Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-1593/2017-96

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Jukiću, odvjetniku iz Zagreba, Cesarčeva 5, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, za Ministarstvo unutarnjih poslova zastupane po Općinskom državnom građanskom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 03. lipnja 2025. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tužene, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 17. lipnja 2025. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ za MUP, isplatiti tužitelju RĐ iz [adresa], isplatiti na ime razlike terenskog dodatka iznos od 1.075,14 € (slovima: tisućusedamdesetpeteuračetrnaestcenti) sa zateznim kamatama do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim:

- na iznos od 19,91 € od 16.08.2012.g. do isplate,

- na iznos od 39,82 € od 16.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 59,73 € od 16.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 19,91 € od 16.02.2013.g. do isplate,

- na iznos od 39,82 € od 16.04.2013.g. do isplate,

- na iznos od 39,82 € od 16.06.2013.g. do isplate,

- na iznos od 19,91 € od 16.07.2013.g. do isplate,

- na iznos od 39,82 € od 16.08.2013.g. do isplate,

- na iznos od 19,91 € od 16.11.2013.g. do isplate,

- na iznos od 39,82 € od 16.12.2013.g. do isplate,

- na iznos od 39,82 € od 16.04.2014.g. do isplate,

- na iznos od 19,91 € od 16.05.2014.g. do isplate,

- na iznos od 39,82 € od 16.06.2014.g. do isplate,

- na iznos od 39,82 € od 16.07.2014.g. do isplate,

- na iznos od 179,18 € od 16.08.2014.g. do isplate,

- na iznos od 39,82 € od 16.09.2014.g. do isplate,

- na iznos od 99,54 € od 16.10.2014.g. do isplate,

- na iznos od 19,91 € od 16.12.2014.g. do isplate,

- na iznos od 19,91 € od 16.01.2015.g. do isplate,

- na iznos od 39,82 € od 16.03.2015.g. do isplate,

- na iznos od 19,91 € od 16.04.2015.g. do isplate,

- na iznos od 59,73 € od 16.06.2015.g. do isplate,

- na iznos od 19,91 € od 16.07.2015.g. do isplate,

- na iznos od 59,73 € od 16.08.2015.g. do isplate,

- na iznos od 39,82 € od 16.09.2015.g. do isplate,

- na iznos od 19,91 € od 16.11.2015.g. do isplate,

- na iznos od 39,82 € od 16.02.2016.g. do isplate,

- na iznos od 39,82 € od 16.03.2016.g. do isplate,

- na iznos od 19,91 € od 16.04.2016.g. do isplate,

- na iznos od 139,36 € od 16.05.2016.g. do isplate,

- na iznos od 119,45 € od 16.06.2016.g. do isplate,

- na iznos od 19,91 € od 16.08.2016.g. do isplate,

- na iznos od 19,91 € od 16.10.2016.g. do isplate,

- na iznos od 19,91 € od 16.11.2016.g. do isplate,

- na iznos od 79,63 € od 16.12.2016.g. do isplate,

- na iznos od 39,82 € od 16.01.2017.g. do isplate,

- na iznos od 59,73 € od 16.06.2017.g. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 5.196,56 €, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju RĐ naknaditi tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, za MUP parnični trošak u iznosu od 2.277,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 17.06.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 22.08.2017. navodi da je zaposlen kod tuženika u zasebnoj ustrojstvenoj jedinici unutar MUP-a, koja je jedinica klasificirana stupnjem tajnosti. Tužitelj je u razdoblju od prosinca 2011. radeći kod tužene ostvarivao pravo na terenski dodatak. Da je tome tako proizlazi iz očitovanja tuženika sačinjenog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu 11. i 15.02.2017. u povodu tužiteljeva zahtjeva za mirno rješenje spora od 22.11.2016. u kojem se navodi da nema osnove za sklapanje nagodbe jer da su tužitelju isplaćene sve naknade po toj osnovi. Međutim, tuženik nije u cijelosti isplatio tužitelju naknadu za terenski dodatak tj. sav terenski rad koji je tužitelj po nalogu tuženika obavio izvan mjesta rada i tužiteljeva mjesta stalnog boravka. Tužitelj tvrdi da je izvan mjesta rada po nalogu tuženika obavio terenski rad u znatno većem obujmu od onoga što mu je isplaćeno. Tužiteljevo pravo na terenski dodatak utvrđeno je čl. 56. tada važećeg Kolektivnog ugovora za državne službene i namještenike. Da se radi o nespornom pravu proizlazi i iz tuženikovog dopisa Sindikatu kriminalističke policije od 25.04.2014. kojim se citira tumačenje broj 5/56 sa sjednice Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora od 11.04.2014., u kojem se, između ostalog navodi da se sukladno čl. 56. st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike pod stalnim mjestom rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenim i namještenik obavljala poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, te da se terenski rad računa od trenutka napuštanja uobičajenog mjesta rada (npr. poslovne zgrade) do povratka, s time da se u terenski rad uračunava i vrijeme stanke. Evidencije o radnom vremenu tužitelja vodila je tužena, kojom evidencijom tužitelj ne raspolaže, pa predlaže da sud naloži tuženoj da dostavi evidenciju o prisutnosti na radu tužitelja u utuženom vremenu, te iz nje broj odrađenih sati terenskog rada po mjesecima i ukupno, počevši od prosinca 2011. do dana podnošenja tužbe. Tužitelj, zbog preveniranja gubitka prava predlaže provođenje financijsko – knjigovodstvenog vještačenja na temelju dostavljenih podataka, a radi utvrđivanja visine naknade koju tužena duguje tužitelju na ime terenskog dodatka. Navodi da će specificirati odnosno urediti tužbeni zahtjev nakon što tužena dostavi podatke odnosno nakon što se provede dokaz knjigovodstveno – financijskim vještačenjem.

2. Nakon provedenih knjigovodstveno – financijskih vještačenja u ovom predmetu tužitelj je podneskom od 03.06.2025. (str. 422-425 spisa) postavio konačan tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu razlike naknade za terenski dodatak u razdoblju od 01.12.2011. do 31.08.2017. u visini od 6.271,70 € sa zateznim kamatama tekućim od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate. Nadalje tužitelj potražuje naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik tužena nije sporila da je tužitelj policijski službenik, zaposlen kod tužene, te da je tužitelj tijekom utuženog razdoblja bio upućivan na rad na terenu, međutim, za tako obavljeni rad isplaćena mu je odgovarajuća naknada sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Kao dokaz naprijed navedenom prilaže preslike evidencija na radu za cijelo utuženo razdoblje, po mjesecima, te dostavlja podatke o isplaćenim naknadama tužitelju za terenski dodatak za razdoblje od 01.12.2011. do 31.12.2016.. Tužena osporava i pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što je naknada za terenski dodatak koju tužitelj potražuje u cijelosti isplaćena, a što je vidljivo iz tabelarnog prikaza isplaćene naknade koju je sam tužitelj dostavio uz tužbu. Opreza radi tužena ističe prigovor zastare potraživanja. Predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom te naložiti tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke do isplate.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u tužiteljev Zahtjev od 22.11.2016. za mirno rješenje spora sukladno čl. 186a ZPP-a nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu (list 5-6 spisa), u odgovor Općinskog državnog odvjetništva od 06.02.2017. na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava (list 7 spisa), u izračun tužene o isplaćenoj naknadi za terenski dodatak za tužitelja od 01.12.2011. do 31.12.2016. (list 9 spisa), u dopis Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale MUP RH, Sindikatu kriminalističke policije od 25.04.2016., a vezano za tumačenje čl. 56. st.2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13 – list 10 spisa), u evidenciju rada tužitelja u razdoblju od prosinca 2011. do kolovoza 2017., (list 16-82 spisa), u isplaćeni terenski dodatak tužitelju od prosinca 2011. do prosinca 2016. (list 91-92 spisa), u platne liste za tužitelja za razdoblje od 01.12.2011. do 31.08.2017. (list 93- 162 spisa), u digitalni CD zapis sa podacima iz službene evidencije o dnevnom rasporedu i prisutnosti na radu tužitelja za razdoblje prosinca 2011. do kolovoza 2017. (list 235 spisa), u evidenciju radnog vremena za tužitelja (list. 163-231 spisa), proveden je dokaz knjigovodstveno - financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ivici Zeliću, dipl. oecc (list 277-283 spisa), u pisano očitovanje vještaka Ivice Zelića na prigovore tuženika iz podneska od 11.02.2022. (list 297-298 spisa), u pisano očitovanje vještaka Ivice Zelića na prigovore tuženika iz podneska od 05.10.2022. (list 306-308 spisa), proveden je dokaz usmenim saslušanjem vještaka Ivice Zelića na ročištu održanom 21.03.2023. (str. 321-325 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja ČĐ kao stranke (str. 325-327 spisa), proveden je dokaz novim knjigovodstveno – financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Partner revizija d.o.o. (str. 342-349 spisa), saslušani su svjedoci GĐ (str- 392-394) VĐ (str. 394-396 spisa), SĐ (str. 396-398 spisa), LĐ (str. 406-408 spisa), UĐ (str. 408-410 spisa), CĐ (str. 427-429 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade terenskog dodatka za razdoblje od 01.12.2011. do 31.08.2017..

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika u Službi posebnih kriminalističkih poslova, Odjel Rijeka, Odsjek posebnih kriminalističkih poslova, na radnom mjestu detektiv za posebne kriminalističke poslove.

10. Među strankama nije sporno da je tužena isplaćivala tužitelj u utuženom razdoblju naknadu za terenski dodatak, ali je sporno je li tim isplatama tužena tužitelju isplatila cjelokupnu naknadu za terenski dodatak. Tužitelj tvrdi da nije jer da terenski dodatak nije pravilno evidentiran kod tužene, a tužena tvrdi da je sav određeni terenski rad tužitelja u utuženom razdoblju tužitelju plaćen.

11. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva.

12. Terenski dodatak tj. iznos naknade za rad izvan mjesta / sjedišta rada reguliran je Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 89/12) te dodatno pojašnjen od strane Zajedničke komisije za tumačenje odredbi i praćenje primjene tog kolektivnog ugovora.

13. U čl. 56. st. 1. - 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 89/12), a koji Kolektivni ugovor je zaključen između Vlade RH i Sindikata državnih službi dana 31.07.2008., s primjenom od 31.07.2008., a koji je sklopljen na vrijeme od 4 godine, navodi se da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira na to koliko je dana radio. (1) Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustroju državnog tijela. (2) Terenski dodatak se isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu za idući mjesec. (3) Visina terenskog dodatka iznosi najmanje 170,00 kuna, odnosno prema Sporazumu s Vladom. (4).

14. Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (NN 89/12) u čl. 4. regulirano je da visina terenskog dodatka iz čl. 56. st. 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike će iznositi 150,00 kuna u 2012. i 2013. godini. Taj dodatak se primjenjuje od 02.08.2012..

15. Dodatkom II Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (NN 150/13) u čl. 4. ugovoreno je da visina terenskog dodatka iz čl. 56. st. 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike će iznositi 150,00 kuna. Taj dodatak je zaključen 10.12.2013..

16. Visina terenskog dodatka od 170,00 kuna prema fiksnom tečaju konverzije 1 € = 7,53450 kuna iznosi 22,56 €, a ta visina je bila određena čl. 56. st. 4. KU.

17. Visina terenskog dodatka od 150,00 kuna prema fiksnom tečaju konverzije 1 € = 7,53450 kuna iznosi 19,91 €. "Visina terenskog dodatka iz čl. 56. st. 4. KU za državne službenike i namještenike iznosit će u 150,00 kuna u 2012. i 2013. godini." Dodatkom II KU od 10.12.2013. ugovoreno je da visina terenskog dodatka iz čl. 56. st. 4. KU za državne službenike i namještenike iznositi će 150,00 kuna.

18. Slijedom naprijed navedenog visina terenskog dodatka u 2011. godini iznosila je 170,00, a što prema fiksnom tečaju konverzije 1 € = 7,53450 kuna iznosi 22,56 €, a od 01.01.2012. pa nadalje u cijelom utuženom razdoblju visina terenskog dodatka je iznosila 150,00 kuna, što prema fiksnom tečaju konverzije 1 € = 7,53450 kuna iznosi 19,91 €.

19. Ostvarivanje prava na terenski dodatak dodatno je pojašnjeno tumačenjima Zajedničke komisije za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora i to:

Tumačenje broj 4/56 od 16.12.2013.

Upućivanje službenika u drugo mjesto koje je različito od mjesta rada i mjesta njegovog stalnog boravka radi obavljanja poslova radnog mjesta smatra se terenskim radom iz čl. 56. Kolektivnog ugovora, te stoga ima pravo na terenski dodatak ako je na terenu proveo najmanje 8 sati uključujući vrijeme putovanja.

Tumačenje broj 5/56 od 11.04.2014.

Čl. 56. st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike NN 93/08, 89/12 (dalje: KU), pod stalnim mjestom rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Terenski rad računa se od trenutka napuštanja uobičajenog mjesta rada (npr. poslovne zgrade) do povratka. U terenski rad uračunava se i vrijeme stanke iz čl. 10. KU (službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakog radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti. Službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla. Vrijeme odmora (stanke) ubraja se u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.)

Tumačenje broj 9/56 od 31.10.2014.

Za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan njegova mjesta stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati. Službenicima se vrijeme putovanja uračunava u vrijeme provedeno na terenu, ali se ne računa kao stvarno odrađeni sati u smislu čl. 56. st. 9. KU.

Tumačenje broj 15/56 od 18.11.2015.

Ukoliko se službenici i namještenici upućuju organizirano na rad na terenu, u stvarno odrađene sate ubraja se i vrijeme putovanja do mjesta rada na terenu kao i vrijeme putovanja provedeno na povratku od mjesta rada na terenu pri čemu su osiguranje utakmica i preprata navedeni kao primjeri poslova / aktivnosti i nema osnove ograničiti ovo samo na pojmove navedene kao primjere u čl. 56. st. 9. KU. Da bi se sati putovanja uračunali u stvarno odrađene sate, osim što se mora raditi o organiziranom putovanju, upućivanje na teren, rad na terenu i povratak s mjesta rada moraju predstavljati kontinuitet. Organizirano upućivanje na rad na terenu u smislu čl. 56. st. 9. KU je upućivanje grupe službenika ili namještenika na rad na terenu radi organiziranog obavljanja određenih zadataka.

Tumačenje broj 20/56 od 30.05.2016.

Ako sukladno Pravilniku o unutarnjem redu i nadležnosti područnog ureda službenik u okviru poslova svog radnog mjesta redovito obavlja poslove nadzora na području cijelog teritorija tog područnog ureda, službeniku ne pripada pravo na terenski dodatak za tako obavljene poslove.

Tumačenje broj 22/56 od 11.11.2016.

Pravo na terenski dodatak nije uvjetovano udaljenošću mjesta u koje se službenik upućuje od stalnog mjesta rada, odnosno nije uvjetovano time radi li se o oporezivom ili neoporezivom primitku u smislu Pravilnika o porezu na dohodak.

20. U odgovoru na tužbu tužena je istaknula prigovor zastare. Najstarije potraživanje tužitelja odnosi se na mjesec prosinac 2012. s dospijećem od 16.01.2013.. S obzirom na stupanje na snagu Zakona o radu (NN 93/14), a koji je stupio na snagu 07.08.2014., te s obzirom na čl. 232. st. 2. toga zakona (prijelazne i završne odredbe) u kojem se navodi da se odredbe Zakona o radu/14 neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa kojima je rok zastare od 3 godine istekao prije stupanja na snagu Zakona o radu/14. Imajući u vidu navedeno te da se najstarije potraživanje tužitelja odnosi na prosinac 2012., vidljivo je da niti najstarije potraživanje tužitelja nije u zastari po zastarnom roku od 3 godine. To znači da se u konkretnom slučaju ne uzima kao rok zastare od 3 godine prema ranijem Zakonu o radu, već se kao rok zastare uzima rok od 5 godina, a koji je propisan čl. 139. Zakona o radu/14. Tužitelj je Zahtjev za mirno rješenje spora podnio 22.11.2016., dakle unutar zastarnog roka unutar 5 godina čime je zastarjevanje zastalo do 10.02.2017. kada je tužitelj primio očitovanje tužene od 06.02.2017.. Odnosno do 22.02.2017. kada je tužitelj primio očitovanje tužene od 15.02.2017.. S obzirom da je tužitelj podnio tužbu 22.08.2017., potraživanje tužitelja za razdoblje od prosinca 2011. do 22.05.2012. je u zastari. Prigovor tužene je djelomično osnovan.

21. Analizirajući provedene dokaze u ovom postupku, sud je utvrdio slijedeće:

- da je tužitelj kod tužene u razdoblju od 01.12.2011. do 31.08.2017. bio zaposlen u ustrojstvenoj jedinici tužene koja je klasificirana stupnjem tajnosti na poslovima detektiva za posebne kriminalističke poslove;

- da u evidenciji prisutnosti na radu (registar (R) 27) na temelju koje se sačinjavao obračun plaće ne postoje posebne rubrike za upisivanje podataka o polasku na teren i povratku, niti o mjestu terena, već samo rubrika za ukupni terenski dodatak u koju se upisivao novčani iznos bez navođenja radnih sati:

- da iz iskaza svjedokinje CĐ, administrativne tajnice u Službi posebnih kriminalističkih poslova proizlazi da je ona upisivala podatke u registar R-27 na temelju podataka iz rasporeda rada koje je vodio svjedok UĐ i na temelju informacija koje je saznala dan nakon predviđenog rasporeda ada, te da se u raspored rada upisivala smjena službenika, bolovanje, dopust i broj predmeta, da se vrijeme rada službenika, područje na kojem se rad obavljao, predmet na kojem se radilo, sastav ekipe, podaci o službenom vozilu koje se koristilo i završno vrijeme kada je službenik napustio službene prostorije upisivalo u knjigu dežurstva, ali da knjiga dežurstva nije predstavljala službenu evidenciju te da se da podaci iz nje nisu upisivali u registar R27, kao što se u taj registar nisu upisivali niti podaci iz knjižice vozila u koju su vozači upisivali tko je zadužio vozilo, vrijeme polaska i povratak, kilometražu, početku i završnu relaciju;

- da je tužitelj tijekom postupka predlagao da tužena dostavi u spis evidenciju o radnom vremenu, raspored rada (podatke o mjestima i datumima i satima koje je tužitelj proveo obavljajući terenski rad) radne naloge koje su radnici koji su obavljali terenski rad ispunjavali nakon obavljenog terenskog dodatka, registar R-27, knjigu dežurstva, izvješća koja se pišu kod svakog izlaska na teren i knjižice vozila;

- da je tužena tijekom postupka navela da Služba posebnih kriminalističkih poslova u kojoj je tužitelj radio tijekom upućivanja na teren svojim policijskim službenicima nije izdavala radne naloge, već se njihov terenski rad evidentirao u propisanim službenim evidencijama o dnevnom rasporedu službe i prisutnosti na radu (registar R-27);

- da je tužena tijekom postupka navela u odnosu na ostalu dokumentaciju koju je tužitelj predlagao pribaviti od tužene, da ista nosi oznaku nosi tajnosti, te da bi iznošenje te dokumentacije izvan njezinih prostora bilo u suprotnosti s propisima o tajnosti podataka;

- da su u ovom predmetu provedena dva knjigovodstveno – financijska vještačenja;

- da je prvo knjigovodstveno – financijska vještačenje provedeno po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo dipl. oec. Ivici Zeliću koji je u svom nalazu i mišljenju (list 277-283 spisa), a nakon što je kod tužene u prostorijama PU Primorsko

– goranske u Rijeci pregledao dodatnu dokumentaciju, naveo da na temelju postavljenog zadatka, priložene dokumentacije u spisu i dodatno pregledane (vještačene) u prostorija tužene, mišljenja da visina potraživanja tužitelja predstavlja razliku između neisplaćenih i isplaćenih terenskih dodataka u razdoblju od 01.12.2011. do 31.08.2017., te da je tužitelj s osnova terenskog dodatka ostvario pravo na naknadu za 77 terenskih dodatka u ukupnom iznosu od 13.090,00 kuna (tablica, stupac 10), da je tužena u tuženom razdoblju s osnova terenskog rada isplatila 31 terenski dodatak u ukupnom iznosu od 4.650,00 kuna (tablica, stupac 8), te da potraživanje tužitelja s osnova neisplaćenih terenskih dodataka u utuženom razdoblju iznosi ukupno 8.440,00 kuna (13.090,00 – 4.650,00 = 8.440,00);

- da se na prigovore stranaka vještak Zelić očitovao pismeno (list 297-298 spisa, te list 306-308 spisa) te da je vještak u očitovanju naveo da je u svom nalazu i mišljenju od 14.10.2021. naveo da su mu četiri dana (19.01.2012., 20.04.2012., 09.11.2012. i 04.02.2013.) "sporna", te da tužitelj i za te dane ostvaruje pravo na terenski dodatak iz razloga što je tuženik vodio nepreciznu evidenciju o odlasku i povratku tužitelja s mjesta rada u svojim knjigama koje su mu prezentirane prilikom vještačenja. U pregledanoj dokumentaciji vještak je utvrdio da je tužena kao vrijeme povratka tužitelja s terena upisivala adresu Grobnik, a ne lokaciju mjesta rada (službenu zgradu), pa se tako evidentirano vrijeme po vještaku ne može smatrati ispravnim vremenom povratka s terena, jer je Grobnik od službene zgrade tužene "dosta udaljen". Za dane kad je tužitelj radio na terenu prema evidencija tužene za manje od 8 sati i u kojima je precizno evidentirano vrijem odlaska s mjesta rada i povratka na mjesto rada, tužitelj ne ostvaruje pravo na terenski dodatak. Vještak je naveo da naprijed navedena 4 dana u kojima je tužitelj radio po 10 sati, a prema evidenciji tužene je na terenu proveo po 7,30 sati, iz prethodno navedenih razloga i dalje smatra da za te dane ostvaruje pravo na terenski dodatak. Konačnu odluku o ta 4 dana prepušta sudu. Vještak je iznio i novi izračun potraživanja tužitelja od tužene s osnova neisplaćenih naknada terenskih dodataka za utuženo razdoblje od 01.12.2011. do 31.08.2017. (tabela na listovima 307-308 spisa) iz koje proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju ukupno 46 dana ostvario pravo na naknadu koja mu nije isplaćena, te da potraživanje tužitelja od tužene s osnove 46 neisplaćenih terenskih dodataka u utuženom razdoblju od 01.12.2012. do 31.08.2017. iznosi ukupno 7.100,00 kuna;

- da se vještak dipl. oec. Ivica Zelić na ročištu održanom 21.03.2023. očitovao usmeno da je na temelju dokumentacije u spisu, evidencije o radu, obračunskih platnih lista utvrdio i izdvojio u razdoblju od 01.12.2011. do 31.08.2017. 188 radnih dana u kojima su tužitelju evidentirani prekovremeni sati odnosno radno vrijeme duže od 8 sati, u kojim danima je tužitelj mogao ostvariti pravo na dodatak za terenski rad. Kako dokumentaciju iz koje je vještak mogao utvrditi kada, koliko i gdje je tužitelj obavljao terenski rad, tužena nije dostavila u spis, vještak je sa odgovornim osobama PU Primorsko – goranske županije u prostorijama tužene pregledao dokumentaciju s klasificiranom oznakom ograničeno, za 188 prethodno utvrđena i izdvojena radna dana u kojima je tužitelj radio duže od 8 sati je pregledao izvješća o provedenim posebnim dokaznim radnjama tzv. dnevna izvješća koja se pišu nakon završenog radnog vremena u kojima je tužena vodila evidenciju o mjestu rada, vremenu odlaska na teren, vremenu povratka s terena, a vezano za slučajeve gdje ej tužitelj po nalogu poslodavca obavljao terenski rad izvan sjedišta mjesta rada u gradu Rijeci. Od 188 pregledanih radnih dana utvrdio je da je tužitelj za 77 dana ostvario pravo na naknadu s osnova terenskog rada, te da mu je tužena za utuženo razdoblje isplatila naknadu terenskog rada za 31 dan, a ostalih 111 radnih dana u kojima je tužitelju evidentirano radno vrijeme duže od 8 sati, se odnose na dežurstva, terenski rad u vremenu kraćem od 8 sati. Vještak je utvrdio da za 46 radnih dana tužitelju nije isplaćena naknada za terenski dodatak. U nalazu i mišljenju je istaknuo 4 dana za koja prema evidenciji tužene tužitelj nije proveo na terenu punih 8 sati nego kraće cca 7,5 sati, ali zbog nepreciznog mjesta povratka s terena u dokumentaciji tužene gdje je naveden Grobnik, a ne zgrada poslodavca kao mjesto rada, vještak je tužitelju priznao pravo na terenski dodatak. Oznaka TD u evidencijama tužene je značila da je tužitelj taj dan radio na terenu. Na upit da li je izvršio uvid u dokumentaciju koja se odnosi na rasporede rada, radne naloge, registar R-27, izvješća, knjižice vozila isti je odgovorio da ono što mu je bilo potrebno za izračun je tražio od poslodavca, to je i dobio;

- novim knjigovodstveno – financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku tvrtka Partner revizija d.o.o., a nakon što je taj vještak također u prostorijama PU Primorsko – goranske županije u Rijeci izvršio uvid u evidencije rada tužitelja za utuženo razdoblje, vještak je naveo da je u pregledu dokumentacije u PU Primorsko – goranskoj prisustvovao i tužitelj koji se uvjerio da je dokumentacija koja je stavljena vještaku na raspolaganje sva bitna dokumentacija. Pregledana je službena evidencija o dnevnom rasporedu službe i prisutnosti na radu tzv. registar 27 iz koje je utvrđeno koje je dane tužitelj u promatrane dane tužitelj radio. Ukoliko je utvrđeno da je tužitelj radio, pregledan je dnevni raspored rada iz kojeg je vidljivo da li je tužitelj toga dana radio kao dežurni službenik (ne napušta službene prostorije), kao pripadnik prve ili druge smjene te vrijeme trajanja pojedine smjene. Ukoliko je utvrđeno da je tužitelj kao pripadnik prve ili druge smjene radio 8 ili više sati pregledan je dnevnik dežurnog službenika iz kojeg je vidljivo da li i koji pripadnici pojedine smjene idu na teren, kada kreću i kada se vraćaju s terena (ukoliko nije jasno naznačeno, kao vrijeme odlaska na teren ili dolaska s terena uzeto je vrijeme dolaska u smjenu ili odlaska iz iste), pregledana je također i tzv. svaštara, bilježnica dežurnog službenika kao nadopuna. Ukoliko je utvrđeno da je tužitelj bio na terenu 8 ili više sati pregledano je dnevno izvješće službenika da se utvrdi mjesto na kojem je tužitelj obavljao radni zadatak. Opisanom metodom pregledan je svaki dan u promatranom razdoblju, te su identificirani dani u kojima je tužitelj zadovoljio sve uvjete da stekne terenski dodatak. Vještak je utvrdio da je u ukupno 90 dana u utuženom razdoblju tužitelj ostvario pravo na terenski dodatak, da mu je dio terenskog dodatka u utuženom razdoblju tužena isplatila, ali da je ostao i dio koji sa navedene osnove poslodavac nije isplatio tužitelju. Identificirano je 90 takvih dana, te je za iste obračunata naknada od 150,00 kuna, odnosno 170,00 kuna za samo 2011. g., a sve prema tada važećem KU. Na temelju postavljenog zadatka, priložene dokumentacije u spisu i dodatno pregledane dokumentacije u prostorijama tužene, te iznesenih i prikazanih podataka vještak je mišljenja da visina potraživanja tužitelja od tuženika predstavlja razliku između isplaćenih terenskih dodataka u iznosu od 4.650,00 kuna odnosno 617,16 € i neisplaćenih terenskih dodataka za koje je tužitelj ostvario pravo u iznosu od 13.520,00 kuna odnosno 1.794,41 € (tečaj konverzije 1 € = 7,53450 kuna). Vještak Partner revizija d.o.o. smatra da potraživanja tužitelja s osnova neisplaćenih i isplaćenih terenskih dodataka u razdoblju od 01.12.2011. do 31.08.2017. iznosi ukupno 1.177,25 €;

- usporedbom vještačenja po vještaku dipl. oec. Ivici Zeliću i vještaku Partner revizija d.o.o. sud je utvrdio da je vještak Ivica Zelić svoj izračun tužiteljeve tražbine temeljio na svom utvrđenju da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario pravo na terenski dodatak za 77 radnih dana u koje je uključio i 4 terenska dodatka koja se odnose na dane 19.01., 20.04., 09.11.2012. i 04.02.2013., a vještak Partner revizija d.o.o. je svoj izračun temeljio na svom utvrđenju nakon pregleda evidencija rada za tužitelja u prostorijama PU Primorsko – goranske da je tužitelj u 90 radnih dana u utuženom razdoblju ostvario pravo na terenski dodatak. Oba vještaka su utvrdila da isti iznos koji je tužena tužitelju u utuženom razdoblju isplatila na ime terenskog dodatka, a radi se o iznosu od 4.650,00 kuna odnosno 617,16 €. S obzirom da je vještak Partner revizija d.o.o. utvrdio odnosno identificirao 90 radnih dana u kojima je tužitelj ostvario terenski rad, a vještak Ivica Zelić 77 radnih dana (razlika 13 radnih dana), razlikuje se i konačan iznos izračuna tih vještaka pa vještak Zelić smatra da je tužitelj za 77 terenskih dodataka ostvario pravo na naknadu od 13.090,00 kuna, a vještak Partner revizija d.o.o. za 90 dana ostvario pravo na terenski dodatak u visini od 13.520,00 kuna odnosno 1.794,41 €;

- da iz iskaza svjedoka GĐ, AĐ, EĐ, IĐ, FĐ i CĐ, te iz iskaza tužitelja saslušanog kao stranke proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario pravo na najmanje 5 terenskih dodataka mjesečno;

- da tužitelj nije postavio konačan tužbeni zahtjev niti u skladu s izračunom financijskog vještaka Ivice Zelića, niti u skladu s izračunom vještaka Partner revizija d.o.o., već je tužbeni zahtjev uređen podneskom od 03.06.2025. (str. 422-425 spisa) temeljio na iskazima svjedoka i tužitelja odnosno njihovoj tvrdnji da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario pravo na najmanje 5 terenskih dodataka mjesečno jer da tužena nije uredno vodila svoju evidenciju o radu tužitelja, te nisu evidentirani svi dani u kojima je tužitelj ostvario pravo na terenski dodatak. Tužitelj vođen naprijed navedenim, smatra da tužitelju u utuženom razdoblju pripada ukupni terenski dodatak u visini od 51.754,00 kuna, odnosno 6.868,95 €, a kada se od tog iznosa odbije isplaćeni iznos tužitelju od strane tužene dobije se iznos od 6.271,70 € (47.254,12 kuna) koji iznos sa zateznim kamatama tužitelj konačno potražuje te predlaže sudu da sud temeljem slobodne ocjene dokaza utvrdi visinu novčane naknade tužitelja jer je sud na to ovlašten;

- da je potraživanje tužitelja za razdoblje od prosinca 2011. do 22.05.212. u zastari;

- da je tužena isplatila terenski dodatak tužitelju u utuženom razdoblju, djelomično, u iznosu od 617,16 € (4.650,00 kuna).

22. Tužena je dostavila cjelokupno vođenu evidenciju radnog vremena u kojoj je evidentiran terenski rad tužitelja pa je teret dokazivanja na tužitelju da mu terenski rad nije isplaćen za cijeli iznos koji potražuje. Prema čl. 131. st. 4. Zakona o radu/09 odnosno čl. 135. st. 4 Zakona o radu/14 propisano je da u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu/09 odnosno čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o radu/14, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Službena evidencija radnog vremena je isprava koju poslodavac vodi po zakonu, ali ona nije javna isprava jer ne udovoljava definiciji javne isprave iz čl. 230. st. 1. ZPP-a (pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izneseno u odluci posl. br. Rev-2007/2017 od 31.03.2021.), ali radno vrijeme se evidentira približno istodobno kada se vrši, a što je u konkretnom slučaju obavljala administrativna tajnica u Službi posebnih kriminalističkih poslova CĐ, pa je ovakva evidencija, bez obzira što ne udovoljava definiciji javne isprave ima dokaznu snagu i uvjerljivost. Tužitelj je mogao predlagati izvođenje dokaza da ta evidencija nije istinita i pokušati dokazati svoje suprotne tvrdnje, ali bi ti dokazi trebali imati snažniju dokaznu snagu i uvjerljivost. Po mišljenju ovog suda kvaliteta iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja, nije takva da bi mogla oboriti uvjerljivost službene evidencije, pri čemu se ne radi o situaciji kada poslodavac uopće nije vodio evidenciju radnog vremena svog djelatnika u kojem bi slučaju iskazi svjedoka mogli popuniti tu prazninu. Tužena je tijekom postupka, na pravno valjan način dokazala da je terenski rad tužitelja evidentiran jer to proizlazi iz evidencije radnog vremena registra R-27. Ovaj sud nije prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja koji bi se temeljio na prosječno 5 terenskih dodataka mjesečno u utuženom razdoblju, već je svoju odluku temeljio na nalazu i mišljenju vještaka za financije i računovodstvo Partner revizija d.o.o. koji je identificirao 90 radnih dana tužitelja u utuženom razdoblju u kojima je tužitelj radio i ostvario pravo na terenski dodatak. Taj nalaz i mišljenje se temelji na dokumentaciji, koja je klasificirana kao ograničeno tajna, a koju je tužena predočila vještaku prije izrade nalaza i mišljenja. Navedeni vještak je izvršio uvid u službenu evidenciju o dnevnom rasporedu službe i prisutnosti na radu tzv. registar 27 iz koje je utvrđeno koje je dane u promatranom razdoblju tužitelj radio. Nakon što je utvrdio u koje je dane tužitelj radio, vještak je pregledao dnevni raspored rada iz kojeg je utvrdio je li tužitelj toga dana radio kao dežurni službenik (ne napušta službene prostorije) kao pripadnik I ili II smjene, te vrijeme trajanja pojedine smjene. Ako je utvrdio da je tužitelj kao pripadnik I ili II smjene radio 8 ili više sati, pregledao je dnevnik dežurnog službenika iz kojeg je vidljivo da li i koji pripadnici pojedine smjene idu na teren, kada kreću i kada se vraćaju s terena, a ukoliko nije jasno naznačeno kao vrijeme odlaska na teren ili dolaska s terena uzeto je vrijeme dolaska u smjenu ili odlaska iz iste. Vještak je pregledao i tzv. svaštaru bilježnicu dežurnog službenika kao nadopunu. Ukoliko je utvrdio da je tužitelj bio na terenu 8 sati pregledao je dnevno izvješće službenika da utvrdi mjesto na kojem je tužitelj obavljao svoj radni zadatak. Na taj način vještak je identificirao ukupno 90 dana u utuženom razdoblju, te je za istu obračunao naknadu za terenski dodatak. Vještak je od visine potraživanja tužitelja oduzeo isplaćene terenske dodatke u utuženom razdoblju jer je utvrđeno da je tužena tužitelju dio terenskih dodataka u utuženom razdoblju isplatila. Po mišljenju ovog suda nalaz i mišljenje vještaka Partner revizija d.o.o. je najtočnija i korespondira sa službenom evidencijom radnog vremena koju je vodila tužena kao poslodavac. Iz evidencije poslodavca je utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju u 90 radnih dana radio na terenu za što je ostvario pravo na dodatak za terenski rad. Po mišljenju ovog suda vještačenje vještaka Partner revizija d.o.o. je preciznije jer je vještak prije izrade nalaza i mišljenja izvršio uvid u veći obim dokumentacije od prethodnog vještaka, što je dovelo i do razlike u broju dana u kojima je tužitelj ostvario terenski rad (vještak Zelić je utvrdio 77 takvih dana, a vještak Partner revizija d.o.o. 90 takvih dana). pored prijepora oko toga je li poslodavac evidentirao svaki rad tužitelja na terenu u utuženom razdoblju, prijepor između stranaka je i u odnosu na broj sati koje je tužitelj proveo na terenu s obzirom da je poslodavac, a to je vidljivo i iz iskaza svjedoka FĐ kao početak terenskog rada radnika uzimao trenutak prelaska radnika granice Primorsko

– goranske županije, a ne mjesta rada odnosno službenih prostorija poslodavca. Svjedok FĐ koji je bio voditelj smjene tužitelju od 2011. do ožujka 2014., a nakon toga v.d. voditelja iskazao je da je evidenciju R-27 vodila tajnica CĐ, a podatke je dobivala ili od voditelja smjene ili voditelja Odsjeka ili voditelja Odjela. Na upit je li tajnica CĐ provjeravala podatke unesene u knjigu dežurstva isti je odgovorio da je, na način da je te podatke s nadređenim službenikom djelatnika na kojeg se taj podatak odnosio provjeravan na način da bi tajnica uzela knjigu dežurstva i dnevni raspored, pitala i voditelja i onda bi na temelju toga upisala sate u registar 27 koji je služio kao temelj za obračun plaće. S obzirom da se prema čl. 56. KU terenski rad računa od trenutka napuštanja djelatnika uobičajenog mjesta rada (poslovne zgrade poslodavca) do povratka na istu lokaciju, a ne tek od prelaska granica Primorsko – goranske županije, duljina sati koje je radnik proveo na terenu bila je u evidenciji radnog vremena djelomično krivo evidentirana. Knjigovodstveno – financijski vještak Partner revizija d.o.o. je terenski dodatak računao od trenutka kretanja na put iz baze pa do povratka u bazu odnosno poslovne prostorije poslodavca u kojima je djelatnik inače radio što je u skladu s čl. 56. KU, a što je već naprijed obrazloženo. Tužitelj, nije dokazao da je postojao drugi neevidentirani terenski rad za koji nije ostvario naknadu, pa je sud prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno – financijskog vještaka Partner revizija d.o.o. (str. 342-349 spisa) i tužitelju dosudio s utužene osnove iznos od 1.075,14 € (1.794,49 € - 617,16 € (nesporno plaćenih) - 102,19 € (u zastari)). Tužitelju nije priznat iznos od 102,19 € koji se odnosi na razdoblje od prosinca 2011. do 22.05.2012. jer je za to razdoblje nastupila zastara potraživanja. S obzirom da je tužitelj u konačno uređenom tužbenom zahtjevu od 03.06.2025. (str. 422-425 spisa) potraživao na ime terenskog dodatka iznos od 6.271,70 €, razlika između tog iznosa i dosuđenog iznosa od 1.075,14 € iznosi 5.196,56 €, u koji iznos je uključeno i potraživanje koje je zastarjelo. Tužbeni zahtjev tužitelja je prihvaćen za iznos od 1.075,14 €, te je donesena odluka kao u izreci ove presude pod I, a odbijen je za iznos od 5.196,56 €, te je donesena odluka kao u izreci ove presude pod II.

23. Na dosuđene mjesečne iznose naknade terenskog dodatka tužitelju pripadaju zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126,21, 114/22, 156/22, 155/23). U KU koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, a koji je naprijed naveden odnosno u čl. 56. st. 3. ugovoreno je da se terenski dodatak isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu za idući mjesec. Tužitelj je početak tijeka zateznih kamata u konkretnom slučaju potraživao sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu/14 odnosno od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec, što je sud prihvatio, jer je tužitelj tražio manje od onog što bi mu pripadalo, a ne više od onog što bi mu pripadalo, imajući u vidu odredbu KU.

24. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126,21, 114/22, 156/22, 155/23) do 31.07.2015., a od 01.08.2015., pa do isplate na čl. 3. ZID ZOO-a (NN 78/15).

25. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a koji propisuje da u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici će sud najprije utvrditi postotak u kojem je svaka uspjela, zatim od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, nakon toga će utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u parnici koji su bili potrebni za vođenje postupka, te će odrediti naknadu ukupnih troškova koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

26. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživao je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na str. 430.

27. Tužena je do zaključenja glavne rasprave postavila zahtjev za naknadom parničnog troška prema troškovniku koji prileži spisu na listu 431. Tužena RH temeljem čl. 163. ZPP-a ima pravo na troškove postupka koji obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetnika.

28. Tužitelj je djelomično uspio u ovom sporu. Vrijednost predmeta spora iznosi 6.271,70 €, a tužitelj je uspio u sporu s iznosom od 1.075,14 €.

29. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Kad se stavi u omjer uspjeh tužitelja u odnosu na VPS (1.075,14 € / 6.271,70 €) proizlazi, da je tužitelj uspio u sporu sa 17%, a da je uspjeh tužene 83% VPS-a. Sukladno čl. 154. st. 2., od postotka stranke koja je uspjela u ovoj parnici u većoj mjeri, a to je ovdje tužena treba oduzeti postotak tužitelja koji je uspio u ovoj parnici u manjoj mjeri. Kad se to učini odnosno kad se od 83% oduzme 17% dobije se konačni uspjeh tužene od 66%. Slijedom navedenog tuženoj bi pripadalo: za sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora 100 bodova, za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, za sastav četiri obrazložena podneska od 20.02.2018., 11.04.2020., 22.10.2020. i 03.07.2024. za svaki po 100 bodova, za sastav ostalih podnesaka od 07.09.2017., 01.12.2017., 13.03.2018., 27.05.2019., 18.03.2020., 10.02.2021., 11.02.2022., 05.10.2020., 03.11.2022. odnosno za ukupno 9 podnesaka za svaki po 25 bodova; za zastupanje na ročištima od 06.02.2018., 12.09.2018., 10.09.2020., 13.12.2022., 21.03.2023., 17.09.2024., 02.12.2024., 12.02.2025. i 03.06.2025. i to za svako po 100 bodova. Kad se navedeno zbroji dobije se iznos od 1725 bodova. Međutim s obzirom, da je konačan uspjeh tužene u ovoj parnici 66%, navedeni broj bodova se umanjuje do iznosa od 66%, te se dobije 1138,50 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). 434 boda izraženo u novcu iznosi 2.277,00 €. Sveukupno je tuženoj, sukladno njegovom uspjehu u ovome sporu, priznat trošak ove parnice u iznosu od 2.277,00 €.

30. Tužena je zatražila i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16) takav zahtjev tužene je osnovan, pa joj je sud na dosuđeni trošak dosudio i zatezne kamate koje teku od 17. lipnja 2025., do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126,21, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

U Zagrebu, 17. lipnja 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvj. Boris Jukić iz Zagreba, Cesarčeva 5

- zak. zast. tužene RH – OGDO iz Zgb