Poslovni broj: K-1138/2021-149

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tibor Kovačiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mile Lukić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene ĐT, zbog kaznenih djela iz članka 140. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/11., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO-287/2021 od 19. veljače 2021., nakon održane javne rasprave u prisutnosti zamjenika Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu ST, optužene osobno i braniteljice optužene Vedrane Jurić odvjetnice iz Zagreba, dana 23. lipnja 2025. objavio je, a dana 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., u tekstu: ZKP/08),

Optužena ĐT, kćer pok. Đ i S, rođene **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, liječnica, zaposlena u KBC Split, Zavod za gastroenterologiju i docent na Fakultetu zdravstvenih znanosti u Splitu, s primanjima od oko 3.500,00 eura, vlasnica stana na adresi prebivališta veličine 82 m2, vlasnica 2/9 djela obiteljske kuće u [adresa], vlasnica kolekcije umjetnina pokojnog oca, vlasnica poljoprivrednog zemljišta u općini Vrgorac, vlasnica automobila marke Suzuki Swift 2024. godište, OIB: [osobni identifikacijski broj], razvedena, majka troje maloljetne djece u dobio od 13 i 17 godina, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivana, vodi se drugi kazneni postupak, na slobodi,

k r i v a  j e

što je

u razdoblju od travnja 2018. do prosinca 2020. u Zagrebu, a nakon što je prethodno tijekom veljače 2018. zbog sumnje na izloženost tjelesnom i psihičkom zlostavljanju njezine maloljetne djece donesen multidisciplinarni nalaz i mišljenje po stručnom timu Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, u cilju da izmijeni nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike od 29. ožujka 2018., te da tako promijeni svoju procesnu poziciju u parničnom postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, u predmetu broja: Pob-624/18 radi razvoda braka i povjeravanja djece na čuvanje i odgoj, kao i u kaznenom postupku koji se protiv nje kao okrivljenice vodi povodom potvrđene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj Koz-DO-199/20 (raniji broj KMP-DO-356/18), zbog kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona, nasilja u obitelji iz čl. 179.a Kaznenog zakona i prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, Odjelu za mladež, broj: Kovm-260/2019, nezadovoljna sadržajem nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, u namjeri da spriječi i oteža dokazivanje prema presumptivnim svjedocima u navedenim postupcima, članovima multidisciplinarnog tima, tražila od ravnateljice Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada [adresa] ĐTI i njezinog zamjenika LT da kao odgovorne osobe Poliklinike utječu na članove multidisciplinarnog tima da izmijene svoj nalaz i mišljenje u njezinu korist, a kada su joj isti usmeno i pismeno objasnili kako njezinom zahtjevu neće udovoljiti, istima je u namjeri da ih zastraši i uznemiri ozbiljno zaprijetila kako će "ostati bez posla", ostavljala im poruke "kako se posao dobiva da se isto tako i gubi", da im je "svima bolje da si potraže bolji posao", da je " L na odlasku i da je Poliklinika onda mrtva jer je on financira", postavljala upite "koja je cijena njihovih nalaza na zahtjev roditelja", prijetila " Ž vam je dao potres, bit će još elementarnih nepogoda" i "da mene gastroeneterolog uči psihologiji, ja bih dala otkaz", čime je kod imenovanih izazvala strah i uznemirenost, a paralelno s time je od travnja 2018. do prosinca 2020. ustrajno nastojala uspostaviti kontakt sa ravnateljicom Poliklinike oštećenom ĐTI i njezinim zamjenikom LT, unatoč tome što su isti s njom u više navrata odbili uspostaviti kontakt na način da je učestalo, ponekad i po više desetaka puta dnevno uspostavljala telefonsku vezu s Poliklinikom zahtijevajući kontakt sa ĐTI i LT, a kada u tome nije uspjela u istome je razdoblju postavila više stotina objava na različitim Facebook profilima, portalima i grupama na društvenim mrežama, na kojima je iznosila neistine u odnosu na stručnost i rad oštećenika i drugih djelatnika Poliklinike, insinuirala njihove koruptivne radnje, u svojim objavama spominjala djecu ĐTI, nepozvana dolazila na predavanja i prezentacije koje je vodila ĐTI, te u nastojanju da oštećenu ĐTI i ŽT omalovaži i difamira, pismeno obraćala poslovnim suradnicima i tijelima nadređenim Poliklinici kao i novom poslodavcu LT, a što je sve kod njih izazvalo osjećaj tjeskobe i straha za njihovu sigurnost i sigurnost njima bliskih osoba,

dakle, s ciljem da spriječi i oteža dokazivanje prema pretpostavljenom svjedoku u postupku pred sudom uporabila prijetnju i drugi oblik prisile, te ustrajno i kroz dulje vrijeme s drugom osobom nastojala uspostaviti i uspostavljala neželjeni kontakt i na drugi je način zastrašivala i time je kod nje izazvala tjeskobu i strah za njezinu sigurnost,

čime je počinila kazneno djelo protiv pravosuđa - sprječavanjem dokazivanja, opisano i kažnjivo po članku 306. stavku 1. KZ/11, te kazneno djelo protiv osobne slobode - nametljivim ponašanjem, opisano i kažnjivo po članku 140. stavku 1. KZ/11, a sve uz primjenu članka 51. KZ/11.

II. Na temelju članka 306. stavka 1. KZ/11 uz primjenu članka 48. i 49. stavka 1. točke 4. KZ/11, optuženoj ĐT se za kazneno djelo iz članka 306. stavka 1. KZ/11 utvrđuje

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 10 (DESET) MJESECI

III. Na temelju članka 140. stavka 1. KZ/11, optuženoj ĐT se za kazneno djelo iz članka 140. stavka 1. KZ/11 utvrđuje

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 6 (ŠEST) MJESECI

IV. Na temelju članka 51. KZ/11 optužena ĐT se osuđuje

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE

V. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženoj ĐT izriče se

UVJETNA OSUDA

a izrečena kazna zatvora se neće izvršiti, ukoliko optužena u roku od 4 (četiri) godine od dana pravomoćnosti ove presude, ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optužena ĐT se obvezuje na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08, u paušalnom iznosu od 500,00 eura (petsto), koje troškove je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, te eventualne troškove opunomoćenika oštećenika, o kojim troškovima će sud donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu protiv ĐT zbog kaznenog djela protiv pravosuđa - sprječavanjem dokazivanja, opisano i kažnjivo po članku 306. stavku 1. KZ/11, te kaznenog djela protiv osobne slobode - nametljivim ponašanjem, opisano i kažnjivo po članku 140. stavku 1. KZ/11, a sve uz primjenu članka 51. KZ/11

2. Pozvana na raspravi da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi, optužena ĐT se očitovala da se ne smatra krivom za niti jedno kazneno djelo.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitana je materijalnu dokumentaciju, i to:

Preslika dopisa Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba upućenog ĐT od 16. prosinca 2019. (list 16), E-mail poslan sa adrese okrivljene ĐT (list 17 ), Preslika objavljenog komentara na Facebook profilu ĐT (list 18), preslika bilješki tajnice i medicinskih sestara o telefonskim razgovorima sa okrivljenom ĐT (listovi 19 do 24), preslika e-mailova poslanih sa adrese okrivljene ĐT (listovi 27 do 33), dopis okrivljene ĐT Poliklinici za zaštitu djece i mladih u Zagrebu (list 34), preslika e-mailova okrivljene ĐT (listovi 35 do 36), preslika e-mailova okrivljene ĐT (listovi 39 do 40), podnesak naslovljen kao izjava STI o obiteljskom životu obitelji Rosenzweig (listovi 41 do 43), E- mailovi okrivljene ĐT (listovi 44 do 45), E-mailovi okrivljene ĐT (listovi 49 do 50), E-mailovi okrivljene ĐT (listovi 54 do 66), E-mailovi okrivljene ĐT (listovi 68 do 71), E-mailovi okrivljene ĐT (listovi 73 do 81), E-mail VT upućen ĐTI (listovi 82 do 83), E-mail JT upućen okrivljenoj ĐT (listovi 89 do 90), E-mailovi okrivljene ĐT (listovi 91 do 93), E-mailovi okrivljene ĐT (listovi 94 do 96), E-mail LT upućen okrivljenoj ĐT (listovi 97 do 98), E-mailovi okrivljene ĐT (listovi 99 do 104), E-mail okrivljene ĐT upućen ĐTI (list 107), E-mail okrivljene ĐT upućen LT (list 108 spisa), E-mailovi okrivljenoj ĐT (listovi 109 do 110), E-mail VT upućen ĐTI (list 111), E-mailovi okrivljene ĐT (listovi 113 do 117), E-mailovi okrivljene ĐT (listovi 119 do 129), E-mail CT iz Poliklinike upućen okrivljenoj ĐT (list 130), E-mailovi okrivljene ĐT (list 132 do 140), E-mailovi okrivljene ĐT (listovi 142 do 158), E-mail VT upućen ĐTI (list 159), E-mailovi okrivljene ĐT (listovi 160 do 172), preslika objavljenog komentara u Facebook grupi Građanska inicijativa RH (listovi 173 do 210), preslika objava sa Facebook stranice ĐTI (listovi 212 do 219), preslika objava na Facebook grupi "Spasi me" (listovi 221 do 223), preslika objava s javnog Facebook profila okrivljene ĐT (listovi 225 do 246 spisa), preslika komentara na Facebook stranici S.O.R.I.D. (listovi 248 do 258), preslika objava na Facebook stranici HR news portal (listovi 259 do 263 spisa), ispis poruka okrivljene ĐT (listovi 267 do 278), prepiska okrivljene ĐT sa LTI (listovi 280 do 281), prepiska okrivljene ĐT s GT (listovi 282 do 285), prepiska između okrivljene ĐT i MT (listovi 287 do 289), objave na Facebook stranici građanska inicijativa RH (listovi 290 do 298), E-mail VT iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba upućen ĐTI (list 299), E-mail okrivljene ĐT (list 300), E-mailovi okrivljene ĐT (listovi 303 do 304), izjava ŠT (list 305), E-mail socijalne radnice DT s prilozima (listovi 306 do 309), dopis okrivljene Predsjednici i Premijeru (list 310), E-mail okrivljene ĐT (list 311 do 316 spisa), E-mail okrivljene ĐT (list 320), E-mailovi okrivljene ĐT (listovi 324 do 340), E-mail LT upućen okrivljenoj ĐT (list 343), E-mail ĐT LT i drugim primateljima (list 344 do 345), E-mail ĐT (listovi 349 do 368 spisa), ispis poziva (listovi 369 do 370), E-mail VT upućen okrivljenoj ĐT (list 371), E-mail okrivljene ĐT (list 372 do 378 spisa), ispis poziva (list 379 do 380), E-mailovi okrivljene ĐT (list 381 do 384), E- mailovi okrivljene ĐT (listovi 394 do 399), dopis okrivljene ĐT doktorici ČT i djelatnicima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba (list 400 spisa), E-mail okrivljene ĐT s prilogom (list 401 do 402), E-mailovi okrivljene ĐT (listovi 403 do 405), E-mailovi okrivljene ĐT (listovi 407 do 410), E-mail BT upućen CT (listovi 411 do 412), E-mail okrivljene ĐT (listovi 413 do 414), E-mailovi okrivljene ĐT (list 415, 417 do 425), E-mail BT upućen CT (listovi 426 do 427), E-mailovi okrivljene ĐT (list 428 do 435), E-mail VT upućen ĐTI (list 436), E-mailovi okrivljene ĐT (listovi 439 do 441, 443 do 447), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (list 448), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] (list 449), sedam ispisa elektroničke pošte poslanih sa e-mail adrese: [adresa elektroničke pošte] na e- mail adresu [adresa elektroničke pošte] od 30. lipnja 2020. (listovi 450 do 462), anonimna prijava naslovljena na NPB dr. Ivan Barbot u Popovači ispisana na četiri lista A-4 formata s preslikom koverte (listovi 464 do 467), zapisnik o ispitivanju osumnjičene ĐT temeljem članka 208.a Zakona o kaznenom postupku sa audio-video snimkom ispitivanja (listovi 486 do 490), E-mailovi okrivljene ĐT (list 500 do 515), E-mailovi okrivljene ĐT (listovi 516 do 518; 519 do 538; 540), preslika SMS poruka (listovi 542 do 543), E-mailovi okrivljene ĐT (list 544 do 545), dopis Hrvatskog Sabora, Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku okrivljenoj ĐT (list 570), E-mail okrivljene ĐT (listovi 593 do 601; 603 do 604), preslika komentara na Facebook stranici ĐTI (listovi 607 do 612), E-mail poruke okrivljene ĐT (listovi 613 do 619), službena bilješka predstojnice Podružnice Donji Grad ZT (list 622), službena zabilješka socijalne radnice Borje Grmoje (list 623), zapisnik o ispitivanju svjedokinje oštećene ĐTI (list 630 do 635), preslika nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba za ŽTI (listovi 641 do 643 spisa), preslika nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba za RT (listovi 644 do 646), preslika nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba za IT (listovi 647 do 649), preslika psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja iz predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pob-624/18 (listovi 691 do 745), E-mailovi ĐT (listovi 788 do 798), E-mail okrivljene ĐT (listovi 803 do 804), s prilogom (list 805), E-mailovi okrivljene ĐT (list 806 do 829), E-mail VTI od 29. listopada 2020. (list 830 spisa), E- mailovi okrivljene ĐT (listovi 831 do 847), izvješće o učeniku Osnovne škole "Pojišan" (list 852), Nalaz i mišljenje logopeda (list 853) i liječnička potvrda (list 854 spisa), dopis samostalnog sektora za inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi od 3. veljače 2022., dopis samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi od 3. siječnja 2022 (list 1395-1396), dopis Poliklinike za zaštitu djece i mladih [adresa] od 11. lipnja 2024. (list 1472). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz Kaznene evidencije za optuženu (list 1489-1490) i prekršajne evidencije (list 1491- 1492).

3.1. Tijekom postupka pročitan je iskaz svjedokinje (oštećene) ĐTI na zapisniku od 4. prosinca 2020. (list 630-635) i na zapisniku od 1. lipnja 2022. (list 1244-1246), iskaz svjedoka (oštećenog) LT na zapisniku od 11. prosinca 2020. (list 750-751) i sa zapisnika od 27. rujna 2022 (list 1280) te je pročitan iskaz i ispitana svjedokinja TT (list 762-763 i list 1426-1428), svjedokinja UT (list 1455-1457), svjedokinja JTI (list 1457-1459), svjedokinja CTI (list 1459-1460), svjedokinja GTI (list 1460-1462), svjedokinja DT (list 1462-1463), svjedokinja PT (list 1480-1481) i svjedokinja MTI (list 1481-1483).

4. Nije sporno da je u inkriminirano vrijeme optužena majka troje djece iz braka s AT. Nije sporno da je Poliklinike za zaštitu djece i mladih [adresa] postupala u predmetu povodom sumnje na izloženost tjelesnom i psihičkom zlostavljanju njezine maloljetne djece donesen multidisciplinarni nalaz i mišljenje po stručnom timu. Također, nesporno je da se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, u predmetu broja: Pob-624/18 predmet između optužene i AT radi razvoda braka i povjeravanja djece na čuvanje i odgoj te kazneni postupak koji se protiv nje kao okrivljenice vodio povodom potvrđene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj Koz-DO-199/20 (raniji broj KMP-DO- 356/18), zbog kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona, nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 4. Kz/11 na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, Odjelu za mladež, broj:

Kovm-260/2019. Također, nije sporno da je u inkriminirano vrijeme oštećena ĐTI bila ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih [adresa], a oštećeni LT njezin zamjenik. Također, nije sporno da je optužena u inkriminiranom vremenu poslala više elektroničke pošte na adresu Poliklinike, kao i zaposlenicima iste, te uputila više poziva prema oštećenicima, kao i da je ista različit sadržaja s istom problematikom objavljivala na Facebook stranici. Nije sporno niti da je oštećena prisustvovala predavanju i prezentaciji koje je vodila ĐTI.

5. Spornim se ukazuje je li optužena, nezadovoljna sadržajem nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih [adresa], u namjeri da spriječi i oteža dokazivanje prema presumptivnim svjedocima u navedenim postupcima, članovima multidisciplinarnog tima, tražila od ravnateljice Poliklinike za zaštitu djece i mladih [adresa] ĐTI i njezinog zamjenika LT da kao odgovorne osobe Poliklinike utječu na članove multidisciplinarnog tima da izmijene svoj nalaz i mišljenje u njezinu korist. Zatim, je li optužena u tim obraćanjima ozbiljno zaprijetila kako će "ostati bez posla", ostavljala im poruke "kako se posao dobiva da se isto tako i gubi", da im je "svima bolje da si potraže bolji posao", da je " L na odlasku i da je Poliklinika onda mrtva jer je on financira", postavljala upite "koja je cijena njihovih nalaza na zahtjev roditelja", prijetila " Ž vam je dao potres, bit će još elementarnih nepogoda" i "da mene gastroenterolog uči psihologiji, ja bih dala otkaz". Također, spornim se ukazuje je li optužena na taj način zaista zahtijevala izmjenu nalaza, kao i činjenica je li optužena velikom brojem elektroničke pošte, pozivima, objavama na Facebook stranici, zakazanim sastancima i prisustvovanjima predavanjima i prezentacijama oštećene ČT, zaista htjela ostvariti neželjeni kontakt s oštećenicima te je li isto uznemirilo oštećenike.

6. Optužena u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka je navela da se nju tereti da bi počinila kazneno djelo nametljivog ponašanja i sprječavanja dokazivanja, a ovdje pod punom svijesti navodi da je nevina. Ukratko bi objasnila kroniku cjelokupnog događanja, obzirom je došlo i do promjene ovlaštenog tužitelja. Naime, u veljači 2018. još uvijek je bila u braku s tadašnjim suprugom AT, ona je s djecom živjela u [adresa], tada su kćeri blizanke imale 5 godina i sin 9 godina, a suprug je radio u Zagrebu i četvrtkom dolazio u Split do nedjelje. Naime, on je upravo u veljači 2018. jednoga dana došao u osnovnu školu i u vrtić te oteo zajedničku djecu, a kada je to saznala o tome je izvijestila sve nadležne službe, PU splitsko dalmatinsku, CZSS i nadležno Državno odvjetništvo. Sada s odmakom od sedam i pol godina shvatila je da je suprug unaprijed par mjeseci planirao cijeli ovaj scenarij i događaj i to iz dva razloga, dakle da joj oduzme djecu i da dobije potpuno skrbništvo i ujedno da neometano redovno dobiva novac od alimentacije, i u oba postupka je u stvari uspio. Isti je to isplanirao s tadašnjom odvjetnicom Natašom Pečarević, koja je aktivirala i kontaktirala KT, kao zaposlenicu CZSS Područnom uredu Donji grad (inače ju je ta odvjetnica i privatno zastupala u razvodnoj parnici), ali i oštećenu ČT kao tadašnju ravnateljicu Poliklinike. Ona je pravovremeno uložila prigovor na rad Područnog ureda Donji grad, pozivajući se na odredbu da isti uopće nije nadležan za postupanje, obzirom su djeca i ona boravili u [adresa]. Ujedno, sama Poliklinika nije smjela biti uključena u odluku oko povjeravanja djece i oduzimanja djece, obzirom da ista nije bila ovlaštena davati nikakva vještačenja i nalaze i samo mišljenje Poliklinike nije bilo na zahtjev suda, već je isto zatražio upravo njezin tadašnji suprug. Također, da bi multidisciplinarna komisija mogla donijeti obradu, bilo je potrebno postojanje uputnice pedijatra njezine djece, tadašnje liječnice ŠTI, s time da je odluka multidisciplinarne komisije bila donesena krajem ožujka i početkom travnja 2018., a potrebna uputnica je uložena tek u svibnju 2018., to znači da je nalaz već bio prethodno odrađen prije uputnice, a to sve znači da je predmetna odluka te komisija bila protuzakonita. Što se tiče samog sadržaja nalaza, mora napomenuti da se nije slagala s njime, međutim nikada se nije ponašala nametljivo niti imala namjeru uznemiravati članove te komisije, već je njezin cilj bio upravo pomoći djeci. Nema nikakvih psihijatrijskih dijagnoza, akademska je građanka i znanstvenica i nije joj palo na pamet da bi nekoga uznemiravala. Sam nalaz je pogodovao naručitelju, odnosno tadašnjem suprugu, a većina ispitanih svjedoka tijekom postupka bili su članovi multidisciplinarnog tima, koji su ju u svom nalazu okarakterizirali kao roditelja zlostavljača, kako u fizičkom tako i u psihičkom smislu, što je potpuno netočno, njezina djeca su do ovog događaj bila potpuno normalna, odrastali su u normalnoj sredini, s oba roditelja, a zadnjih sedam i pol godina isključivo su s ocem i mišljenja je da su puno lošijeg stanja nego prije. U tom postupku suprug je dao anamnezu, bio je ispitan pred tim timom, ali njoj nije bila dana ta mogućnost čije je mišljenje bilo nepotpuno. Na njezino pitanje svjedokinji, članici multidisciplinarnog tima, zašto nije bila pozvana, ista je odgovorila da nije vidjela da postoji potreba za time. Istina je da je ona slala mail- ove i zvala Polikliniku, činila je to, ne samo kao majka, već kao i liječnica kako bi zaštitila djecu, slala je mail-ove isključivo na službene adrese, zvala je isključivo na službene telefone, nikoga nije uznemiravala, nije slala mail-ove na privatne adrese niti nekoga čekala ispred kuće niti zvala na privatne telefone. Nametljivog ponašanja apsolutno nije bilo, kasnije je upravo oštećena ČT smijenjena s mjesta ravnateljice zbog niza kriminalnih aktivnosti na koje je ona još prethodno ukazivala. Što se tiče ovih poslanih mail-ova, ali i objava na društvenoj mreži Facebook, potvrđuje njihovu autentičnosti i ona je autor istih. Naime, istina je da je poslala veći broj mailova, ali to je bilo u vremenskom razdoblju od jedne i pol godine obzirom da nitko iz Poliklinike se nije htio javiti niti odgovoriti na njezine mailove od veljače 2018. pa do rujna 2019. U tim mailovima i objavama ona je apelirala da se pomogne njezinoj djeci, da se omogući kontakt djece barem s njezinim roditeljima, da se njen suprug lažno nalazio u Domu Duga, jer da nema potrebe, uvijek se u mail-ovima obraćala s poštovanjem prema pošiljatelju, nikada nikome nije prijetila, međutim, do rujna 2019. nije uspjela stupiti u kontakt s oštećenom, niti drugim zaposlenicima Poliklinike. Tada u rujnu 2019. preko privatnih kanala došla je do tadašnjeg gradonačelnika L, na sastanku 18. rujna 2019. objasnila je gradonačelniku svoju problematiku, da djeca godinu i pol dana nisu komunicirala s majkom a da ne može doći do sastanka s oštećenicima, da bi onda nakon sat vremena primila mail od oštećene ČT kojim ju je pozvala na sastanak istoga dana. Odazvala se sastanku i objasnila istoj da je potrebno uzeti i njenu anamnezu, da bi priložila crteže svoje djece, i snimke svoje djece, kojim bi potkrijepila da su isti odrastali u normalnoj sredini, oštećena je bila veoma ugodna u razgovoru, rekla joj je da priloži sve te crteže i snimke što je ona i proslijedila Poliklinici. Naime, u tih 17 mjeseci ne postupanja i ne odgovaranja na njene mail-ove, skupilo se zaista više mail-ova, ali isti ne predstavljaju nikakvo nametljivo ponašanje. Bila je i na sastanku s oštećenim LT i nikada joj nitko nije rekao da ih prestane smetati, da je nametljiva i da ne žele komunikaciju sa njoj, već je ona čak dobila dojam da oni žele vršiti komunikaciju. Na Facebook-u je objavljivala sadržaje, tom prilikom nije iznosila neistinu već je htjela informirati javnost o problematičnim razdobljima, mogućim manipulacijama. Zaista smatra da njezin tadašnji suprug AT je nepotrebno bio Sigurnoj kući 32 mjeseca u kojem razdoblju ona uopće nije mogla komunicirati sa svojom djecom, naime, suprug je tada izlazio iz sigurne kuće, šetao se, radio, nalazio se s ljubavnicom i sestrom, i to su zaposlenici sigurne kuće znali, međutim nitko nije reagirao, pa niti ravnateljica DT koja je u ovom postupku bila ispitana kao svjedok. Samostalni sektor za upravni i inspekcijski nadzor Ministarstva rada i socijalne skrbi utvrdio je da se jedino njezin suprug nije pridržavao pravila boravka u sigurnoj kući, slijedom čega su mu trebale biti izrečene opomene pa čak i prekid boravka, što se nije dogodilo. Ona je i danas mišljenja da je Poliklinika trebala uzeti njezinu anamnezu, te da je taj nalaz rađen pristrano, oni uopće nisu trebali biti uključeni u davanje mišljenja i nalaza, obzirom da nisu bili određeni od strane suda, već je taj nalaz dan tek po nalogu suda 2021. od strane vještaka roditeljske skrbi HT. Ona se kao majka borila za svoju djecu da barem imaju normalno djetinjstvo i oba roditelja. Što se tiče kaznenog djela sprječavanja dokazivanja kategorički navodi da to djelo nije počinila, ona je prilagala niz dokaza vezano uz kojih se nije slagala s mišljenjem multidisciplinarnog tima ali nije tražila njegovu izmjenu. Njezin suprug je koristio metodu tzv. "silver bullet" da ju lažno prijavi za maltretiranje i zlostavljanje, a sve u cilju dobivanja skrbništva. Odluka Poliklinike imala je za posljedicu da je ona ostala bez svoje djece, da je djetinjstvo njezine djece uništeno, sin je bio i na popravnome, i nikada neće doseći onu razinu koju je mogao dosegnuti, a tom odlukom je najbolje prošao upravo njezin suprug. Ona svoju djecu redovito viđa, svjesna je da se vodi i postupak pred Odjelom za mladež, kod sutkinje Peranović, ali ona se na njenu odluku neće žaliti pa makar morala biti i 10 godina u zatvoru. Ona svoju djecu nije uspjela spasiti, ali je ponosna na svoj rad i na to da je uspjela da se oštećena ČT makne s te pozicije. Nije se ponašala nametljivo, borila se za svoju djecu, ali i za svu djecu Hrvatske, sve bi ovo ponovila i zna da je bila čak i 9 dana nevina u istražnom zatvoru. Nju je Izrael napao svom silinom, ostala je bez djece, a u tom vremenu uspjela je doktorirati, postala je docent i objavila je knjigu. Nije nikada kršila zakon, a odluku će donijeti i ovaj sud i ona će je poštivati i neće se žaliti na odluku suda, i nevini su završili u zatvoru. Ona nije niti u jednom trenutku postupala s ciljem da bi zastrašila zaposlenike Poliklinike niti da bi spriječila bilo kakvo dokazivanje, do ovog postupka ona nikada nije bila niti prekršajno kažnjavana, kamoli kazneno. Njezin cilj nije bio omalovažiti zaposlenike Poliklinike već je htjela na sve načine priložiti dokaze radi potpune anamneze. Niti u jednom trenutku zaposlenici Poliklinike, pa ni oštećenici, nisu joj neposredno ili posredno dali do znanja da ne žele komunicirati s njom, nikada nije dobila odgovor na mail koji bi zvučao da ih prestane kontaktirati, niti joj je netko preko telefona rekao da prestane uznemiravati. Nikoga nije od zaposlenika privatno kontaktirala niti uhodila. Nakon razvoda braka s AT više nije kontaktirala Polikliniku, obzirom da je u tom razdoblju imala mjere opreza zabrane kontaktiranja bilo direktno ili indirektno s oštećenicima. Njezin odnos s djecom danas je takav da po odluci Građanskog suda ih viđa jednom mjesečno po 2 sata, uz nadzor zaposlenika CZSS, dolazi iz Splita u Zagreb. Njihovi odnosi su daleko od odnosa majke i djece, ali zatopljavaju, čuju se gotovo svakodnevno putem poruka, dva puta tjedno se smije ćuti putem Teams-a kada se u njihov razgovor uključi i psiholog. Daje redovno alimentaciju u iznosu od 920,00 eura, s time da kupuje djeci i mimo toga sve što im je potrebno, na sudu u drugom postupku koji se vodi zbog zlostavljanja, njezin sin je rekao da je ona bila dobra majka. Sa suprugom ima korektnu komunikaciju, i to putem mail-a, a sve vezano uz njihovu zajedničku djecu i svi oni poštujemo odluke suda. Ona nikada nije oštećenicima govorila da će ostati bez posla, kako se posao dobiva da se tako gubi, da je L na odlasku i da će oni dobiti otkaz, ako to bilo gdje pronađete u njenim mail-ovima možete ju odmah osuditi. Bila je s oštećenim LT na 1 ili 2 sastanka i zaista je njemu ukazala na problematiku mišljenja multidisciplinarnog tima u kojem se nalaze neistine, ali nije tražila njegovu izmjenu. I nakon davanja mišljena ona je nastavila s pisanjem mail-ova, jer su djeca bila u daljnjem programu i 3,4 puta godišnje su odlazili na rehabilitaciju od zlostavljanja. Ona je zaista otišla na dva predavanja oštećene ČT u HOK 2019. u Splitu, i u osnovnu školu Kraljice Jelene u ožujku 2020., ta predavanja su bila za javnost, jedan od predavača je upravo bila i oštećena, a nakon predavanja smjeli su postavljati pitanja. Sjeća se da je jedno predavanje bilo na temu zlostavljanja djece i važnosti crteža djece kao forenzičkih dokaza. Ona tom prilikom nije uhodila oštećenu, interesirala ju je tema, i ustvari je htjela realizirati svoje pravo kao roditelj i otišla na to predavanje, te htjela dati do znanja oštećenoj ČT da nije uzela njezin dio anamneze. Na pitanje suda odgovara da je otišla u HOK, upravo zato što ju oštećena nije primila u polikliniku. Inače po prirodi je veoma uporna, ali to ne znači da je i nametljiva. Bila je više puta u Poliklinici i sigurno na dva sastanka kod oštećene ČT i na 1 ili 2 sastanka kod oštećenog LT. Sjeća se da je 20. veljače 2018. nakon što su djeca oteta, došla u Polikliniku, i komunicirala s CT misleći da će se sprovesti multidisciplinarno ispitivanje, međutim toga dana djeca i njen suprug su završili u sigurnoj kući pa nisu pristupili u Polikliniku. Zna da u tom trenutku ona još nije imala nikakve zabrane u odnosu na svoju djecu, a suprug joj nije omogućavao da barem provede par sati s djecom, kasnije je netko iz Poliklinike kontaktirao policiju i njoj je tada omogućeno da provede 2 sata u stanu supruga s djecom. Prethodno je zbog tih događaja kontaktirala i svog odvjetnika i ispričala mu cijelu situaciju, kontaktirala je i tadašnjeg prijatelja Damira Romca, suca Županijskog suca u Split, sve kako bi provjerila je li ona u pravu. U svojim objavama na Facebook-u spominjala je oštećenu ČT, ali i njenu djecu, obzirom njena kćer je tada bila zamjenica pravobraniteljice za djecu, prozivala je obje jer su sustavno i zajednički radile na tome, s time da sada obje ne rade na tim funkcijama. Znala je zvati Polikliniku, međutim ti pozivi nisu bili toliko učestali kao što piše, na dnevnoj bazi, ali bio je taj tjedni ritam pozivanja do 2019., ali kao što je i navela, slala je te mailove i uspostavljala pozive samo iz razloga što joj nitko nije htio odgovoriti niti stupiti u kontakt s njom, a cilj toga je bio da počini kazneno djelo kako bi onda ona bila ovdje.

7. Na okolnost utvrđivanja spornih okolnosti, sud je pročitao iskaz svjedokinje (oštećene) ĐTI na zapisniku od 4. prosinca 2020. (list 630-635) i na zapisniku od 1. lipnja 2022. (list 1244-1246), iskaz svjedoka (oštećenog) LT na zapisniku od 11. prosinca 2020. (list 750-751) i sa zapisnika od 27. rujna 2022 (list 1280) te je pročitan iskaz i ispitana svjedokinja TT (list 762-763 i list 1426-1428), svjedokinja UT (list 1455-1457), svjedokinja JTI (list 1457-1459), svjedokinja CTI (list 1459-1460), svjedokinja GTI (list 1460-1462), svjedokinja DT (list 1462- 1463), svjedokinja PT (list 1480-1481) i svjedokinja MTI (list 1481-1483) te pročitao materijalnu dokumentaciju i na temelju analize svakog dokaza posebno te dovođenjem istih u međusobnu vezu i povezujući ih s obranom optužene, utvrdio da je optužena u inkriminiranom razdoblju na način opisan u izreci presude, počinila dva kaznena djela, i to kazneno djelo iz članka 140. stavka 1. KZ/11 i kazneno djelo iz članka 306. stavka 1. KZ/, te ju za ista kaznena djela oglasio krivom.

7.1. Svjedokinja (oštećena) ĐTI je u svome iskazu navela da od prve polovine 2018. počela je dobivati na desetke, a kasnije i stotine mailova od gđe ĐT u kojima je tražila da je primi, odgovore na pitanja poput zašto nisu uzeti u obzir određeni dokazi poput crteža djece, zašto je bivši suprug išao u sigurnu kuću, kada će konačno početi raditi svoj posao, zašto ne prepoznaju pravog zlostavljača i otuđitelja i slično. Preko tajnice joj je poručivala da joj ona kao ravnateljica ni na koji način ne može dati odgovore na ta pitanja, jer nije sudjelovala niti u obradi, niti u tretmanu djece i nikad i do danas nije vidjela, niti djecu niti oca. Upućivala ju je na stručnjake koji rade s djecom koji joj mogu odgovoriti kako su djeca i na koji način može poboljšati odnos s njima. No ona ju je nastavila zasipati mailovima koja joj je i dalje davala iste poruke tražeći odgovore na pitanja poput zašto joj se blizanke ne javljaju na telefon i zašto imaju isključene telefone. Istovremeno je kod tajnice ostavljala telefonske poruke, također na desetke i stotine telefonskih poziva upućenih tajnici poput da će sve iznijeti u medije i društvene mreže, da joj je bolje da da otkaz i tajnica i ona i nađe drugi posao jer da ona neću još dugo, kao niti L, da je poliklinika ustanova koja će propasti jer je L na odlasku a onda je poliklinika mrtva. Također je isticala kako poliklinika nije uzela njezine dokaze te postavljala pitanja koja je cijena naših nalaza na zahtjev roditelja. Istovremeno je nazivala i medicinske sestre 5-10 puta dnevno tražeći odgovore na ista pitanja i da je spoje s njom bez obzira što su joj odgovarale da joj ona ne može dati odgovor ni na jedno od tih pitanja, jer ne poznaje djecu. Ostavljala je slušalicu otklopljenu onemogućavajući druge pacijente da stupe u kontakt. Govorila je kako im je bog dao potres i da će biti još elementarnih nepogoda. Tajnici je iznosila kako je njezin status upitan, ali da će se time netko drugi pozabaviti i da ona prati rad poliklinike, nju je pratila na javna predavanja u Splitu i Solinu i oba puta javno napravila incident. U Solinu je čak pred publikom glasno vikala zajedno sa svojom majkom korupcija, korupcija, naše aktivnosti neće prestati. Prije toga joj je prišla s leđa i rekla "ja sam vam iza leđa i neću prestati". Također je slala e-mailove na stotine drugih e- mail adresa kolega stručnjaka, mojih nadređenih, pročelnika, članova upravnog vijeća, predsjednice upravnog vijeća, članova rotari kluba, inozemnih stručnjaka koji su imali potrebu upozoriti ju kako smatraju da je optužena opsjednuta s njom i čak je kolega iz Njemačke pisao UNICEF-u da ih upozori na njezino ponašanje. Dijelila je članke s portala Istinom protiv laži koji je pisao protiv Poliklinike, a dobio je privremenu mjeru zabrane objavljivanja. Iz njezin Facebook objava je jasno da je pratila njena kretanja, njene kćeri, čak je stupila u kontakt s njezinim bratom u Norveškoj pitajući da od kuda ima kuću, kao i sa njezinim bivšim suprugom pišući mu kako joj je otela djecu iako je imala informaciju da ona nije sudjelovala u nalazu tima ni na koji način. Pitajući ga ima li utjecaja na nju, očito je očekivala da on može djelovati na izmjenu nalaza tima i govorila mu "hajdemo ju smijeniti". Na društvenim mrežama je objavila stotine postova u kojima je blatila njen rad i rad poliklinike, iznosila kako je poliklinika korumpirana i da se nalaz može dobiti na novce i da je industrija razvoda vrlo isplativa. Iznosila je kako je ona kraljica svemira, njezin OT, koji će joj pisati ljubavna pisma. Njezini napadi su bili sve agresivniji te je tako 3.9.2020. popodne došla u polikliniku, nasilno prošla pored zaštitara, odbila provesti covid mjere, odbila ispuniti upitnik pri ulazu i govorila da neće napustiti polikliniku prije nego je netko primi kao što je primljen njezin muž. Ona tada nije bila u poliklinici, ali o tome ju je obavijestila medicinska sestra tražeći upute kako da se ponašaju, jer su u sobama bili mali pacijenti koji su mogli čuti njezine povišene tonove, a i djelatnici su bili uznemireni, jer je već 2018. optužena imala eksces kada je pozvana policija. I tom prilikom je pozvana policija. Tajnici je govorila kako trebaju pogledati film "Pepermint". Nakon nekog vremena primila ju je na razgovor, jer je mislila da ću joj možda uspjeti objasniti kako bi bilo dobro da se okrene prema djeci i da poliklinika nije pravosudna ustanova koja prikuplja dokaze nego zdravstvena, koja piše nalaz te da ona ne može obrazložiti nalaz i mišljenje jer ga nije radila. Međutim, ona nije postavila ni jedno pitanje vezano uz djecu nego je vrlo jasno tražila da ona kao ravnatelj djeluje na primarijusa LT i drugih stručnjaka koji su sudjelovali u obradi djece i izradi nalaza da promjene nalaz i uzmu njezine dokaze. Također ju je zanimalo kako je otac dobio hitan termin i dobila je obrazloženje da poliklinika ima na dnevnoj bazi hitne termine kada je u pitanju sumnja na zlostavljanje. Objasnila joj je da poliklinika ne šalje djecu i roditelje u sklonište, nego to radi CZSS. Ni to je nije zanimalo, zahtijevala je da se izda novi nalaz u kojem će biti njezini dokazi bez obzira što joj je ona rekla da sud prikuplja dokaze. Istovremeno je djelatnicima poliklinike govorila da je ona dio židovskog lobija i zato je nalaz takav. I nakon tog susreta joj je nastavila slati mailove, zasipati ju mailovima s istim sadržajima kao što je to činila i njezinim prijateljima u kojima je nju optuživala za protuzakonito izdavanje nalaza jer nalaz nije bio tražen od suda. Poliklinika je u 20 godina rada izdala 25.000 nalaza, jer je zdravstvena ustanova i logično je da izdaje nalaze a na nalog suda vještaci rade vještačke nalaze. S obzirom na silne pritiske i opterećenost njihovih stručnjaka i nje njezinim slučajem, jer je poslala i inspekcije i prigovore svim institucijama kojima se puno puta i ona morala očitovati, primila ju je još jednom, međutim susret je protekao na isti način, nije čula ništa od onog što joj je pokušala reći vezano uz važnost suradnje sa stručnjacima koji rade s djecom nego je tražila izmjenu nalaza i mišljenja. I optuženičin otac je u Solinu nakon njenog predavanja razgovarao s njom i rekao joj kako njegova kćer nije zlostavljačica djece, a kad mu je rekla da nema utjecaja na sudski proces, rekao joj je da ona ima utjecaj i ime te ako ona to kaže da će se nju uvažiti. Nakon što je dobila privremenu mjeru prestala joj je slati mailove, međutim mailovi istog sadržaja su dolazili s mail adresa njezinih roditelja. S obzirom da je isti tekst smatra da je optužena osobno nastavila neželjeni kontakt s njom i da stoji iza tih mailova. I ti mailovi su prestali dolaziti s njezinom ostavkom na mjestu ravnateljice poliklinike, što joj također govori da su mailovi slani isključivo s namjerom da ona kao ravnateljica djeluje na promjenu nalaza i mišljenja, a djelatnicima poliklinike i njoj je višekratno govorila kako će ona izvršiti pritisak preko medija. Prije par dana dobila je privremenu mjeru koja se odnosi i na njezine roditelje. U više navrata joj je dala do znanja da prestane i poručivala preko tajnice i medicinskih sestara, jer nije sudjelovala u obradi niti vidjela njezinu djecu. Na pitanje kako se osjećala tijekom ove dvije godine odgovara da je bila, i još uvijek je uznemirena i prestrašena i za nju i njezine kćeri, tjeskobna, na e-mail koji joj je dolazio i poruke od stručnjaka i prijatelja koji su ju pitali što se događa. S obzirom da je optužena sve više agresivna njezin strah je bio i sve veći jer je i sama najavljivala, kao i njezini roditelji, da neće prestati. Objavama na društvenim mrežama je stavljala metu na čelo njoj i njezinoj kćeri. Nalazi se izdaju roditeljima, nalaze ne traži sud, svako dijete koje dođe u polikliniku dobije nalaz, a ona osobno nije izdala nikakav nalaz, jer nije sudjelovala u obradi djece. Poliklinika 20 godina na isti način radi sa svakim djetetom. Radi se o medicinskom nalazu iz zdravstvene ustanove i takvih je izdano preko 20.000 u Poliklinici. Što se tiče hitnog primanja djece već je navela da Poliklinika kao specijalizirana ustanova ima hitne termine svaki dan, jer se često znalo dogoditi da djecu upute i policija i roditelji i CZSS, a ako u tom hitnom terminu roditelj ne uspije nabaviti uputnicu, donese ju tijekom obrade. Bila je upravnog vijeća Duge prije 10 godina, dok to nije bila u inkriminiranom vremenu, niti je poliklinika imala išta sa odlaskom supruga optužene u sigurnu kuću. Uputnicu za Sigurnu kuću daje Centar za socijalnu skrb. Ona nije sudjelovala u obradi njezine djece, ali ono što zna je da se morala očitovati zbog silnih pritisaka majke zbog kojih je dobila privremenu mjeru za sve institucije da je CZSS Zagreb tražio obradu djece i nalaz kao i to da ne može nitko, pa ni otac ni majka, naručiti nalaz nego i majka i otac mogu dovesti djecu u zdravstvenu ustanovu ako djeca imaju smetnje. Poliklinika je specijalizirana ustanova za djecu, a posebno za djecu koja su doživjela neku traumu. Kao što se ne može naručiti nalaz pregleda pluća ni snimke mozga i grla nego dovesti dijete na pregled nakon čega se izdaje nalaz. U ovom slučaju otac je doveo djecu na pregled, CZSS Zagreb je tražio obradu, dani su hitni termini kao što je običaj kod svake sumnje na hitnost, majka je obaviještena o terminima obrade i sama surađivala u obradi a njezini pritisci su krenuli nakon zaprimljenog nalaza u kojem su navedena suspektna zlostavljajuća postupanja prema djeci. Svi stručnjaci su obvezni po zakonima RH i konvencije o pravima djeteta o sumnji obavijestiti nadležne institucije. Koliko je njoj poznato stručnjaci, njih 5-6, koji su sudjelovali u obradi su obavijestili po izradi nalaza i prije nadležne institucije koje su po zakonu dužni svi zdravstveni djelatnici učiniti. U slučaj je uključen CZSS Zagreb, CZSS Split i sud. Sve odluke i rješenja donosi sud, nikako na osnovi jednog zdravstvenog nalaza, nego na osnovi dokaza iz raznih izvora. Smatra da je problem u tome što majka misli da je sudsko rješenje doneseno na osnovi jednog nalaza poliklinike i da se sudski postupak vodi na osnovi tog nalaza uključujući izvješća Centara i svjedočenja djece i upravo stoga vrši pritisak da poliklinika izmijeni nalaz kako bi dobila bolju poziciju u drugom kaznenom postupku. Ponašanje optužene prema njoj je izazvalo uznemirenost, tjeskobe i strah ali nije potražila stručnu pomoć, već se sama nosila s tim odnosno surađivala je i pomagala se sa drugim kolegama, koji su također bili izloženi njezinom postupanju i prolazili iste stvari kao i ona. Ne sjeća kada je prvi puta stupila u neposredni kontakt s optuženom, a dopušta da je to bilo otprilike godinu dana nakon što je ona tražila, vrlo agresivno, da ju se primi, otprilike 2019. Inače, klinika je u vrijeme dok je bila ravnateljica obradila preko 25.000 djece te je u pravilu uvijek jedan roditelj bio nezadovoljan i tražio je razgovor sa šefovima ili s njom, tako da se ne može sjetiti o optuženoj.

7.2. Svjedok LT je u svojem iskazu, pred policijskim službenicima, naveo da je radio u Poliklinici za zaštitu djece i mladih [adresa] od 2002. do 2020., a zadnjih godina je bio zamjenik ravnateljice i voditelj dnevne bolnice. U ožujku 2018. je zajedno sa psihologinjama UT, DTI i VTI te socijalnom radnicom PT sudjelovao u multidisciplinarnom timu za obradu djece iz braka optužene i AT, i navedenom obradom je utvrđeno emocionalno i tjelesno zlostavljanje djece od strane majke optužene, o čemu je donesen Nalaz i stručno mišljene. Time je optužena bila nezadovoljna i tražila je izmjenu toga nalaza u njenu korist, vršeći pritisak i na njega kao zamjenika ravnateljice. Tako je gotovo svakodnevno, nekada i po 20ak puta na dan, zvala Polikliniku, slala mnogobrojne mailove, pisala razne objave po portalima i medijima, znala mu je prijetiti da će ostati bez posla, kako će novine znati o njemu kako zna gdje mu radi supruga. Obavio je više sastanaka s optuženom i pokušao pronaći zajedničko rješenje, ali ona je odbijala suradnju i inzistirala na tome da priznaju da su pogriješili u nalazu, spominjući čak i bivšeg gradonačelnika Zagreba koji da će utjecati na izmjenu nalaza. Optuživala je njega i oštećenu ČT da su plaćeni od židovskog lobija, da su nestručni i nesposobni i da su joj "ukrali djecu". Nakon što je otišao iz Poliklinike, optužena je nastavila pisati mu mailove u Neuropsihijatrijsku bolnicu dr. Ivan Barbot, u Popovači, i uputila anonimne predstavke na njegov rad, što je sve negativno utjecalo na njegovu reputaciju i njegov ugled u medicinskim krugovima. Odbijao je primiti pozive od optužene, jer bi ona u tim pozivima odmah krenula s optužbama i omalovažavanjem, te prijetnjama da će svi saznati kakav je on. Takvo nametljivo ponašanje optužene trajalo je više godina, a na sličan način se odnosila prema oštećenoj ČT. Za portal "istinom protiv laži" želi reći da je pogrešno upisano da je ĐT objavila kako on prodaje dječje organe i prodaje djecu, jer je ona u komunikaciji s njim njemu pokazivala takve sadržaje koji su objavljeni na portalu, dakle on nije rekao da bi ih ona objavila, u tom djelu je pogrešno uneseno u iskazu. Vezano za nametljivo ponašanje optužene prema njemu htio je reći još da u zapisniku piše da je isto trajalo nakon obrade 2018. do ljeta 2020., međutim on sada nije siguran da li je to bilo do ljeta 2020. ili do proljeća 2020., jer se baš sjeća zadnjih njenih kontakata putem telefona u proljeće 2020. Optužena je protiv njega slala predstavke Hrvatskoj liječničkoj komori, Ministarstvu zdravstva, nadležnom gradskom uredu, te su sve predstavke protiv njega odbačene. Nadodao je da je obradom multidisciplinarnog tima utvrđeno emocionalno i tjelesno zlostavljanje djece od strane majke o čemu je donesen nalaz i stručno mišljenje međutim, u istom je utvrđeno i zanemarivanje djece od strane oca, a o čemu su obaviještene nadležne institucije. Optužena je od početka bila uključena u obradu kao član obitelji, međutim ona je svojim ponašanjem izazvala incident u poliklinici zbog čega je intervenirala i policija i fizički je udaljila, kao i njezinog supruga. To je negativno utjecalo i na djecu, kao i na drugu djecu koja su bila u čekaonici. Završno je istaknuo i da ga je Hrvatskoj liječničkoj komori prijavio i djed, otac optužene. On je u dva navrata s optužnom razgovarao u prostorijama Poliklinike, a u više navrata telefonski, te se optužena i putem mailova obraćala i uvijek je tražila da se promijeni taj nalaz i mišljenje uz obrazloženje da nije napravljen po pravilima struke i pod utjecajem nekakvih interesnih lobija ističući da ona neće prestati sa svojim pritiskom dok ne promijenimo nalaz i mišljenje. Posebno ga je zasmetalo kad mu je u jednom trenutku optužena rekla da joj je poznato gdje njegova supruga radi, koja s time nema nikakve veze, s ovim predmetom, i da će sve izaći na vidjelo. Drži da su njeni napadi zasnovani na pogrešnoj premisi i to da oni pod utjecajem razno raznih interesnih grupa oduzimamo djecu majkama, da utječemo na CZSS, sudove i slično. Poznato mu je da je tražila od oštećene ČT tražila da utječe na tim kako bi bio promijenjen nalaz i stručno mišljenje. Tražila je od nje da se napravi nova obrada s "pravim nalazom" koji bi bio istinit. U Polikliniku je djecu doveo otac AT, a na usmenu preporuku CZSS i policije. U ovakvoj situaciji nije potrebna suglasnost drugog roditelja, ako postoji sumnja da je isti postupao na štetu djece i radi se o hitnom slučaju. I majka i otac su isto bili uključeni u obradu te je išla prijava za oboje policiji.

7.3. Svjedokinja TT je u svome iskazu navela da je ona od negdje listopada 2018. do rujna 2020. radila u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba na mjestu tajnice ravnateljice ĐTI. Primala je pozive, elektroničku poštu i bila je osobni asistent ravnateljice. Sjeća se da u početku kada je došla na to radno mjesto optužena je kontaktirala Polikliniku i njeni pozivi nisu bili toliko intenzivni, međutim kako je vrijeme odmicalo to se intenziviralo pa su ti pozivi bili na dnevnoj bazi. Ona je u svojim pozivima, ali i u elektroničkim poštama, inzistirala za razgovor s ravnateljicom i dostavu multidisciplinarnog nalaza prema kojem su njoj oduzeta djeca. Pozivi su bili svakodnevni, kao i e-mailovi, koji nisu bili prijetećeg sadržaja. Kada se optužena obraćala Poliklinici pismeno putem e-mailova oni nisu bili prijetećeg sadržaja, međutim u telefonskim razgovorima optužena je bila neugodna te joj je znala reći da ona štiti ravnateljicu i da bi joj bilo najbolje da potražim drugi posao prije nego što izgubim ovaj u Poliklinici, jer da u Poliklinici ne rade po zakonu. Sjeća se da je optužena i objavila nekakav status na Facebook-u u kojem je navela da upravo ona kao tajnica štiti ravnateljicu. Inače, ravnateljica je bila često poslovno odsutna pa nije niti mogla optuženu spajati s ravnateljicom, a nekada bi dobila i izričitu naredbu da ne spaja optuženu s ravnateljicom. Ona pretpostavila da je optužena htjela da se izmijeni taj multidisciplinarni nalaz i da joj se vrate djeca, ona to njoj nije rekla u razgovoru, već je tražila razgovor s ravnateljicom i dostavu toga nalaza. Poznato joj je da je optužena razgovarala sa zamjenikom ravnateljice LT te VTI koja je tada bila ravnateljica multidisciplinarne komisije. Optužena je gotovo svakodnevno nazivala telefonom i slala email poruke, pritom je bila veoma neugodna, verbalno agresivna i često prijetila optužujući ih da su joj nezakonito oduzeli djecu. Zapravo je htjela doći do ravnateljice kako bi izvršila pritisak na nju i ishodila promjene nalaza stručnog tima. U rujnu 2019. optužena je došla u Polikliniku te joj rekla da je lako dobiti termin sastanka s ravnateljicom ako si prijatelj s L te navela da će svi biti smijenjeni i završiti u USKOK-u, jer su izvršili nezakonite mjere. Te radnje optužene su kod svjedokinje izazvale strah i uznemirenost, čak joj je optužena jednom prilikom rekla da ne radi svoj posao jer štiti ravnateljicu i da bi bilo najbolje da si potraži novi posao. Optužena joj je znala reći da zna gdje ravnateljica ima neko predavanje u Solinu i da će se onda tamo pojaviti. Što se tiče tih predavanja koje je imala ravnateljica, misli da su oni bili u formi da se sudionik treba prijaviti za sudjelovanje, ali ona nije radila na tim evidencijama i ne zna točno je li to bilo otvorenog ili zatvorenog tipa. Koliko je njoj poznato, a to joj je poznato jer joj je i sama optužena rekla, ona je išla na te radionice gdje je bila ravnateljica. U Poliklinici su joj znali reći da se znala čak i derati na tim radionicama. Kada je navela da je optužena tražila izmjenu nalaza multidisciplinarne komisije, ona je to pretpostavila, jer je optužena zahtijevala da joj se taj nalaz dostavi, čini joj se čak i da je pisalo u nekim mailovima da traži izmjenu toga nalaza te misli da je i telefonski izjavila da želi izmjenu nalaza. Nakon što je svjedokinja upitana zašto je najprije navela da optužena njoj nije izjavila da traži izmjenu nalaza, a da sada je rekla da je optužena tražila svjedokinja odgovara da je prošlo četiri godine od toga događaja i da više ne radi u toj Poliklinici te da joj je trebalo vremena da se podsjeti i da je taj dio zatomljen u njoj, da je iskaz dala iskreno i po sjećanju i sada dok joj je jedan dio predočen da se počela sjećati detalja. Pozivi optužene su bili nekada kratki, a nekada su trajali po petnaest minuta. Kada bi optužena tražila razgovor s ravnateljicom ona bi joj znala reći da je ravnateljica odsutna, kada je zaista i bila odsutna, nekada bi je spojila s VTI, a nekada bi stavila njezin poziv na čekanje dok ne bi provjerila s ravnateljicom može li je spojiti s njom. Ravnateljica je bila uznemirena zbog tih poziva, s time da ona nije rekla optuženoj da to uznemiruje ravnateljicu. Koliko se sjeća, dok je tamo radila bio je jedan sastanak s optuženicom, ravnateljicom i LT, ona nije prisustvovala, možda je tamo bila kolegica CTI ili NT. Optužena je u razgovoru s njom bila iritantno ljubazna, provokativna.

7.4. Svjedokinja UT u svome iskazu pred policijom je navela da u Poliklinici radi od 2008. kao psiholog, a optuženu je upoznala u svibnju 2018. Radilo se o hitnom tretmanu obrade njenoj sina FT koji je došao ne pregled u pratnji oca, zbog neprimjerenog i nasilnog postupanja optužene. Tijekom obrade uključena je i optužena koja je iskazivala svoje nezadovoljstvo radom Poliklinike negirajući nikakve neprimjerena ponašanja. Po završetku obrade optužena je učestalo nazivala Polikliniku i zahtijevala promjenu nalaza. Njezini pozivi i emailovi su sustavno remetili redovni rad s pacijentima. Učestalo je tražila razgovore s oštećenicima ČT i LT optužujući ih za lažni nalaz. Optužena je zahtijevala od nje osobno da izmijeni multidisciplinarni nalaz na način da se nije slagala da bi ona bila zlostavljačica, već da je to bio njezin tadašnji suprug. Ne može se točno izjasniti zbog proteka vremena, misli da je ona to telefonski tražila, a i sama e-mail korespondencija je uložena u dosje njene djece. Ne može se točno izjasniti u periodu od 2018. do 2020. koliko brojčano puta ju je nazvala optužena ili poslala mail, ali bilo je toga znatno i u različitim vremenskim intervalima, ovisno o tome što se događalo u obitelji. Nije razgovarala s ČT i LT o tome koliko učestalo je optužena s njima komunicirala i na koji način. U dva navrata se osobno srela s optuženom, dakle na početku kada su djeca zaprimljena u tretman i u još jednom navratu u poslovne svrhe kada je u njezinom društvu bila kolegica ET. Komunikacija s optuženom je bila veoma zahtjevna, vidjela je da je ista pod pritiskom i napetošću, a ona je pokušala profesionalno je saslušati. U toj komunikaciji ista je zahtijevala promjenu nalaza multidisciplinarne komisije, taj zaključni dio, aludirajući da je ipak liječnička struka ipak važnija i bolja od psihološke struke, za što ona nije obraćala pažnju niti smatra da je to uvreda, obzirom je postupala u skladu s pravilima struke i pokušala optuženoj objasniti situaciju i potrebu djece. Promjenu nalaza je zahtijevala u tom drugom susretu, u prvom su se samo upoznavali. Drugi susret je bio sigurno nakon nekoliko mjeseci od prvog. Ista je zahtijevala promjenu nalaza i kroz telefonske kontakte, iako je u većem djelu iskazivala o problemima i radu drugih sustava, primjerice Centra za socijalnu skrb te pitanje susreta i viđanja djece, što ne ulazi u njezinu domenu poslovanja. O zahtjevu optužene da se izmjeni nalaz obavijestila je svoje nadređene, voditeljicu dijagnostike i tretmana kolegicu ET, te LT i ĐTI. Njezina dužnost je bila da odmah obavijesti svoje nadređene, a ne može se sada izjasniti vremenski kada je to točno bilo. O tom zahtjevu optužene za promjenu nalaza bili su upoznati i drugi članovi multidisciplinarnog tima, jer svaki član daje svoje očitovanje, a riječ je u stvari o timu pa onda na taj način su svi upoznati. Članovi tima su bili kolegica ĆT, ĐF te kolegica ET. Optužena je poslala zahtjev za izmjenu nalaza u stvari cijelom našem timu koji je bio sačinjen od psihologa, socijalnog radnika, psihijatra i čini joj se socijalnog pedagoga, tako da su onda svi bili upoznati s tim njenim zahtjevom. I te kolege su bile učestalo telefonski kontaktirane od strane optužene. U to vrijeme joj je bilo poznato da je i protiv tadašnjeg supruga optužene bio u tijeku kazneni postupak radi zanemarivanja djece, što je pokrenuto nakon timske obrade. Ona osobno nije slala državnom odvjetništvu nikakav pisani dokaz kojim optužena traži izmjenu nalaza, niti je snimala ikakav razgovor, ali je obavijest o zahtjevu optužene za izmjenu nalaza poslan državnom odvjetništvu u sklopu timskog očitovanja. Zahtjev za promjenom nalaza je došao dosta brzo nakon samog nalaza multidisciplinarne komisije, možda kroz koji mjesec. Centar za socijalnu skrb Zagreb zatražio je očitovanje, odnosno izradu nalaza od strane Poliklinike. Ne može se sjetiti kada se točno susrela se s djecom optužene, sve postoji u poliklinici. Primila je više mailova optužene o tome da po njenom mišljenju njen suprug se neosnovano nalazi u sigurnoj kući "Dom Duga" 2018. Nije upoznata s dokumentacijom sektora za upravni inspekcijski nadzor a vezano uz boravak gospodina AT. Nije imala potrebe obratiti se liječniku, a vezano uz zastrašivanja optužene, niti je bila na bolovanju iz tih razloga. Tijekom svoga rada u poliklinici znala se susretati s roditeljima koji nisu prihvaćali nalaz tima poliklinike a onda bi nakon nekog perioda, i u razgovoru s njima, ipak prihvatili, što nije bio slučaj s optuženom. Prilikom izrade nalaza uzimaju se anamnestički podaci oba roditelja, pa tako u ovom slučaju i optužene te njenog tadašnjeg supruga, a vezano uz anamnezu djeteta. Na taj način su se uzeli u obzirom anamnestički podaci optužene. Od srpnja 2023. ona je umirovljenik.

7.5. Svjedokinja JTI je navela da u Poliklinici radi na radnom mjestu zamjenice ravnateljice te da je specijalist pedijatrija i subspecijalist dječje neurologije. Optužena ne poznaje, ali je od nje zaprimala mail poruke uznemirujućeg sadržaja. Ista je svjedočila verbalnom i fizikom sukobu koji se dogodio u Poliklinici između optužene, njezine sestre i AT, i to pred djecom i ostalim korisnicima zbog čega je zatražena intervencija dežurnog zaštitara. Poznato joj je da u zadnje dvije godine optužena učestalo naziva Polikliniku, što su joj prenijele medicinske sestre, a kada je počela raditi kao zamjenice ravnateljice umjesto oštećenog LT zaprimala je niz mailova od strane optužene. Takvi mailovi su znali biti uvredljivog sadržaja prozivajući svjedokinju za nekompetenciju, ali i prijetećeg sadržaja da će svi doznati kako je nesposobna u svome poslu. Uputila je i zahtjev za prijateljstvo putem Facebook-a, što svjedokinja nije prihvatila, a potom joj slala poruke putem Messengera da će sve institucije biti obaviještene o njenoj nestručnosti. Upućivala je više od 1000 poruka na Polikliniku, tražila da se promjeni nalaz i mišljenje i u više navrata je htjela ostvariti telefonsku komunikaciju s njom. Značajno ju je uznemirio veći broj mailova u razdoblju od 15. do 30. lipnja 2020. kada je navela da će je prijaviti Hrvatskom katoličkom sveučilištu uz Zagrebu, gdje je inače radila, da ne radi po zakonu. Zbog tih poruka joj je bilo veoma neugodno, navela je da će je tužiti Hrvatskoj liječničkoj komori. Na njene poruke nije nikada odgovarala. Ujedno, kolegica ET ju je izvijestila da je optužena zahtijevala izmjenu nalaza i daje optužena bila veoma uporna i izravna u svome zahtjevu navodeći da je nalaz donesen protivno pravilima struke. Od svog tog uznemiravanja bila je uplašena za sebe i djecu. U dva navrata ju je optužena prijavila Hrvatskoj liječničkoj komori za oduzimanje licence te je bio pokrenut postupak koji je okončan odbacivanje njezinih prijava. Također i roditelji optužene su u pisanoj formi se obraćali njoj i poliklinici i pokrenuli pred HLJK postupak. Ona se morala očitovati i ministarstvu zdravstva te je bila zaprimila izvješće HLJK u pisanoj formi da će biti pokrenut postupak protiv optužene. Ona je te 2018. sudjelovala u izradi tri nalaza za troje djece optužene u svojstvu dječjeg neurologa, koji su bili dani sukladno pravilima struke od strane nje, te su nalazi bili uredni. Optužena je pokušavala komunicirati i s njom. Optužena je slala ogromnu količini mailova na adrese poliklinike, oni su bili zatrpani tim mailovima na koje su joj uredno odgovarali, a na taj način je ona remetila radni proces poliklinike. Zna da je optužena i osobno dolazila u polikliniku, s time da se ja ona nikada s njom nije srela, ali i upućivala je više poziva, svakodnevno i preko 10 poziva kroz cijelo inkriminirano vrijeme, jer su to bilježile medicinske sestre, ona se nije javljala na njene pozive jer je to bilo tako prema pravilima poliklinike obzirom da ne znate s kim točno razgovarate a sama tematika je veoma osjetljiva. U mail porukama ona je sustavno ponavljala navode, prozivala sve članove tima, ali i ostale stručnjake u poliklinici, često vrijeđala, propitkivala rad institucija, a kad ju se pita odgovara da je zahtijevala da se promjeni nalaz multidisciplinarnog tima iako su joj oni u više navrata odgovarali da je nalaz dio medicinske dokumentacije i da je on nepromjenjiv. Ona nije imala osobne kontakte s optuženom u inkriminiranom razdoblju, a kada je postala zamjenica Poliklinike negdje 2020. tada su krenula njezina obraćanja njoj. Gotovo je sigurna da do 2020. nije primila niti jedan njen mail, jedino ako bi mailovi glasili na veći broj stručnjaka poliklinike. Nalaz datira iz 2018. Misli da je optužena tražila izmjenu nalaza od strane nje nakon njenog imenovanja na zamjenicu ravnateljice. Može reći da su se ta obraćanja optužene odnosila i na njen prigovor na taj nalaz poliklinike, ali i traženje, i to višekratno, da se promjeni taj timski nalaz multidisciplinarnog tima poliklinike. U tim mailovima optužene oni su dobivali upute na koji način bi trebali raditi, njeno osvrtanje na rad poliklinike, na rad stručnjaka, navodila bi da nalaz ne valja, da je neprofesionalan. Misli da kolege i članovi tima su znali telefonski razgovarati s optuženom, a kada je ona došla na mjesto ravnateljice, savjetovala je da to više ne rade. Osobno je bila prisutna kada su s optuženom telefonski razgovarali primarius LT, prof. ET i medicinske sestre. Misli da su ti razgovori krenuli odmah po dovršetku nalaza 2018. Povremeno je razgovarala s psihijatrima iz poliklinike, u sklopu radnog procesa. Nije joj točno poznato kada je optužena točno radila u bolnici Sveti Duh, ona je dobila tu informaciju, koja njoj nije bila relevantna i koju nije koristila nigdje do upita. Zahtjev optužene za promjenu nalaza ima, ona ga osobno nije dostavljala nadležnim institucijama, DORH- u niti policiji, tada nije bila na čelu poliklinika, postoji mogućnost da je od strane vodstva poliklinike poslan. Optužena nije tražila promjenu neurološkog nalaza, i ona to nikada nije niti navela. Djeca optužene su poslana u polikliniku na temelju crvene uputnice liječnika iz primarne zaštite, nije bilo zahtjeva nekakve institucije, jer naša klinika radi po uputnicama izuzev kada se na zahtjev institucije izrađuju vještački nalazi. Ne zna točno je li uputnica poslana u polikliniku istog dana kada su došla djeca u polikliniku, jer to nije u ingerenciji njenog posla. Postoje slučajevi kada se zbog hitnosti djeca odmah upute, a naknadno dođe uputnica. Ne može se sjetiti je li vidjela dopis Samostalnog sektora za upravu i inspekcijski nadzor, a vezano uz boravak gospodina AT u sigurnoj kući. Ona osobno se nikad nije našla s optuženom, nije razgovarala telefonski, niti je osobno odgovarala na njene mailove, već su oni bili poslani u ime poliklinike uz prethodni sastanak s pravnom službom. Djeca su bila u kontinuiranom tretmanskom radu sa stručnjacima poliklinike pa se ne može očitovati na pitanje optužene je li ona apelirala ili traćila pomoć zbog navodnog zlostavljanja od strane supruga. Zaprimila je mailove optužene u kojima je navodila da njen suprug neosnovano boravi u sigurnoj kući, s time da je bilo veoma eksplicitno navedeno mišljenje stručnih službi o toj potrebi. Time se poliklinika ne bavi. Oni kao poliklinika zaprimili su mailove optužene u kojima je ista tražila da njeni roditelji viđaju njenu djecu, ali o tome poliklinika ne odlučuje. Nije komunicirala s gospodinom AT, ali ga je znala sresti u Poliklinici. Ne može odgovoriti na pitanje optužene može li se utvrditi fizičko zlostavljanje djeteta kroz dulji vremenski niz, ukoliko se to može utvrditi, tada to utvrđuje nadležni liječnik. To je moguće utvrditi forenzičkim i slikovnim dokazima. Gospodin AT nije joj predočio nikakve liječničke nalaze o fizičkom zlostavljanju djece. Članovi tima su bili ET, LT, moguće V te ona, ali moguće još drugi članovi, ne može se sada sjetiti. Misli da su djeca bila u tretmanu od 2018. do 2022. Postoji trag dolaska optužene u polikliniku. Postoji evidencija ulaska pacijenata u Polikliniku, te bi se trebalo uvijek pribilježiti u karton da je u polikliniku ušao roditelj. 2020. djeca optužene nisu više bila u tretmanu jer su bila stabilno, bila su u praćenju, nastupilo je poboljšanje a zbog izrazitog pritiska optužne na stručnjake po tome je izvješteno i upravno vijeće te je određeno da se djeca mogu pratit u drugim institucijama.

7.6. Svjedokinja CTI u svojem iskazu pred policijom je navela da u Poliklinici radi od 2015. na mjestu psihologa i osobno nije bila uključena u multidisciplinarnu obradu članova obitelji JRosenzweig. Poznato joj je da optužena nije bila zadovoljan nalazom i mišljenjem Poliklinike i da je poduzimala sve moguće kako bi izvršila pritisak na izmjenu nalaza i mišljenja u njenu korist. Poznato joj je da Poliklinika dostavila pisani odgovor optuženoj i organiziran je u više navrata sastanak s istom, ali ona nije prihvaćala nikakve savjete. Počela je vršiti pritiske putem društvenih mreža i došlo je do negativnih stavova i nepovjerenja u rad Poliklinike. Dana 9. listopada 2019. bila je organizirana prezentacije knjige oštećene ČT "Znanost i umjetnost odgoja", prezentacija se odbila u Splitu u prostorijama HOK-a. Za vrijeme izlaganje oštećene bila je prisutna optužena, a tijekom mogućnosti postavljanja pitanja, optužena je odmah zatražila riječ i obratila se publici postavljajući pitanje "Što se čini po pitanju otuđene djece" predstavljajući sebe kao osobu čije su troje djece oteti od strane Poliklinike, pritom navodeći imena i prezimena djece i oštećene. Zaprimila je niz mailova od strane optužene u kojima proziva zaposlenike Poliklinike, navodi da su isti neprofesionalni, da nisu prepoznali pravog zlostavljača, dovela je u pitanje stručnost dr. ET, mailove je upućivala u Gradu Zagrebu, Uredu Predsjednika, CZSS, DORH-u, USKOK-u, UNICEF-u. sve te poruke su i nju uznemirile i uvrijedile, a kao psihologinju ju dodatno brine činjenice da je optužena slala osobne podatke svoje djece na niz adresa raznih institucija. U pozivima tajnici ravnateljice je govorila da nam poruči kako su svi kupljeni, potplaćeni, korumpirani, i da će poduzeti sve da ih raskrinka ukoliko ne izmjene nalaz. Tim radnjama je, po mišljenju svjedokinje, optužena zastrašivala, omalovažavala i vrijeđala zaposlenike Poliklinike, a pravi ishod je bi zahtjev za izmjenu nalaza i mišljenja u njenu korist. Od 2021. više ne radi u Poliklinici i ovo što je rekla pred policijom je točno i pri tome ostaje, s time da se više detalja ne sjeća obzirom na protek vremena. Ne zna je li ovaj skup predstavljanja knjiga u Splitu bio otvorenog ili zatvorenog tipa, jer nije bila u organizaciji. Ona je bila uključena u kolektivni mail kada bi optužena slala mailove poliklinici, ali posebno imenom i prezimenom joj se nije obraćala. Ne može se sjetiti je li od nje izravno optužena putem mailova tražila izmjenu nalaza tima. Ne može se sjetiti je li tražila od drugih članova tima izmjenu nalaza tima. Sudjelovala je na stručnim sastancima zaposlenika poliklinike i tamo je bilo riječi o mailovima optužene kojim ona traži izmjenu nalaza. Ne može se sjetiti kada su krenule aktivnosti optužene putem društvenih mreža. Ne može se točno sjetiti ni tko su bili svi članovi multidisciplinarnog tima jer je bilo troje djece pa i više članove. U Poliklinici imaju stručne supervizije, a jedna od tema tog psihijatra koji to vodi je bila optužena. Tema supervizijskog sastanka bi često bila upravo nezadovoljstvo roditelja odlukom tima. Pisani nalaz supervizijskog sastanka ne postoji, jer se on u praksi ne izrađuje. Kada je navodila da je osjećala uznemirenost i stres od niza mailova optužene navodi da je ona tada radila u kolektivu koji je zaprimio veliki broj mailova optužene koja je propitkivala stručnost svih u poliklinici, pa na takav način kao dio kolektiva sam doživjela stres. Nije istina da se optužena i ona danas prvi put susreću, jer ju je vidjela upravo na skupu u Splitu. Koliko se sjeća, na tom skupu se optužena obratila publici. Ne sjeća se da bi se optužena njoj obratila za pomoć zbog navodnog zlostavljanja djece. Ne može se sjetiti koliko je sastanaka održano između optužene i ravnateljice. Članovi tima su problematizirali navode optužene, nisu se žalili na njene navode i njeno ponašanje.

7.7. Svjedokinja VTI u svojem iskazu pred policijom je navela da je od 2003. zaposlena u Poliklinici na radnom mjestu voditeljice odjela za dijagnostiku i tretman, a tijekom 2018. započet je tretman na d troje maloljetne djece optužene i AT. Ona je osobno započela s tretmanom ženskog djeteta po imenu S. Nad djecom je provedena multidisciplinarna obrada i doneseno je stručno mišljenje te su djeca uključena u tretman. U sudskom procesu djeca su dodijeljena na skrb ocu. Optužena je nju, kao i na druge zaposlenike Poliklinike, vršila pritisak na način da bi učestalo zvala telefonom, slala veliki broj email poruka i tom prilikom vrijeđala i omalovažavala zaposlenike. Za nju je navodila, da nestručna, nesposobna, i da može "poderati svoj doktorat". U svom nalazu da je optuženu prikazala kao lošu majku, a s optuženom je putem telefona i uživo komunicirala u više navrata, s kojom u stvari nije mogla ostvariti konstruktivnu suradnju. Trudila se biti dostupna i suradljiva s optuženom, a zbog tih učestalih zvanja putem telefona i slanja email poruka bila je veoma uznemirena i osjećala je strah. Poznato joj je da je optužena učestalo zvala i oštećenu ČT i oštećenog LT. Svjedočila je i verbalnom i fizičkom sukobu optužene i supruga u Poliklinici kada je zatražene intervencija policije. Svojim postupanje je ostvarila pritisak i otežala joj rad, a medicinskim sestrama je preko telefona znala reći da će dobiti novu ravnateljicu, da će ovu odvesti u Remetinec, da ako misle da je u Zagrebu bio potres da će biti takvih još i savjetovala im da potraže novi posao te da je ravnateljica "dilerica skrbništva". Poznato joj je da su i oštećeni ČT i LT bili veoma uznemireni postupanje optužene i njime se često obraćala i zahtijevala korekciju nalaza. Ona je razgovarala sa optuženom i ti razgovori su se manje ticali djece, više se ona fokusirala na njihov nalaz navodeći da je isti loš, nevaljao, da su pogodovali njenom suprugu. Ne sjeća se kad su optužena i ona razgovarale o tome, ali zasigurno nakon našeg nalaza. Sjeća se da je u veljači i ožujku 2018. vršena obrada i da su tom prilikom razgovarali i s optuženom kao majkom od koje su uzimali hetero anamnestičke podatke. Kasnije se sjeća da je ona prigovorila da su u nalaz unesene samo očeve riječi, što nije bilo točno, jer se sjeća da su točno brojali broj redova njenog iskaza. Optužena je bila u tim razgovorima neugodna prema njoj u vidu da bi se obraćala višim tonom, omalovažavala nju i njezinu struku i njezin posao te ju je optuživala da je drugome pogodovala u izradi nalaza. Tako se odnosila nakon što je tim donio nalaz. Sjeća se da se prije izrade nalaza sigurno jednom srela s optuženom kada je s njom razgovara, a radi potrebe izrade nalaza. Kasnije su se sretali više puta u Poliklinici, i to nakon što je nalaz izrađen, optužena ju je više puta zvala telefonom, više puta se srela s njom u poliklinici i poslala je veliki broj mailova u kojem je izražavala nezadovoljstvo i izmjenu nalaza. Ona je u tim obraćanjima navodila da je nalaz neistinit, da su uzete u obzir samo riječi oca, ne i optužene, i da bi ga trebalo izmijeniti ili korigirati. Ona je znala reći da se nalaz može izmijeniti, da se može intervenirati, da se može zvati gradonačelnik, iako su oni njoj rekli da se nalaz ne može mijenjati već da se može ponovno vršiti druga obrada. Poliklinika je u početku odgovarala na svaki mail optužene, nekada je ona odgovarala osobno odgovarala na mailove optužene jer je tada bila voditeljica, a kasnije, obzirom na veliki broj mailova i na ponavljajući sadržaj, odgovorilo bi se na poneki mail. Ne može se sjetiti koliko puta se srela s optuženom, sjeća se da su nekada bile kolegica UT i ona, nekad ravnateljica ČT i ona. U timu su tada bili kolegica UT, SF te ona, kao psiholozi (jer je bilo troje djece), primarijus LT, kao psihijatar, za sve troje, socijalna radnica PT i docentica LF, kao neuropedijatar. Optužena je te svoje prigovore i zahtjeve podnosila u stvari upravi poliklinike, što bi značilo da se ona obraća ravnateljici ČT i zamjeniku LT, ali i njoj, jer je tada bila voditeljica. Zna da se ona obraćala i profesorici UT i da su se medicinske sestre žalile da bi često nazivala i ostavljala liniju otvorenu. Sjeća se da su zaposlenici poliklinike navodili da bi optužena često kontaktirala, spominjala "zagrebačku hobotnicu", potrese, i da trebaju tražiti drugi posao. Sve ovo postupanje optužene za nju je stvaralo neugodu, bila je uznemirena i frustrirana. Nije potražila stručnu pomoć zbog te uznemirenosti, ali oni unutar Poliklinike imamo superviziju i razgovarali su o tome. Nalaz multidisciplinarnog tima je zatražen, odnosno iniciran, od strane oca djece gospodina AT, koji je naveo da je isti upućen od strane policije i nadležnog CZSS Split da se obrate Poliklinici. Termin za početak multidisciplinarnog rada nad djecom optužene bio je hitan i moguće da je već pokrenut u roku od 24 sata od traženja oca u pravo zato što je isti naveo da je poslan od policije i nadležnog CZSS zbog sumnje na zlostavljanje i zanemarivanje djece. Prije nego što su oni kao klinika uspostavili kontakt s policijom i CZSS nisu dobili nikakav njihov dopis. Tada je bila riječ o intersektorskoj suradnji zbog sumnje na zlostavljanje pa se hitno djelovalo. Ne zna kada je točno došla uputnica primarnog liječnika, ali to nije bio jedini slučaj kada bi mi započeli s radom prije nego dođe uputnica. Oni su više puta optuženu upozorili da ne može na takav način razgovarati s djelatnicima što je ona ignorirala. Ne može se točno sjetiti u koliko su točno navrata djeca dolazila u Polikliniku, u početku češće a kasnije je to bilo samo praćenje. Sjeća se da je optužena navela da njen suprug neosnovano boravi u sigurnoj kući. Nije upoznata s nalazom Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi o navodnom nezakonitom boravku gospodina AT u sigurnoj kući.

7.8. Svjedokinja DT u svome iskazu je navela, jer je optužena bila nezadovoljna što je tadašnji njen suprug bio smješten u sigurnu kuću. Inače ona je ravnateljica Sigurne kuće "Dom Duga Zagreb" te je i 2018. bila ravnateljica sigurne kuće. Gospodin AT je pristupio u sigurnu kuću kao žrtva nasilja u obitelji zajedno sa svojom djecom, zbog toga što se osjećao ugroženo i uplašeno odstrane optužene. Gospodina AT u Sigurnu kuću s djecom uputila policija i CZSS Zagreb. Poznato joj je da je na inzistiranje optužene proveden inspekcijski nadzor rada sigurne kuće i utvrđene su nekakve nepravilnosti od strane gospodina AT, odnosno da isti nije sudjelovao vikendom u čišćenju prostorija, i da je 11 puta došao iza 21 sat što nije bilo u skladu tadašnjim internim dokumentom pravila kućnog reda, a u stvari je taj gospodin u to vrijeme radio. Zna da su gospodin AT i djeca boravili tri mjeseca u sigurnoj kući 2018., da je jedanput on morao otići na sud u Split pa je svoju djecu pustio kod roditelja, što je dopušteno, da je prao svoju odjeću kod roditelja, što je također dopušteno, a što je sve konstatirano u inspekcijskom nalazu. Te nepravilnosti su se rješavale u stvari razgovorima, jer to nisu tako snažne nepravilnosti koje bi doveli do otkaza u smještaju. Jednom prilikom joj se optužena obratila preko telefona, ali putem maila u čak 124 puta od 2018. do 2020. S optuženom je imala dosta neugodno iskustvo i mora reći da u svoje 33 godine radnog iskustva i 18 godina rada u domu se nije susrela s osobom koja je toliko uporna u navodnom ispravljanju pogrešaka. Osjećala se nelagodno i tjeskobno zbog velikog broja mailova, a njen otac ju je također nazvao i govorio joj da je đavao i da ću gorjeti uz paklu, da će se on pobrinuti da se isto dogodi i njenoj djeci, dok se optužena u svojim navodima više oslanjala na nepravilnosti doma. Sigurna kuća ne određuje tko ulozi u nju, već policija i Centar pitaju koja od sigurnih kuća je slobodna, pa je tako bilo i s gospodinom AT. O komunikaciji optužene s djecom u sigurnoj kući ne odlučuje Sigurna kuća, već Centar za socijalnu skrb.

7.9. Svjedokinja PT je navela da je sudjelovala u obradi djece optužene. Riječ je o multidisciplinarnoj obradi djece o stanju u obitelji optužene. Optuženu nikada nije upoznala, samo je jednom u studenom 2019. komunicirala s njom na način da je ona opetovano zvala Polikliniku i tražila razgovor s njom te su joj medicinske sestre prenijele da ona neće odustati od razgovora. Ona se javila optuženoj i taj razgovor je bio neugodan od strane optužene s povišenim tonom i u početku ju je loše čula zbog nekakvih kvarova u komunikaciji pa ju je ona upitala je li nagluha. U tom razgovoru joj je rekla i da ide na portal "Istinom protiv laži", po njezinom mišljenu u nekom ciničnom tonu ju je upitala je li ravnateljica Poliklinike na bolovanju i ona je na sve to njoj rekla da nema namjeru s njom razgovarati na ovakav način, upozorila je o njenom pristupu i tonu razgovora i da će prekinuti razgovor, što je naposljetku i učinila. O sadržaju razgovora informirala je svoju voditeljicu GTI i zamjenika ravnatelja LT. Mora još navesti da je u tom razdoblju dobivala i učestalo mail-ove od optužene, tako što je te mail-ove ona slala više osoba Poliklinike između ostaloga i njoj. U tim mail-ovima kojih je ona dobila nekoliko, optužena je isticala neke činjenice koje nisu bile vezane uz njihovu djelatnost, iznosila nekakva viđanja o situacijama i htjela da se rješavaju neke stvari koje nisu u njihovoj nadležnosti, primjerice viđanje djece. Ti mail-ovi nisu bili toliko učestali na njezino ime, svega nekoliko, a ona nije niti sudjelovala u terapijskom procesu u odnosu na njenu djecu. Posredno je od djelatnika Poliklinike saznala o učestalim pozivima i mail-ovima optužene. To se sve događalo negdje 2018., 2019. s time da sad točno ne zna odnosno ne zna točno detalje zašto su uopće djeca bila u programu Poliklinike odnosno tko je to naručio. Po Poliklinici se pričalo da optužena svakodnevno naziva putem telefona, da blokira liniju i da traži sve one osobe koje su sudjelovale u tom njenom predmetu pa ako nema prve osobe onda traži dalje. Ne zna tko joj je točno pričao sve to, ali to je bilo svakodnevno i to su medicinske sestre znale. Ne može se sjetiti jesu li o tim pozivima i tim susretima optužene razgovarali na sastancima ili na nekom neformalnom druženju, ali bilo je priča oko toga. S primariusom LT, koji je bio ujedno i voditelj tima, razgovarala je o tim pozivima optužene i zna da je njemu upravo rekla za ovaj jedna telefonski poziv. Poznato joj je to da su s optuženom razgovarali kolegica DTI i primarius LT, ali ne zna sadržaj toga razgovora. Ne sjeća se li u tom telefonskom razgovoru optužena prijetila. Ne sjeća se da bi optužena u tom razgovora tražila promjenu nalaza ili donošenja toga nalaza. Ne sjeća se da bi optužena nakon ovog razgovara ponovno htjela nju kontaktirati. Uvidom u spis Poliklinike vidjela je više mail-ova optužene i njenih zahtjeva kada tvrdi o nekojoj svojoj istini, ali obzirom na količinu istih nije se previše udubljivala. Zbog proteka vremena se ne može sjetiti je su li ti zahtjevi bili radi nekakve izmjene nalaza, poduzimanja nekakvih radnji ili je to bilo samo viđenje optužene. Tijekom obrade djece optužene, osobno nije razgovarala s optuženom, niti ju pozivala na razgovor. Tim je taj koji procjenjuje hoće li se pozvati roditelji na razgovor ili ne, s time da kada se oni i pozivaju, tada neki od članovi tima, ne svi, razgovaraju s roditeljima. Ona je u Poliklinici zaposlena od prosinca 2002. Nije dobila informaciju da bi suprug optužene bio nezakonito u sigurnoj kući, za vrijeme obrade. Ne zna zašto je primarius LT otišao iz Poliklinike. Ne zna zašto je ravnateljica napustila Polikliniku. Ne zna je li u to vrijeme profesionalno kontaktirala sa CZSS Donji Grad, taj podatak može provjeriti jedino uvidom u spis. Nije izbjegavala kontakte s optuženom, već u nekim trenucima se nije mogla javiti, ali nije bila uključena u terapijski postupak djece optužene u tom trenutku. Nije joj poznato zašto je u tako kratkom roku došlo do obrade djece optužene, različiti su termini, ali nije neuobičajeno, postoje i hitni termini.

7.10. Svjedokinja DTI je navela da su 2018. u veljači ili ožujku započeli s obradom djece optužene i ona je početkom 2020.,u siječnju, otišla na porodiljni. Upoznala je optuženu, obavila s njom razgovor, još jednom je srela na hodniku i bila je prisutna kada je razgovarala sa primariusom LT. Obrada djece je krenula čini joj se na zahtjev CZSS i policije, jer je postojala sumnja na zlostavljanje djece odstrane majke, odnosno optužene. Razgovarala je s optuženom i s ocem djece, ali ne sjeća se da bi osobno nekada razgovarala telefonom s optuženom. Poznato joj je da je optužena učestalo kontaktirala Polikliniku, tražila sastanke s ravnateljicom, zamjenikom ravnateljice pa čak je bio i dogovoren jedan sastanak sa LT. Poznato joj je da je optužena slala više mail-ova Poliklinici, a to joj je poznato zato što se svi ti mail-ovi kopiraju i stavljaju u karton djece. Ne sjeća se da bi optužena njoj slala mail-ove, sjeća se da je ona osobno potpisala jedan dopis, gdje su se žalili na postupanje optužene u kojem je navedeno da je s njom otežano komunicirati, a obzirom da je ista stalno navodila da su nestručno obavili posao, da je suprug "zaveo" sustav, a ujedno sam je i svjedok jednog sukoba između optužene i njenog supruga u hodniku Poliklinike, u prisutnosti djece. Poznato joj je da je optužena slala više mail- ova ravnateljici ČT i primariusu LT, gdje je navodila da su oni nestručno obavili posao, nanijeli štetu njoj i djeci i tražila izmjenu toga nalaza, što nije bilo moguće. Sudjelovala je na sastanku optužene i primariusa LT, to je bilo negdje u ljeto 2019. u njegovoj ordinaciji u Poliklinici, svi troje su bili prisutni. Optužena je postavljala više pitanja primariusu, oni su međusobno debatirali, spominjala je i ravnateljicu u kontekstu s gradonačelnikom L, spomenula je nekakav stari slučaj i poznanike LT, što je njega dosta naljutilo. Ona je u tom razgovoru isticala da su propustili utvrditi neke stvari, da joj je nejasno kako su tako povjerovali suprugu i da ona ima dokaze o suprotnome. Ne može se sad točno izjasniti je li tražila izmjenu nalaza, ali ona je govorila da će se ona boriti za djecu i da će morati unijeti nekakve izmjene u sustav. Njoj optužena osobno nije nikada prijetila, niti je bila neugodna u razgovoru i tijekom obrade je uobičajeno razgovarala, ali je bila neugodan u razgovoru sa LT. Zbog proteka vremena može se sjetit da je atmosfera bila dosta neugodna, ali ne može se sjetiti točno riječi, i zna da je optužena spominjala nekakve više strukture, ali ne zna je li izravno prijetila LT. Ne može se sjetiti je li optužena u mail-ovima tražila izmjenu nalaza ili je samo iskazivala svoj stav o poduzetim radnjama. Zbog proteka vremena se ne može sjetiti je li optužena nju pokušavala kontaktirati, jer toliko nas roditelja svakodnevno zove, a ovo je bilo prije 5 godina. Obveza je da barem jedan član tima obavi razgovor s oba roditelja. Ne zna tko je donio odluku tko će obavljati razgovor s roditeljima J. Ona je sigurna da je dva puta u životu vidjela optuženu i jednom obavila s njom razgovor. Poznato joj je da svi podaci oko predmeta djece optužene su sadržani u spisu Poliklinike i da je postupak pokrenut na temelju izvješća CZSS Split, ali ne zna točno koje policijske postaje. Poznato joj je da je u vrijeme vršenja i donošenja nalaz otac AT se nalazio u sigurnoj kući Dom Duga, i poznato joj je da je Samostalni sektor za opće i upravne poslove dao svoj nalaz da je isti bio tamo neosnovano. Poznato joj je da je optužena iskazivala nezadovoljstvo i prigovore na nalaz a na pitanje optužene da li danas smatra, s obzirom na sve izneseno, da su ti prigovori bili djelomično ili u cijelosti osnovani, navodi da su oni procjenjivali sumnju u zlostavljanje djece te iza svog nalaza ona stoji u cijelosti. Nema osobno nikakav dokaz da bi optužena tražila izmjenu nalaza ili utjecala na donošenje nalaza, sve materijalne dokaze ima Poliklinika u svome vlasništvu. Za traumu zlostavljanja djece i sumnju u zlostavljanje djece Poliklinika osigurava hitne termine obrade, pa tako je bilo i u ovom slučaju. Nije joj poznato zašto su oštećena ČT i LT napustili polikliniku. U Poliklinici radi 15 godina kao psiholog. Sudjelovala je u daljnjem praćenju kćeri RT kao psiholog. Nalaz Poliklinike je verificiran i isti se niti u jednom trenutku ne može promijeniti. U slučaju promjene nekakvih okolnosti, Poliklinika donosi novi nalaz.

7.11. Iz preslike dopisa Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba upućenog ĐT od 16. prosinca 2019. (list 16) proizlazi da je Poliklinika izvijestila optuženu o njenim zahtjevima i očitovanjima i to u više navrata, posebno upirući na navode mnogobrojnih pismena i zahtjeva optužene.

7.12. Iz E-maila poslanog sa adrese optužene ĐT (list 17) razvidno je da je isti predmetni uputila više osoba, između ostaloga oštećenicima, u kojim se ista očituje o višestrukim pismenim obraćanjima upravo Poliklinici.

7.13. Iz preslike objavljenog komentara na Facebook profilu ĐT (list 18) proizlazi da ista navodi kako bi oštećena (iako nije navedena imenom oštećena ČT) napravila štetu djeci.

7.14. Iz preslike bilješki tajnice i medicinskih sestara o telefonskim razgovorima sa okrivljenom ĐT (listovi 19 do 24) proizlazi da je u više navrata optužena kontaktirala Polikliniku te se interesirala o oštećenoj ČT.

7.15. Iz preslika e-mailova poslanih sa adrese okrivljene ĐT (listovi 27 do 33) proizlazi da se optužna obraćala i CZSS, Područnom uredu Donji grad a vezano uz događaj da je njen suprug odveo njenu djelu u Polikliniku, ujedno navodeći da je ostvarivala kontakte s djecom i da njen tadašnji suprug nije omogućavao daljnje provođenje vremena s djecom, te da joj je onemogućeno viđanje s djecom. Nadalje optužena se ponovno u više navrata obraćala oštećenoj ČT, ali i Predsjedniku Vlade C da se riječi situacija oko djece (list 35), ističući problematiku oko nemogućnosti viđanja djece, uskraćivanja viđanja od strane njezinog bivšeg supruga i njegove obitelji, a i nastavila se obraćati i drugim institucijama uvijek stavljajući u primatelje i oštećenu ČT (list 39-40), pa tako i sigurnoj kući [adresa elektroničke pošte], CZSS, Područni ured Donji grad, pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, oštećenom LT, ministarstvima i više Centara za socijalnu skrb (list 41-45, 49-50, 54-66).

7.16. Iz dopisa optužene ĐT Poliklinici za zaštitu djece i mladih u Zagrebu (list 34) proizlazi da se ista očituje o tome da je pristupila u Polikliniku radi evaluacije i da je provela razgovor s CT, ali u odsutnosti njenog bivšeg supruga AT.

7.17. Iz e-mailova optužene ĐT (listovi 68 do 71, 73 do 80) razvidno je da optužena prigovara radu oštećena ČT, ponovno se istoj obraća u više navrata navodeći da od veljače 2018. je s njom pokušala stupiti u kontakt i da nije u tome uspjela.

7.18. Iz e-maila VT proizlazi da je isti upućen ĐTI (listovi 82 do 83) vezano uz prijavu optužene za zlostavljanje djece od strane bivšeg supruga, zatim iz e-maila CT proizlazi da je optuženoj odgovoreno na njezina traženja i da o svim radnjama Poliklinike je izvješten i nadležni CZSS (list 89-90).

7.19. Nadalje, optužena je nastavila s upućivanjem višebrojnih mailova na zaposlenike Poliklinike ali i ostale institucije, kako je već prethodno navedeno, uvijek ponavljajući svoje zahtjeve radi navode zaštite dobrobiti svoje djece, izvještavala institucije da se obratila i europskim stručnjacima glede otmice djece, da ona i nadalje ne ostvaruje kontakte s djecom, kao niti njena obitelj, dostavljajući i mišljenje stranih odvjetničkih ureda po pitanju otmice djece, navodeći da su institucije zakazale u cijelosti i da se radi o manipulacijama njenog bivšeg supruga, navodeći da je upravo Poliklinika prekoračila svoje ovlasti u donošenju odluke oko zlostavljanja djece, zatražila u više navrata sastanak sa oštećenom ČT, ali i oštećenim LT, žaleći se na to da se više od 18 mjeseci oštećena ČT ne želi javiti odnosno da nije na radnom mjestu, zahtijevajući timske sastanke sa članovima Poliklinike i CZSS, postavljajući pitanja zašto se njena djeca ne javljaju na mobitel, prilažući e-mail poruke s bivšim suprugom (list 91-117, 122-136, 139-172).

7.20. Iz e-maila LT upućen optuženoj ĐT proizlazi da se oštećeni LT obraća optuženoj i navodi da su dogovorili termin zajedničkog sastanka, ujedno joj pojašnjavajući ovlasti Poliklinike kao i stručnost iste u davanju nalaza (listovi 97 do 98).

7.21. Iz e-mailova optužene proizlazi da je ista dogovorila sastanka s oštećenom ČT **.**.2019. (list 120), dok iz maila s lista 137 je razvidno da se ista obraća gradu Zagrebu i da je prijavila socijalnu radnicu DT, ravnateljicu sigurne kuće zbog neetičnog i protuzakonitog ponašanja na štetu njene djece. Nadalje, iz daljnje elektroničke pošte (list 299-447) razvidno je da se optužena konstantno obraća Poliklinici oštećenoj Buljan Flander i zaposlenicima Poliklinike, svoju problematiku vezanu u z postupanje u odnosu na njenu djecu dostavlja i CT, tadašnjoj predsjednici ČTI, ista u elektroničkoj pošti dostavlja i presliku komunikacije s djecom putem Vibera, izjave trenera ŽF, podneske upućene kako predsjednici Republike Hrvatske tako i Predsjedniku Vlade, dajući svoju kritiku na rad Poliklinike, a posebice oštećene, iskazujući svoje nezadovoljstvo postupanja Poliklinike u odnosu na njenu djecu, iskazujući prigovore na sačinjavanje nalaza Poliklinike (posebice se odnosi na elektroničku poštu s lista 330, lista 334, lista 399-400 spisa, te lista 413-447)

7.22. Iz preslike objavljenog komentara u Facebook grupi Građanska inicijativa RH (listovi 173 do 210) proizlazi da je optužena stavljana objave na grupi " Građanska inicijativa RH", vezano uz predmetnu problematiku, spominjući i oštećenu u svojim objavama, dok iz preslika objava sa Facebook stranice ĐTI (listovi 212 do 219) proizlazi da je optužena u više navrata komentirala na Facebook stranice oštećene, a iz preslike objava na Facebook grupi "Spasi me" (listovi 221 do 223), preslika objava s javnog Facebook profila okrivljene ĐT (listovi 225 do 246 spisa), preslika komentara na Facebook stranici S.O.R.I.D. (listovi 248 do 258), preslika objava na Facebook stranici HR news portal (listovi 259 do 263 spisa), ispisa poruka okrivljene ĐT (listovi 267 do 278), prepiska okrivljene ĐT sa LTI (listovi 280 do 281), prepiska okrivljene ĐT s GT (listovi 282 do 285), prepiska između okrivljene ĐT i MT (listovi 287 do 289) te objave na Facebook stranici građanska inicijativa RH (listovi 290 do 298) razvidna je konstantna aktivnost optužene na društvenim mrežama u kojima se osvrće na djelovanje i postupanje zaposlenika Poliklinike, često spominjući oštećenu ČT, objavljujući novinske članke vezane uz istu koji su popračeni komentarima optužene.

