Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-365/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Stokrp, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-631/24-7 od 26. veljače 2025., 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se odbija kao neosnovana žalbe tužene Republike Hrvatske te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-631/24-7 od 26. veljače 2025., potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je naloženo tuženoj da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 37,16 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos počam od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023.,

dok se u ostalom dijelu žalba tužene djelomično usvaja, te se presuda preinačava u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 37,84 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2020. pa do isplate, i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja na platež novčanog iznosa od 37,84 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-631/24-7 od 26. veljače 2025., potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 270,29 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, te sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate koja je na iznos od 75,00 EUR tekla od 10. siječnja 2012. do 10. travnja 2020.,

dok se u ostalom dijelu žalba tužitelja usvaja te se presuda preinačava i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju plati i kamatu koja teče na iznos od 37,16 EUR počam od 3. veljače 2023. pa do isplate, po odgovarajućoj kamatnoj stopi. III Preinačava se odluka o troškovima postupka (točka II. izreke) i rješava:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

IV Odbija se zahtjev tužitelja i zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-631/24-7 od 26. veljače 2025. odlučeno je:

" I.Dužan je tuženik Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 75,00 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja:

-na iznos od 37,84 EUR teče od 10. travnja 2020. g. do isplate i

-na iznos od 37,16 EUR teče od 10. travnja 2020. g. do 2. veljače 2023. g., po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, odnosno za isplatu iznosa od 270,29 EUR s pripadajućim kamatama, za isplatu zatezne kamate koja na iznos od 75,00 EUR teče od 10. siječnja 2012. g. do 10. travnja 2020. g. te koja na iznos od 37,16 EUR teče od 2. veljače 2023. g. do isplate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 55,31 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 26. veljače 2025. g. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.".

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. ZPP-a. Ističe kako sud nije pregledao spis Županijskog suda u Splitu broj K 13/2018, niti je pribavio i pregledao spis Ministarstva pravosuđa i uprave broj UP/I-702-03/20-01/52, te da nije ni proveo dokaz njegovim saslušanjem. Smatra da mu je trebalo dosuditi sveukupan utuženi iznos, pa predlaže žalbu usvojiti, pobijanu odluku preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno predlaže odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu tužitelja nije podnesen.

4. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija i tužena zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP). Ističe kako je sud pogrešno otklonio kao neosnovan prigovor vezan za valjanost punomoći, smatra kako punomoćnik tužitelja nije imao valjanu punomoć za zastupanje u predmetu, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo odbijanjem prigovora zastare uz obrazloženje da je u vremenu od 10. travnja 2020. pa do 2. veljače 2023. došlo do zastoja zastarijevanja koje je nastavilo teći nakon 2. veljače 2023. Tužitelj je od nadležnog Ministarstva zatražio isplatu iznosa od 66,36 EUR po danu provedenom u zatvoru, a predmetnim tužbenim zahtjevom potražuje platež iznos od 345,29 EUR, pa je u odnosu na razliku između tih iznosa (za iznos od 278,93 EUR) trebalo tužbu odbaciti, obzirom tužbeni zahtjev ne korespondira s traženjem iz zakonom predviđenog postupka mirnog rješavanja spora. Predlaže žalbu usvojiti i pobijano rješenje preinačiti odbacivanjem tužbe, podredno predlaže tužbeni zahtjev odbiti, odnosno predlaže pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

5. Odgovor na žalbu tužene nije podnesen.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je prema navodima tužbe pretrpio uslijed povrede prava osobnosti i to prava na slobodu, čast i ugled, te pravo na uživanje u obiteljskom životu. Tužitelj s osnova naknade štete potražuje novčani iznos od 345,29 EUR.

7. Prije svega valja navesti, obzirom na vrijednost predmeta spora, da se u smislu odredbe iz članka 458. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti. U sporovima male vrijednosti u smislu odredbe iz članka 467. stavak 1. i 2. ZPP-a žalba se može uložiti zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi povodom žalbe tužitelja i tužene, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. tog propisa.

9. U sporovima male vrijednosti žalba se ne može uložiti zbog relativno bitnih povreda odredaba postupka, to žalbeni navodi tužitelja prema kojima je počinjena povreda odredbe iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom iz članka 4., članka 14., članka 492.c, članka 271. i članka 265. ZPP-a nisu ni razmatrani.

10. Neosnovano tužena u žalbi upire da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a, ovo tvrdnjom kako punomoćnik tužitelja nema valjanu punomoć za zastupanje u ovom predmetu. Prema odredbi iz članka 354. stavak 3. ZPP-a, iz razloga na koji se poziva tužena (punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice), žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču, dakle, tužitelj.

11. Kako se radi o sporu male vrijednosti to je ovaj sud u smislu odredbe iz članka 467. stavak 1. ZPP-a vezan sa činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda, pa žalbeni navodi tužitelja činjenične naravi nisu ni razmatrani.

12. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je protiv tužitelja u predmetu poslovne oznake K 13/18 pred Županijskim sudom u Splitu vođen kazneni postupak, da se teretio za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/05, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06 i 110/07), te da je presudom od 16. listopada 2018. tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe.

- da je tužitelj sveukupno bio u pritvoru 1240 dana, te se obratio Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske da mu, u skladu s odredbom iz članka 480. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04 i 115/06 – dalje: ZKP), te u skladu s odredbom iz članka 25. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 05/14) nadoknadi štetu koju je trpio za vrijeme dok je bio lišen slobode i dok se nalazio u istražnom zatvoru.

- da je Ministarstvo pravosuđa i uprave u predmetu poslovne oznake UP/I-702- 03/20-01/52 dopisom od 2. veljače 2023. našlo pravno osnovanim zahtjev tužitelja te mu potvrdio isplatu iznosa od 46.078,40 EUR, uslijed povrede zbog naknade štete zbog povrede prava osobnosti zbog neosnovanog lišenja slobode, a ovo "obzirom na trajanje uhićenja, narav i težinu kaznenog djela, kao i ostale okolnosti slučaja". Sve navedene činjenice proizlaze iz stanja spisa i među strankama zapravo i nisu sporne.

13. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi, prijeporna je osnovanost prigovora zastare kojeg ističe tužena.

14. Tužitelj u predmetu potražuje naknadu štete samo za 9. siječanj 2012. koji je proveo u pritvoru i za taj dan ukupno potražuje iznos od 345,29 EUR.

15. Prema odredbi iz članka 477. stavak 1. ZKP-a pravo na naknadu štete zastarijeva u roku od tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višega suda.

16. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž 679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio u siječnju 2020. Ovu činjenicu iznesene po tuženoj u odgovoru na tužbu tužitelj nije osporio.

17. U situaciji kada je tužitelj odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske primio u siječnju 2020., to je sukladno odredbi iz članka 478. stavak 1. ZKP-a tada i počeo teći zastarni rok. Zastarni rok je prestao teći 10. travnja 2020. kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora (10. travnja 2020. kako to proizlazi iz podneska s lista 17 prvostupanjskog spisa), kako je to propisano odredbom iz članka 478. stavak 2. ZKP-a, kada je i nastupio zastoj postupka koji je trajao tri mjeseca, odnosno koji je trajao do 10. srpnja 2020.

18. Naime, prema odredbi iz članka 478. stavak 1. ZKP-a ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu iz čega proizlazi da tada, kada su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe, zastarni rok počinje teći iznova, pa je u konkretnoj pravnoj situaciji zastarni rok za podnošenje tužbe računajući od 10. srpnja 2020. istekao s danom 10. srpnja 2023. Iz stanja spisa proizlazi da je tužba u predmetu podnesena 5. veljače 2024., kada je zastara već nastupila.

19. Međutim, iz stanja spisa proizlazi (među strankama nije sporno) da je tužena dopisom od 2. veljače 2023. utvrdio da je zahtjev tužitelja pravno osnovan, te mu je ponudio platež iznosa od 46.078,40 EUR s osnova naknade štete, znači, da je priznao zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 EUR po danu.

20. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda za taj iznos, sukladno odredbi iz članka 240. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) nastupio je prekid zastare koja je ponovno počela teći od dana priznanja odnosno je počela teći od 2. veljače 2023. (članak 245. stavak 2. ZOO-a), tužba je podnesena 5. veljače 2024., pa za taj iznos tražbina tužitelja nije u zastari.

21. Slijedom navedenog, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, tužitelju pripada s osnova naknade štete iznos od 37,16 EUR (tužitelj potražuje naknadu štete samo za 9. siječnja 2012.) pa je u ovome dijelu žalbu tužene valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu odluku potvrditi.

22. U preostalom dijelu koji se odnosi na platež novčanog iznosa od 37,84 EUR žalba tužene je osnovana, te je djelomičnim usvajanjem žalbe obzirom na djelomičnu osnovanost prigovora zastare odluku valjalo preinačiti na temelju odredbe iz članka 373. točka 3. ZPP-a odluku u ovome dijelu valjalo preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

23. Osim toga, iz gore iznesenih razloga (nastupa zastare) pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za platež novčanog iznosa od 270,29 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate koja na iznos od 75,00 EUR tekla od 10. siječnja 2012. do 10. travnja 2020.

24. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno odredio tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 37,16 EUR samo za vrijeme od 10. travnja 2020. do 2. travnja 2023. U smislu odredbe iz članka 1103. ZOO-a, kamata na pravičan iznos naknade štete teče od dana kada je postavljen zahtjev za mirno rješenje spora i teče do isplate, obzirom iz stanja spisa ne proizlazi da je po tuženoj isplaćen novčani iznos od 37,16 EUR.

25. Preinakom odluke došlo je do promjene uspjeha stranaka u postupku. Tužitelj je uspio s osnovom tužbenog zahtjeva, pa kada se ovaj uspjeh cijeni u zajedništvu uspjeha tužitelja s visinom zahtjeva, to je tužitelj sveukupno u postupku uspio 50 %. Kako je i uspjeh tužene u postupku 50 %, to je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

26. Stranke su uspjele sa žalbama u razmjerno neznatnom dijelu, pa im po stajalištu ovog drugostupanjskog suda ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. ZPP-a).

27. Slijedom svega iznesenog, u skladu s odredbom iz članka 368. i članka 373.

ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Karlovcu 17. lipnja 2025.

Sudac

Vesna Stokrp