- 1 -              Rev 537/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 537/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. K. iz T., OIB ..., zastupane po punomoćniku G. R., odvjetniku u O., protiv tuženika T. L. d.o.o. iz O., O., OIB ..., zastupanog po punomoćnici M. K., odvjetnici u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-389/2021-3 od 3. prosinca 2021. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-190/2017-16 od 23. studenoga 2017., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Utvrđuje se da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od  21. svibnja 2015. godine, tuženika T. L. d.o.o. O., OIB ..., kojom je tužiteljici N. K., OIB ..., otkazan ugovor o radu od 9. studeni 2008. godine nedopuštena i nezakonita, te se ista poništava, pa radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao sa danom dostave predmetne odluke.

 

II/ Utvrđuje se sudski raskid ugovora o radu zaključenog između tužiteljice i tuženika od 9. studenog 2008. godine, s danom donošenja prvostupanjske presude.

 

III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici prizna sva prava temeljem zaključenog ugovora o radu do dana sudskog raskida ugovora o radu te da joj na ime izgubljene zarade isplati svakomjesečni iznos bruto plaće od 10.254,00 kuna (desettisućadvjestopedesetčetirikune), za razdoblje od 1. lipnja 2015. godine pa do dana sudskog raskida ugovora o radu uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog mjesečnog iznosa bruto plaće do 31. srpnja 2015.g. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena,  a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.

 

IV/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati naknadu štete u iznosu od osam prosječnih neto plaća uz zakonsku zateznu kamatu od podnošenja tužbe pa do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena,  a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.

 

V/ Nalaže se tuženiku, da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 22.500,00 kuna (dvadesetdvijetisućepetstokuna),  u roku od osam dana.“.

 

1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I Žalba tuženika se uvažava kao osnovana, pa se presuda Općinskog suda u Osijeku od 23. studenog 2017. poslovni broj Pr-190/2017-16 preinačava i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I/ Utvrđuje se da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 21. svibnja 2015. godine, tuženika T. L. d.o.o. O., OIB ..., kojom je tužiteljici N. K., OIB ..., otkazan ugovor o radu od 9. studeni 2008. godine nedopuštena i nezakonita, te se ista poništava, pa radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao sa danom dostave predmetne odluke.

 

II/ Utvrđuje se sudski raskid ugovora o radu zaključenog između tužiteljice i tuženika od 9. studenog 2008. godine, s danom donošenja prvostupanjske presude.

 

III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici prizna sva prava temeljem zaključenog ugovora o radu do dana sudskog raskida ugovora o radu te da joj na ime izgubljene zarade isplati svakomjesečni iznos bruto plaće od 10.254,00 kuna (desettisućadvjestopedesetčetirikune), za razdoblje od 1. lipnja 2015. godine pa do dana sudskog raskida ugovora o radu uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog mjesečnog iznosa bruto plaće do 31. srpnja 2015.g. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.

 

IV/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati naknadu štete u iznosu od osam prosječnih neto plaća uz zakonsku zateznu kamatu od podnošenja tužbe pa do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.

 

V/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u roku od osam dana."

 

II Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 23.437,50 kn u roku od 8 dana.

 

III Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.“.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju u smislu odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i to iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

2.1. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužiteljice.

 

3. Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

4. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

4.1. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382.a toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice naveden u izrekama nižestupanjskih presuda.

 

6. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je razumljiva i nije u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama, a koji razlozi nisu u proturječnosti sa ispravama i zapisnicima u spisu. Tako drugostupanjski sud iznosi jasne razloge o postojanju radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, otkazu ugovora o radu, razlozima tog otkaza, o postojanju tih razloga te o tome da je tuženik pri otkazivanju ugovora o radu tužiteljice vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja.

 

7. Nije u pravu tužiteljica niti kada smatra da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 373. ZPP. Vezano za ovaj revizijski navod za ukazati je da iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da je ista donesena temeljem odredbe čl. 373. toč. 2. ZPP jer je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio proizveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica.

 

8. Isto tako nije u pravu tužiteljica niti kada smatra da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 394.a ZPP. Prema odredbi čl. 394.a ZPP sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan je u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska presuda, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda. U konkretnom slučaju ovaj revizijski sud je rješenjem broj Rev 4899/2019-3 od 9. veljače 2021. ukinuo prethodnu drugostupanjsku presudu (poslovni broj Gž R-533/2017-2 od 9. svibnja 2019.) iz razloga počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a ne iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava (gdje bi izražavao pravna shvaćanja vezana za primjenu određenih zakonskih odredaba), kako to sadržajem revizije sugerira tužiteljica.

 

9. Kako kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka (pa i kroz revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava) tužiteljica pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica, ovdje je za ukazati na slijedeće. Riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, prema odredbi čl. 386. ZPP revizijom iz čl. 382.a toga Zakona drugostupanjska presuda se ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.

 

10. Drugostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu tehnolog-komercijalist temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 9. studenoga 2008.,

- da je tužiteljica kod tuženika obavljala poslove tehnolog u laboratoriji, komercijalist - vodila certifikaciju, te radila određene projekte za EU fondove,

- da je tužiteljica po struci profesor biologije i kemije, a da je uz daljnje usavršavanje stekla certifikat za menadžera za srednja poduzeća, osposobljena za EU fondove, završila ISO certifikaciju, razne seminare iz računovodstva i laboratorijskih ispitivanja,

- da je na prijedlog tužiteljice i još dva radnika tuženika pred Trgovačkim sudom u Osijeku 3. ožujka 2015. pokrenut prethodni postupak radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad tuženikom,

- da je 21. svibnja 2015. tuženik donio predmetnu Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici temeljem odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR),

- da sistematizacijom radnih mjesta tuženika od 30. travnja 2015. nije predviđeno radno mjesto odnosno poslovi koje je do tada obavlja tužiteljica kod tuženika,

- da je u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tuženik imao financijskih problema i da su bili ispunjeni uvjeti za odlazak u stečaj, i to stoga što tuženik nije isplatio plaće radnicima za pet mjeseci zbog čega je u dogovoru s privremenim stečajnim upraviteljem prodao strojeve i sporna potraživanja izmirio krajem svibnja 2015., a uslijed čega je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka 3. srpnja 2015. odbijen,

- da tuženik nije zaposlio V. G. za poslove koje je obavljala tužiteljica,

- te da je tuženik sukladno sistematizaciji radnih mjesta na mjesto voditelja komercijale i voditelja pogona - tehnologa rasporedio radnike koji su bili puno duže u radnom odnosu kod tuženika i imali potrebnu stručnu spremu - ekonomist i tekstilni tehnolog.

 

11. Na utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

12. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

12.1. Kada je kod tuženika prestala potreba za radom tužiteljice i to zbog gospodarskih razloga (izuzetno teških gospodarskih uvjeta privređivanja, pada poslovnih aktivnosti i smanjenje prihoda, a zbog čega je nad tuženikom bio otvoren i prethodni stečajni postupak) te posljedično tome i organizacijskih razloga (nova sistematizacija radnih mjesta od 30. travnja 2015.), onda je tuženik imao opravdan razlog da tužiteljici poslovno uvjetovanim otkazom otkaže ugovor o radu.

 

13. Prema odredbi čl. 115. st. 2. ZR pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

13.1. Kada je tuženik pri otkazivanju ugovora o radu vodio računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR, onda dakle nije u pravu tužiteljica kada smatra da bi predmetni otkaz ugovora o radu bio nedopušten jer da bi bio protivan toj zakonskoj odredbi.

 

13.2. Obzirom na sadržaj predmetne revizije tužiteljice, ovdje je za ukazati da tužiteljica u reviziji ne ukazuje na određene konkretne okolnosti koje bi mogle upućivati da je tužiteljici povrijeđeno pravo (da bi tužiteljica po nekim od navedenih kriterija bila u prednosti u odnosu na ostale radnike tuženika).

 

14. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 115. st. 5. i st. 6. ZR nije osnovan već iz samog razloga što je drugostupanjski sud utvrdio da tuženik nije zaposlio V. G. na poslovima koje je radila tužiteljica (a na kojoj činjeničnoj pretpostavci tužiteljica temelji taj revizijski razlog).

 

15. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP predmetnu reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

 

Zagreb, 29. kolovoza 2023.

 

                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.