Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru,

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P – 1011/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica iz Zagreba, protiv 1. tuženika LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Mati Šimunoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šimunović & Bošnjak Milić d.o.o. iz Slavonskog Broda, radi zaštite od uznemiravanja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 5. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ad.1. TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da prestane uznemiravati tužiteljicu ĆH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u izvršavanju njezinih vlasničkih prava u pogledu kameno- betonskog zida koji se nalazi na zapadnom dijelu k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća Ć i dvorište ukupne površine 570 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I koji zid graniči sa k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da ne ometa tužiteljicu i njezine radnike u postavljanju mrežne ograde na kameno-betonski zid koji se nalazi na nekretnini tužiteljice.

II. Zabranjuje se tuženiku ad.1. LH da ubuduće uznemirava tužiteljicu u vršenju njezinih vlasničkih prava na kameno-betonskom zidu podignutom na k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem se nalaže tuženiku ad.1. TH da prestane uznemiravati tužiteljicu u izvršavanju njezinih vlasničkih prava u pogledu kameno-betonskog zida koji se nalazi na zapadnom dijelu k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća Ć i dvorište ukupne površine 570 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I koji zid graniči sa k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da se ne koristi kameno-betonskim zidom-ogradom, ne sjeda na isti, te se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženu ad.2. AH.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika ad.1. LH za naknadom troška postupka.

VI. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženoj ad.2. AH trošak postupka u iznosu od 1.237,50 eura (tisućudvjestotridesetsedameuraipedesetcenti) u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužene ad.2. AH za naknadom daljnjeg potraživanog troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ĆH (dalje: tužiteljica) u tužbi koja je zaprimljena 9. prosinca 2019., a ispravljena na ročištu održanom 26. kolovoza 2024. navodi da je vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I, kuća Ć i dvorište ukupne površine 580 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I, a tuženici da su suvlasnici svaki za ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I, kuća i dvorište [adresa] sa 483 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – I. Označene nekretnine da dijeli kameno-betonski zid koji je smješten isključivo na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I, te je navela da je vanjski zapadni rub istoga zida, koji graniči za nekretninom u suvlasnišvu tuženika, međa između nekretnina tužiteljice i nekretnine tuženika. Predmetni betonsko-kameni zid da je 2004. postavio pravni prednik tužiteljice, njezin otac JH, koji je postavljanje zida dogovorio sa pravnim prednikom tuženika, DH. Kako zid koji postoji između označenih nekretnina nije odgovarajući, jer ne daje dovoljnu privatnost tužiteljici na njezinoj nekretnini, budući da tuženici svoju nekretninu daju u najam turistima, tužiteljica da je htjela postaviti mrežu na zid, kako bi se zaštitila od pogleda korisnika i vlasnika nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I. Tužiteljica da je radi postave mreže na zid koji je u njezinom vlasništvu angažirala majstora kojega su članovi obitelji tuženika spriječili u izvođenju radova. Ovaj događaj da se je zbio u srpnju 2019. Radovi oko postavljanja mreže na zid da su prekinuti, nakon čega se punomoćnica tužiteljice dopisom obratila tuženicima. Ista je navela da je tuženik ad.1. LH (dalje: tuženik ad.1.) osobno nazvao punomoćnicu tužiteljice te istoj rekao da on ne spori da se zid nalazi na zemljištu tužiteljice, međutim, da ne dozvoljava ikakve radove na tom zidu. Nakon toga da se je dogodio još jedan incident kada je početkom studenoga 2019. suprug tužiteljice pokušao na sredinu ograde postaviti željezne stupiće u postojeće utore u zidu, te je tada napadnut od strane tuženika ad.1., a kasnije da mu se pridružila i tužena ad.2. AH (dalje: tužena ad.2.). Ovom događaju da je bila prisutna i tužiteljica. Tuženici da su tada osporili da bi se predmetni zid nalazio na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I koja je u vlasništva tužiteljice, te da je tuženik ad.1. tada iščupao stupove iz postojećih utora, savio ih i uništio, te ih potom bacio u dvorište u vlasništvu tužiteljice. O označenom događaju tužiteljica da je izvijestila i Policijsku postaju Novalja. Tužiteljica nadalje navodi da želi zaštititi svoju privatnost, želi biti zaštićena od pogleda sa susjedne parcele tuženika, te želi nesmetano uživati u svojem vlasništvu. Budući tuženici onemogućavaju tužiteljicu, odnosno bespravno istu uznemiravaju na način da njihovi gosti sjedaju na zid-ogradu koja je njezino vlasništvo, te su isti podigli svoje zemljište za cca 50 cm i na taj način je još više uznemiravaju, te joj ne dozvoljavaju da povisi ogradu i tako da se zaštiti od pogleda sa susjedne parcele, to tužiteljica predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom usvaja postavljeni tužbeni zahtjev, te zahtjev za naknadu troška postupka.

2. Tuženici ad.1. i ad.2. su u odgovoru na tužbu osporili da bi predmetni kameno- betonski zid bio smješten isključivo na nekretnini u vlasništvu tužiteljice navodeći da oni nemaju saznanja tko je i kada postavio zid između nekretnina parničnih stranaka jer je zid postojao već u vrijeme kada su tuženici stekli vlasništvo svoje nekretnine. Isti su osporili navode tužiteljice da zid nije odgovarajući odnosno da tužiteljici ne daje dovoljnu privatnost na njezinoj nekretnini, te su osporili navode tužiteljice u svezi zaštite od pogleda korisnika nekretnine u vlasništvu tuženika. Tuženici su se protivili postavljanju mreže na kameno-betonski zid koji dijeli njihove nekretnine kako zbog činjenice da se zid ne nalazi na nekretnini u vlasništvu tužiteljice tako i zbog ukupne visine predmetnog zida koja visina bi bila suprotna Prostornom planu uređenja Grada [adresa] (II Izmjene i dopune od 8/2019). Isti su naveli da tužiteljica nije dokazala da bi je tuženici uznemiravali u izvršenju njezinih ovlasti u pogledu predmetne nekretnine, a što je nužna pretpostavka za ostvarivanje prava iz odredbe čl. 167. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te su tijekom postupka osporili pasivnu legitimaciju. Slijedom navedenog tuženici predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troška postupka tuženicima.

3. Sud je u predmetnoj stvari donio presudu posl. broj: P – 3257/2019-29 od 19. studenog 2020. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice. Povodom izjavljene žalbe od strane tužiteljice, Županijski sud u Sisku je rješenjem posl. broj: Gž – 241/2021-3 od 25. travnja 2024. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da iako je nesporno da tužiteljica nije dokazala da bi je tuženici ili njihovi aparmanski gosti uznemiravali sjedenjem, ležanjem ili na drugi način na spornom zidu, da je u prvostupanjskom postupku propušteno uvrditi jesu li tuženici uznemiravali tužiteljicu kod eventualne gradnje žičane ograde na spornom zidu kao i da uzimajući u obzir činjenicu da se između parničnih stranaka nesporno vodio izvanparnični postupak uređenja međe da je propušteno utvrditi da li su stanke suposjednici spornog zida ili je zid u cijelosti na nekretnini u vlasništvu tužiteljice.

4. Sud je u dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaze uvidom i čitanjem: izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina]-I (list spisa 14-15), izvod iz katastarskog plana (list spisa 16), dopis od 16. srpnja 2019. s povratnicom (list spisa 17-18), II. izmjene i dopune prostornog plana uređenja Grada Novalje iz kolovoza 2018. (list spisa 19-20), geodetski projekt izrađen od strane Tri – Tom d.o.o. od 29. listopada 2015. (list spisa 22-48, 64-91), izjava DH od 9. prosinca 2019. (list spisa 53), fotografije (list spisa 55-58, 93-95), prijedlog radi uređenja međe od 14. veljače 2020. (list spisa 99-100), dopis PP Novalja od 25. veljače 2020. i službena bilješka (102-103), izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz nazočnost vještaka geodetske struke Nevena Korljana (list spisa 108-109), nalaz i mišljenje vještaka Nevena Korljana iz lipnja 2020. s fotodokumentacijom (list spisa 111-114), dopuna nalaza i mišljenja vještaka od 17. rujna 2020. (list spisa 119), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka JH (list spisa 123-124), DH (list spisa 124-125), ŽH (list spisa 125-126), izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (lis spisa 126-127), tuženika ad.1. (list spisa 127-129) i tužene ad.2. (list spisa 129), te je izvršen uvid u spise ovog suda posl. broj: P – 553/21 i R1 – 38/20.

4.1. Sud nije cijenio dopis, odnosno pisanu izjavu UH (list spisa 122) kojom je isti ispričao nedolazak na ročište koje je bilo zakazano radi saslušanja istoga u svojstvu svjedoka i u kojoj izjavi isti u bitnom daje svoj iskaz budući svjedoci sukladno odredbama čl. 243. i čl. 244. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) svoj iskaz daju nesporedno pred sudom u nazočnosti uredno pozvanih parničnih stranaka kako bi se istima omogućilo postavljanje pitanja svjedoku o činjenicama o kojima svjedok ima saznanja. Sud je pritom cijenio i činjenicu da je tužiteljica na ročištu održanom 13. studenog 2020. odustala od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka UH.

4.2. Na ročištu održanom 26. kolovoza 2024. sud je prihvatio prijedlog tužiteljice da se izvrši uvid u spise ovog suda posl. broj: R1 – 38/20 i P – 553/21 iako su se tuženici istom protivili. Naime, da je potrebno utvrditi kako je izvanparnični postupak koji se vodio pod posl. brojem: R1 – 38/20 okončan proizlazi i iz ukidne odluke drugostupanjskog suda. Sud je uzimajući u obzir da je pravomoćna odluka u predmetu posl. broj: R1 – 38/20 donesena 27. studenog 2020. (odnosno nakon zaključenja glavne rasprave i nakon donošenja odluke u predmetnoj stvari), a nakon čega je tužiteljica, sukladno uputi suda iz rješenja posl. broj: R1 – 38/2020-13 od 26. kolovoza 2020. pokrenula parnični postupak protiv tuženika dana 22. ožujka 2021. radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnom zidu (odnosno ista je pokrenula postupak nakon donošenja prvostupanjske odluke u ovom predmetu), utvrdio da se ne bi radilo o novim dokazima koje je tužiteljica mogla predložiti prije zaključenja predmetnog prethodnog postupka budući je tužiteljica saznanja za ista stekla tek u fazi glavne rasprave pa se suprotno navodima tuženika ne radi o situaciji iz odredbe čl. 299. st.3. ZPP, već o situaciji iz odredbe čl. 299. st.2. ZPP zbog čega je takav prijedlog tužiteljice i prihvaćen.

4.3. Druge dokaze sud nije provodio budući stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a i stajališta je suda da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa, koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da je tuženici prestanu uznemiravati u vlasništvu kameno-betonskog zida koji se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I i koji zid graniči sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I i to na način da isti ne koriste taj zid za sjedenje i da ne ometaju tužiteljicu i njezine radnike u postavljanju mrežne ograde na zidu, te zahtjev da se zabrani buduće uznemiravanje.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I, a tuženici da su suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I, svaki za ½ dijela, te da se na označenim nekretninama nalaze izgrađene obiteljske kuće stranaka. Navedeno proizlazi i iz spisu priloženih izvadaka iz zemljišne knjige i izvoda iz katastarskog plana.

8. Među strankama je sporno je li tužiteljica isključiva vlasnica predmetnog betonsko- kamenog zida ili se isti jednim dijelom nalazi i na nekretnini u vlasništvu tuženika, odnosno jesu li stranke suposjednici spornog zida te da li međna linija između njihovih nekretnina ide po sredini predmetnog zida. Nadalje je sporno jesu li tuženici uznemiravali tužiteljicu u izvršavanju njezinih vlasničkih prava u pogledu predmetnog zida i ako jesu na koji način.

9. Odredbom čl. 167. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) propisano je ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Stavkom 2. je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. označenog članka vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

10. Uvidom u službenu bilješku Policijske postaje Novalja od 1. studenog 2019. proizlazi da je **.**.2019. ŽH (suprug tužiteljice) djelatnicima policije prijavio da ima nesuglasice sa susjedom LH oko suhozida na adresi [adresa] uslijed čega su djelatnici PP Novalja izašli na teren i kojom prilikom je obavljen razgovor sa LH koji je naveo da ne zna je li predmetni suhozid izgrađen na njegovom dijelu posjeda ili isti pripada susjedu.

11. Iz dopisa punomoćnice tužiteljice od 16. srpnja 2019., a koji je preporučenom pošiljkom upućen tuženicima proizlazi da je dopis upućen jer je sin tuženika onemogućio radnike tužiteljice u podizanju ograde na gornjoj plohi predmetnog zida koju je tužiteljica namjeravala podignuti radi zaštite svoje privatnosti. Ista je predložila da tuženici angažiraju geodetu radi utvrđenja na čijem zemljištu se nalazi sporni zid, a kako bi se spor riješio mirnim putem.

12. Neposrednim opažanjem uredujućeg suca na očevidu održanom na licu mjesta utvrđeno je da se radi o dvije uređene zgrade sa okućnicama, ograđene sa svih strana betonskim i kameno-betonskim zidovima, te da je prema kazivanju tužiteljice predmet spora zapadni dio nekretnine tužiteljice koji graniči sa nekretninom tuženika.

13. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Nevena Korljana iz lipnja 2020. (list spisa 112-114), te dopunu istoga od 17. rujna 2020. (list spisa 119) utvrđeno je da je predmet spora dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - I, u skici lica mjesta označen likom A-B-C-D-A površine 10 m2, a isti predstavlja kameno-betonski zid duljine 29,15 m i širine 35 cm. Nadalje se u nalazu i mišljenju navodi da se označeni predmet spora nalazi isključivo na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I te da je identifikacija čestice identična po katastarskom i zk stanju.

13.1. Nalaz i mišljenje vještaka Nevena Korljana, kao i dopunu istoga, a u odnosu na koje stranke nisu imale primjedbi, sud je prihvatio u cijelosti smatrajući da je isti dan stručno, jasno i obrazloženo sukladno odredbi čl. 258. st.1. ZPP.

14. Uvidom u spis ovog suda posl. broj: R1 – 38/20 utvrđeno je da su predlagatelji LH i AH (ovdje označeni tuženici) pokrenuli izvanparnični postupak protiv protustranke ĆH (ovdje označene tužiteljice) radi uređenja međe između nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I. Sud je u predmetnom postupku donio rješenje posl. broj: R1 – 38/2020-13 od 26. kolovoza 2020. kojim je točkom I. izreke uredio među između označenih nekretnina, sukladno dogovoru stranaka, tako da je ista označena crvenom bojom, te oznakama na terenu, a u naravi među predstavlja betonski zid koji ide linijom A-B po sredini kameno betonskog zida i to tako da 1/2 dijela zida prema nekretnini predlagatelja pripada u vlasništvo i posjed predlagateljima i to gledajući od međe prema Lunu, a 1/2 dijela zida od međe gledajući prema [adresa] pripada u vlasništvo i posjed protustranci, sve prema skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Nevena Korljana, dipl.ing.geod., od lipnja 2020., a koja skica čini sastavni dio donesenog rješenja. Točkom II. izreke rješenja utvrđeno je da su se predlagatelji i protustranka dogovorili o podizanju ograde na polovici predmetnog kameno betonskog zida i njene visine, te da će o tome odlučivati temeljem Odluke prostornog plana Grada [adresa] koji je na snazi te tu visinu regulirati odredbama prostornog plana Grada Novalje. Točkom III. izreke rješenja određeno je da stalni sudski vještaka geodetske struke Neven Korljan, dipl.ing.geod., na sudskom očevidu označava među u točkama A koja se nalazi do [adresa] i pravolinijski u pravcu sjevera do drugog kraja zida odnosno točke B koja je od točke A udaljena 29,15 m. Točke A i B na krajevima ogradnog zida označene su crvenom bojom i iste predstavljaju spornu međašnu površinu. Točkom IV. izreke rješenja određeno je da se nakon pravomoćnosti rješenja može pokrenuti parnica radi utvrđenja prava vlasništva sporne međašne površine, a točkom V. izreke rješenja određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove. Označeno rješenje je postalo pravomoćno donošenjem rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. broj: Gž – 1091/2020-2 od 27. studenog 2020.

15. Uvidom u spis ovog suda posl. broj: P – 553/21 utvrđeno je da je MH (ovdje označena tužiteljica) 22. ožujka 2021. podnijela tužbu protiv tuženika LH i AH (ovdje označenih tuženika) sukladno točki III. i IV. izreke rješenja naslovnog suda posl. broj: R1 – 38/2020-13 od 26. kolovoza 2020., a radi utvrđenja prava vlasništva. Po provedenom postupku Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu je donio presudu posl. broj: P – 553/2021-26 od 24. kolovoza 2022., ispravljenu rješenjem posl. broj: P – 553/2021-33 od 15. rujna 2022. na način da je istom utvrđeno da se vlasništvo tužiteljice ĆH proteže i na dio kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kuća Ć i dvorište ukupne površine 580 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] –I, koji dio je na skici uređenja međe iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke izrađenog po geod. Nevenu Korljanu dipl. ing. geod. od 26. lipnja 2020. označen točkama A-B u dužini od 29,5 m, pa sve do katastarske granice sa kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]., kuća i dvorište [adresa] sa 483 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – I u širini 17,5m. Prema točki II. izreke presude dužni su tuženici trpjeti da se po pravilima geodetske struke označi međa na način da ista ide po katastarskoj granici između kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kuća Ć i dvorište ukupne površine 580 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] –I i kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]., kuća i dvorište [adresa] sa 483 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – I, u naravi uz zapadni dio kameno-betonskog zida, budući je označeni zid u čitavoj svojoj površini vlasništvo tužiteljice. Označena presuda i rješenje su potvrđeni presudom Županijskog suda u Šibeniku posl. broj: Gž – 934/2022-4 od 11. lipnja 2024.

16. Svjedok JH (otac tužiteljice) je u svom iskazu naveo da je on 2004. svojim sredstvima izgradio predmetni kameno-betonski zid za vrijeme dok je nekretnina koja je sada u vlasništvu tuženika bila vlasništvo bivšeg vlasnika DH, te da je zid sagradio uz suglasnost DH. Nadalje je naveo da je kameno-betonski zid sagradio isključivo na svom zemljištu a što potvrđuju sve izmjere koje su do sada napravljene. Svjedok je naveo da tužiteljica u svom vrtu ima stol za kojim jede, da je njezin susjed svoje zemljište podigao tako da sada jedan drugoga gledaju, da gosti susjeda u tužiteljičin vrt bacaju opuške i slično, te je naveo da tuženici viču i razgovaraju pojačanim tonom te da na takav način uznemiruju tužiteljicu u njezinom pravu vlasništva.

17. Svjedok DH je u svom iskazu naveo da je on bivši vlasnik nekretnine koju je prodao tuženicima (misli se na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I). Isti je naveo da su se on i JH prvotno dogovorili da se predmetni zid napravi na međi na način da zid bude pola na njegovoj, a pola na Josipovoj nekretnini. Kako svjedok nije bio zainteresiran da sudjeluje u financiranju izgradnje zida JH da mu je rekao da će on zid napraviti na svojoj nekretnini a čemu se svjedok nije protivio. Svjedok je naveo da on u odnosu na predmetni zid nije polagao nikakva prava jer isti nije bio na njegovoj nekretnini. Nadalje je naveo da prilikom dogovora glede izgradnje zida nisu zvali geodeta radi utvrđenja gdje će graditi sporni zid jer su znali međe svojih nekretnina te je naveo da je uvjeren da je zid sagrađen na nekretnini tužiteljice. Svjedok je naveo da ne živi na području gdje se nalaze sporne nekretnine, da na to područje dolazi kad dođe u posjetu svomu bratu, da mu nije poznato da bi tuženici uznemiravali tužiteljicu, da tuženike rijetko viđa, te je naveo da mu isti nikada nisu pričali o spornom zidu niti ih je on vidio da bilo što rade na tom zidu.

