Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-986/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Božidara Horvata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Rukavina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Špehar&Špehar iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi isplate, odlučuju o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4274/2021-42 od 2. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4274/2021-42 od 2. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.603,55 eura s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.181,70 eura s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.533,18 eura (st. III. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba je neosnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski je sud za odlučne činjenice, jesu li stranke pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi te je li tuženik na transparentan način objasnio značajke valutne klauzule u CHF, dao dostatne i valjane razloge koji nisu međusobno proturječni, a pritom nije odlučno to što nije saslušao javnog bilježnika koje je saslušanje predložio tuženik, jer javni bilježnik nema neposrednih saznanja o procesu pregovaranja koje je prethodilo sklapanju ugovora.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet ovog spora je zahtjev da se kao prethodno pitanje utvrdi ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora o kreditu, te zahtjev za isplatu iznosa isplaćenih temeljem tih ništetnih ugovornih odredbi u iznosu od 4.603,55 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Prije svega treba reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio potrošački karakter predmetnog Ugovora o kreditu, a koji je zaključak izveo iz sadržaja ugovora, iz kojeg proizlazi da se radi o namjenskom kreditu u svrhu kupnje novog motornog vozila, a sklopila ga je tužiteljica kao fizička osoba. Iz iskaza tužiteljice, koji je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je kredit iskorišten upravo u svrhu u koju je podignut, dakle za kupnju vozila kojeg je tužiteljica koristila za osobne potrebe. Na temelju tih okolnosti prvostupanjski sud je izveo pravilan zaključak da je predmetni ugovor potrošački.

9. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je iz iskaza tužiteljice razvidno da tužiteljica nije bila informirana o svim značajkama i rizicima zaključenja ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom, a tuženik nije dokazao suprotno, jer je odustao od prijedloga za saslušanjem svojih zaposlenika na okolnost jesu li upozoravali potrošače o rizicima zaključenja ugovora sa valutnom klauzulom u CHF, a predloženi javni bilježnik nema neposrednih saznanja o postupku pregovaranja koje je prethodilo zaključenju ugovora, pa se ne radi o bitnom dokaznom prijedlogu. Uostalom, ne radi se o ugovornim odredbama koje su jasne i lako razumljive, jer iako su gramatički jasne, tužiteljici nije moglo biti poznato na koji se način na valutnom tržištu određuje tečaj CHF, a što je povezano sa rizicima zaključenja ugovora sa valutnom klauzulom u CHF, pa je stoga sukladno čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 125/07, 79/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13 - dalje: ZZP) dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli poštene.

10. Tuženik u žalbi ukazuje da je pri sklapanju ugovora učinio dostupnim sve uvjete ugovora iz kojih su jasno vidljiva prava i obveze ugovornih strana, no, u samom ugovoru nije navedeno da su tužiteljici predani opći uvjeti ili kakva druga dokumentacija u vezi prava i obveza ugovornih strana, niti je tuženik to na drugi način dokazao, već je uz odgovor na tužbu priložio Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama, koja se primjenjuje od 1. siječnja 2011., a predmetni je ugovor zaključen 2007. godine.

11. Za ovaj su postupak neodlučni i žalbeni navodi tuženika da je tužiteljicu obavještavao o promjeni kamatne stope te joj dostavljao i otplatni plan, jer se u ovom postupku utvrđuje je li tuženik postupao suprotno čl. 96. st. 1. ZZP u vrijeme zaključenja ugovora, a ne kasnije.

12. Slijedom toga pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica nije bila informirana niti upoznata sa svim rizicima ugovaranja ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom.

13. Budući da se tužiteljica u tužbi pozvala na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi tužiteljica bila upoznata sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 502.c ZPP kao prethodno pitanje utvrdio da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

14. Nadalje, pravilno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

15. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, koja je podnesena 20. svibnja 2021., nije protekao zastarni rok od 5 godina.

16. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka Marija Tkaleca od 11. srpnja 2022., kojeg je prvostupanjski sud prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da preplata tužiteljice po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iznosi 4.603,55 eura.

17. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da je sud trebao uzeti u obzir njegov prijedlog za izračun kamatne stope u odnosu na kunske kredite, jer prema ustaljenoj sudskoj praksi, uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iznos preplate obračunava se na način da se visina anuiteta utvrđuje prema tečaju koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita, tako da se i dalje ne radi o kunskom kreditu.

18. Stoga je prvostupanjski sud pravilno temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrdio iznos preplate po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, te je temeljem tako pravilno utvrđenih činjenica pravilno primijenio i materijalno pravo iz čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) kada je naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 4.603,55 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

19. Jednako tako, pravilno je sud prvog stupnja naložio tuženiku da tužiteljici isplati zatezne kamate na dosuđeni iznos preplate od dana isplate svakog pojedinačnoj iznosa sukladno čl. 1115. ZOO, jer je tuženik bio nesavjestan stjecatelj budući da je postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je zaključio predmetni ugovor a da pritom nije upoznao tužitelja sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je sve tuženiku moralo biti poznato.

20. Slijedom izloženog trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke pobijane presude.

21. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troška odvjetničkog zastupanja na ročištu radi objave presude, jer je na tom ročištu tužiteljici uručena presuda s uputom o pravnom lijeku, pa se od toga dana računa rok za izjavljivanje žalbe (čl. 335. ZPP), tako da se ne radi o pravnoj radnji koja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

22. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova („Narodne novine“, broj 138/23 dalje: OT) koja je bila na snazi u vrijeme donošenje odluke o troškovima postupka, jer je Tbr. 52/3 OT tako propisano.

23. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u ovom parničnom postupku, tako da joj je pravilno prvostupanjski sud dosudio troškove parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, pa je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. II. i III. izreke pobijane presude.

24. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 17. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper