Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

P-3795/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mrklić & Partneri u Splitu, protiv tuženika OE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ante Udovičić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane glavne i javne rasprave zaključena dana 6. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika te punomoćnika tuženika dana 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o doživotnom uzdržavanju ˝U Imotskom, dana 13. rujna 2018.g.˝ sklopljen između ME, kao primateljice uzdržavanja s jedne strane i NE, kao davatelja uzdržavanja s druge strane, ovjerenog pred javnim bilježnikom Matom Jurošem iz Imotskog br. OV-4062/2018. II. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist Tuženog NE na nekretnini- stanu u zgradi u [adresa], kućni broj 9, sagrađena na čest. zem [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), i to baš stana na II. ( drugom) katu, označen broj 19, orijentacije sjever-jug, u površini od 53,84 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe, broj [broj poduloška], Knjiga PU: Split.III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos parničnog troška teče od presuđenja, pa do isplate." kao neosnovan,

te podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju ˝U Imotskom, dana 13. rujna 2018.g.˝ sklopljen između ME, kao primateljice uzdržavanja s jedne strane i NE, kao davatelja uzdržavanja s druge strane, ovjerenog pred javnim bilježnikom Matom Jurošem iz Imotskog br. OV-4062/2018 prividan ugovor i da predstavlja Ugovor o darovanju. II. Radi namirenja nužnog dijela tužiteljice u ostavinsku masu iza sad pok ME vraća se za ½ idealnog dijela nekretnine- stana u zgradi u [adresa], kućni broj 9, sagrađena na čest. zem [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), i to baš stana na II. ( drugom) katu, označen broj 19, orijentacije sjever-jug, u površini od 53,84 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe, broj [broj poduloška], Knjiga PU: Split. III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos parničnog troška teče od presuđenja, pa do isplate." u cijelosti kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 24. rujna 2020. godine Općinski sud u Splitu, u ostavinskom predmetu iza pok. ME donio rješenje kojim se u točki I. prekida ostavinski postupak, dok je točkom II. AE, ovdje tužiteljica, kći ostaviteljice, upućena da u roku od 15 dana po pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu protiv OE, ovdje tuženika, unuka ostaviteljice, radi utvrđenja ništetnosti i pravne nevaljanosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju ˝U Imotskom, dana 13. rujna 2018.g.˝sklopljenog između ME ( ostaviteljice), kao primateljice uzdržavanja s jedne strane i OE, kao davatelja uzdržavanja s druge strane, ovjerenog pred javnim bilježnikom Matom Jurošem iz Imotskog br. OV- 4062/2018.

2. Nadalje, da se Ugovorom o doživotnom uzdržavanju ˝U Imotskom, dana 13. rujna 2018.g." sklopljenom između ME ( ostaviteljice), kao primateljice uzdržavanja s jedne strane i OE, kao davatelja uzdržavanja s druge strane, ovjerenog pred javnim bilježnikom Matom Jurošem iz Imotskog br. OV-4062/2018, davatelj uzdržavanja, ovdje tuženik obvezao da će stalno uzdržavati svoju baku ME, a koje uzdržavanje se sastoji od prehrane, dvorbe, liječenja po potrebe, zajedničkog domaćinstva do potrebe, brige i dvorbe kućnog ljubimca primateljice uzdržavanja, te sahrane u obiteljskoj grobnici primateljice uzdržavanja. S druge strane, predmetnim Ugovorom se primateljica uzdržavanja obvezala zauzvrat ustupiti u posjed i vlasništvo stan u [adresa] sa svim pripadnostima položen na adresi [adresa], tuženiku kao davatelju uzdržavanja.

3. Nadalje, tužiteljica smatra kako je predmetni Ugovor sklopljen s nedopuštenom pobudom, a sve obzirom na to da ostaviteljica nije trebala nikakvo uzdržavanje, već je željela ostaviti predmetni stan tuženiku, kao jedinom nasljedniku muške loze ME te da je motiv sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanu bio iznasljeđivanje tužiteljice. Nadalje, obzirom da tuženik nije ni uzdržavao baku predmetni Ugovor da je ništetan zbog nerazmjera činidbi. Nadalje, da je predmetni ugovor prividan te prikriva ugovor o darovanju kojim je povrijeđen nužni dio tužiteljice.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti navodeći da je tuženi sve obveze preuzete Ugovorom o doživotnom uzdržavanju i izvršavao.

5. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom ostavinskog spisa O-206/20, Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13.rujna 2018. solemniziranog istog dana od strane javnog bilježnika Mate Juroša u Imotskom pod brojem OV-4062/2018, računa "Bradvica" d.o.o., saslušanjem svjedoka GE i HE te saslušanjem tužiteljice i tuženika u svojstvu parničnih stranaka. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

6. Čitanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju utvrđeno je da je isti sklopljen 13.rujna 2018. između tuženika kao davatelja uzdržavanja sa jedne strane, te pok. ME kao primatelja uzdržavanja s druge strane. Nadalje, da se davatelj uzdržavanja obvezuje da će stalno uzdržavati svoju baku ( primateljicu), a koje uzdržavanje se sastoji od prehrane, dvorbe, liječenja do potrebe, zajedničkog domaćinstva do potrebe, brige i dvorbe o kućnom ljubimcu te sahrane u obiteljskoj grobnici. Zauzvrat se ME obvezuje ustupiti u posjed i vlasništvo davatelja uzdržavanja stan površine 53,84 m2, na adresi [adresa] u [adresa], u zgradi sagrađenoj na č. zem [katastarska čestica] sve k. o [katastarska općina], a prijenos vlasništva odgađa se do smrti davatelja uzdržavanja.

7. Pregledom ostavinskog spisa poslovni broj O –206/2020 utvrđeno je da je ovaj sud rješenjem od 17.prosinca 2019. uputio ovdje tužiteljicu na pokretanje parnice radi utvrđenja ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

8. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je majka tužiteljice pok. ME bila lošeg zdravstvenog stanja. Nadalje, da je bila inkontinentna, nije ni kuhala, pojela bi samo to što bi joj se donijelo. Pošto je živjela sama, o njoj da su se brinuli suprug tužiteljice i tužiteljica i to na način da bi joj tužiteljica skuhala, a suprug bi joj to odnio ili bi ista dala novce susjedi ČE da kupi što treba majci odnosno da joj kupi hranu i lijekove ili sve što je bilo potrebno. Nadalje, da je susjedi ČE davala svoj novac kao i novac od majčine penzije. Nadalje, da je njezina majka primala penziju, ali se ne sjeća o kojem točno iznosu radilo. Nadalje, da su suprug i tužiteljica saznali da majka nikada nije imala novaca. Nadalje, da kako joj je poštar donosio penziju, da je njezin suprug odlazio kod majke doma kada bi poštar donosio penziju i preuzimao je penziju. Nadalje, da je od penzije plaćala neke račune, a bila je u ogromnom zaostatku u plaćanju računa. Nadalje, da je majka od imovine imala predmetni stan, a imala je i neke novce od prodaje tetinog stana. Nadalje, da istoj nije potreban konkretan stan već samo traži dječji dio jer ništa od oca nije naslijedila, a suprotna strana da je naslijedila.

9. Iz iskaza tuženika proizlazi da je baki trebala skrb, a kako je živjela sama i o njoj nitko nije brinuo to da ga je časna sestra A ( bakina prijateljica i prijateljica njegovog pok. oca) obavijestila o tome da baki treba skrb. Nadalje, da je baka živjela sama, nitko je nije obilazio, osim tuženika, a prije njega, i njegovog oca. Nadalje, da je baka uzimala tri vrste lijekova, za šećer, za tlak i za vodu u nozi. Nadalje, da joj je kupovao lijekove prije nego što je s njom potpisao predmetni Ugovor. Nadalje, da joj je kupovao Gavezovu mast jer joj je smanjivala bol u nozi. Nadalje, da je baka slomila kuk 2019. godine kada je pala u kuhinji gdje se zatekao poštar koji je to javio susjedi ČE, a ona njemu da je baka pala, te da je po nju došla Hitna pomoć. Nadalje, da je baka operirana i nakon operacije trebalo ju je odmah smjestiti u dom, pošto je imala 93 godine i trebala joj je stručna pomoć. Nadalje, da je baka imala novaca na računu do kojih je mogla doći kada god je htjela, a penziju je dobivala na kućnu adresu. Nadalje, da je primijetio da je predzadnju penziju preuzeo suprug tužiteljice što mu je rekla susjeda ČE. Naime, tada je poštar rekao susjedi GE da baka nije skroz pri sebi pa da netko drugi preuzme penziju. Tada se zatekao muž tužiteljice, koji je dolazio jednom u dva tjedna. Nadalje, da je baka inače bila pokretna i izlazila je sve do 2018. Nadalje, da je do sklapanja predmetnog Ugovora došlo na inicijativu bake i prijateljice O koja je inače iz Imotskog. Ona je organizirala da se Ugovor sklopi u Imotskom kod njezinog prijatelja javnog bilježnika koji je taj Ugovor sastavio. Nadalje da je baku dovezao u Imotski te mu je baka rekla da ona želi da se on (tuženik) o njoj brine i da bi mu ostavila stan jer da je htjela osigurati sebi skrb koju joj je tuženik trebao pružati. Nadalje, da je baka u Imotskom sklopila predmetni Ugovor jer je jedino vjerovala č. sestri O i njezinom bilježniku odnosno da je htjela da se Ugovor sklopi u okruženju ljudi koji su nju poznavali. Nadalje, da je i prije sklapanja Ugovora dolazio kod bake svaki dan i brinuo o njoj, a da istome nije poznato zašto je baka rekla sestri O da joj treba skrb. Nadalje, tuženik navodi da je općenito bio upoznat sa obvezama prilikom potpisivanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, te da baka nije imala kućnog ljubimca, a Ugovor je sastavio odvjetnik te istome nije poznato zašto je to naveo. Nadalje, navodi da je baki trebala skrb u vidu kuhanja, pranja odjeće, nabavljanja hrane i lijekova, iako je mogla živjeti sama. Nadalje, navodi da joj je donosio lijekove, išao po terapiju kod liječnika TE. Nadalje, da je njegova majka kuhala baki, svaka tri dana joj je prala robu, a tuženik da joj je davao novac. Nadalje, da je baka u času smrti imala oko 20.000,00 eura na računu, te da je mirovina iznosila 2.500,00 kuna.

10. Iz iskaza svjedoka GE proizlazi da je dolazio kod babe dva puta sedmično, donosio joj pileću juhu koju je skuhala njegova žena. Donosio joj je spizu sa pazara i to voće, povrće. Baba nije kuhala, nije izlazila iz kuće, a to što bi joj njegova žena skuhala jela je zbog toga što nije drugo mogla jer nije imala zube. Uglavnom bi joj susjeda ČE nosila ručak i večeru ono što bi ona skuhala, a oni ( tužiteljica i suprug) su joj predlagali da bi joj plaćali, ali ona to nije htjela prihvatiti. ČE bi joj često kupila spizu na pazariću. Nadalje, navodi da je baba primala mirovinu u iznosu od 2.300,00 kuna. Mirovinom je sama raspolagala. Nadalje, da je primijetio da je zadnje dvije godine mirovina nestajala, odnosno da bi ju potrošila do desetog dana. Kada me pitate kako je nestajala mirovina mogu reći da ne znam. Nadalje, da je od mirovine podmirivala oko 1.000,00 za komunalije pa ne bi ni za hranu puno ostalo, negdje oko 1.000,00 kuna. Nadalje, da je sve što je potrošio refundirao tako što bi uzeo njezinu karticu deviznog računa, otišao na bankomat i podignuo novce. Na kartici je bio novac od prodaje stana njezine sestre. To je bio devizni račun, a novac je podizao u kunama, otprilike 500,00 kuna mjesečno. U periodu od 3-4 godine podigao je 4.000,00 do 5,000, 00 eura. Na kartici je u početku bilo 20.000,00 eura, a ostalo je 15.000,00 eura kada se odbije to što je podizao. Lijekove nije kupovala jer je sve dobivala na recept. ČE joj je dizala lijekove, otišla bi u ambulantu, preuzela recept i preuzela lijek. Uglavnom, tuženika nije nikada vidio u babe osim jedan put za Božić i to je bilo, ne sjeća se kada, misli otprilike prije 5-6 godina. Nadalje, navodi da je režijske troškove plaćala ČE do smrti pokojne babe, a kada je pregledavao račune koje su obično stali u jednoj ladici, primijetio je da neki računi nedostaju. Ne zna je li bilo dugovanja po pitanju režijskih troškova. Nadalje, navodi da je baba uzimala lijekove za dijabetes i za tlak. Nadalje, da istome nije poznato kako se zvao izabrani liječnik pokojne ME, ali zna da je bio kod starog Hajdukovog igrališta. Nadalje, da istom nije poznato u koji je dom baka bila smještena kada je slomila kuk, u dom ju je smjestio tuženik, ali nije dugo bila u domu. Nadalje, da je istome susjeda ČE javila da je baba slomila kuk prije nego je došla Hitna pomoć. Nadalje, da ne zna koliko je iznosio trošak sprovoda jer je isti snosio tuženik. Nadalje, da tužiteljica nije bila majci na sprovodu jer je imala alergiju.

11. Iz iskaza svjedoka HE (č.s. O) proizlazi da je poznavala pok. ŠE, nadalje da je istoj nosio ručak svakodnevno i lijekove po potrebi, tuženik, kao i da je isti snosio troškove sprovoda. Nadalje, da se ME od 2018. do smrti ( 17.12.2019.) nije mogla o sebi brinuti, istoj je trebala tuđa pomoć i njega koju joj je pružao tuženik. Nadalje, da je o kćeri govorila uvijek plačući jer se ona nije javljala niti je dolazila, a kada je oboljela dolazio je samo suprug tužiteljice odnosno zadnjih 15 dana prije Marine smrti. Nadalje, da je ME dolazila kod nje dok je mogla izlaziti, a ona kod nje nikada nije bila. Nadalje, da se ME s njom konzultirala da bi ostavila svu imovinu unuku NE, a ona joj je organizirala ovjeru ugovora gratis.

12. Predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 13.rujna 2018. između OE kao davatelja uzdržavanja s jedne i pok. ME kao primatelja uzdržavanja te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem zemljišnoknjižnog stanja nastalog provedbom Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

13. Tužbeni zahtjev je utemeljen na tvrdnji da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen iz nedopuštene pobude te stoga ništetan i ne proizvodi pravne učinke, a navedeno se temelji na činjenici da su prilikom sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju primatelj uzdržavanja ( kao i davatelj istoga ) htjeli izostaviti tužiteljicu iz nasljeđivanja tako što je primateljica uzdržavanja raspolagala jedinom nekretninom, predmetnim stanom, u korist tuženika, kao jedinog muškog nasljednika loze ME, ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

14. Obzirom na vrijeme kada je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen valja reći da se primjenjuju odredbe čl. 322 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje ZOO) glede utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju.

15. Naime, odredbom čl. 579 ZOO propisano je da ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine s tim da je stjecanje stvari ili prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

16. Nadalje, sukladno odredbi čl. 322 ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Nadalje, stavkom 2) propisano je da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice. Nadalje, prema čl. 323 ZOO posljedice ništetnosti su takve da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, te da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

17. U ovom postupku tužiteljica navodi da je ugovor ništetan jer je sklopljen iz nedopuštene pobude ( motiv) da je bio isključiti tužiteljicu iz nasljeđivanja, pa se navodi da prema čl. 273. st. 1. i 2. ZOO-a pobude zbog kojih je ugovor zaključen ne utječu na njegovu valjanost već ukoliko je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor, a drugi ugovaratelj je to znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka, što znači da, niti ukoliko je kod sklapanja predmetnog ugovora postojala nedopuštena pobuda (osujećenje ovdje tužiteljice u mogućnosti nasljeđivanja ) kod neke ili obje stranke Ugovora, sporni Ugovor također nema za posljedicu ništetnost.

18. Naime, u ovom postupku iz iskaza stranaka, u bitnom je utvrđeno

- da je baka bila inkontinentna, ali pokretna i da je trebala skrb u vidu nabavke hrane, kuhanja i nabavke lijekova u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju

- da je živjela sama

- da je posjećivao suprug tužiteljice,

- da joj je pomagao tuženik

19. Tužiteljica tvrdi da je ugovor sklopljen iz nedopuštene pobude jer je izgubila pravo na nužni dio, a da iza oca nije ništa naslijedila. Međutim, uvidom u rješenje O-1436/95 (priloženo spisu O-206/2020) utvrđeno je da su pok. ME NE naslijedila supruga (glede predmetnog stana) i djeca (tužiteljica i sada pok. sin) glede nekretnine u k. o [katastarska općina], pa nije točna tvrdnja tužiteljice da je i iza smrti oca druga strana sve naslijedila, a ona ništa.

20. Nadalje, tvrdnja tužiteljice jeste da je sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između tuženika i prednika pok. ME fiktivan, prividan pravni posao. Kada bi predmetni pravni posao i bio prividan ugovor, on nije ništetan jer je posljedica takvog Ugovora kako je to propisano čl. 285. st. 1. ZOO-a da on između ugovornih stranaka nema učinka, on je pravno nepostojeći ugovor, a takav ne može biti protivan niti Ustavu, niti prisilnim propisima niti moralu društva, nešto čega nema, što ne postoji ne može biti niti ništetno (tako npr. VSRH br. Rev-2357/2015-3 od 2. veljače 2016.). Daljnja je tvrdnja tužiteljice da je predmetni ugovor zaključen sa namjerom da se tužiteljicu onemogući u nasljeđivanju pok. ME čime tužiteljica zapravo ukazuje da se kod zaključenja spornog ugovora radi o nedopuštenoj pobudi, no prema čl. 273. st. 1. i 2. ZOO-a pobude zbog kojih je ugovor zaključen ne utječu na njegovu valjanost već ukoliko je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor, a drugi ugovaratelj je to znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka, što znači da niti u koliko je kod sklapanja predmetnog ugovora postojala nedopuštena pobuda (osujećenje ovdje tužiteljice u mogućnosti nasljeđivanja majke) kod neke ili obje stranke Ugovora, sporni Ugovor također nema za posljedicu ništetnost.

21. Nadalje, tužiteljica se u postupku i u svom iskazu najčešće osvrće na to da tuženik nije izvršavao ugovorom preuzete obveze već je iste izvršavala ona ( kuhala za majku, suprug je odnosio) odnosno susjeda, pa se navodi, između ostalog, da bi navedeno činjenično moglo poslužiti kao podloga tužbi radi raskida ugovora, a koji tužbeni zahtjev kao takav nije niti postavljen.

22. Naime, u ovom postupku utvrđeno je iz iskaza tužiteljice da se brinula o majci ( kuhala, suprug je odnosio) nadalje, da je istu pomagala njezina susjeda ČE, dok iz iskaza tuženika proizlazi isto da je baku pomagala susjeda, ali da je istu obilazio svaki dan i nosio joj ručak kojeg bi majka skuhala, nosio baki lijekove, na koncu smjestio je u dom i snosio troškove sahrane, pa iz navedenog proizlazi da je tuženik kojem je sud povjerovao, uzdržavao baku sukladno preuzetim obvezama ugovora o doživotnom uzdržavanju, odnosno pružio baki sigurnost koju si je htjela osigurati sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju s tuženikom. Naime, navedeno potvrđuje iskaz svjedoka č.s O kada navodi da tužiteljica baku nije posjećivala ( navedeno ne spori niti tužiteljica) pa da kada se baka s njom konzultirala o sklapanju ugovora to da je izrazila volju da sve ostavi unuku NE, pri čemu je, kako to proizlazi iz prirode predmetnog pravnog posla, sklapanjem predmetnog ugovora s tuženikom, zauzvrat htjela sigurnost da će je netko njezin zbrinuti i sahraniti što je tuženik i uradio.

23. Dakle, iskaz tužiteljice svodi se u bitnome na to da tuženik nije izvršavao svoje obveze preuzete Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, a zauzvrat je dobio jedinu nekretninu ostaviteljice, pa da je Ugovor ništetan i zbog nerazmjera činidbi. U tom pravcu navodi se da je jedna od najznačajnijih karakteristika ovoga ugovora je da je on uvijek aleatorni ugovor – ugovor na sreću, pa se na njega ne mogu primijeniti odredbe o jednakoj vrijednosti uzajamnih davanja (načelo jednake vrijednosti činidaba sadržano je u čl. 7. st. 1. ZOO-a, a prema kojemu pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba), pa se niti ne bi mogao tražiti poništaj ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao ugovora na sreću, zbog nerazmjera uzajamnih činidaba. Prema tome, uvijek postoji neizvjesnost o imovinskoj koristi davatelja uzdržavanja, odnosno neizvjesnost o tome koju će vrijednost u davanju obveze uzdržavanja morati podnijeti davatelj uzdržavanja, dakle hoće li ona biti veća ili manja od vrijednosti imovine koja će mu pripasti ugovorom.

24. U svezi toga dalje se navodi i to da sve i da je utvrđeno da tuženik nije izvršavao svoje obveze preuzete ugovorom ( što u ovom postupku nije utvrđeno) već tužiteljica ili netko treći (susjeda) navedeno može poslužiti kao podloga tužbi radi raskida ugovora, a koji tužbeni zahtjev ovdje nije niti postavljen niti je utvrđeno da je ikome trećem trebala pripasti korist u vidu stjecanja predmetnog stana pa u tom smislu tvrdnje tužiteljice o tome da je baku uzdržavala susjeda i ustrajanje na saslušanju iste su usmjerene na odugovlačenje postupka. Ovo stoga što se u historijatu tužbe navodi da je ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan zbog nedopuštene pobude ( lišavanje tužiteljice nasljedstva) pa proizlazi da sve okolnosti vezane uz činidbu uzdržavanja bake od strane treće osobe nisu relevantne kada je činjenična osnova tužbe radi ništetnosti pravnog posla - nedopuštena pobuda, a ne izostanak uzdržavanja.

25. Naime, pravni posao sklopljen iz nedopuštene pobude u pravilu nije ništetan, osim ako je pobuda suprotna Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva.

26. Predmetnim ugovorom primatelj uzdržavanja u trenutku smrti prenosi u vlasništvo davatelju uzdržavanja svu svoju imovinu ili jedan njezin dio, a posljedično, kada dolazi do prijenosa cjelokupne imovine, nakon smrti primatelja uzdržavanja nema ostavinske imovine koju bi trebalo raspraviti. Nadalje, eventualni zakonski nasljednici u slučaju postojanja takvog ugovora ne mogu nasljeđivati primatelja uzdržavanja i na taj su način zapravo isključeni iz nasljedstva.

27. Dakle, nije nedopušteno sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju niti kada eventualni nasljednici ne mogu nasljeđivati što znači da niti činjenica sklapanja predmetnog ugovora u situaciji kada je objektivno primateljici trebala skrb ( što navodi i tužiteljica) pa je da bi istu sebi osigurala sklopila predmetni ugovor s tuženikom, a ne naprimjer s tužiteljicom ne predstavlja nedopuštenu pobudu za sklapanje predmetnog ugovora niti čini taj pravni posao automatski ništetnim.

28. Isto tako, tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje ništetnosti ugovora nije osnovan jer iz naprijed navedenog proizlazi da su okolnosti koje se navode u tužbi ( da je ugovor sklopljen da bi se istu isključilo iz nasljedstva, dakle, iz nedopuštene pobude), što bi činjenično doista moglo poslužiti kao podloga tužbi radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika pa ovdje valja reći da sud nije vezan pravnom osnovom tužbe, ali jeste vezan tužbenim zahtjevom, a koji kao takav nije ovdje postavljen .

29. Nadalje, tužiteljica tvrdi da predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju prikriva ugovor o darovanju.

30. Prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, dok je st. 2) istog članka propisano da ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost (u tužbi tužiteljica tvrdi da sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju prikriva ugovor o darovanju).

31. U ovom postupku iz iskaza tuženika proizlazi da je svoje ugovorne obveze izvršio (baku je posjećivao, donosio ručak, smjestio ju u dom kada je pala i slomila kuk te snosio troškove sahrane).

32. Obzirom da je dokaznim postupkom utvrđeno da je tuženik u cijelosti izvršio svoje ugovorne obveze ugovorene u čl. 2. Ugovora o doživotnom uzdržavanju sukladno ugovoru odnosno volji stranaka, te imajući u vidu činjenicu da je sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren kod javnog bilježnika koji im je ugovor pročitao te upozorio stranke na pravne posljedice ugovora na temelju čl. 580. st. 1) i 2) ZOO-a te utvrdio pravu volju stranaka, za zaključiti je da su pokojna primateljica uzdržavanja i tuženik kao davatelj uzdržavanje stvarno zaključili upravo ugovor o doživotnom uzdržavanju, a ne neki drugi ugovor (tužiteljica u historijatu tužbe tvrdi da ugovor o doživotnom uzdržavanju prikriva ugovor o darovanju, istovremeno tvrdi da je ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan zbog nedopuštene pobude). Stoga je, a kako je utvrđeno da su primateljica i davatelj uzdržavanja zaključili upravo ugovor o doživotnom uzdržavanju, a ne neki drugo ugovor, te da je tuženik u potpunosti izvršio svoje ugovorne obveze po tom ugovoru, to je valjalo odbiti eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice.

33. Obzirom je, dakle, u dokaznom postupku utvrđeno iz iskaza stranaka i svjedoka da je primateljici trebala skrb u trenutku kada je ugovor sklopljen te je utvrđeno da je njezina volja (koja nije dovedena u pitanje) bila da joj istu pruži tuženik, što je isti učinio, a ne netko treći, to proizlazi da ugovor nije sklopljen iz nedopuštene pobude niti s namjerom primateljice da se tužiteljicu niti druge sunasljednike liši nasljedstva niti iz namjere tuženika da se nerazmjerno obogati, već je volja ugovornih strana bila da se o pok. ME pobrine unuk odnosno tuženik, a ne tužiteljica koja kako proizlazi iz njenog iskaza i iskaza supruga te svjedoka majku nije, u relevantnom periodu, niti posjećivala. Isto tako nije utvrđena niti volja za darovanjem predmetne nekretnine tuženiku (sve to kao jedinom muškom nasljedniku loze ME) pa da bi se spornim ugovorom prikrilo, tome prikladnije, darovanje kao besplatno raspolaganje.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

35. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155. ZPP-a, a odnosi se na troškove zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora (1.327,23 eura) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23) slijedom čega je priznat trošak sastava odgovora na tužbu 100 bodova, te zastupanje na ročištu od 12.travnja 2022., 28.ožujka 2023.,22.travnja 2024., 16.rujna 2024., 16.prosinca 2024. i 6. svibnja 2025. za svaku radnju po 100 bodova, uvećano za trošak pristupa na ročište za objavu presude 50 bodova sveukupno iznosi 750 bodova, odnosno pomnoženo sa vrijednosti boda iznosi 1.500,00 eura, uvećano za PDV 25 % iznosi 375,00 eura odnosno sveukupno 1.875,00 eura, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II izreke.

U Splitu, 16.lipnja 2025.

Sutkinja

Maja Anušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u Splitu pisanim putem u četiri istovjetna primjerka.

Dna

– pun. tužitelja

– pun. tuženika

– spis