Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-808/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Božidara Horvata člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Svjetlani Lidmila, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučuju o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-775/22-25 od 22. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-775/22-25 od 22. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su ništetni i bez pravnog učinka dijelovi odredbe članka 7. Ugovora o kreditu broj: 158-50-3336773, sklopljenog dana 14.03.2006. godine između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, solemniziranog dana 14.03.2006. godine kod javnog bilježnika Ivana Čubelića iz Siska, posl. br. OU-332/2006, kojim odredbama je način otplate iskazan u valuti švicarski franak (CHF), i koji dijelovi odredbe glase:

Čl. 7. ″... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.... ″.

Čl. 7. ″Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa Banke.″ (st. I. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u iznosu od 2.075,24 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.602,58 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba je neosnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora o kreditu te zahtjev za isplatu iznosa isplaćenih temeljem tih ništetnih ugovornih odredbi u iznosu od 2.075,24 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Prije svega treba reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio potrošački karakter predmetnog Ugovora o kreditu, a koji je zaključak izveo iz činjenica koje je tužitelj naveo u svom iskazu, da je Ugovor o kreditu sklopio na tržištu kao fizička osoba za svoje osobne potrebe, dakle, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

8. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je prema sadržaju ugovora, ali i iz iskaza tužitelja razvidno da se radi o tipskom ugovor, unaprijed formuliranom od strane tuženika, dok tuženik u smislu čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 i 46/07, dalje: ZZP) nije dokazao suprotno.

9. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 502.c ZPP utvrdio da je vezan za pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer se tužitelj u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvao (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), te je slijedom toga pravilno utvrdio da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

10. Nadalje, pravilno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

11. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, koja je podnesena 11. veljače 2022., nije protekao zastarni rok od 5 godina.

12. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka Ines Lozić, od 16. studenog 2023., kojeg je prvostupanjski sud prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da preplata tužitelja po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iznosi 2.075,24 eura.

13. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka iznos preplate po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, te je temeljem tako utvrđenih činjenica pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/25, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) kada je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.075,24 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

14. Kako tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije u odnosu na tzv. negativne tečajne razlike podnio prigovor radi prebijanja niti protutužbeni zahtjev, niti je do zaključenja glavne rasprave istakao materijalnopravni prigovor prijeboja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene procesne pretpostavke da se o takvim navodima tuženika odlučuje, a osnovanost takvog zaključka proizlazi iz čl. 282. st. 6. i čl. 189. st. 1. ZPP.

15. Isto tako, pravilno je sud prvog stupnja naložio tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate na dosuđeni iznos preplate od dana isplate svakog pojedinačnoj iznosa sukladno čl. 1115. ZOO, jer je tuženik bio nesavjestan stjecatelj budući da je postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je zaključio predmetni ugovor a da pritom nije upoznao tužitelja sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je sve tuženiku moralo biti poznato.

16. Slijedom izloženog trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. i II. izreke pobijane presude.

17. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom parničnom postupku, tako da mu je pravilno prvostupanjski sud dosudio troškove parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, pa je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. III. izreke pobijane presude.

18. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 17. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper