Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-518/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda, Alenke Lešić predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te mr. sc. Ane Beloglavec članice vijeća, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu osobe s duševnim smetnjama BD, OIB [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1968., iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik po službenoj dužnosti Vanja Jakšić, odvjetnik u Sisku, odlučujući o žalbi BD, na rješenje Županijskog suda u Sisku od 9. lipnja 2025., poslovni broj R1-196/2025-9, u sjednici vijeća održanoj dana 17. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba BD, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao neosnovana, te potvrđuje rješenje Županijskog suda u Sisku od 9. lipnja 2025. poslovni broj R1-196/2025-9.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Sisku BD riješeno je:
"Na temelju članka 39. stavka 1. i 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14., nastavno: ZZODS) određuje se prisilni smještaj BD u Neuropsihijatrijskoj bolnici dr. Ivan Barbot Popovača u trajanju do 30 (trideset) dana, počevši od 6. lipnja 2025.."
2. Na takvo rješenje BD, po odvjetniku, pravovremeno je uložio žalbu u kojoj navodi da prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu ograničavaju se temeljna ljudska prava stoga isto, po zakonu, ne smije biti određeno ako nije apsolutno opravdano što u ovom slučaju nije jer se u ponašanju BD ne nailazi na ikakvu opasnost da bi naudio sebi, a ni drugima. Navodi da BD želi da se njegov prisilni smještaj prekine jer smatra da mu nije mjesto u bolnici, nego na slobodi. Smatra da bi se bolje liječio na slobodi nego institucionalno. Također navodi da ima dvije kćeri koje bi se mogle brinuti za njega. Stoga, a s obzirom na to da je svrha prisilnog smještaja pomoć osobama s određenim tegobama, smatramo isti suviše rigoroznom mjerom jer se ista svrha može postići blažim mjerama, a naročito ako se uzmu u obzir sve okolnosti slučaja. Slijedom navedenog predlaže da vijeće Županijskog suda uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje na način da ukine prisilan smještaj BD ili, podredno, uvaži žalbu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troška ove žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Žalba BD , ne navodi točno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977., 36/1977., 36/1980., 6/1980., 69/1982., 43/1982., 58/1984., 74/1987., 57/1989., 20/1990., 27/1990., 35/1991., "Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. u daljnjem tekstu: ZPP), a u svezi članka 34. stavak 3. i 8. i članka 50. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 36/2014., dalje: ZZODS), a ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a niti je utvrdio da činjenično stanje bilo nepravilno i nepotpuno utvrđeno, te da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.
5. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je, a temeljem provedenog psihijatrijskog vještačenja, uvida u dokumentaciju ali i saslušanja BD, slijedeće:
- da je BD zaprimljen u psihijatrijsku ustanovu NPB Dr. Ivan Barbot Popovača nakon što je doveden u pratnji policije radi prijetnje drugoj osobi,
- da kod ŽD su utvrđene psihičke promjene u okviru progresije psihotične paranoidnosti, na osnovi bazičnog poremećaja osobnosti,
- da na somatskom planu prije dvije godine je prebolio infarkt miokarda,
- da je U Domovinskom ratu ranjen gelerima u područje glave, zbog čega je u statusu hrvatskog ratnog invalida 30%,
- da se radi o teškim i kroničnim psihičkim stanjima, prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti MKB-10 šifra F61 poremećaj ličnosti i F22 sumanuti poremećaj (paranoidna psihoza),
- da BD aktualno pokazuje ponašanje koje nije u okvirima racionalnog, zbog čega je potreban stalni nadzor druge odrasle odgovorne osobe, a da pogoršanje
psihičkog stanja, prema podacima traje već neko vrijeme,
- da BD prema svojem stanju nije kritičan i nema uvid u isto te on nije sposoban u potpunosti shvatiti svoje radnje i voljno upravljati svojim postupcima, adekvatno shvaćati i rasuđivati, nije kritičan prema svom stanju i potrebi liječenja, a bez liječenja se ono neće mijenjati,
- da u ovoj fazi liječenja, nisu nastupile bitne pozitivne promjene, kritički uvid i realnije procjene stanja i okolnosti, tako da postoji realna opasnost eventualnog činjenja štetnih radnji te isti potencijalno može ugroziti svoje zdravlje i sigurnost te zdravlje i sigurnost drugih osoba, odnosno postoji opasnost od eventualnog štetnog ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti.
6. Dakle, utvrđeno da u ovoj fazi liječenja, nisu nastupile bitne pozitivne promjene kod BD, kritički uvid i realnije procjene stanja i okolnosti, tako da postoji realna opasnost eventualnog činjenja štetnih radnji te isti potencijalno može ugroziti svoje zdravlje i sigurnost te zdravlje i sigurnost drugih osoba, odnosno postoji opasnost od eventualnog štetnog ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti.
7. U odnosu na navode prisilno smještene osobe da mu pobijano rješenje ograničava osnovna prava i slobode, ovaj sud ističe da u smislu članka 16. stavak 1. i 2. Ustava RH ("Narodne novine", broj: 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010., 5/2014., dalje: Ustav) slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, a svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. U konkretnom slučaju upravo zaštita samog BD je inicirala predmetni postupak, a kako je to propisano odredbama članak 2. točke 1. i 2. ZZODS, ali i zaštita drugih osoba (prijetio je drugoj osobi) slijedom čega je upravo njegovo pravo na slobodu ograničeno temeljem članka 34. - 39. ZZODS, a sada probijanim rješenjem je određen prisilni smještaj temeljem članka 39. ZZODS (dakle, njegovo pravo je ograničeno upravo zakonom). Stoga i u tom dijelu su navodi žalbe neosnovani.
8. Slijedom iznesenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 59. ZZODS kada je donio pobijano rješenje i produljio prisilni smještaj.
9. Obzirom na sve navedeno ovaj sud je temeljem članka 43. ZZODS odbio žalbu prisilno smještene osobe te je odlučio kao u izreci.
U Sisku 17. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Alenka Lešić