18. Iskaze svjedoka JH i DH sud je u cijelosti cijenio istinitim i vjerodostojnim, neovisno što je svjedok JH otac tužiteljice. Naime, iskazi svjedoka su u međusobnom suglasju kao i u suglasju s materijalnom dokumentacijom priloženom predmetnom spisu te istima sud u cijelosti poklanja vjeru. Tako iz iskaza svjedoka proizlazi da su oni bili vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]-I u trenutku izgradnje predmetnog kameno-betonskog zida, da su se dogovorili da zid sagradi prednik tužiteljice JH (koji je izgradnju zida i financirao) te da se zid sagradi na nekretnini u vlasništvu tužiteljice (na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- I). Nadalje iz iskaza svjedoka DH, pravnog prednika tuženika proizlazi da isti nikada nije svojatao predmetni kameno-betonski zid, odnosno da isti zid nije smatrao svojim jer je zid prema njegovim saznanjima sagrađen na nekretnini koja je u vlasništvu tužiteljice. Sud je iz iskaza svjedoka DH utvrdio da isti nema nikakvih saznanja da bi tuženici uznemiravali tužiteljicu u pogledu vršenja njezinih ovlasti glede predmetnog zida, dok iz iskaza svjedoka JH proizlazi da isti nema saznanja da bi tuženici uznemiravali tužiteljicu u vršenju ovlasti glede predmetnog zida a kako to tužiteljica navodi u tužbi, odnosno da bi tuženici ili njihovi apartmanski gosti sjedili na predmetnom zidu, ležali na istom ili na drugi način se koristili zidom, kao i da bi sprječavali tužiteljicu i njezine radnike u postavljanju ograde na tom zidu.

19. Svjedok ŽH, suprug tužiteljice, je u svom iskazu naveo da su tužiteljica i on kuću u [adresa] kupili 2003. Godine 2004. da se je sagradio sporni zid, i to na način da je građen isključivo na nekretnini tužiteljice, a prema dogovoru između g. DH i oca njegove supruge JH. Toj gradnji da je bio prisutan i geodeta koji je govorio g. JH gdje treba početi graditi zid i zid da se je gradio po njegovom naputku. Problem da je nastao u trenutku kada su on i tužiteljica na tom zidu htjeli podignuti mrežu i to 2019. Tuženik ad.1. da im je tada rekao da na tom zidu mogu raditi što žele, ali da je zid sagrađen na njegovoj nekretnini. Nakon toga oni da su tri puta išli istraživati kod TRI-TOMA i u katastar glede lokacije zida te da mi je vještak na licu mjesta potvrdio da je zid sagrađen na njihovoj nekretnini. Nadalje je naveo da su tuženici svoju nekretninu podignuli odnosno da su podignuli dvorište, a kada im dođu gosti njima predmetni zid da predstavlja klupa na kojem oni sjede, jedu i leže te da ih na taj način uznemiruju. Isti je naveo da on od tuženika ad.1. nije tražio suglasnost za postavljanje žičane ograde na predmetni kameno-betonski zid jer je isti vlasništvo obitelji tužiteljice te smatra da na isti može postavljati što želi. U vezi navedenog da je pitao nadležna tijela u gradu [adresa], naveo je da imao sve dozvole te da je nakon toga poslao radnike da postave žičanu mrežu na sporni betonski zid. Kada su u srpnju 2019. radnici započeli s postavljanjem mreže na predmetni kameno-betonski zid kćerka i zet tuženika da su ih potjerali. Nakon toga u mjesecu studenom 2019. on da je kupio metalne šipke i krenuo s postavljanjem istih na sporni kameno-betonski zid nakon čega je došao tuženik ad.1. koji je metalne šipke skinuo i bacio ih u dvorište tužiteljice. Svjedok je naveo da tuženici nisu uznemiravali tužiteljicu već njihovi gosti koji su ležali po zidu, bacali opuške cigareta u vrt i slično.

19.1. Iskaz svjedoka ŽH u dijelu u kojem isti navodi da je predmetni zid sagrađen od strane obitelji tužiteljice na nekretnini u vlasništvu tužiteljice, te u dijelu u kojem isti navodi da je 2019. rodbina tuženika onemogućila tužiteljici postavljanje mreže na predmetnom zidu, a nakon toga da je i tuženik ad.1. njega onemogućio u postavljanju metalnih šipki na predmetnom zidu, sud u cijelosti cijeni istinitim i vjerodostojnim te u skladu s materijalnom dokumentacijom priloženoj predmetnom spisu. Glede opisanog uznemiravanja izvršenog od strane rodbine tuženika (svjedok u iskazu navodi da je uznemiravanje izvršeno od strane kćerke i zeta tuženika dok je sud temeljem iskaza tuženika i same tužiteljice utvrdio da se zapravo radi o sinu tuženika) i od samog tuženika iskaz svjedoka je u suglasju s iskazima tuženika slijedom čega sud iskaz istoga i u tom dijelu nalazi istinitim i vjerodostojnim. Sud nije cijenio istinitim i vjerodostojnim iskaz svjedoka u dijelu u kojem isti navodi da bi gosti tuženika sjedali na predmetni zid, da na istom leže i da na takav način uznemiravaju tužiteljicu budući su navedeno tuženici osporili tvrdeći da ukoliko je netko i sjedao na predmetni zid da bi se radilo o gostima tužiteljice ili trećim osobama. Ovako opisano uznemiravane tužiteljice ne proizlazi ni iz iskaza svjedoka JH kojemu je sud poklonio vjeru a koji je kao svjedok na okolnost uznemiravanja tužiteljice bio predložen upravo od strane tužiteljice i koji je u svom iskazu naveo da gosti tužiteljicu uznemiruju bacanjem opuška i vikanjem, pri čemu isti nije imao saznanja da bi gosti sjedali ili ležali na predmetnom zidu. Uzimajući u obzir navedeno sud iskaz svjedoka ŽH, koji je suprug tužiteljice, u tom dijelu nalazi pristranim i usmjerenim isključivo na postizanje uspjeha tužiteljice u predmetnom postupku.

20. Tužiteljica je u svom iskazu navela da su kuću na tom području kupili 2003., a sporni kameno-betonski zid da se je počeo graditi 2004. prema dogovoru sa prijašnjim vlasnikom susjedne nekretnine g. DH te je navela da je njezina obitelj sagradila zid. Ista je nadalje navela da su u lipnju 2019. bili prisiljeni, da ne vide susjede, podignuti mrežastu ogradu na spornom zidu jer su gosti tuženika ležali i sjedili na zidu, a kako oni na tom dijelu imaju vrt u kojem sjede da takvo ponašanje nisu htjeli gledati. Tuženici da su podignuli svoje dvorište tako da je prema njima sporni zid nizak, a gledajući sa nekretnine tužiteljice da sporni zid dolazi do predjela vrata. Za postavljanje mreže da su angažirali radnike međutim da se tim radovima usprotivio sin tuženika koji je legao na sporni zid te im zabranio da se na istom vrše radovi nakon čega su radnici otišli te nije došlo do postavljanja mreže kao ni žičane ograde. Navedene radove da je u studenom 2019. pokušao napraviti i njezin suprug, da su kupili metalne šipke, da je iste njezin suprug zabijao u sporni zid, a tuženik ad.1. da je iste vadio govoreći da je sporni zid sagrađen na njihovoj nekretnini, a o čemu je ona obavijestila i policiju. Nakon toga da su pokrenuli predmetni postupak. Tužiteljica je navela da su je neposredno uznemiravali i tuženici jer isti imaju goste te da se onda i oni ponašaju kao i njihovi gosti na način da ju uznemiravaju.

20.1. Sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice u dijelu u kojem ista navodi da je predmetni zid sagrađen na njezinoj nekretnini, odnosno da bi isti bio njezino vlasništvo budući je iskaz iste u suglasju s iskazima saslušanih svjedoka kojima je sud poklonio vjeru kao i sa spisu priloženom materijalnom dokumentacijom. Nadalje je sud cijenio vjerodostojnim iskaz tužiteljice i u dijelu u kojem ista opisuje uznemiravanje njezinih vlasničkih ovlasti glede spornog zida koje je izvršeno tijekom 2019. od strane sina tuženika koji je onemogućio istu u postavljanju mreže na predmetnom zidu, kao i od strane samog tuženik ad.1. koji joj je onemogućio postavljanje ograde, odnosno metalnih šipki na zid, a navedeno tuženici nisu ni osporavali, odnosno isto su potvrdili. Međutim, sud ne cijeni vjerodostojnim iskaz tužiteljice u dijelu u kojem ista navodi da bi ju gosti tuženika uznemiravali na način da su isti sjedali na predmetni zid jer su tuženici navedeno osporili, a tužiteljica takvo uznemiravanje nije dokazala iako je teret dokaza na tu okolnost na tužiteljici. Nadalje sud ne cijeni istinitim iskaz svjedokinje ni u dijelu u kojem ista navodi da bi ju i sami tuženici uznemiravali na isti način kao i njihovi gosti budući tužiteljica ni takve navode tijekom postupka nije dokazala dok iz iskaza svjedoka ŽH proizlazi da tužiteljicu nisu uznemiravali tuženici nego njihovi gosti.

21. Tuženik ad.1. LH je u svom iskazu naveo da je on 2005. kupio građevinsku parcelu te da je već tada bio izgrađen predmetni kameno-betonski zid, da nitko nije osporavao među sve do 2015. kada je tužiteljica odlučila urediti među zbog čega je pozvala geodeta i rekla mu gdje bi međa trebala biti, a što je geodet i napravio i to proveo u katastru i u zemljišnim knjigama. Isti je naveo da su se oni u lipnju 2020. sporazumno dogovorili glede međe te da je ista trebala ići po sredini tog spornog kameno-betonskog zida, te da se međa sada tako i vodi. Tuženik je naveo da je predmetni kameno-betonski zid napravljen na parceli tužiteljice i na njegovoj parceli. Isti je naveo da on svojim ponašanjem nije nikoga uznemiravao u pravu vlasništva, s time da je potvrdio da je njegov sin spriječio postavljanje mreže na spornom betonskom zidu, da je isti tužiteljici i njezinom suprugu rekao da ako nastave graditi mrežu na zidu da će zvati policiju uslijed čega je prekinuta gradnja na predmetnom zidu. Nadalje je tuženik potvrdio da je on izvadio metalne stupove koje je na predmetnom zidu postavio suprug tužiteljice jer smatra da suprug tužiteljice iste nije bio ovlašten postaviti, a uslijed čega je intervenirala i policija koju je pozvala tužiteljica. Tuženik je osporio da bi njegovi gosti sjedali na predmetni zid navodeći da i ostali susjedi iznajmljuju svoje nekretnine, kao i tužiteljica te da gosti tužiteljice sjede na predmetnom zidu.

22. Tužena ad.2. AH je u cijelosti potvrdila iskaz tuženika ad.1. te je navela da nisu točni navodi tužiteljice da bi ju ona i tuženik ad.1. uznemiravali i napadali. Ista je osporila da bi se ona priključila napadu na supruga tužiteljice u studenom 2019. navodeći da ona tada nije bila u dvorištu već na ulaznim vratima od kuće te je dodala da je vidjela da je tada suprug tužiteljice zamahnuo sa metalnom šikom prema njezinom suprugu, tuženiku ad.1.

23. Sud je iskaze tuženika u dijelu u kojem isti potvrđuju da je 2019. njihov sin spriječio postavljanje mreže na spornom zidu kao i da je tuženik ad.1. izvadio metalne stupove koje je suprug tužiteljice postavio na predmetni zid cijenio istinitim i vjerodostojnim, a navedeno je i u suglasju s iskazom tužiteljice i svjedoka ŽH. Nadalje je sud cijenio istinitim iskaz tuženika i u dijelu u kojem isti navode da njihovi gosti ne sjedaju na predmetni zid budući tužiteljica nije dokazala da bi itko sjedao na zid, a posebice ne da bi to radili gosti tuženika a kako je to ranije navedeno. Sud nije cijenio istinitim iskaz tuženika u dijelu u kojem isti navode da je predmetni zid sagrađen dijelom na njihovoj nekretnini budući je navedeno u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom koja prileži predmetnom spisu kao i u suprotnosti s iskazima saslušanih svjedoka i tužiteljice, a kojima je sud u tom dijelu poklonio vjeru.

24. Temeljem provedenog dokazanog postupka, a cijeneći sve izvedene dokaze zasebno kao i u cjelini sukladno odredbi čl. 8. ZPP sud je utvrdio da je predmetni kameno-betonski zid u cijelosti sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I, a koja nekretnina je vlasništvo tužiteljice, a kako to proizlazi iz spisu priloženog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Nevena Korljana i izvatka iz zemljišne knjige. Da je predmetni zid sagrađen od strane prednika tužiteljice i da se isti nalazi na nekretnini u vlasništvu tužiteljice proizlazi i iz iskaza prvotnih vlasnika čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]-I, odnosno iz iskaza pravnog prednika tuženika DH i pravnog prednika tužiteljice JH. Da predmetni zid u cijelosti predstavlja isključivo vlasništvo tužiteljice, odnosno da isti ne predstavlja suvlasništvo tužiteljice i tuženika, te da međa između označenih nekretnina ne ide po sredini spornog zida a kako to tvrdi tuženik, već da među između tih nekretnina predstavlja vanjski zapadni rub predmetnog zida utvrđeno je i uvidom u pravomoćnu presudu naslovnog suda posl. broj: P – 553/2021-26 od 24. kolovoza 2022., ispravljenu rješenjem naslovnog suda posl. broj: P – 553/2021-33 od 15. rujna 2022. kojom presudom je uređena međa između čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]-I, te je istom utvrđeno da je cijeli predmetni zid u čitavoj svojoj površini u vlasništvu tužiteljice. Uzimajući u obzir da se predmet spora nalazi na nekretnini u vlasništvu tužiteljice to je tužiteljica dokazala osnovnu pretpostavku za pružanje predmetne sudske zaštite, odnosno da je ista vlasnica predmetnog kameno-betonskog zida koji se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I i u odnosu na koji tužiteljica tvrdi da je izvršeno uznemiravanje od strane tuženika. Nadalje je sud cijeneći iskaze stranaka utvrdio da je suprug tužiteljice ŽH po odobrenju same tužiteljice u studenom 2019. na predmetnom kameno-betonskom zidu započeo s postavljanjem metalnih šipki u svrhu postavljanja mrežne ograde a čemu se protivio tuženik ad.1. koji je postavljene metalne šipke izvadio. Da je tuženik ad.1. metalne šipke izvadio proizlazi i iz iskaza samog tuženika ad.1. koji je u svom iskazu potvrdio da je te metalne stupove povadio, a navedeno proizlazi i iz fotografija priloženih predmetnom spisu (list spisa 93-95). Sud je uslijed ovakvog postupanja tuženika ad.1. utvrdio da je tuženik ad.1. LH uznemirio tužiteljicu u izvršavanju njezinih ovlasti u pogledu predmetnog zida koji je njezino vlasništvo, odnosno isti je tužiteljicu uznemirio kod gradnje ograde slijedom čega je sud tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio u tom dijelu. Uzimajući u obzir tako utvrđeno stanje sud je prihvatio i zahtjev tužiteljice da se tuženiku ad.1. ubuduće zabrani uznemiravanje tužiteljice glede vršenja njezinih vlasničkih ovlasti na predmetnom zidu. Neosnovani su navodi tuženika ad.1. da je imao pravo na takvu radnju jer suprotno navodima istoga sud je po provedenom postupku utvrdio da tuženici ne polažu nikakva prava u pogledu predmetnog kameno-betonskog zida, niti su ikakva prava u odnosu na isti ranije polagali. Također je sud našao neosnovanim i neodlučnim za predmetni postupak navode tuženika da bi tužiteljica ogradu postavila protivno provedbenom planu grada [adresa] (pri čemu se misli na visinu zida) jer navedeno nije predmet ovog već bi to eventualno po izgradnji ograde bilo predmet upravnog postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kako u točki I. i II. izreke ove odluke.

24.1. Sud nije našao osnovanim, odnosno dokazanim navode tužiteljice da bi ju tuženici uznemiravali u vršenju vlasničkih ovlasti glede predmetnog zida na način da se tuženici ili njihovi apartmanski gosti koriste istim, da na zid sjedaju, leže i sl. budući je sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da tužiteljica takve navode nije dokazala a kako je to ranije obrazloženo, iako je teret dokaza na tu okolnost upravo na tužiteljici. Naime, sud temeljem izvedenih dokaza tu činjenicu nije mogao utvrditi na nedvojben način pa je o postojanju te činjenice odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP). Da tužiteljica na opisani način nije bila uznemiravana u vršenju svojih ovlasti glede predmetnog zida proizlazi i iz shvaćanja Županijskog suda u Sisku iznijetog u odluci posl. broj: Gž – 241/2021-3 od 25. travnja 2024. kojim je ukinuta prvostupanjska odluka u predmetnoj stvari. Nadalje sud nije našao osnovanim zahtjev tužiteljice ni u odnosu na tuženu ad.2. AH. Naime, prema opće prihvaćenim načelima sudske prakse, osoba koja neosnovano uznemirava vlasnika je svaka ona osoba koja je izvršila uznemiravanje, pa je u takvoj parnici pasivno legitimirana osoba koja je osobno izvršila uznemiravanje kao i osoba po čijem nalogu i u čiju korist je izvršeno uznemiravanje. Uzimajući u obzir da iz iskaza tužiteljice i svjedoka ŽH proizlazi da je u srpnju 2019. sin tuženika spriječio postavljanje mreže na predmetnom zidu, dok tužiteljica nije dokazala da bi isti te radnje uznemiravanja njezina prava vlasništva poduzeo po nalogu svojih roditelja, odnosno po nalogu tuženika sud je u odnosu na takvo uznemiravanje izvršeno u srpnju 2019. utvrdio da tužiteljica nije dokazala da bi tuženici bili pasivno legitimirani. U odnosu na radnju uznemiravanja poduzetu u studenog 2019., iz iskaza tužiteljice i svjedoka ŽH proizlazi da je te radnje poduzeo isključivo tuženik ad.1. a ne i tužena ad.2. Uzimajući u obzir da je tužena ad.2. osporila da bi ona sudjelovala u radnjama tuženika ad.1. poduzetim u studenom 2019. (ista navodi da ona tada nije bila prisutna u dvorištu), dok tužiteljica nije dokazala da bi tuženik ad.1. te radnje poduzeo po nalogu i u korist tužene ad.2. to sud nalazi da tužena ad.2. nije pasivno legitimirana u ovom postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke ove odluke.

25. Uzimajući u obzir uspjeh tužiteljice i tuženika u predmetnom postupku, pri čemu sud nalazi da tuženici ad.1. i ad.2. nisu jedinstveni suparničari, to sud uspjeh tužiteljice i tuženika ad.1. cijeni u približno jednakim omjerima, slijedom čega je sud sukladno odredbi čl. 154. st.4. ZPP utvrdio da je neosnovan zahtjev tužiteljice da joj tuženik ad.1. naknadi trošak postupka, kao i zahtjev tuženika ad.1. da mu tužiteljica naknadi trošak postupka slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. i V. izreke ove odluke.

26. Kako je tužiteljica u odnosu na tuženu ad.2. u cijelosti izgubila predmetnu parnicu, to je ista dužna tuženoj ad.2. naknaditi troškove postupka.

26.1. Sukladno odredbi čl. 154. st.1. u svezi s odredbom čl. 155. ZPP, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, to bi tuženicima zastupanim po odvjetniku kao kvalificiranom punomoćniku pripalo pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr.8. toč.1. u svezi s Tbr.54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje: Tarifa), te trošak pristupa na ročišta održana 22. siječnja 2020., 18. veljače 2020., 2. lipnja 2020., 22. rujna 2020., 13. studenog 2020., 26. kolovoza 2024., 9. prosinca 2024. i 5. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište sukladno Tbr.9. toč.1. u svezi s Tbr. 54. Tarife što iznosi 1.800,00 eura, a što uvećano za 10% sukladno Tbr.40. Tarife iznosi 180,00 eura, odnosno ukupno 1.980,00 eura. Na taj iznos tuženicima bi pripalo i pravo na naknadu potraživanog poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% sukladno Tbr.42. Tarife i odredbi toč. 2. Stope PDV-a, koja je sastavni dio Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25) u iznosu od 495,00 eura, što ukupno iznosi 2.475,00 eura. Uzimajući u obzir da je oboje tuženika zastupao isti punomoćnik, da isti ne predstavljaju jedinstvene suparničare, da je tužena ad.2. uspjela u predmetnom postupku, a da tuženik ad.1. nema pravo na naknadu troška postupka a kako je to ranije navedeno, to je sud sukladno odredbi čl. 41. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) tuženoj ad.2. dosudio polovicu ukupnog troška odvjetnika, odnosno iznos od 1.237,50 eura a kako je to odlučeno točkom VI. izreke ove odluke.

26.2. Tuženoj ad.2. ne pripada pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu odluke jer joj potraživani trošak nije ni nastao budući na navedeno ročište punomoćnik tužene nije ni pristupio.

27. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zadru 16. lipnja 2025.

Sudac:

Marija Knez

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude, rok za žalbu protiv presude teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu protiv presude teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu protiv presudee teče od dana dostave pisanog otpravka persude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu, a za sud drugog stupnja.

Dostavna naredba

1. Tužiteljici po punomoćnici,

2. Tuženicima ad.1. i ad.2. po punomoćniku.