REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-61/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Branimira Miljevića kao člana vijeća, u pravnoj stvari FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Pomgrad gradnja d.o.o., Split, Bihaćka 2, OIB: 29450980861, zastupanog po punomoćnici VB, dipl.iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2163/2022-32 od 24. ožujka 2025. u sjednici vijeća dana 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika Pomgrad gradnja d.o.o., Split djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 2163/2022-32 od 24. ožujka 2025.

- potvrđuje u točki I izreke

- preinačava u točki II izreke i sudi:

" II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.965,45 EUR sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena."

II Zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku tuženik isplatiti tužitelju za period od 15.rujna 2017.g. do 31.05.2024. iznos od 34.684,16 EUR na ime razlike manje isplaćene naknade plaće i dodataka na plaću u bruto iznosu, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate. U točki II naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.565,45 EUR sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom tuženik pobija presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

2.1. U žalbi navodi da se sud u prvostupanjskoj presudi navodi odredbe Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, bez obrazlaganja zbog čega se na tuženika ne primjenjuje Kolektivni ugovor za rudarsku djelatnost, kojom se tuženik isključivo bavi, obzirom kako se u slučaju kada pravna osoba obavlja više djelatnosti ista razvrstava prema djelatnosti kojom se pretežito bavi. Sama činjenica kako tužitelj kod tuženika obavlja poslove vozača teškog teretnog vozila ne može potkrijepiti utvrđenje suda kako se na tuženika posljedično tužitelja primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za graditeljstvo. Tuženik kao glavnu obavlja rudarsku djelatnost, te kao sporednu proizvodnju i prodaju betona, ali ne i ugradnju. Tužitelj kao i ostali radnici vozi beton te isti isporučuje naručiteljima. Sama činjenica upisa u sudski registar obavljanja i djelatnosti iz područja građenja ne može biti odlučna za primjenu odredbi Kolektivnog ugovora za graditeljstvo na tuženika. Tuženik se pretežito bavi rudarstvom i vađenjem kamena, stoga je prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. razvrstan u područje B, a ne F, u koje je razvrstana djelatnost graditeljstva, pa se na tuženika ne mogu odnositi odredbe Kolektivnog ugovora za graditeljstvo, posljedično se ne primjenjuje ni Odluka ministra nadležnog za rad od 3.12.2015. kojom je proširena primjena Kolektivnog ugovora za graditeljstvo na sve poslodavce i radnike u RH u djelatnosti građevinarstva. Sud se ne osvrće uopće na revizijske odluke. Kako stranke nisu ugovorile primjenu Kolektivnog ugovora za graditeljstvo, te kako tužitelj stvarno ne radi u djelatnosti graditeljstva, pri ocjeni personalnih granica primjene određenog kolektivnog ugovora treba utvrditi kako posao koji radnik kod poslodavca stvarno obavlja, te poslovna djelatnost na koju se njegov rad odnosi, ne pripadaju djelatnosti graditeljstva. Tuženik osporava i troškove parničnog postupka, a posebno sastav podneska 4.9.2024., zastupanje na ročištu 22.3.2023. i 16.10.2024., te sastav podneska od 22.1.2025.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj žalbu ocjenjuje neosnovanom te ističe da člankom 1. st.2. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji propisano je da se Nacionalna klasifikacija ne smije koristiti kao osnova za određivanje prava i obveza fizičkih osoba. Sud pravilno zaključuje da su stranke ugovorile primjenu KU za graditeljstvo pa da tužitelju pripada pravo da mu se plaća i naknada plaće obračunava i isplaćuje prema odredbama KU za graditeljstvo, neovisno o tome što je tuženik prema NKD-u 2007 razvrstan u djelatnost rudarstva. Navedeno stoga što je utvrđeno da je tužitelj za tuženika obavljao građevinske poslove i što su tužitelj i tuženik ugovorili da će se tužitelju plaća obračunavati i isplaćivati prema Tarifnim stavovima koji su Prilog i sastavni dio KU-a za graditeljstvo. Uzimajući u obzir da se podaci koji se u smislu odredbe iz čl. 1. st. 1. ZNK–a upisuju, obrađuju i iskazuju po djelatnostima prema Nacionalnoj klasifikaciji ne smiju koristiti kao osnova za određivanje prava i obveza pravnih i fizičkih osoba u smislu odredbe iz čl. 1. st. 2. ZNK–a, sud je pravilnom primjenom materijalnog prava , usvojio tužbeni zahtjev tužitelja , budući se u predmetnoj pravnoj stvari, primjenjuje Kolektivni ugovor za graditeljstvo, te su u tom smislu navodi tuženika iz predmetne žalbe, neosnovani i protivni Zakonu o nacionalnoj klasifikaciji na koju se tuženik poziva. Poziva se na sudsku praksu i traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika djelomično je neosnovana, a djelomično osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno osim u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće i naknade plaće koja je nastala iz razloga što plaća i naknada plaća tužitelja nisu bile obračunate prema Kolektivnom ugovoru za graditeljstvo.

7. Među strankama je sporno da li se na konkretni slučaj primjenjuje Kolektivni ugovor za graditeljstvo („Narodne novine“ br. 12/8, 115/15, 134/15, u spisu KU za graditeljstvo). Navedeno stoga što je tvrtka tuženika prema Obavijesti Državnog zavoda za statistiku o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. u djelatnost rudarstva-vađenje kamena, pijeska i gline, razred 0811, vađenje ukrasnog kamena i kamena za gradnju, vapnenca, gipsa i krede.

8. U obrazloženju osporene presude sud utvrđuje slijedeće činjenice:

- da je odredbom čl. 2. st. 1. KU za graditeljstvo propisano da se ugovor primjenjuje na sve fizičke ili pravne osobe (u daljnjem tekstu: poslodavac) koje obavljaju djelatnosti visokogradnje, niskogradnje i hidrogradnje, montažerskih radova, instalacijskih i završnih radova u građevinarstvu, projektiranja i srodnih tehničkih usluga i druge srodne djelatnosti koje su upisane u sudski registar i klasificirane sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili utvrđene posebnim zakonom;

- da je člankom 2. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti („Narodne novine“ broj 98/94 – dalje: ZNKD) određeno da se prema Nacionalnoj klasifikaciji razvrstavaju po djelatnostima pravne osobe, fizičke osobe koje obavljaju djelatnost sukladno propisima, tijela državne vlasti, tijela državne uprave i jedinice lokalne samouprave i uprave;

- da je člankom 6. st. 1. ZNKD određeno da se subjekti iz čl. 2. toga Zakona razvrstavaju u područja, potpodručja, odjeljke, skupine, razrede i podrazrede Nacionalne klasifikacije prema djelatnostima što ih obavljaju. Ako subjekt iz čl. 2. toga Zakona obavlja više djelatnosti, razvrstava se prema djelatnosti kojom se pretežito bavi;

- da su člankom 7. Ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika pod br. 282/2 koji je među strankama u primjeni od 1.10.2014., stranke ugovorile da će se tužitelju plaća isplatiti prema rasporedu u grupu 5A poslova, a grupa 5A poslovi su razvrstani po složenosti u Tarifnim stavovima koji čine Prilog 1. KU za graditeljstvo i u koje spadaju razni poslovi koje obavljaju VKV građevinski radnici, među ostalim, vozač teških teretnih vozila (list 320-321 spisa), a poslove kojeg radnog mjesta tužitelj obavlja za tuženika prema Ugovoru o radu;

- da su člankom 7. Ugovora o radu stranke ugovorile da se tužitelju plaća isplaćuje prema Kolektivnom ugovoru (i Pravilniku o radu);

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da tuženik u naravi obavlja djelatnost građevine, da je tužitelj kupcima isporučivao kupljeni beton, a ta isporuka betona je izgledala tako što je ona vršena preko autobeton pumpe na način da je tužitelj nalijevao zidove u gradnji, a na upit je li se tuženik bavio proizvodnjom betona tužitelj je odgovorio da se pod tim misli na „miješanje betona“, a iz iskaza proizlazi da bi se to vršilo na gradilištu kada bi se nalijevale zgrade (Općinski sud u Splitu, Osnovna škola Pazdigrad i dr.);

8.1. Iz svega navedenog prvostupanjski sud zaključuje da su stranke ugovorile primjenu KU za graditeljstvo pa da tužitelju pripada pravo da mu se plaća i naknada plaće obračunava i isplaćuje prema odredbama KU za graditeljstvo, neovisno o tome što je tuženik prema NKD-u 2007 razvrstan u djelatnost rudarstva. Navedeno stoga što je utvrđeno da je tužitelj za tuženika obavljao građevinske poslove i što su tužitelj i tuženik ugovorili da će se tužitelju plaća obračunavati i isplaćivati prema Tarifnim stavovima koji su Prilog i sastavni dio KU-a za graditeljstvo.

9. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj sud. Odredbom iz čl. 1. st. 1. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji (''Narodne novine'' broj 98/94 – u daljnjem tekstu: ZNK) propisano je da se podaci koji su od značenja za usmjeravanje društvenoga i gospodarskog razvitka te podaci o stanju i kretanjima u pojedinim područjima društvenoga i gospodarskog života u Republici Hrvatskoj prikupljaju, upisuju, obrađuju i iskazuju po djelatnostima prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (u daljnjem tekstu:

Nacionalna klasifikacija), a odredbom iz čl. 1. st. 2. ZNK–a propisano je da se Nacionalna klasifikacija ne smije koristiti kao osnova za određivanje prava i obveza pravnih i fizičkih osoba. Uzimajući u obzir da se podaci koji se u smislu odredbe iz čl. 1. st. 1. ZNK–a upisuju, obrađuju i iskazuju po djelatnostima prema Nacionalnoj klasifikaciji ne smiju koristiti kao osnova za određivanje prava i obveza pravnih i fizičkih osoba u smislu odredbe iz čl. 1. st. 2. ZNK–a, sud je pravilnom primjenom materijalnog prava, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, budući se u predmetnoj pravnoj stvari, primjenjuje Kolektivni ugovor za graditeljstvo, te su u tom smislu navodi tuženika iz predmetne žalbe, neosnovani i protivni Zakonu o nacionalnoj klasifikaciji na koju se tuženik poziva.

9.1. Tuženik u žalbi ističe da bi tužitelj prema Pravilniku o radu imao pravo na zateznu kamatu tekuću od zadnjeg dana u narednom mjesecu za tekući mjesec, međutim to je za tužitelja kao radnika nepovoljnije pa se na njega primjenjuju odredbe ZR-a (čl. 9. st. 3. ZR-a), zbog čega je prvostupanjski sud pravilno odredio tijek kamata.

9.2. Kako tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke u pogledu točke I izreke, sud je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučio je kao u izreci presude.

10. Žalba tuženika u pogledu troškova parničnog postupka djelomice je osnovana. Ispitujući žalbene navode sud je utvrdio da je prvostupanjski sud tužitelju za sastav podneska od 4.9.2024. u kojem se isti očituje na nalaz vještaka pravilno primijenio Tbr.8.st.4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: Tarifa) te mu pravilno priznao 25 bodova. Što se tiče zastupanja na ročištu 22.3.2023. radi se o ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima zbog čega je trebalo primijeniti Tbr.9.st.2.Tarife te tužitelju dosuditi 50 bodova. Isto tako zbog istih razloga za zastupanje na ročištu od 16.10.2024. trebalo je sukladno Tbr.9.st.2. OT tužitelju priznati 250 bodova. Za trošak sastava podneska od 22.1.2025. godine sud je pravilno dosudio 250 bodova. U preostalom dijelu sud je pravilno izračunao troškove.

10.1. Zbog svega navedenog, sud je dosuđene troškove umanjio za iste iznose te je tužitelju dosudio iznos od 3.965,45 eura, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude.

11. Kako je tuženi djelomice uspio sa žalbom u pogledu sporednog potraživanja u pogledu troškova postupka, zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka sud je odbio kao neosnovan sukladno odredbi čl.154.st.5. i 166.st.1.ZPP-a. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu sud je odbio kao neosnovan, jer isti trošak nije bio potreban za vođenje ovog parničnog postupka, a sve sukladno odredbi čl. 166.st.2. u svezi čl. 155. ZPP-a.

U Požegi, 16. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić