Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1082/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb zastupane po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika TH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv- 36/2022-9 od 14. svibnja 2024., dana 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-36/2022-9 od 14. svibnja 2024. pod točkama II. i III. izreke te pod točkom III. (odluci o trošku, ispravno IV.) izreke.

II. Odbacuje se žalba tužiteljice izjavljena protiv točke I. izreke presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-36/2022-9 od 14. svibnja 2024. kao nedopuštena.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Darije Grigillo - Ramljak u Zadru poslovni broj Ovrv-2544/2021 od 18. listopada 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 72,02 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom na iznos od 12,74 EUR-a od 26. kolovoza 2020., na iznos od 29,73 EUR-a od 26. rujna 2020. i na iznos od 29,73 EUR-a od 26. listopada 2020. Pod točkom II. izreke djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Darije Grigillo - Ramljak u Zadru poslovni broj Ovrv-2544/2021 od 18. listopada 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju glavnicu u iznosu od 148,65 EUR-a s pripadajućom kamatom i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice. Pod točkom III. izreke ukinut je citirani platni nalog u dijelu troškova postupka u iznosu od 29,86 EUR-a. Pod točkom III. (ispravno IV.) izreke (odluci o trošku) naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 44,87 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 14. svibnja 2024. kao dana donošenja te presude do isplate, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijaju presudu sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene navode kao neosnovane.

4. Žalba djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR/10.000,00 kn, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa na ime neplaćenih iznosa premije dopunskog zdravstvenog osiguranja za razdoblje od kolovoza 2020. do ožujka 2021. po polici broj [broj police].

7. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Darije Grigillo - Ramljak u Zadru poslovni broj Ovrv-2544/2021 od 18. listopada 2021. naloženo tuženiku kao ovršeniku isplatiti tužiteljici kao ovrhovoditeljici iznos od 220,85 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom, kao i naknaditi joj trošak ovršnog postupka. Povodom prigovora ovršenika, kojim je u cijelosti osporio osnov i visinu zahtjeva navodeći da je sa tužiteljicom raskinuo ugovor o dopunskom osiguranju sa uplaćenim nespornim dijelom zbog znatnog povećanja iznosa premije, rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-36/2022- 2 od 17. siječnja 2023. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javne bilježnice u dijelu kojim je određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

8. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da su nesporno tužiteljica i tuženik sklopili policu dopunskog zdravstvenog osiguranja broj [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja] dana 25. travnja 2017. s predviđenim trajanjem do raskida, te ugovorenom godišnjom premijom osiguranja u iznosu od 111,49 EUR-a plativo u 12 obroka u iznosu od 9,29 EUR-a svaki s dospijećem do 25-tog u mjesecu,

- da iz obavijesti o promjenama plaćanja premije iz ožujka 2018. proizlazi da se mjesečna premija povećala na 13,14 EUR-a uslijed isteka besplatnog osiguranja za B listu lijekova, dok iz obavijesti o promjenama plaćanja premije od veljače 2020. proizlazi da se mjesečna premija povećala na iznos od 29,73 EUR-a, sukladno odredbi čl. 9. Općih uvjeta dopunskog zdravstvenog osiguranja tužiteljice (dalje: Opći uvjeti), kojom je propisano da se premija osiguranja utvrđuje za svaku godinu posebno ovisno o programu osiguranja, opsegu osigurateljnog pokrića, pristupnoj dobi osiguranika na početku osigurateljne godine i obliku osiguranja,

- da iz priloženog izvatka iz poslovnih knjiga i računa, detaljno opisanih pod točkom 15. obrazloženja, proizlazi da se utuženo potraživanje odnosi na neplaćene obroke premije za razdoblje od kolovoza 2020. do ožujka 2021. u mjesečnim iznosima od 29,73 EUR-a s dospijećem 25-tog u mjesecu,

- da je tuženik, nakon povećanja premije na 13,14 EUR-a mjesečno, te kasnije na 29,73 EUR-a mjesečno, uredno ispunjavao svoju obvezu po povećanoj mjesečnoj premiji do srpnja 2020.,

- da je nesporno tuženik 11. studenoga 2020. podnio zahtjev za raskid predmetnog ugovora o osiguranju zbog nezadovoljstva povećanjem mjesečne premije osiguranja i neredovitim dostavljanjem uplatnica, zahtijevajući da se isti odmah raskine,

- da je tužiteljica, odgovarajući na tuženikom zahtjev za raskid ugovora o osiguranju, obavijestila tuženika da se ugovor o osiguranju broj 389790327190 raskida s danom 25. travnja 2021. kao danom isteka osigurane godine, te je odmah zatražila od tuženika vraćanje iskaznice dopunskog osiguranja,

- da iz pregleda prijavljenih i likvidiranih šteta nastalih u razdoblju od 25. travnja 2017. do 24. siječnja 2023. proizlazi da tuženik nije koristio policu dopunskog osiguranja nakon što je podnio zahtjev za raskid ugovornog odnosa, odnosno nakon 11. studenoga 2020.,

primjenjujući odredbe čl. 14. st. 1., st. 2. st. 4. i čl. 17. st. 1. i st. 2. Općih uvjeta dopunskog zdravstvenog osiguranja (dalje: Opći uvjeti), te čl. 9. i čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO),

zaključuje da je ugovorni odnos stranaka valjano raskinut s danom 11. studenoga 2020., te da je tuženik u obvezi podmiriti tužiteljici potraživanje po računu broj 791213725/20 s dospijećem 25. kolovoza 2020., računu broj 791213726/20 s dospijećem 25. rujna 2020. i računu broj 791213727/20 s dospijećem 26. listopada 2020., dok nije u obvezi tužiteljici platiti premiju za preostalo razdoblje osigurateljne godine od studenoga 2020. (račun s dospijećem 25. studenog 2020.) do ožujka 2021. (račun s dospijećem 25. ožujka 2021.) jer nakon raskida ugovora nije koristio predmetnu policu osiguranja i plaćanje cjelokupnog iznosa za cijelu osigurateljnu godinu za uslugu koja nije korištena predstavljalo bi plaćanje ugovorne kazne, što je protivno čl. 350. st. 3. ZOO-a.

9. Tužiteljica, osporavajući stajalište prvostupanjskog suda o raskidu ugovora o osiguranju s danom 11. studenoga 2020. po čl. 14. st. 4. Općih uvjeta kao neosnovano, u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je na ugovorni odnos trebao primijeniti članak 925. ZOO-a u skladu s čl. 14. st. 1. i st. 2. Općih uvjeta obzirom se ugovor o osiguranju sklapa na najmanje jednu godinu i automatski se obnavlja za svaku osigurateljnu godinu, što znači da je ugovor, u trenutku valjanog raskida već bio na snazi za jednogodišnje osiguranje za razdoblje od 25. travnja 2020. do 25. travnja 2021. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tvrdnjom da je presuda nejasna i proturječna i da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te da je nejasno temeljem čega je prvostupanjski sud zaključio da bi tuženik plaćanjem cjelokupne premije za cijelu osigurateljnu godinu za uslugu koju nije koristio platio ugovornu kaznu, budući je sam raskid ugovora nastupio dana 25. travnja 2021. sukladno obavijesti tužiteljice upućene tuženiku o datumu raskida ugovora.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tužiteljice, po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa se može ispitati. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti u sporu male vrijednosti.

11. Iako tužiteljica u žalbi prvenstveno ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenim navodima kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda o datumu raskida ugovora o osiguranju zapravo prigovara utvrđenom činjeničnom stanju, što je nedozvoljeni žalbeni razlog u sporovima male vrijednosti.

11.1. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje (a u koje činjenično stanje ovaj sud ne može ulaziti obzirom da se radi o sporu male vrijednosti), a iz kojeg proizlazi, a nije sporno niti među strankama, da je tuženik u skladu s odredbom čl. 17. st. 1. Općih uvjeta (kojom je propisano da svaka ugovorna strana, ukoliko ugovor nije prestao iz ugovorenih razloga, može raskinuti ugovor, a raskid ugovora se obavlja pisanim putem najmanje 3 (tri) mjeseca prije isteka tekuće godine osiguranja ) dana 11. studenoga 2020., dakle četiri mjeseca prije isteka tekuće godine osiguranja, podnio tužiteljici zahtjev za raskid ugovora o osiguranju za vrijeme trajanja osigurateljnog razdoblja, to je tuženik tužiteljici na valjani način izjavio raskid, te je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je u smislu odredbe čl. 14. st. 4. Općih uvjeta (a prema kojoj osiguranje prestaje kod svakog osiguranika na dan kad nastupi smrt osiguranika ili kad je raskinut ugovor o osiguranju ili kad prestane zakonska osnova za osiguranje) ugovor o osiguranju raskinut s danom podnošenja zahtjeva tuženika za raskid ugovora i da tuženik nije u obvezi platiti tužiteljici preostale mjesečne iznose premije dospjele nakon raskida ugovora o osiguranja, a koju primjenu materijalnog prava pravilnom prihvaća i ovaj sud te ista nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tužiteljice.

12. Ovdje valja istaknuti da je u ovom konkretnom slučaju tužiteljica trgovac, a tuženik potrošač u smislu čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/2007, 125/2007, 75/2009, 79/2009, 89/2009, 133/2009, 78/2012 i 56/2013, dalje: ZZP). Imajući u vidu da su odredbe Općih uvjeta, koje su sastavni dio ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju, unaprijed formulirane od strane tužiteljice i da tuženik na njih nije mogao utjecati, pa tako niti na odredbu čl. 14. st. 2. Općih uvjeta na koje se poziva tužiteljica, a kojom je propisana automatska obnova ugovora o osiguranju za svaku ugovarateljnu godinu, te kojom se nameće obveza ugovaratelju osiguranja da plaća premiju i nakon raskida ugovora bez mogućnosti da do kraja te godine osiguranja koristiti usluge iz osiguranje (jer je sukladno čl. 17. st. 2. Općih uvjeta dužan odmah po raskidu ugovora vratiti osiguratelju karticu dopunskog zdravstvenog osiguranja), ista je protivna savjesnosti i poštenju, te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu ugovaratelja osiguranja kao potrošača, pa je stoga sukladno odredbi čl. 96. i 102. ZZP-a nepoštena, a time i ništetna.

13. Budući da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod točkama II., III. i III. (ispravno IV. – odluci o trošku), primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer je tužiteljica odluku o trošku pobijala samo vezano za osporavanje osnovanosti glavnog zahtjeva ne navodeći konkretne razloge pobijanja odluke o trošku.

14. Obzirom da je točkom I. izreke presude djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice, to tužiteljica nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na navedenu točku pobijane presude, jer je u tom dijelu uspjela u parnici, pa je temeljem odredbe čl. 367. u vezi čl. 358. st. 1. i 3. ZPP, valjalo rješenjem u odnosu na tu točku odbaciti žalbu tužiteljice kao nedopuštenu.

15. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu 17. lipnja 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović