REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pr-57/2024-17

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, Split, OIB:51401063283, zastupanog po punomoćniku LI, dipl.iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, Maria Skejića, odvjetnika u Splitu, objavljene dana 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.800,00 EUR-a neto za razdoblje od 1.10.2018. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 25,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g.pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.875,00 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava postopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a(''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8%poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 9.1.2024. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu zidar II u Službi za tehničke poslove te da ima prebivalište na adresi [adresa] , koja je udaljena 23,40 km od mjesta rada Split, Šoltanska 1. Tužitelj da ima pravo na isplatu razlike naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru na temelju odredbe čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno na temelju odredbe čl. 65. st. 11. TKU/22 i to u visini prema odredbama čl. 66. st. 12. TKU/17 i čl. 65. st. 14. TKU/22. Naime, obzirom da radno vrijeme tužitelja i raspored vožnje autobusne linije, u konkretnom slučaju organizirani međumjesni prijevoz, ne omogućava tužiteljici svakodnevni redovit dolazak na posao i povratak s posla, tužitelj da ima pravo na isplatu putnih troškova po prijeđenom kilometru. Ovo posebice, kada tužitelj radi vikendom ili praznikom kada uopće nema organiziran međumjesni prijevoz koji bi omogućavao dolazak ili odlazak s posla unutar vremena čekanja do 45 minuta. Radi navedenog, tužitelj da je prisiljen koristiti osobni automobil pa da prema prethodno citiranim odredbama TKU-a, ima pravo na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla) prema prijeđenim kilometrima.

1.1. Nadalje, tuženik da je tužitelju umanjivao naknadu troškova prijevoza protivno odredbi čl. 66. st. 16.TKU/17, odnosno odredbi čl.65.st.21.TKU/22 prema kojoj se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Prema tim odredbama TKU-a naknada troškova prijevoza po prijeđenom kilometru da se može manjiti samo za određene dane i to kada tužitelj nije uzastopce bio u obvezi dolaziti na posao više od dva dana. Međutim, tuženik da je protivno prethodno citiranim odredbama TKU-a, pogrešno obračunavao i isplaćivao tužitelju umanjenu naknadu troškova prijevoza.

1.2. Tužitelj u tužbi napominje, da u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID- 19, radi čega da tužitelj u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru.

1.3. Kako je tuženik protivno odredbama TKU-a pogrešno obračunavao i isplaćivao tužiteljiu umanjenu naknadu troškova prijevoza, tužitelj ovom tužbom potražuje razliku između onog što mu je plaćeno i onog što mu je trebalo biti plaćeno sukladno odredbama TKU-a. Tužitelj napominje da će po pribavi dokumentacije kojom raspolaže tuženik (platne liste, evidencija rada i raspored rada) i nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja određeno postaviti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza isplati tužiteljici određeni neto iznos za razdoblje od 1.12.2018.do dana dostave podataka, sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 3.5.2024. u cijelosti osporava tužbu. Tuženik ističe da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu u skladu s odredbama čl. 186.b ZPP-a pa da je prije bilo kakvih daljnjih radnji potrebno da sud donese rješenje kojim će se tužitelju naložiti da ili pruži dokaz da je prije podnošenja tužbe od tuženika zatražio podatke potrebne za uređenje tužbe koje mu po tom tuženik nije dao ili da uredi tužbu na način da uopćeni tužbeni zahtjev iz stupnjevite tužbe nadomjesti točno određenim tužbenim zahtjevom. U slučaju da tužitelj ne postupi po predloženom rješenju, tuženik predlaže odbaciti tužbu Nadalje, tuženik ističe da je tužba nepodobna za raspravljanje jer da nije razvidno što tužitelj potražuje, a teret dokazivanja da je na tužiteljici prema odredbama čl. 135. Zakona o radu.

3. Na ročištu od 6.2.2025. tužitelj je izjavio da je odvjetnici Martini Radić Šunjić izdao punomoć za vođenje ove parnice, da je to bilo prije podnošenja predmetne tužbe i da ju je ovlastio da od protivne stranke primi dosuđene troškove na svoj račun.

4. Na pripremnom ročištu od 12.6.2024. sud je raspravnim rješenjem odredio izvođenje dokaza pa tako i izvođenje dokaza financijskim vještačenje te je naložio tuženiku da u spis dostavi dokumentaciju potrebnu za izvođenja dokaza financijskim vještačenjem. Protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba (čl. 292. st. 5 ZPP) pa se ono ne dostavlja strankama u ovjerenom prijepisu (čl. 343. st. 2. ZPP) te se to rješenje može pobijat samo u žalbi protiv konačne odluke (čl. 378. st. 2. ZPP). Unatoč tome, tuženik je na to raspravno rješenje od 19.6.2024. izjavio žalbu podneskom od 19.6.2024.

5. Podneskom od 14.2.2025. tužitelj je određeno postavio tužbeni zahtjev pa je tako za razdoblje od 1.10.2018. do 30.9.2024. zatražio isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.800,00 eura neto, sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 25,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate i to, razlike utvrđene prema prijeđenim kilometrima od adrese prebivališta tužitelja do mjesta rada i natrag.

6. U postupku su izvedeni dokazi pregledom HAK mape, čitanjem obračunske isprave za lipanj 2016., Tarifne Zone poduzeća Promet d.o.o. Split, Cjenik usluga prijevoznika putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava, Cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata, Obavijesti Prometa d.o.o. Split, Odluke tuženika od 11.9.2014. te spisu druge priložene dokumentacije te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 1.10.2018. do 30.9.2024. u ukupnom neto iznosu od 1.800,00 eura.

9. Tužitelj svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

9.1. Odredbom čl. 66. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike inamještenike u javnim službama („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosno čl. 65. st. 1.TKU/22 („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

9.2. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22 propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

9.3. Odredbom čl. 66. st. 10. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 12. TKU/22 propisano je da u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, da će zaposlenik ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Prema st. 11. (13. TKU/22) navedenih članak, ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada organiziran javni prijevoz iz stavka 8. i 9. ovoga članka od više prijevoznika, a koji prometuju na toj relaciji, naknada troškova prijevoza će se isplaćivati u onoj visini koja je povoljnija za poslodavca.

9.4. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur.

9.5. Odredbom čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

9.6. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

10. Odlukom tuženika od 11.9.2014. određeno je da tužitelj ima pravo na naknadu troškova međumjesnog javnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla te d aće se iznos naknade obračunat u cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte javnog prijevoznika, odnosno najpovoljnijeg prijevoznika, temeljem mjesečne evidencije o broju dolazaka na posao, počev od 1.5.2014.

11. Tužitelj je na ročištu od 6.2.2025. saslušan u svojstvu parnične stranke. Iskazao je da je u cijelom utuženom razdoblju živio na adresi [adresa], a sa koje adrese da ima organizirani javni prijevoz, ali kako se radi o 25 km da mu je potrebno a bi došao do posla 45 minuta. U centru grada da se iskrca, a od kud da mu je potrebno do sjedišta posodavca još 15 min, a kako to proizlazi iz iskaza kada navodi da mu je potrebno ukupno sat vremena da javnim prijevozom dođe na posao. Dakle, iz ovakvog iskaza tužitelja proizlazi da postoji organiziran javni prijevoz kojim bi tužitelj mogao redovito stizati na posao i vraćati se s posla jer tužitelj nigdje ne navodi da bi na posao došao 45 min prije početka radnog vremena niti da bi nakon završetka radnog vremena čekao 45 min do polasla autobusne linije prema adresi prebivališta. Dakle, tužitelj ne bi imao pravo na naknadu troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru već prema visini pokazne mjesečne karte, a sve na temelju čl. 66. st. 1.,10., 11. TKU/17, odnosno 65. st. 1., 12., 13. TKU/22 i kako to proizlazi iz iskaza tužitelja i Odluke tuženika od 11.9.2014., osim za razdoblje od 21.3.2020. do 11.5.2020. (Covid) za koje razdoblje je tužitelj skazao, da kada mu radno vrijeme koje je organizirano od 7,00 do 15,00 sati, završi, da organizirani je organizirano javni prijevoz za povratak s posla bio tek u 16,30., dakle, vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska autobusne linije prema prebivalištu tužitelja je prelazilo 45 min pa tužitelj za to razdoblje na temelju odredbe čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22 i ima pravo na naknadu troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru. Mađutim, iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženik za cijelo utuženo razdoblje obračunavao i isplačivao naknadu troškova prijevoza u umanjenom iznosu, a ne u punom iznosu visine mjesečne pokazne karte. Naime, u situacijama kada bi tužitelj bio opravdano odsutan s posla do dva dana ili kada bi koristio godišnji odmor, za te dane tužitelj ne bi dobio od tuženika naknadu za troškove prijevoza, a što je protivno odredbama TKU-a, s obzirom prema čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 poslodavac nije u obvezu isplatiti navedenu naknadu samo kada se radi o više od dva dana izostanka s posla, a prema čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, samo za mjesec u kojem se koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

12. Slijedom svega navedenog, proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju obračunavao trošak prijevoza protivno citiranim odredbama TKU-a te da mu je isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza pa je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan, a u presudi pod točkom I odlučeno je da je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime razlike manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 1.10.2018.g. do 30.09.2024.g., neto iznos od 1.800,00 eura. Naime, prema odredbi čl. 135. st. 1.ZR-a u slučaju radnog spora teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, a kako tuženik, s druge strane, nije pružio dokaze kojima bi pobio navode i dokaze tužiteljice, kako u pogledu osnovanosti, tako u pogledu visine tužbenog zahtjeva, tužbeni zahtjev je u cijelosti prihvaćen kao osnovan.

13. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR).

14. Tužitelju je s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, u tekstu ZPP), prema popisanom trošku (list 78 spisa) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br.138/23, dalje Tarifa), određen slijedeći parnični trošak: za sastav tužbe - 100 bodova, za sastav podnesaka od 10.6.2024., 8.7.2024., 14.2.2025. – za svaki 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 12.6.2024., 6.2.2025., 24.3.2025. - za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude – 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), što zbrojeno, pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 1.875,00 eura, koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška. Tužitelju će se položeni iznos od 265,45 eura na ime troška vještačenja vratiti s računa suda s obzirom isti nije iskorišten jer vještačenje nije provedeno.

14.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

14.2. Pregledom spisa sud je utvrdio da je tužitelj izdao punomoć odvjetnici Martini Radić Šunjić za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći navedena odvjetnica, između ostalog, "ovlaštena primiti novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde ". Čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, da je odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Kako u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći proizlazi da je punomoćnik tužitelja „ovlašten primati novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde“, proizlazi da je punomoćnik tužiteljia na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlašten primiti parnični trošak, i tim više, što je tužitelj na ročištu od 6.2.2025. izjavio da je odvjetnicu Martini Radić Šunjić ovlastio da od protivne stranke primi dosuđene troškove na svoj račun, sud je odlučio kao u izreci presude pod točkom II, odnosno da je dužan tuženik troškove postupka isplatiti tužitelju na račun njene punomoćnice.

Split, 16. lipnja 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženik

-u spis