P-23/2025-8

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po ZOU Berislav Kopf i Iris Kopf iz Osijeka, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/A, OIB: 23057039320, zastupani po OD Hanžeković & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11. travnja 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 2402006- 10331262160/51400607-5102093957 zaključenog 25. listopada 2004. između tužiteljice BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/A, OIB: 23057039320 kojeg govore o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i o valutnoj klauzuli CHF – i to t. 7. i t. 8. Ugovora o kreditu broj: 2402006-10331262160/51400607-5102093957 od 25. listopada 2004..

II/ Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju BR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčanu tražbinu, na ime preplaćenog CHF tečaja po kreditu podignutom u CHF u iznosu od 5.317,33 eura, na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF, u iznosu od 1.215,48 eura, te iznos od 2.379,08 eura na ime zakonske zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose više plaćenih anuiteta nastalih zbog promjene kamatnih stopa i promjene tečaja do 30.9.2015 g. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenom čl. 29.st. 2 i 8 . Zakona o obveznim odnosima, dakle, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita određenih na razdoblje dulje od tri godine nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena do 31. 12. 2022. godine , od 1. 1. 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. do isplate po stopi iz čl. 29 st, 2 ZOO ( NN155/23) , dakle, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1 srpnja te godine., tekućom od 1.10.2015.godine pa do isplate.

III/ Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužiteljici BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.650,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 16. lipnja 2024. pa sve do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

IV/ S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 25. listopada 2004. sklopio Ugovor o kreditu broj: 2402006-10331262160/51400607-5102093957, na iznos od 77.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 4,99% godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te navodi da su početni ugovoreni mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 302,53 CHF.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 25. listopada 2004. sklopio Ugovor o kreditu broj: 2402006-10331262160/51400607-5102093957, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Bernardi Hunjadi te saslušao tužiteljicu BR.

3.1. Tužiteljica BR u svom iskazu navodi da je sa tuženikom sklopila sporni ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka. Može reći da joj prije sklapanja ugovora nitko od zaposlenika banke nije objasnio što znači promjenjiva kamatna stopa, a što znači valutna klauzula. Kredit joj je bio potreban za kupnju stana te kada je došla u banku dana joj je dokumentacija upravo za ovaj kredit koji je i potpisala, s time da nisu imali mogućnosti pregovora ili dodatnog traženja objašnjenja. Može reći da se u vrijeme podizanja kredita u javnosti pričalo o ovoj vrsti kredita, a radilo se o kreditima u CHF. Službenik banke joj je ponudio upravo ovaj kredit i nije joj ponudio nikakvu drugu vrstu ili drugu mogućnost sklapanja ugovora o kreditu. Može reći da joj je kredit u Erste banci preporučila kolegica s posla koja je u toj banci podigla kredit za koji je mislila da je u tom trenutku povoljan. Koliko se sjeća kada je došla u banku i rekla kakav kredit treba zaposlenica joj je dala nekakav prijedlog ugovora, odnosno nekakvu šprancu i rekla joj je koju dokumentaciju treba prikupiti. Nikakvu dodatnu informaciju o valutnoj klauzuli nije dobila, a tek je kasnije saznala da Hrvatska narodna banka štiti tečaj valute eura, a ne i švicarskog franka. Ne može baš reći da je bila svjesna da bi anuitet zbog promjene tečaja mogao varirati. Stan koji je kupila od kredita nikada nije iznajmljivala i u tome stanu je živjela do 2016.. U stanu nikada nije postojao ikakav obrt niti je obavljana trgovačka djelatnost. Taj stan sada iznajmljuje.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Bernarde Hunjadi od 13. studenoga 2023. proizlazi da razlika više obračunate i više naplaćene kamate od strane banke iznosi 1.237,35 eura, razlika više plaćene rate zbog promjene tečaja iznosi 5.721,45 eura, te da je ukupno više obračunato zbog promjena kamatne stope i tečaja 6.958,80 eura.

6. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

7. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

8. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

9. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

10. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

12. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 8. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 4,99% godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 8.2. citiranog Ugovora.

13. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 4,99 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta od 513,68 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

14. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad iznosa od 513,68 CHF u kunskoj protuvrijednosti obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

15. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

16. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

17. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

19. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, da su dijelovi koji se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope i naknada za prijevremenu otplatu kredita ništetni, jer su isti nerazumljivi, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

20. Iznos od 6.958,80 eura koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu (početno utvrđene kamatne stope) i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim Odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, kao i razlika po osnovu tečaja razlike, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

21. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 6.958,80 eura osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

22. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

23. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

24. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZPP-a), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 27.09.2023., 08.03.2024., 12.06.2024., 04.09.2024., 25.10.2024., 11.04.2025. za svako od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak obrazloženih podnesaka od 21.09.2023., 18.12.2023., 27.02.2024., 12.03.2024., 20.06.2024. u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 10. t. 4. Tarife, što čini iznos od 2.600,00 eura uz pripadajući PDV-e od 25% u iznosu od 650,00 eura, što čini trošak zastupanja iznosu od 3.250,00 eura.

25.1. Ovaj sud je tužitelju priznao trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura.

25.2. Ovaj sud je tužitelja odbio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška zastupanja na ročištu za objavu presude budući da na isto nitko nije pristupio.

25.3. Stoga je ovaj sud temeljem tužitelju dosudio ukupan parnični trošak u iznosu od 3.650,00 eura

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 16. lipnja 2025.

SUDAC

SAŠA REŠETAR

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika