Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-661/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. HĐ, sina IĐ, iz [adresa], rođen **.**.1938., umro **.**.2024., OIB: [osobni identifikacijski broj], povodom žalbe nasljednice VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima (odvjetnicima) iz OD Vukić&Partneri u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: O-2399/2024-4 od 6. ožujka 2025., dana 17. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba nasljednice VĐ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: O-2399/2024-4 od 6. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Prekida se ostavinski postupak.

II. Upućuje se nasljednica VĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], supruga ostavitelja, da u roku 30 dana po pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnicu protiv nasljednika IĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] sina ostavitelja, radi utvrđivanja da ½ imovine ostavitelja HĐ predstavlja bračnu stečevinu ostavitelja HĐ i VĐ te da se ½ dijela ostavinske imovine pokojnog HĐ izdvoji iz ostavine.

III. Prekid postupka trajati će do pravomoćnog okončanja spora.

IV. Ukoliko gore imenovana VĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], supruga ostavitelja, ne pokrene parnicu u ostavljenom roku ostavinski sud će nastaviti postupak te će ukoliko do završetka ostavinskog postupka nasljednik ne podnese dokaz da je parnicu pokrenuo, dovršiti ostavinski postupak bez obzira na zahtjev radi kojeg je upućen u parnicu.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom VĐ (dalje: žaliteljica), kao nasljednica pok. HĐ, pobija rješenje i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje na način da nasljednika IĐ uputi na pokretanje parnice.

2.1. Prema odredbi čl. 175. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN br. 48/03; 163/03; 35/05; 127/13; 33/15 i 14/19; dalje: ZN) ostavinski postupak je izvanparnični postupak, a prema st. 2. istog članka, ako tim Zakonom nije drukčije određeno, u ostavinskom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žaliteljica poziva reproduciranjem zakonskog opisa te bitne povrede, bez argumentacije i konkretizacije u čemu se ona sastoji. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a.

6. Nakon što je konstatirao da je na ročištima za ostavinsku raspravu žaliteljica zatražila da se iz ostavinske mase izdvoji ½ dijela na temelju bračne stečevine i da nije osporila oporuku ostavitelja u njezinom formalnom obliku, ali je osporila da bi sva utvrđena imovina predstavljala ostavinsku imovinu iza pok. ostavitelja smatrajući da polovica te imovine predstavlja njenu bračnu stečevinu, prvostupanjski sud utvrđuje da je žaliteljica osporila opseg ostavinske imovine, a da je sin ostavitelja OĐ u cijelosti osporio navode žaliteljice te se usprotivio da polovica utvrđene ostavinske imovine predstavlja bračnu stečevinu.

6.1. Prvostupanjski sud zaključuje da se tijekom postupka između nasljednika pok. HĐ, i to VĐ (supruge ostavitelja, ovdje žaliteljice) i IĐ (sina ostavitelja) pojavio spor u vezi činjenica o kojima ovisi pravo nasljednika, slijedom čega primjenom odredbe čl. 222. st. 1. i st. 2. toč. 2. ZN-a prekida ostavinski postupak i upućuje žaliteljicu da u parnici dokazuje da se iz ostavinske imovine iza pok. HĐ izdvoji ½ dijela imovine kao njena bračna stečevina.

7. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

7.1. Ovaj sud najprije konstatira da u žalbenom postupku nije sporno da se je tijekom ostavinskog postupka iza pok. HĐ, a između njegovih nasljednika, pojavio spor u pogledu činjenica o kojima ovisi pravo nasljednika, konkretno predstavlja li ½ dijela imovine ostavitelja HĐ bračnu stečevinu ostavitelja i VĐ i da se ½ dijela imovine pok. HĐ izdvoji iz ostavine.

8. Žalba žaliteljice svodi se na tvrdnju da je pobijano rješenje u dijelu u kojem je ona upućena na pokretanje parnice protiv nasljednika IĐ, protivno mjerodavnim odredbama Zakona o nasljeđivanju, kao i odredbama Obiteljskog zakona (NN br. 103/15; 98/19 i 47/20; dalje: ObZ), kod čega ističe da je njeno upućivanje na parnicu u cijelosti protivno zakonskoj presumpciji o postojanju suvlasništva na imovini koja čini bračnu stečevinu u jednakim dijelovima. Žaliteljica se poziva na odredbu čl. 36. st. 3. ObZ-a prema kojoj su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine ako nisu drukčije ugovorili.

8.1. Međutim, kod toga žaliteljica gubi iz vida da je ona zaključila brak s pok. HĐ 1977. godine (ova činjenica utvrđena je na zapisniku od 4. listopada 2024. - list 24. prvostupanjskog spisa) i da u to vrijeme nije bio na snazi ObZ na kojeg se poziva u žalbi. U vrijeme zaključenja braka između žaliteljice i ostavitelja na snazi je bio Osnovni zakon o braku iz 1946., koji je bio jedan od ukupno četiri savezna Zakona koji su regulirali materiju braka i obitelji na području čitave FNRJ/SFRJ, a koji je regulirao kako je imovina koju su supružnici stekli radom tijekom braka njihova zajednička imovina. Koliki je udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje u slučaju spora sud prema njihovom doprinosu, procjenjujući sve okolnosti. Pri tome će se voditi računa ne samo o zaradi svakog bračnog druga, već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o njegovu vođenju domaćih poslova, staranju i održavanju imovine i o svakom drugom obliku rada i suradnji u upravi, održavanju i povećanju zajedničke imovine. Ova načela preuzeli su i kasniji zakoni (Zakon o braku i porodičnim odnosima), sve do stupanja na snagu Obiteljskog zakona koji je objavljen u NN br. 162/98 i primjenjivao se od 1. srpnja 1990., a koji je kao bitnu novinu u pravni sustav unio neoborivu pretpostavku kako su supružnici suvlasnici u ravnim dijelovima na bračnoj stečevini, osim ako nisu drukčije ugovorili.

9. Prema odredbi čl. 225. st. 1. ZN-a sud će uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.

9.1. Imajući u vidu naprijed izneseno, ocjena je ovoga suda da je u konkretnim okolnostima:

- da je ostavitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnina, da na njega glasi osobno vozilo i računi kod banaka, koja imovina je predmet ostavinskog postupka i koja je popisana na zapisniku s ostavinske rasprave održanoj 4. listopada 2024. (list 25. i 26. prvostupanjskog spisa),

- da su žaliteljica i ostavitelj zaključili brak 1977. i da je brak trajao do smrti ostavitelja (24. srpnja 2024.) te da kroz cijelo trajanje braka nije vrijedila zakonska presumpcija o postojanju suvlasništva bračnih drugova na imovini koja čini bračnu stečevinu u jednakim dijelovima,

prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu odredbe čl. 225. st. 1. ZN-a upravo žaliteljicu uputio na parnicu.

10. U tom kontekstu žalbena tvrdnja da nasljednik OĐ u ostavinskom postupku nije ničime osporio navode žaliteljice da imovina iza ostavitelja predstavlja bračnu stečevinu protivna je sadržaju prvostupanjskog spisa, s obzirom da je taj nasljednik na ostavinskoj raspravi dana 4. listopada 2024. izričito osporio da bi imovina koju je ostavitelj (oporučitelj) dao u svojoj posljednjoj volji bila stečena zajedničkim radom supružnika. Nastavno, ovaj sud primjećuje da je žaliteljica na ostavinskoj raspravi dana 22. listopada 2024. predložila javnom bilježniku da spis dostavi nadležnom sudu kako bi sud donio rješenje o prekidu ostavinskog postupka i nju kao zakonsku nasljednicu uputio na iniciranje nužno potrebnog parničnog postupka.

11. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena je žalba žaliteljice kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 17. lipnja 2025.

Sudac

Milko Sambolek