

12. Odredbom čl. 186. st. 1. ZPP propisano je da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106), dok je stavkom 3. istog članka propisano da će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva; a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan.

 

13. Prema odredbi čl. 186.a st. 1. ZPP osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Nadalje, stavkom 6. istog članka propisano je da će sud odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 5. ovoga članka.

 

14. Iz činjeničnih navoda zahtjeva za mirno rješenje spora kao i iz tužbe i podneska od 23. rujna 2019. proizlazi da tužitelj svoj zahtjev temelji na istim činjeničnim navodima: da je rješenje od 6. prosinca 2012. kojim je umjesto tužitelja na radno mjesto pomoćnika načelnika policijske postaje za sigurnost cestovnog prometa u Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji O. izabrana druga osoba poništeno rješenjem Odbora za državnu službu od 22. ožujka 2018. nakon čega je u ponovljenom postupku rješenjem od 13. srpnja 2018. tužitelj privremeno premješten na navedeno radno mjesto te da je potom rješenjem od 14. studenog 2018. i trajno premješten na to radno mjesto zbog čega je tužitelju isplaćena manja plaća u razdoblju od 6. prosinca 2012. do 13. prosinca 2018.

 

15. Prema čl. 186.a st. 1. ZPP zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba pa kako prema čl. 186. st. 1. i 3. ZPP tužba ne treba sadržavati pravnu osnovu jer će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan, to tužitelj pravnu osnovu nije bio dužan navesti niti u zahtjevu za mirno rješenje spora niti u tužbi.

 

16. Podneskom od 23. rujna 2019. tužitelj nije izmijenio navedene činjenične navode tužbe (i navode iz zahtjeva za mirno rješenje spora) jer i dalje svoj zahtjev temelji na istim činjenicama (nezakonitim rješenjima zbog kojih mu je uskraćena plaća za radno mjesto pomoćnika načelnika i za isto razdoblje) na kojima je temeljio svoj zahtjev za mirno rješenje spora već je navedenim podneskom dopunio tužbu navodom da traži naknadu štete u vidu izgubljene zarade čime je zapravo samo naznačio pravnu osnovu tužbe.

 

17. Stoga kada je tužitelj samo izmijenio ili dopunio tužbu naznakom pravne osnove tužbe, tužitelj nije izmijenio činjeničnu osnovu tužbe te stoga u ovom konkretnom slučaju postoji identitet zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe.

 

18. Slijedom navedenog, odgovor na postavljena pitanja glasi: Postoji identitet zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe u slučaju kada je tužitelj dopunio i ispravio pojedine navode tužbe, tako da zbog toga činjenična osnova tužbe i tužbeni zahtjev nije u bitnom promijenjen u odnosu na činjeničnu osnovu iz zahtjeva za mirno rješenje spora. Nije došlo do promjene činjenične osnove iznesene u tužbi u odnosu na činjeničnu osnovu zahtjeva za mirno rješenje spora ako tužitelj u tužbi ne mijenja životni događaj na kojemu temelji zahtjev, nego samo dopunjuje sadržaj činjeničnih navoda kojima ne mijenja pravno relevantne elemente činjeničnog stanja na kojima se temelji tužbeni zahtjev.

 

19. Kako je slijedom navedenog drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 186.a st. 6. ZPP-a, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 186.a st. 6. ZPP-a.

 

20. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP-a riješiti kao pod točkom I. izreke.

 

21. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 29. kolovoza 2023.