7.23. Iz sedam ispisa elektroničke pošte poslanih sa e-mail adrese: [adresa elektroničke pošte]

na

e-mail

adresu

[adresa elektroničke pošte] od 30. lipnja 2020. (listovi 450 do 462) proizlazi da su isti uz zapisnik i potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta oduzete od oštećenog LT, a iz te pošte također je razvidno da optužena ukazuje da nalaz Poliklinike nije istinit, da ne odgovara istini i da se radi o protuzakonitom postupanju Poliklinike.

7.24. Iz e-mailova optužene ĐT (listovi 516 do 518, 519 do 538, 540, 788 do 874) proizlazi da optužna proziva oštećenu da zašto ne primjenjuje svoja znanja kao autorica knjige "Dijete u središtu (sukoba)" i na njenu situaciju, opetovano postavlja pitanje zašto je Poliklinika djelovala hitno u njeno predmetu a u ostalima ne, tko je dogovoran za takvo postupanje, obraćajući se pritom oštećenoj ČT, CT, VF, ĐF, zaposlenicima CZSS, Područnog ureda Donji grad.

7.25. Iz preslike nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba za ŽTI (listovi 641 do 643 spisa), preslike nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih [adresa] za RT (listovi 644 do 646) te preslike nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba za Ani Rosenzweig (listovi 647 do 649) proizlazi da je Poliklinika za zaštitu djece i mladih [adresa] izvršila obradu djece optužene i dala svoj nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima, pa je za ŽTI utvrđeno psihološko zlostavljanje od strane majke, tjelesno zlostavljanja od strane majke, zanemarivanje od strane oca i svjedočenja nasilju u obitelji, kao i za RT i IT.

7.26. Iz preslika psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja iz predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pob-624/18 (listovi 691 do 745) proizlazi da je istro vještačenje zatraženo od strane suda te da je zaključeno da JF nema nikakav poremećaj ličnosti iz psihijatrijsko klasifikacijskog sustava niti su njegovi roditeljski potencijali smanjeni, s druge strane optužena ima znakove reaktivnog narcističnog pomaka u funkcioniranju ličnosti te njen aktualni roditeljski kapacitet je značajno smanjen u odnosu na zajedničku djecu.

7.27. Iz dopisa samostalnog sektora za inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi od 3. veljače 2022. i dopisa samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi od 3. siječnja 2022 (list 1395-1396) proizlazi da su utvrđene nepravilnosti u postupanju Doma za djecu i odrasle – žrtve obiteljskog nasilja "Duga-Zagreb" u vidu kršenja Pravilnika o kućnom redu od strane korisnika D.R., obzirom da je isti višednevno izbivao iz doma, da su maloljetna djeca B.F., A. i L. prenoćili kod djeda i bake po ocu te je Domu naređena mjera i obveza ravnomjerne i pravične primjene odredaba Pravilnika o kućnom redu prema svim korisnica.

7.28. Iz dopisa Poliklinike za zaštitu djece i mladih [adresa] od 11. lipnja 2024. (list 1472) proizlazi da je uvidom u evidenciju potvrđeno da je optužena dolazila u Polikliniku u terminima 8. kolovoza 2019., 16. rujna 2019., 17. rujna 2019., 21. listopada 2019. i 3. rujna 2020. kada je došla nenajavljeno, i zbog verbalne agresije od strane optužene prema djelatnicima Poliklinike pozvana je policija. Ujedno, optužena je pristupila u Polikliniku i 20. veljače 2018. kada je također bila pozvana policija.

8. Na temelju analize svih izvedenih personalnih i materijalnih dokaza te povezujući iste s obranom optužene ovaj sud je, na nedvojben način utvrdio, da je dokazano da bi u inkarnirano vrijeme optužena ozbiljnom prijetnjom kako će "ostati bez posla", ostavljala im poruke "kako se posao dobiva da se isto tako i gubi", da im je "svima bolje da si potraže bolji posao", da je " L na odlasku i da je Poliklinika onda mrtva jer je on financira", postavljala upite "koja je cijena njihovih nalaza na zahtjev roditelja", prijetila " Ž vam je dao potres, bit će još elementarnih nepogoda" i "da mene gastroenterolog uči psihologiji, ja bih dala otkaz" zatražila neposredno i posredno od oštećenika da utječu na članove multidisciplinarnog tima radi promjene nalaza, a sve radi kaznenog postupka koji se vodi protiv optužene, ali i u postupku razvoda braka i povjeravanja djece na čuvanje i odgoj, čime je počinila kazneno djelo iz članka 306. stavka 1. KZ/11. Ujedno, dokazano je da je optužena počinila i kazneno djelo iz članka 140. stavka 1. KZ/11 na štetu oštećene ĐTI i LT, upravo na način opisan u izreci presude, dakle, iako su joj oštećenici u više navrata naveli da su poduzeli sve zakonom propisane mjere u pogledu izrade nalaza i rada Poliklinike, ista je mnogobrojnom elektroničkom poštom, mnogobrojnim pozivima prema Poliklinici i oštećenicima, pa čak i dolaskom na predavanja i seminare oštećene ČT, izazvala uznemirenost i osjećaj straha oštećenicima, koji su svojim postupanjima dali do znanja optuženoj da ne žele ostvariti kontakt, sijedom čeha je sud optuženu oglasio krivom za počinjenje kaznenih djela.

8.1. Naime, kako je u postupku nesporno utvrđeno da se u inkriminirano vrijeme protiv optužene vodio kazneni postupak zbog kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11 na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, Odjelu za mladež, broj: Kovm-260/2019 te da se također vodio postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, u predmetu broja: Pob-624/18 radi razvoda braka i povjeravanja djece na čuvanje i odgoj, ali i da je Poliklinika za zaštitu djece i mladih [adresa] zaista provela postupak i multidisciplinarni tim je donio svoj nalaz u odnosu na troje djece optužene, pri tome utvrdivši da je zlostavljanje od strane optužene zaista bilo (kako to proizlazi iz materijalne dokumentacije, dakle nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba za ŽTI (listovi 641 do 643 spisa), preslike nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih [adresa] za RT (listovi 644 do 646) te preslike nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba za IT (listovi 647 do 649), pa u cilju da poboljša svoj položaj u predmetnim postupcima, zaista ozbiljnim prijetnjama, kako je to prethodno navedeno, tražila od zaposlenika Poliklinike da izmjene takav nalaz, smatravši isti neosnovanim. U prilog navedenog svjedokinja (oštećena) ĐTI je u svome iskazu, kojeg je ovaj sud prihvatio u cijelosti kao životan, logičan i vjerodostojan, u skladu s materijalnom dokumentacijom, ali i svim iskazima ispitanih svjedoka, navela da od prve polovine 2018. je počela dobivati na desetke, a kasnije i stotine mailova od optužene u kojima je tražila da je primi, odgovore na pitanja poput zašto nisu uzeti u obzir određeni dokazi poput crteža djece, zašto je bivši suprug išao u sigurnu kuću, kada će konačno početi raditi svoj posao, zašto ne prepoznaju pravog zlostavljača i otuđitelja i sl. Istovremeno je kod tajnice ostavljala telefonske poruke, također na desetke i stotine telefonskih poziva upućenih tajnici poput da će sve iznijeti u medije i društvene mreže, da joj je bolje da da otkaz i tajnica i ona i nađe drugi posao jer da ona neću još dugo, kao niti L, da je poliklinika ustanova koja će propasti, jer je L na odlasku, a onda je Poliklinika mrtva. Govorila je kako im je Ž dao potres i da će biti još elementarnih nepogoda, vrlo jasno tražila da ona, kao ravnatelj, djeluje na primarijusa LT i druge stručnjake koji su sudjelovali u obradi djece i izradili nalaz, da promjene nalaz i uzmu njezine dokaze, zahtijevala je da se izda novi nalaz u kojem će biti njezini dokazi, bez obzira što joj je ona rekla da sud prikuplja dokaze. Istovremeno je djelatnicima Poliklinike govorila da je ona dio židovskog lobija i zato je nalaz takav. I nakon tog susreta joj je nastavila slati mailove, zasipati ju mailovima s istim sadržajima kao što je to činila i njezinim prijateljima u kojima je nju optuživala za protuzakonito izdavanje nalaza, jer nalaz nije bio tražen od suda. I ti mailovi su prestali dolaziti s njezinom ostavkom na mjestu ravnateljice Poliklinike, što joj također govori da su mailovi slani isključivo s namjerom da ona kao ravnateljica djeluje na promjenu nalaza i mišljenja, a djelatnicima Poliklinike i njoj je višekratno govorila kako će ona izvršiti pritisak preko medija. Njen iskaz je potvrđen i iskazom oštećenog LT, koji je zaista naveo da je u dva navrata s optužnom razgovarao u prostorijama Poliklinike, a u više navrata telefonski, te se optužena i putem mailova obraćala i uvijek je tražila da se promijeni taj nalaz i mišljenje, uz obrazloženje da nije napravljen po pravilima struke i pod utjecajem nekakvih interesnih lobija, ističući da ona neće prestati sa svojim pritiskom dok ne promijene nalaz i mišljenje. Posebno ga je zasmetalo kad mu je u jednom trenutku optužena rekla da joj je poznato gdje njegova supruga radi, koja s time nema nikakve veze, s ovim predmetom, i da će sve izaći na vidjelo. Poznato mu je da je tražila od oštećene ČT tražila da utječe na tim kako bi bio promijenjen nalaz i stručno mišljenje. Tražila je od nje da se napravi nova obrada sa "pravim nalazom" koji bi bio istinit. Svjedokinja TT je također potvrdila iskaz oštećene ČT i LT, navodeći da su pozivi optužene su bili svakodnevni, kao i e-mailovi, koji nisu bili prijetećeg sadržaja. Kada se optužena obraćala Poliklinici pismeno putem e-mailova, oni nisu bili prijetećeg sadržaja, međutim u telefonskim razgovorima optužena je bila neugodna te joj je znala reći da ona štiti ravnateljicu i da bi joj bilo najbolje da potraži drugi posao, prije nego što izgubi ovaj u Poliklinici, jer da u Poliklinici ne rade po zakonu. Sjeća se da je optužena i objavila nekakav status na Facebook-u u kojem je navela da upravo ona kao tajnica štiti ravnateljicu. Svjedokinja UT također suglasno iskazuje kao i sve ispitane svjedokinje i svjedok LT, da po završetku obrade optužena je učestalo nazivala Polikliniku i zahtijevala promjenu nalaza. Njezini pozivi i emailovi su sustavno remetili redovni rad s pacijentima. Učestalo je tražila razgovore s oštećenicima ČT i LT. optužujući ih za lažni nalaz. Optužena je zahtijevala od nje osobno da izmijeni multidisciplinarni nalaz na način da se nije slagala da bi ona bila zlostavljačica, već da je to bio njezin tadašnji suprug. U toj komunikaciji ista je zahtijevala promjenu nalaza multidisciplinarne komisije, taj zaključni dio, aludirajući da je ipak liječnička struka ipak važnija i bolja od psihološke struke, za što ona nije obraćala pažnju, niti smatra da je to uvreda, obzirom je postupala u skladu s pravilima struke i pokušala optuženoj objasniti situaciju i potrebu djece. Ista je zahtijevala promjenu nalaza i kroz telefonske kontakte. Svjedokinja JTI također je suglasno iskazivala o namjeri optužene za izmjenom nalaza te ujedno navela da ju je kolegica ET izvijestila da je optužena zahtijevala izmjenu nalaza i da je optužena bila veoma uporna i izravna u svome zahtjevu, navodeći da je nalaz donesen protivno pravilima struke. I svjedokinja CTI je u svome iskazu navela da je optužena u pozivima tajnici ravnateljice govorila da im poruči kako su svi kupljeni, potplaćeni, korumpirani, i da će poduzeti sve da ih raskrinka, ukoliko ne izmjene nalaz. Ujedno, svjedokinja VTI je navela da je razgovarala s optuženom i ti razgovori su se manje ticali djece, više se ona fokusirala na njihov nalaz navodeći da je isti loš, nevaljao, da su pogodovali njenom suprugu. Kasnije su se sretali više puta u Poliklinici, i to nakon što je nalaz izrađen, optužena ju je više puta zvala telefonom, više puta se srela s njom u Poliklinici i poslala je veliki broj mailova u kojem je izražavala nezadovoljstvo i izmjenu nalaza. Ona je znala reći i da se nalaz može izmijeniti, da se može intervenirati, da se može zvati gradonačelnik, iako su oni njoj rekli da se nalaz ne može mijenjati, već da se može ponovno vršiti druga obrada. Svjedokinja DTI je navela da joj je poznato joj je da je optužena slala više mail-ova ravnateljici ČT i primariusu LT, gdje je navodila da su oni nestručno obavili posao, nanijeli štetu njoj i djeci i tražila izmjenu toga nalaza, što nije bilo moguće. Sve ispitane svjedokinje, kao i svjedok LT suglasno su iskazivali o postupanju optužene, odnosno njenoj namjeri da se izmjeni nalaz Poliklinike, kao i o ozbiljnim prijetnjama i zastrašivanjima gubitkom posla, obraćanjem javnosti i slično. Iskazi svih navedenih svjedoka su suglasni, međusobno se dopunjuju i sud ih je cijeno kao vjerodostojne i logične te u skladu s materijalnom dokumentacijom. Dakle, iz pročitane dokumentacije razvidno je da je optužena zaista poslala veliku količinu elektroničke pošte Poliklinici i zaposlenicima, iskazivala nezadovoljstvo s nalazom Poliklinike, to podijelila na društvenoj mreži Facebook, a o čemu su svjedoci u svojim iskazima navodili. Dakle, optužena je kroz niz poziva i osobnim putem na sastancima sa svjedocima ČT, LT, ET, UT zaista zahtijevala izmjenu predmetnog nalaza multidisciplinarnog tima Poliklinike (kojim je utvrđeno zlostavljanje djece od strane optužene), a sve u cilju poboljšavanja svoje ulog i dispozicije u postupcima koji se vode protiv nje, pri tome primjenjujući ozbiljnu prijetnju da će izgubiti posao, da potraže novi posao, čime je, po stavu ovoga suda, zaista dokazano da je optužena počinila kazneno djelo sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavka 1. KZ/11. Optužena je postupala s izravnom namjerom, bila je svjesna svojeg djela i htjela je isto počiniti kao takvo i kao svoje, bila je svjesna da takvim ustrajnim ponašanjem, slanjem brojnih poruka i inzistiranjem na kontaktu, pa i ozbiljnom prijetnjom, postupala u cilju izmjene multidisciplinarnog nalaza Poliklinike ostvarila objektivne i subjektivne elemente kaznenog djela.

8.2. Nadalje, svi ispitani svjedoci potvrdili su navode oštećene ČT i LT da je u inkriminirano vrijeme optužena zaista velikom količinom elektroničke pošte, mnogobrojnim pozivima pokušala stupiti u kontakt s oštećenicima, iako isti nakon nekoliko razgovora više to nisu htjeli, međutim, optužena je ignorirala činjenicu da isti ne žele više komunicirati s njom te nastavila na sve moguće načine ostvariti neželjenu komunikaciju. Pa je tako oštećena ČT u svome iskazu svjedočila o mnogobrojnim porukama optužene putem elektroničke pošte upućenih Poliklinici i njoj osobno (na službeni mail), da je optužena slala na stotine drugih e-mail adresa kolegama stručnjacima, svjedokinji nadređenih, pročelnicima, članovima upravnog vijeća, predsjednicima upravnih vijeća, članovima rotari kluba, inozemnim stručnjacima, koji su je imali potrebu upozoriti kako smatraju da je optužena opsjednuta s njom i čak je kolega iz Njemačke pisao UNICEF-u da ih upozori na njezino ponašanje. Iz njezin Facebook objava je jasno da je pratila njena kretanja, njene kćeri, čak je stupila u kontakt s njezinim bratom u Norveškoj pitajući da od kuda ima kuću, kao i sa njezinim bivšim suprugom pišući mu kako joj je otela djecu iako je imala informaciju da ona nije sudjelovala u nalazu tima ni na koji način. Na društvenim mrežama je objavila stotine postova u kojima je blatila njen rad i rad Poliklinike, iznosila kako je Poliklinika korumpirana i da se nalaz može dobiti za novce i da je industrija razvoda vrlo isplativa. Iznosila je kako je ona kraljica svemira, njezin OT, koji će joj pisati ljubavna pisma. Njezini napadi su bili sve agresivniji te je tako 3. rujna 2020. popodne došla u Polikliniku, nasilno prošla pored zaštitara, odbila provesti covid mjere, odbila ispuniti upitnik pri ulazu i govorila da neće napustiti Polikliniku prije nego je netko primi kao što je primljen njezin muž. Ona tada nije bila u Poliklinici, ali ju je o tome obavijestila medicinska sestra, tražeći upute kako da se ponašaju, jer su u sobama bili mali pacijenti koji su mogli čuti njezine povišene tonove, a i djelatnici su bili uznemireni, jer je već 2018. optužena imala eksces kada je pozvana policija. I tom prilikom je pozvana policija. Također, optužena je oštećenu pratila na javna predavanja u Splitu i Solinu i oba puta javno napravila incident. U Solinu je čak pred publikom glasno vikala zajedno sa svojom majkom korupcija, korupcija, naše aktivnosti neće prestati. Prije toga joj je prišla s leđa i rekla "ja sam vam iza leđa i neću prestati". U više navrata joj je dala do znanja da prestane i poručivala preko tajnice i medicinskih sestara, jer nije sudjelovala u obradi, niti vidjela njezinu djecu. Ujedno, oštećena je navela da od svega tog postupanja optužene bila, i još uvijek je uznemirena i prestrašena i za nju i njezine kćeri, tjeskobna. S obzirom da je optužena sve više agresivna ,njezin strah je bio i sve veći jer je i sama najavljivala, kao i njezini roditelji, da neće prestati. Objavama na društvenim mrežama je stavljala metu na čelo njoj i njezinoj kćeri. Svjedok LT je naveo također da je gotovo svakodnevno, nekada i po 20ak puta na dan, optužena zvala Polikliniku, slala mnogobrojne mailove, pisala razne objave po portalima i medijima, znala mu je prijetiti da će ostati bez posla, kako će novine znati o njemu kako zna gdje mu radi supruga. Posebno ga je zasmetalo kad mu je u jednom trenutku optužena rekla da joj je poznato gdje njegova supruga radi, koja s time nema nikakve veze, s ovim predmetom, i da će sve izaći na vidjelo. Svjedokinja TT je u svome iskazu navela da su pozivi su bili svakodnevni, kao i e-mailovi. Optužena joj je znala reći da zna gdje ravnateljica ima neko predavanje u Solinu i da će se onda tamo pojaviti. Ravnateljica je bila uznemirena zbog tih poziva, s time da ona nije rekla optuženoj da to uznemiruje ravnateljicu. Svjedokinja UT je također navela o brojnosti elektroničke pošte, poziva i uznemirenosti svjedokinje ČT i LT. Svjedokinja JTI je navela da je optužena poslala više od 1000 poruka na Polikliniku, tražila da se promjeni nalaz i mišljenje i u više navrata je htjela ostvariti telefonsku komunikaciju s njom. Značajno ju je uznemirio veći broj mailova u razdoblju od 15. do 30. lipnja 2020. kada je navela da će je prijaviti Hrvatskom katoličkom sveučilištu uz Zagrebu, gdje je inače radila, da ne radi po zakonu. Zna da je optužena i osobno dolazila u polikliniku, s time da se ja ona nikada s njom nije srela, ali i upućivala je više poziva, svakodnevno i preko 10 poziva kroz cijelo inkriminirano vrijeme, jer su to bilježile medicinske sestre, ona se nije javljala na njene pozive jer je to bilo tako prema pravilima poliklinike obzirom da ne znate s kim točno razgovarate a sama tematika je veoma osjetljiva. Svjedokinja CTI je navela da dok je radila u kolektivu, zaprimljen je veliki broj mailova optužene koja je propitkivala stručnost svih u poliklinici, pa na takav način kao dio kolektiva je doživjela stres. Na skupu Splitu se optužena obratila publici. Svjedokinja VTI u svojem iskazu je navela da joj je poznato joj je da je optužena učestalo zvala i oštećenu ČT i oštećenog LT. Svjedočila je i verbalnom i fizičkom sukobu optužene i supruga u Poliklinici kada je zatražene intervencija policije. Svojim postupanje je ostvarila pritisak i otežala joj rad, a medicinskim sestrama je preko telefona znala reći da će dobiti novu ravnateljicu, da će ovu odvesti u Remetinec, da ako misle da je u Zagrebu bio potres da će biti takvih još i savjetovala im da potraže novi posao te da je ravnateljica "dilerica skrbništva". Poznato joj je da su i oštećeni ČT i LT bili veoma uznemireni postupanje optužene i njime se često obraćala i zahtijevala korekciju nalaza. Kasnije su se sretali više puta u Poliklinici, i to nakon što je nalaz izrađen, optužena ju je više puta zvala telefonom, više puta se srela s njom u Poliklinici i poslala je veliki broj mailova u kojem je izražavala nezadovoljstvo i izmjenu nalaza. Svjedokinja PT je navela da je studenom 2019. komunicirala s optuženom na način da je ona opetovano zvala Polikliniku i tražila razgovor s njom te su joj medicinske sestre prenijele da ona neće odustati od razgovora. Ona se javila optuženoj i taj razgovor je bio neugodan od strane optužene s povišenim tonom i u početku ju je loše čula zbog nekakvih kvarova u komunikaciji pa ju je ona upitala je li nagluha. Svjedokinja DTI je navela da je optužena slala više mail-ova ravnateljici ČT i primariusu LT, gdje je navodila da su oni nestručno obavili posao, nanijeli štetu njoj i djeci i tražila izmjenu toga nalaza, što nije bilo moguće. Dakle, svi svjedoci suglasno iskazuju o upornosti optužene u ostvarivanju neželjenog kontakta s oštećenicima, pa čak i nakon što su oštećena ČT i LT obavili razgovor s istom, ista je nastavila s uznemiravanjem istih. Osim opisanog učestalog pozivanja i slanja poruka i mailova što je oštećene bitno uznemiravalo, optužena je prisustvovala predavanjima i seminaru oštećene (što optužena u svojoj obrani nit ne spori) postavila pitanja i potom iznijela svoje mišljenje o radu oštećene, što ju je bitno uznemirilo. No, uzimajući u obzir iskaz oštećene s jedne strane, kao i sadržaj mnogobrojnih poruka putem elektroničke pošte i objava na Facebooku, u korelaciji navoda tajnice o učestalim pozivima i davanju do znanja da se oštećena neće javiti optuženoj, jer nije radila u obradi djece, proizlazi da oštećena nije u to vrijeme s njom željela bilo kakav kontakt. ČT je detaljno je i okolnosno opisala da je zbog takvog ponašanja optužene se osjećala uznemireno i ustrašeno te nelagodno, a što su potvrdile i ispitane svjedokinje, kao i što je oštećeni LT svjedočio o svojoj uznemirenosti. Dakle, iako optužena poriče da bi počinila inkriminirano kazneno djelo, priznajući doduše da je poslala više poruka oštećenicima na poslovni mail, no to isključivo kako bi saznala informacije o svome predmetu i svojoj djeci, iz analize iskaza oštećenika, svjedokinja zaposlenica Poliklinike, kao i sadržaja poruka pročitanih tijekom postupka, a podredno i analize obrane optužene utvrđeno je da je optužena u inkriminirano vrijeme nastojala uspostaviti s oštećenom ČT i oštećenim LT neželjeni kontakt, svakodnevno pozivajući Polikliniku i slanjem mnogobrojnih poruka putem elektroničke pošte, kao i pojavljivanjem na predavanjima i seminarima na kojima je oštećena predavala. Na opisani je način optužena ustrajno u inkriminiranom razdoblju nastojao uspostaviti neželjeni kontakt sa oštećenicima, čime ih je uznemirila i ustrašila te je time ostvarila objektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela iz članka 140. stavka 1. KZ/11. Pri tome, iako je takvo ponašanje optužene trajalo dulji vremenski period (preko dvije godine), uzimajući u obzir intenzitet istog, odnosno činjenicu da je svakodnevno na više načina pokušavala kontaktirati, nesporno je da je opisanim ponašanjem optužena ostvarila objektivna obilježja opisanog kaznenog djela nametljivog ponašanja. Optužena je postupala s izravnom namjerom, bila je svjesna svojeg djela i htjela je isto počiniti kao takvo i kao svoje, bila je svjesna da takvim ustrajnim ponašanjem, slanjem brojnih poruka i inzistiranjem na kontaktu kojeg oštećenici više nisu željeli, će oštećenike uznemiriti i stvoriti osjećaj tjeskobe i straha, no isto je i željela učiniti.

9. Sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne, životne i međusobno podudarne iskaze svjedokinje (oštećene) ĐTI, svjedoka (oštećenog) LT, svjedokinja TT, CF, JTI, CTI, VTI, DT, PT i MTI. Naime, iskazi su u skladu s materijalnom dokumentacijom koja je pročitana tijekom postupka i svi navedeni svjedoci suglasno su iskazivali o mnogobrojnosti poruka elektroničke pošte, brojnim pozivima optužene, neugodnim susretima s istom, kao i upornosti optužene u izmjeni nalaza multidisciplinarnog tima te uznemirenosti svih svjedoka i oštećenika, koju su osjećali u inkriminiranom razdoblju.

9.1. S druge strane, sud je obranu optužene cijenio u većem dijelu kao nevjerodostojnom i nelogičnom, neživotnom i u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom, ali i iskazima oštećenika, kao i svih ispitanih svjedoka. Tako nije prihvaćena obrana u dijelu u kojem je optužena negirala da bi uznemiravala oštećenike te da bi tražila izmjenu nalaza multidisciplinarnog tima Poliklinike, a obzirom da iz iskaza svjedoka ČT, LT, TT, CF, GF, MF, ET i ŠF, proizlazi suprotno. Nije prihvaćen dio obrane da nije postupala s ciljem da bi zastrašila zaposlenike Poliklinike, niti da bi spriječila bilo kakvo dokazivanje, te da njen cilj nije bio omalovažiti zaposlenike Poliklinike, već je htjela na sve načine priložiti dokaze radi potpune anamneze, kao i da zaposlenici Poliklinike, pa ni oštećenici, joj nisu neposredno ili posredno dali do znanja da ne žele komunicirati s njom, upravo zato što su svi svjedoci iskazivali o mnogobrojnim pozivima i porukama optužene, u kojim pozivima je omalovažavala pojedine svjedoke i izrekla spomenute ozbiljne prijetnje. Sud je prihvatio dio obrane optužene u kojoj je navela da je njena obitelj bila u obrati u Poliklinici, da je Poliklinika izradila nalaz, da se nije slagala s njime, obzirom da je o navedenom pročitana materijalna dokumentacija i o istome su iskazivali i ispitani svjedoci. Ujedno, prihvaćen je dio obrane u odnosu na poslane maile, ali i u odnosu na objave na društvenoj mreži Facebook, kada je optužena potvrdila njihovu autentičnosti, navodeći da je ona autor istih, kao i da je u više navrata kontaktirala Polikliniku, bila na sastancima s oštećenicima ČT i LT, kao i svjedokinjom ET, obzirom da su o navedenom iskazivali navedeni svjedoci. Prihvaćen je i dio obrane u kojoj je optužena navela da je otišla na dva predavanja oštećene ČT u HOK 2019. u Splitu, i u osnovnu školu Kraljice Jelene u ožujku 2020., i da je otišla na isto, jer ju oštećena ČT nije primila u Poliklinici, međutim ne i dio da je pridavanje bilo otvoreno za javnost, kao i da na taj način nije uznemiravala oštećenu (obzirom da iz iskaza oštećene i svjedokinje MF proizlazi suprotno). Ujedno, prihvaćen je dio obrane optužene da je u objavama na Facebook spominjala oštećenu ČT i njenu djecu, obzirom da je to razvidno i iz materijalne dokumentacije.

9.2. Sud je u cijelosti prihvatio pročitanu materijalnu dokumentaciju kao vjerodostojnu, obzirom da tijekom postupka se nisu pojavili razlozi koji bi doveli u pitanje vjerodostojnost iste, niti su stranke prigovarale tome.

10. Odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženoj za počinjena kaznena djela ovaj sud je, uzimajući u obzir okvir za izricanje kazne za kazneno djelo iz članka 140. stavka 1. KZ/11 i kazneno djelo iz članka 306. stavka 1. KZ/11, uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optužene, kao i težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela.

10.1. Olakotnim okolnostima optuženoj sud je cijenio činjenicu da je ista kazneno i prekršajno neosuđivana osoba, kako u vrijeme počinjenja kaznenog djela, tako i u vrijeme donošenja presude. Posebno olakotnom okolnošću optuženoj se cijeni da je majka troje maloljetne djece, o kojima skrbi i za koje plaća redovno alimentaciju i s kojima ostvaruje pozitivnu komunikaciju, da je redovno zaposlena, kojim zaposlenjem ostvaruje prihode kojim doprinosi pri uzdržavanju svoje djece.

10.2. Od otegotnih okolnosti na strani optužene sud je našao u njenoj bezobzirnosti, nekritičnosti i izrazitoj agresivnosti u postupanju prema oštećenicima, kao i u činjenici da je optužena počinila čak dva kaznena djela u istom vremenskom razdoblju.

10.3. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti, kao i činjenicu da je za kazneno djelo prijetnje iz članka 140. stavak 1. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju do 1 godine, a za kazneno djelo iz članka 306. stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 do 8 godina, pa cijeneći način počinjenja kaznenih djela i društvenu opasnost djela, prijašnji život optužene, njegove osobne prilike te ponašanje nakon počinjenja djela, ovaj sud je optuženu za kazneno djelo iz članka 140. stavka 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, dok u odnosu na kaznen djelo iz članka 306. stavka 1. KZ/11, uz primjenu članka 48. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, ublažavajući istu sankciju ispod zakonskog minimuma, pri tome uzimajući u obzir da je optužena kazneno i prekršajno neosuđivana osoba, da je redovno zaposlena i da skrbi, odnosno plaća alimentaciju za svoje troje malodobne djece, pa bi odlaskom zatvor ozbiljno bila dovedena u egzistencija i razvoj njene djece, nakon čega je sud optuženu osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, na koju je primijenio uvjetnu osudu, na način da optužena kaznu zatvora u trajanju 1 godine neće izvršiti, ukoliko optužena u vremenu provjeravanja od 4 godine ne počini novo kazneno djelo, smatrajući da će se svrha kažnjavanja tako postići te da će ista u dovoljnoj mjeri utjecati na ovu optuženu da se ubuduće kloni vršenja kaznenih djela. Dakle, ovaj sud smatra da će se ovakvom kaznom u konkretnom slučaju i s obzirom na konkretnog optuženika izraziti potrebna društvena osuda prema počinitelju zbog počinjenog kaznenog djela, te da je takva sankcija primjerena i za ostvarivanje ostalih zakonom propisanih svrha kažnjavanja. Drugim riječima, sud smatra ovakvu osudu primjerenom da se njome ostvari, pored specijalne i generalna prevencija, te da će se istom jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te primjerenom da utječe na razvoj svijesti građana o štetnosti i društvenoj neprihvatljivosti vršenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Također sud smatra kako će se ispuniti i svrha kažnjava u smislu resocijalizacije, odnosno ponovno uključivanje optužene u društvu kao punopravnog člana.

11. Odlučujući o troškovima ovog kaznenog postupka sud je optuženoj dosudio trošak u paušalnom iznosu od 500,00 eura, koje troškove je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, uzimajući u obzir da plaćanjem navedenog iznosa neće biti dovedena u pitanje njena egzistencija, uzimajući u obzir da je stalno zaposlena s redovnim primanjima, a troškovi su odmjereni prema stvarnim troškovima te broju poduzetih radnji.

U Zagrebu, 16. lipnja 2025.

Sudac:

Tibor Kovačić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, KO-DO-287/2021

2. Optužena ĐT,

3. Braniteljica optužene Vedrana Jurić, odvjetnica iz Zagreba,

4. Oštećena ĐTI,

5. Oštećeni LT,

6. U spis.