Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P Ob-430/2024-24

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ana-Mariji Murić, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicima-odvjetnicima Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. iz Varaždina, protiv tuženika TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , uz sudjelovanje mlt. ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa posebna skrbnica ZŽL, diplomirana pravnica iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, radi odlučivanja o roditeljskoj skrbi, nakon zaključene glavne rasprave s koje je isključena javnost, dana 28. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, posebne skrbnice i tužiteljice osobno, a u odsutnosti tuženika, 16. lipnja 2025., kao dana objave i uručenja

p r e s u d i o  j e

I. Zajedničko dijete stranaka mlt. ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2017., stanovati će s majkom ZŽ na adresi [adresa].

II. Osobni odnosi mlt. ŽŽ i oca IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], održavati će se svaku srijedu u vremenu od 16,00 sati do 18,00 sati, time da otac dijete preuzima na adresi majke, i nakon proteka susreta i druženja vraća ga na adresu majke.

III. Tuženik IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je doprinositi za uzdržavanje mlt. ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 200,00 EUR (dvijesto eura) mjesečno, počevši od 01. rujna 2024. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke dužan uplatiti odjednom u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove odluke, a dospijevajuće do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, na račun majke ZŽ IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod Erste & Steiermarkische bank d.d.

IV. Tuženik IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje mlt. ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to u ukupnom iznosu od 6.173,92 EUR (šesttisućastosedamdesettri eura i devedesetdva centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 152,60 EUR tekućom od 1. listopada 2021. pa do isplate,

- na iznos od 152,60 EUR tekućom od 1. studenog 2021. pa do isplate,

- na iznos od 152,60 EUR tekućom od 1. prosinca 2021. pa do isplate,

- na iznos od 152,60 EUR tekućom od 1. siječnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 160,85 EUR tekućom od 1. veljače 2022. pa do isplate,

- na iznos od 160,85 EUR tekućom od 1. ožujka 2022. pa do isplate,

- na iznos od 160,85 EUR tekućom od 1. travnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 160,85 EUR tekućom od 1. svibnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 160,85 EUR tekućom od 1. lipnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 160,85 EUR tekućom od 1. srpnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 160,85 EUR tekućom od 1. kolovoza 2022. pa do isplate,

- na iznos od 160,85 EUR tekućom od 1. rujna 2022. pa do isplate,

- na iznos od 160,85 EUR tekućom od 1. listopada 2022. pa do isplate,

- na iznos od 160,85 EUR tekućom od 1. studenog 2022. pa do isplate,

- na iznos od 160,85 EUR tekućom od 1. prosinca 2022. pa do isplate,

- na iznos od 160,85 EUR tekućom od 1. siječnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 172,67 EUR tekućom od 1. veljače 2023. pa do isplate,

- na iznos od 172,67 EUR tekućom od 1. ožujka 2023. pa do isplate,

- na iznos od 172,67 EUR tekućom od 1. travnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 172,67 EUR tekućom od 1. svibnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 172,67 EUR tekućom od 1. lipnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 172,67 EUR tekućom od 1. srpnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 172,67 EUR tekućom od 1. kolovoza 2023. pa do isplate,

- na iznos od 172,67 EUR tekućom od 1. rujna 2023. pa do isplate,

- na iznos od 172,67 EUR tekućom od 1. listopada 2023. pa do isplate,

- na iznos od 172,67 EUR tekućom od 1. studenog 2023. pa do isplate,

- na iznos od 172,67 EUR tekućom od 1. prosinca 2023. pa do isplate,

- na iznos od 172,67 EUR tekućom od 1. siječnja 2024. pa do isplate,

- na iznos od 195,16 EUR tekućom od 1. veljače 2024. pa do isplate,

- na iznos od 195,16 EUR tekućom od 1. ožujka 2024. pa do isplate,

- na iznos od 195,16 EUR tekućom od 1. travnja 2024. pa do isplate,

- na iznos od 195,16 EUR tekućom od 1. svibnja 2024. pa do isplate,

- na iznos od 195,16 EUR tekućom od 1. lipnja 2024. pa do isplate,

- na iznos od 195,16 EUR tekućom od 1. srpnja 2024. pa do isplate,

- na iznos od 195,16 EUR tekućom od 1. kolovoza 2024. pa do isplate,

- na iznos od 195,16 EUR tekućom od 1. rujna 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu zatražene zakonske kamate na iznose uskraćenog uzdržavanja preko dosuđenih iz točke IV. izreke.

VI. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu podnijela tužbu protiv tuženika radi odluke o roditeljskoj skrbi. Navodi da je u izvanbračnoj zajednici stranaka rođeno jedno dijete mlt. ŽŽ, a koja izvanbračna zajednica da je prestala još 2021. Dodala je kako od prestanka izvanbračne zajednice mlt. ŽŽ stanuje s njom, a s tuženikom je do prije godinu i pol ostvarivala povremene susrete, no od tada više ne viđa oca jer isti ne pokazuje interes. Stoga predlaže da mlt. dijete i nadalje s njom stanuje, da s ocem ostvaruje osobne odnose te da isti doprinosi za uzdržavanje djeteta. Kako tuženik od prestanka izvanbračne zajednice nije uopće doprinosio za uzdržavanje djeteta traži da isti isplati uskraćeno uzdržavanje u iznosu od 6.173,92 EUR.

2. Rješenjem od 12. prosinca 2024. Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Varaždin imenovao je mlt. djetetu posebnog skrbnika i to u osobi ZŽL GŽ zaposlenice Centra za posebno skrbništvo Zagreb, a radi zastupanja mlt. djeteta u ovome postupku.

3. Tuženik nije dao odgovor na tužbu niti je na bilo koji drugi način sudjelovao u ovome postupku.

4. Odredbom čl. 409. st. 1. Obiteljskog zakona (NN br. 103/15, 98/19 i 156/23) propisano je da ako se roditelji nisu sporazumjeli o Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, svaki roditelj ili dijete mogu podnijeti tužbu radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete stanovati, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, te uzdržavanju djeteta. U takvom postupku sud nije vezan zahtjevima stranaka pri donošenju odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim ne stanuje, već sukladno odredbi čl. 413. st. 1. t. 1. ObZ-a o tome odlučuje po službenoj dužnosti, a na isti način odlučuje i o uzdržavanju djeteta. Ovdje valja navesti kako su roditelji sklopili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, no kako se postupak odobravanja plana pokreće prijedlogom oba roditelja (čl. 461. ObZ-a), a isti takav prijedlog sudu nisu podnijeli, već je podnesena tužba, to i sud nije mogao odobravati predmetni Plan već je morao provesti parnični postupak.

5. Iz mišljenja i prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Varaždin proizlazi da se otac nije odazivao niti na postupak obveznog savjetovanja niti na dva poziva koja su mu bila upućena za potrebe davanja mišljenja, zbog čega im nije poznato njegovo mišljenje u pogledu zahtjeva majke. Ako se uzme u obzir da se mlt. dijete s ocem duže vremena ne viđa niti ju isti zove telefonom, da ista izražava strah od oca te da se ne osjeća s njim sigurno, Zavod iznosi mišljenje da se može podržati prijedlog majke da djevojčica stanuje s njom, dok što se tiče održavanja osobnih odnosa smatra kako se u ovome trenutku ne bi trebalo ustrajati na prisilnom ostvarivanju osobnih odnosa tim više što niti sam otac ne iskazuje interes za viđanjem kćeri.

6. Na ročištu 28. svibnja 2025. posebna skrbnica je istaknula kako nema primjedaba na mišljenje Zavoda.

7. Temeljem provedenih dokaza sud smatra da je u interesu mlt. djeteta da stanuju s majkom ZŽ budući majka i onako samostalno brine za mlt. dijete od prestanka izvanbračne zajednice tj. od 2021., a što proizlazi iz navoda tužiteljice koje navode tuženik nije osporio.

8. Slijedom naprijed navedenog, prije svega uvažavajući mišljenje Zavoda i posebne skrbnice, sud je temeljem čl. 413. st. 1. toč. 1. ObZ odlučio kao pod toč. I. izreke presude.

9. Što se tiče načina ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem, tuženik tijekom postupka nije predložio nikakav način ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, dok je tužiteljica u tužbi predložila da se susreti održavaju svaku srijedu od 16,00 do 18,00 sati na način da otac preuzme dijete na adresi majke te ga nakon proteka vremena održavanja osobnih odnosa vrati na istu adresu. Obzirom da tuženik nije tražio uopće određivanje vremena održavanja osobnih odnosa sa djetetom, a o istima je sud dužan odlučiti ovom odlukom sukladno čl. 413. st. 1. ObZ-a, usprkos mišljenju Zavoda prema kojem se dijete u ovome trenutku ne bi trebalo prisiljavati na održavanje osobnih odnosa, sud je vodio računa o najboljem interesu djeteta što predstavlja njeno važno pravo u skladu s čl. 3. Konvencije o pravima djeteta koja je usvojena 20. studenog 1989. godine, a koja je u pravni poredak Republike Hrvatske preuzeta na temelju notifikacije o sukcesiji - Međunarodni ugovori, broj 12/93 i 20/97. Navedeno podrazumijeva da roditelj koji ne živi u obiteljskoj zajednici ima pravo na ostvarenje i održavanja redovitih međusobnih kontakata s djecom, a isto tako je i pravo djece da se razvijaju u okolnostima koje neće biti stresne za njihov razvoj, a istovremeno će im omogućiti emotivno zbližavanje s ocem, zbog čega je u cilju pravilnog razvoja maloljetnog djeteta nužno da se s ocem odvijaju kontinuirani odnosi, a obveza roditelja jest da i to pravo osiguraju, jer je kontakt maloljetne djece s oba roditelja pretpostavka uspješnog ostvarivanja prava djece na potpun i skladan razvoj njihove osobnosti. Prema tome, a obzirom da i sama tužiteljica predlaže u tužbi određeni opseg ostvarivanja osobnih odnosa oca i djeteta te nije utvrđeno da bi otac bio fizički ili verbalno nasilan prema djetetu, sud u ovome trenutku ne nalazi potrebnim u potpunosti onemogućiti kontakte oca i djeteta, a vodeći se upravo razlozima ranije iznijetim, zbog čega se i predloženi opseg po tužiteljici ukazuje u potpunosti prihvatljivim i u skladu s djetetovom dobrobiti, budući da bi otac i dijete kroz tih dva sata tjedno u početku mogli ponovno izgraditi odnos povjerenja i sigurnosti što bi u svakom slučaju doprinijelo pravilnom rastu i razvoju mlt. djeteta.

10. U pogledu uzdržavanja, valja napomenuti kako prema odredbi čl. 281. ObZ-a uzdržavanje između ostalog jest dužnost i pravo roditelja, dok su prema odredbi čl. 288. ObZ-a roditelji dužni uzdržavati svoju maloljetnu djecu. Prema ocjeni ovoga suda upravo je cilj citiranih zakonskih odredbi da uzdržavanje kao dužnost i pravo roditelja, prema zajedničkoj maloljetnoj djeci, oni izvršavaju prema svojoj maloljetnoj djeci kada ista nisu njima povjerena na zajednički život, slijedom čega se i roditelj u odnosu na kojega je odlučeno da s njime maloljetno dijete ne živi, a u cilju izvršavanja svoje obveze uzdržavanja prema maloljetnom djetetu, obvezuje doprinositi njegovom uzdržavanju.

11. U svom iskazu tužiteljica navodi kako mlt. dijete završava prvi razred osnovne škole, s time da ona i dijete te još dvije osobe žive u kući njene majke. Režije za cijelu kuću iznose oko 200,00 EUR mjesečno, za hranu za dijete izdvaja mjesečno oko 100,00 EUR, za higijenske potrepštine oko 25,00 EUR mjesečno, za školske potrepštine oko 150,00 EUR godišnje. Za troškove školskih izleta izdvaja još oko 50,00 EUR godišnje. Za odjeću i obuću izdvaja oko 400,00 EUR godišnje, budući da dijete ide u produženi boravak za to izdvaja 47,00 EUR mjesečno.

12. Roditelji su dužni u uzdržavanju doprinositi kako prema svojim mogućnostima, tako i prema potrebama uzdržavane osobe, to znači da je prilikom određivanja visine bi obveze uzdržavanja maloljetne djece trebalo u skladu s čl. 307. st. 3. ObZ-a uzeti u obzir imovno stanje roditelja, sva primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja, a imajući u vidu da su mjesečne potrebe mlt. ŽŽ, prema zaključku suda (a temeljeno, prije svega, na iskazu tužiteljice), oko 264,00 EUR.

13. Kako je tužiteljica, s kojom dijete stanuje, tražila iznos uzdržavanja od 200,00 EUR, a koji iznosi su niži od utvrđenog, proizlazi kako je majka kao roditelj s kojim dijete stanuje te koja kao takva ima najbolji uvid u stvarne potrebe djeteta, procijenila, a vodeći računa i o vlastitim prihodima, kako je predmetni iznos primjereni iznos koji bi bio dužan plaćati tuženik. Stoga je valjalo ocijeniti je li otac u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje djeteta sa zatraženim iznosom.

14. Uvažavajući okolnost da je tuženik bio u potpunosti pasivan u ovome predmetu te se nije odazvao pozivu suda radi saslušanja, sukladno čemu niti sud nije mogao utvrditi njegove mjesečne potrebe za vlastito uzdržavanje kao niti njegove prihode, a naročito cijeneći okolnost da je tužiteljica tražila za uzdržavanje djeteta iznos od svega 200,00 EUR mjesečno, koji iznos je znatno niži od iznosa propisanog Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koji su do 25. travnja iznosili 229,60 EUR, a od 26. travnja 2025. iznose 264,00 EUR (NN br. 49/2024 i 75/2025), sud smatra kako tuženik treba doprinositi za uzdržavanje mlt. djeteta s iznosom od 200,00 EUR mjesečno, a koliko je i traženo tužbom, dok će majka evidentno, iz svojih prihoda, podmirivati ostale potrebe mlt. djeteta.

15. Sud smatra da je zatraženi iznos dužan podmirivati upravo tuženik budući ista obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljenjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, dok roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu sukladno čl. 310. st. 1. ObZ- a. Iz st. 2. istog članka proizlazi da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljenju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja s time da je sud posebno cijenio i okolnost da tuženik niti na bilo koji način ne doprinosi uzdržavanju djeteta niti na bilo koji drugi način skrbi o djetetu.

16. Prema tome, sud je vodeći se kriterijem da mjesečne potrebe djeteta se kreću u okviru materijalnih mogućnosti roditelja kao obveznika uzdržavanja sukladno čl. 311. OBZ-a, a isto proizlazi i iz čl. 27. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 12/1993), obvezao tuženika na plaćanje uzdržavanja za mlt. dijete s iznosom od 200,00 EUR mjesečno. Obvezu plaćanja uzdržavanja sud je odredio od 16. rujna 2024., kao dana podnošenja tužbe, sukladno odredbi čl. 306. ObZ.

17. Sud je obvezao tuženika i na isplatu zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka uzdržavanja pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22: dalje ZOO), dok je stopa zakonske zatezne kamate određena sukladno odredbi 29. st. 2. ZOO-a, a u slučaju da isti padne u zakašnjenje sa isplatom pojedinog dospjelog obroka.

18. Obzirom da je tužiteljica zatražila plaćanje uskraćenog uzdržavanja od dana prestanka bračne zajednice tj. od rujna 2021. do podnošenja tužbe, to valja predmetno razmotriti.

19. U odnosu na uskraćeno uzdržavanje sud ističe kako spor između tužiteljice i tuženika predstavlja spor o roditeljskoj skrbi. Odredbom čl. 408. st. 1. ObZ propisano je da je spor o roditeljskoj skrbi spor o pitanju s kojim će roditeljem dijete stanovati i načinu ostvarivanja roditeljske skrbi u kojem se odlučuje i o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta. Odredbom čl. 413. st. 1. toč. 1. ObZ propisano je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja. Dakle, iz citiranih odredbi proizlazi da u sporu o roditeljskoj skrbi sud i po službenoj dužnosti odlučuje o uzdržavanju djeteta. Donošenje odluke o uzdržavanju djeteta u smislu odredbi čl. 408. st. 1. i čl. 413. st. 1. toč. 1. ObZ, obuhvaća, prema pravnom shvaćanju ovog suda, i donošenje odluke o isplati naknade za uskraćeno uzdržavanje ako se takav zahtjev istakne u okviru spora o roditeljskoj skrbi. Dakle, nema pravne zapreke da tužiteljica kao majka djeteta sa kojim dijete stanuje i zakonska zastupnica istog, postavlja ne samo zahtjev za određivanjem uzdržavanja (čl. 306. ObZ), već i kao zakonski zastupnik djeteta i zahtjev za isplatom naknade za uskraćeno uzdržavanje (čl. 289. ObZ).

20. U utuženom razdoblju mlt. dijete je bilo u dobi od četiri do sedam godina, prema navodu tužiteljice tuženik od rujna 2021. ne plaća vrtić. Dodala je kako su u utuženom razdoblju živjele u istoj kući kao i sada, da je u kući u tom periodu živjelo četvero osoba, da su troškovi hrane, režija, odjeće i obuće za dijete bili nešto niži nego sada, a dijete je išlo u vrtić koji je u početku plaćala oko 640,00 kn, da bi ga na kraju plaćala 99,00 EUR. S obzirom na potrebe maloljetnog djeteta za prehranom, odjećom, obućom, higijenskim potrepštinama, režijama, vrtića, sud utvrđuje da su potrebe mlt. ŽŽ za uzdržavanje u utuženom periodu kretale u iznosu od oko 230,00 EUR.

21. Prema odredbi članka 289. stavak 1. ObZ-a roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Stavkom 2. je propisano da se smatra da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema članku 314. ovoga Zakona. Stavkom 3. je propisano da tražbina djeteta iz stavka 1. tog članka (naknada za uskraćeno uzdržavanje) prema roditelju koji ga nije uzdržavao zastarijeva za vrijeme od 5 godina od dana nastanka obveze.

22. U smislu odredbe članka 307. stavak 1. i članka 311. ObZ-a sud je utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje mlt. ŽŽ u utuženom razdoblju od oko 230,00 eura mjesečno, a odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, vrtića i drugih potreba primjerenih njenoj dobi.

23. Obzirom da je tuženik bio potpuno pasivan u ovome postupku te nije osporio tvrdnje tužiteljice, sud zaključuje kako tuženik nije doprinosio za uzdržavanje mlt. djeteta od rujna 2021. (iako je izvanbračna zajednica prestala u lipnju 2021. prema tvrdnji tužiteljice, tuženik je do rujna 2021. plaćao vrtić za mlt. ŽŽ). Prilikom odlučivanja o predmetnom zahtjevu sud je imao u vidu potpunu pasivnost tuženika u ovome postupku te da dijete ima prednost ispred drugih obveza, dob maloljetnog djeteta, kao i Odluke o minimalnim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN br. 30/21, 37/22, 48/23 i 49/24) prema kojima je u 2021. minimalni iznos za dijete do 6 godina iznosio 1.149,71 kn (152,59 EUR), u 2022. 160,85 EUR, u 2023. 172,67 EUR i u 2024. 195,16 EUR.

24. Kako za predmetno razdoblje i to do 15. prosinca 2021. tužiteljica traži iznose od po 152,60 EUR mjesečno, za period od 15. siječnja 2022. pa do 15. prosinca 2022. traži iznose od po 160,85 EUR, od 15. siječnja 2023. do 15. prosinca 2023. iznose od 172,67 EUR, a od 15. siječnja 2023. do 15. kolovoza 2024. iznose od 195,16 EUR, a koji iznosi su u potpunosti usklađeni s gore navedenim Odlukama o minimalnim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, sud smatra kako je tuženik dužan isplatiti tužiteljici predmetne iznose tim više što su isti niži od utvrđenih potreba mlt. djeteta u tom periodu, s time da je sud vezan postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljice.

25. Prema odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a odlučeno je o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene iznose uzdržavanja s time da se smatra da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati (čl. 289. st. 2. ObZ-a). Upravo stoga je i za više traženo (u pogledu kamate) zahtjev tužiteljice valjalo odbiti.

26. Prema odredbi čl. 366. st. 1. OBZ u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

27. Sukladno navedenom, a obzirom da se ovdje radi o odlučivanju o roditeljskoj skrbi i o osobnim odnosima između mlt. djeteta i tuženika, kao oca, kao i o uzdržavanju mlt. djeteta, a cijeneći okolnosti konkretnog slučaja u kojem niti jedna stranka svojim postupanjem nije utjecala na trajanje ovog postupka, niti je svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio uzrokovala dodatne troškove protivnoj stranci, a glede roditeljske skrbi i visine uzdržavanja se moglo odlučiti samo u sudskom postupku, valjalo je odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

281. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu, 16. lipnja 2025.

Sutkinja

Ana-Marija Murić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. OD Korušić i dr. iz Varaždina

2. IŽ, [adresa] (i putem e oglasne ploče- anonimizirano)

3. Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Varaždin, nakon pravomoćnosti

4. ZŽL, posebna skrbnica