REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Braće Radića 2

Poslovni broj: P Ob-354/2024-21

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ana-Mariji Murić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mlt. JKŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po majci i z.z. JK, a ista po punomoćnici Sanji Godek- Glavina, odvjetnici iz Koprivnice, protiv tuženika UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Igoru Plavšiću, odvjetniku iz Vinkovaca, radi povišenja uzdržavanja, nakon zaključene glavne rasprave 28. svibnja 2025. u prisutnosti majke i z.z. mlt. tužitelja, a odsutnosti punomoćnice tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika te objave 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan je za uzdržavanje mlt. JKŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], umjesto mjesečnog iznosa uzdržavanja od 950,00 kn koji mu je određen presudom Općinskog suda u Koprivnici broj:P-999/10 od 29. listopada 2010. doprinositi mjesečni iznos uzdržavanja od 252,56 EUR (dvijestopedesetdva eura i pedesetšest centi) i to počevši od 01. kolovoza 2024. pa nadalje dok zato budu postojali zakonski uvjeti, s time da je dospjele obroke uzdržavanja dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, a dospijevajuće do svakog 25-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3% poena time da se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dospijeća pa do isplate, na tekući račun majke i z.z. tužitelja JK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], otvoren kod Erste banke d.d., broj IBAN: [broj bankovnog računa].

II. Nalaže se tuženiku da mlt. tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR (četristo eura), sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Mlt. tužitelj podnio je tužbu protiv tuženika radi povišenja uzdržavanja. Navodi da je presudom Općinskog suda u Koprivnici broj: P-999/10 od 29. listopada 2010. određeno da tuženik mora plaćati tužitelju mjesečni iznos za uzdržavanje od 950,00 KN od 15. srpnja 2010. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti. Ističe da je tužitelj rođen **.**.2008. pa je u trenutku pravomoćnosti i ovršnosti navedene presude imao 3 godine. Sada je star 15 godina odnosno uskoro će biti star 16 godina i do sada nije tražio izmjenu odluke u pogledu visine mjesečnog iznosa uzdržavanja koji bi mu trebao plaćati tuženik kao otac. Ističe kako su se od presuđenja do danas izmijenile okolnosti života na strani tužitelja tako da je on sada veći i njegove potrebe su veće, a porasli su i troškovi života i njemu nije dostatan iznos koji je presuđen za uzdržavanje od strane oca. Stoga on podnosi ovu tužbu i traži da se sudska presuda izmjeni na način da se odredi veći iznos od dosuđenog odnosno da se odredi mjesečni iznos od 252,56 EUR. Navodi kako tuženik ne kontaktira tužitelja, a kako mu nije plaćao redovito dosuđeno mjesečno uzdržavanje majka tužitelja je ostvarila pravo na privremeno uzdržavanje što je kratko trajalo jer je bio u tijeku kazneni postupak pa je tuženik trebao platiti po kaznenoj presudi i u takvoj situaciji se ovo pravo ukida. Također i sada postoji kaznena presuda po kojoj tuženi treba platiti zaostale obroke uzdržavanja tužitelju a postoje i zaostaci za koje još uvijek nije pokrenut kazneni postupak. Stoga se tužitelj prije podnošenja ove tužbe nije obratio tuženiku radi izmjene odluke u smislu povišenog uzdržavanja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu budući da je isti previsoko postavljen posebno iz razloga jer je tuženik otac još jednog djeteta rođenog **.**.2023. Nadalje ističe kako nema kontakte s mlt. tužiteljem budući da to brani njegova majka, dok on redovno plaća uzdržavanje za dijete iako su mu primanja svega 840,00 EUR mjesečno. Dodaje kako živi u iznajmljenom stanu sa suprugom i djetetom za koji plaća najam od oko 200,00 EUR mjesečno, režijski troškovi iznose cca 500,00 EUR mjesečno, a troškovi mlt. djeteta iznose oko 650,00 EUR mjesečno.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju tužitelja na strani 4-12 spisa, dokumentaciju tuženika na strani 19-28 spisa, podatke o plaći tuženika na strani 53-56 spisa, ispis poruka na strani 65 spisa, predmet Općinskog suda u Koprivnici br. P-999/2010 te je proveden dokaz saslušanjem majke i z.z mlt. tužitelja te tuženika.

4. U postupku je nesporno utvrđeno da je tuženik obvezan na plaćanje uzdržavanja za mlt. tužitelja presudom Općinskog suda u Koprivnici br. P-999/10-18 od 9. listopada 2010. u iznosu od 950,00 kn mjesečno.

5. Među strankama je sporno jesu li se u međuvremenu promijenile okolnosti na temelju kojih mlt. tužitelj traži povišenje uzdržavanja u toj mjeri koji bi opravdavao dosuđenje traženog iznosa, odnosno sporne su potrebe mlt. tužitelja te mogućnosti oca za plaćanjem višeg iznosa uzdržavanja.

6. Prema čl. 285. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 156/23 dalje ObZ), osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

7. U vrijeme donošenja ranije odluke tužitelj je bio u dobi od dvije godine te su njegove potrebe utvrđene u iznosu od 1.100,00 kn mjesečno.

8. O promijeni okolnosti od donošenja ranije odluke o uzdržavanju na strani mlt. tužitelja u iskazu se izjasnila majka i z.z. JK koja je navela kako dijete u vrijeme donošenja ranije odluke nije išlo u vrtić te su njegove potrebe bile uobičajene potrebe djeteta te dobi. Sada je u dobi od 16,5 godina i pohađa drugi razred srednje škole u Ludbregu tako da mora u školu putovati vlakom, u školu odlazi u odlazi u 6,30 sati ujutro, a vraća se oko 16,00 sati. Obzirom da nema plaćenu užinu u školi, niti škola nudi prehranu, mora kupovati užinu za što mu daje oko 20,00 EUR tjedno. Na početku školske godine morala je kupiti knjige za što je izdvojila oko 300,00 EUR, a za ostale školske potrepštine je izdvojila još 150,00 EUR. Za odjeću i obuću za njega mora godišnje izdvajati oko 500,00 EUR, s obzirom da intenzivno raste, a isto tako i za njegovu hranu mjesečno mora izdvajati oko 300,00 EUR budući da više jede obzirom na intenzivan rast. Za higijenske potrepštine mjesečno za njega izdvaja oko 30,00 EUR, dok mu za džeparac daje oko 40,00 EUR mjesečno budući da izađe s prijateljima tijekom vikenda. U školi odlaze na barem jedan izlet za što mora ukupno izdvojiti oko 50,00 EUR. Dodaje kako se dijete bavi robotikom te ove godine ide na državno natjecanje, a u travnju ide na dva tjedna u Španjolsku, što sve iziskuje troškove koje u ne može specificirati. Isto tako nosi naočale te obzirom da mu se dioptrija povećava iste mijenja svake dvije godine te je ove godine za naočale izdvojila 300,00 EUR. Obzirom da u sklopu školovanja mora obavljati praksu za što mora imati zaštitne cipele i kutu koje kupuju roditelji, za cipele je izdvojila 50,00 EUR, a za kutu 20,00 EUR. Isto tako navela je da su u najmu koji najam mjesečno plaća 300,00 EUR, a u stanu ih živi troje. Režije za stan su 400,00 EUR mjesečno. Dijete ima mobitel na pretplatu za što plaća 26,00 EUR mjesečno.

9. Analizirajući iskaz majke mlt. tužitelja sud je utvrdio da su se od donošenja ranije odluke o tuženikovom doprinosu za uzdržavanje promijenile okolnosti na strani mlt. tužitelja obzirom na njegovu dob i potrebu za školovanjem, a koje povećane potrebe priznaje i sam tuženik u određenom opsegu. Dijete ima potrebe s osnova odjeće i obuće, higijenskih potrepština, sudjelovanja u režijskim troškovima te troškovima hrane, a isto tako i potrebe s osnova školovanja (bilježnice, školske potrepštine, izleti) te socijalnog života (troškovi mobitela, izlazaka i sl.). Obzirom na prikazane potrebe mlt. djeteta od strane majke (a kojima tuženik u konačnici nije prigovarao), kao i činjenicu da tužitelj potražuje tužbom 252,56 EUR, odnosno minimalni iznos uzdržavanja sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN br. 49/2024), sud zaključuje kako su mjesečne potrebe mlt. djeteta više od zatraženog iznosa, no ne u opsegu kako to prikazuje majka mlt. tužitelja prema čijim navodima bi mjesečne potrebe djeteta iznosile oko 820,00 EUR, već bi te potrebe prema mišljenju suda iznosile oko 500,00 EUR mjesečno. Naime, sud smatra kako su troškovi s osnova hrane za mlt. dijete od 300,00 EUR te troškovi režija za stan od 400,00 EUR mjesečno nerealno prikazani te da se troškovi prehrane za mlt. dijete kreću od oko 150,00 EUR mjesečno, a troškovi režija za stan za tri osobe od oko 200,00 EUR mjesečno (https://www.poslovni.hr/hrvatska/koliko-kosta-zivot-u- hrvatskoj-evo-koliko-novca-treba-za-stanovanje-namirnice-rezije-4472185) čime se i dolazi do ukupnog mjesečnog troška uzdržavanja mlt. tužitelja od oko 500,00 EUR mjesečno.

10. Što se tiče socioimovinskih prilika tuženika isti je naveo kako je zaposlen kao dostavljač u TD Tarnima j.d.o.o. i to na pola radnog vremena s plaćom od 380,00 EUR mjesečno. Naveo je kako mu je stanarina 200,00 EUR mjesečno, za struju izdvaja oko 130,00 do 150,00 EUR mjesečno, grijanje oko 400-500 EUR godišnje, voda oko 15- 20 EUR mjesečno, mobitel i Internet oko 100-120 EUR mjesečno, smeće oko 12-15 EUR mjesečno. U stanu ih živi ukupno troje. Boluje od dijabetesa tip 2 za što koristi tablete i inzulin, a što plaća oko 30,00 EUR mjesečno. Za higijenske potrepštine za sebe izdvaja oko 50,00 EUR mjesečno. Ujedno ima povišeni tlak i masnoće u krvi. Dodao je kako je njegov brat vlasnik firme koja se bavi kemijskim čišćenjem no da kod istog ne radi jer nisu u dobrim odnosima.

11. Prema dostavljenim podacima poslodavca tuženika Miracle clean j.d.o.o. [adresa] (strana 52-56 spisa), a kod kojeg je tuženik evidentno bio zaposlen do 31. siječnja 2025., proizlazi da je u razdoblju od 22. studenog 2024. do 31. siječnja 2025. tuženik ostvario ukupno 388 radnih sati pri čemu je prosječna cijena radnog sata prema tim isplatnim listama 6,307765 EUR, odnosno ukupna zarada tuženika iznosila je 2.447,41 EUR, odnosno prosječno mjesečno oko 815,00 EUR. Tuženik je u svom iskazu od 17. ožujka 2025. istaknuo kako se zaposlio kod novog poslodavca s plaćom od 380,00 EUR mjesečno (pola radnog vremena).

12. Prije svega valja navesti kako u ranijoj odluci sud nije utvrđivao prihode tuženika niti njegove mjesečne potrebe uzdržavanja budući da isti nije dao odgovor na tužbu niti se odazivao pozivima suda, dok u iskazu danom 17. ožujka 2025. je isti decidirano naveo kako se ne sjeća kod koga je radio u vrijeme donošenja ranije odluke niti kolika mu je bila plaća. Kako je upravo na tuženiku, prema mišljenju suda, bio teret dokaza da dokaže da su njegove financijske okolnosti lošije nego u vrijeme donošenja ranije odluke, a što isti nije učinio, sud zaključuje kako njegovo imovinsko stanje nije lošije od stanja u kojem se nalazio u vrijeme donošenja ranije odluke. Tuženik ističe određene zdravstvene probleme, no sudu nije priložio nikakvu medicinsku dokumentaciju iz koje bi predmetno bilo razvidno, s time da u svom iskazu ističe kako je radno sposoban te je u skladu s tim i u mogućnosti ostvarivati zaradu iz koje će moći uzdržavati svu svoju djecu.

13. Kako se mjesečne potrebe djeteta mogu jedino kretati u okviru materijalnih mogućnosti roditelja kao obveznika uzdržavanja i dijete sukladno čl. 311. OBZ-a, a isto proizlazi i iz čl. 27. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 12/1993) ima pravo na životni standard u skladu sa svojim potrebama, ali i mogućnostima osoba koje su ga dužne uzdržavati, to upravo vodeći računa o materijalnim mogućnostima tuženika, a imajući u vidu općepoznatu činjenicu cijena te troškova vezanih uz potrebe djece životne dobi tužitelja, a koje potrebe se sastoje od troškova hrane, odjeće, obuće, higijenskih potrepština, školskog pribora, režija i sl., to sud ocjenjuje da su se od vremena donošenja ranije odluke doista promijenile okolnosti u vidu povećanih mjesečnih troškova uzdržavanja tužitelja te da iznos utvrđen ranijom odlukom više nije dovoljan da se podmire uobičajeni troškovi njegovog uzdržavanja, tim više što je sud utvrdio te potrebe u iznosu od oko 500,00 EUR.

14. Prilikom određivanja visine obveze tuženika za uzdržavanje tužitelja, sud je u skladu s odredbom čl. 313. OBZ-a bio dužan uzeti u obzir i njegove mogućnosti uzdržavanja, što znači uzeti u obzir njegovo imovinsko stanje, sva njegova primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njegove vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

15. Iz navoda tuženika sud nedvojbeno utvrđuje da tuženik uz tužitelja ima još jedno dijete na uzdržavanju, da živi u stanu koji je u najmu sa suprugom i djetetom, da su troškovi stanarine 200,00 EUR, troškovi struje oko 150,00 EUR mjesečno, trošak grijanja godišnje oko 500,00 EUR, voda oko 20,00 EUR mjesečno, mobitel i Internet oko 120,00 EUR mjesečno, smeće oko 15,00 EUR mjesečno. Kako je evidentno tuženik predočio troškove za cijelu obitelj (od tri člana), potrebno je prikazane troškove podijeliti sa tri te se dolazi do iznosa od oko 300,00 EUR mjesečno za troškove samog tuženika. Ako se taj iznos uveća za troškove odjeće i obuće te ostalih životnih troškova, koji iznos tuženik nije prikazao, a koji nedvojbeno ulaze u njegove troškove, sud smatra kako su tuženikove mjesečne potrebe u maksimalnom iznosu od 500,00 EUR. Ocjenjujući ukupne mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja, a sukladno članku 313. ObZ-a sud je uzeo u obzir njegove ukupne, po njemu prikazane prihode od prosječno 380,00 EUR mjesečno, dok je visinu uzdržavanja odredio vodeći računa Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN br. 49/24) koji za dijete u dobi od 13-18 godina iznosi 252,56 EUR, a koja Odluka je bila na snazi do 25. travnja 2024., dok prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN br. 49/24) koja je na snazi od 26. travnja 2024. za dijete u dobi od 13-18 godina iznosi 290,00 EUR.

16. Mogućnost da se minimalni iznos uzdržavanja koji su određeni ranije spomenutim Odlukama o minimalnim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta, umanji odnosi se samo na slučaj kada roditelj mora uzdržavati više mlt. djece i kad dijete ima vlastite prihode (čl. 314. ObZ), time da se minimalni novčani iznos može umanjiti do ½ zakonskog minimuma.

17. Cijeneći iskaz tuženika u dijelu u kojem isti govori o svojim prihodima, sud primjećuje kako je tuženik, iako ističe kako je radno sposoban, napustio radno mjesto s većim prihodima i punim radnim vremenom te se zaposlio na pola radnog vremena (bez posebno opravdanog razloga) i sa znatno manjim prihodima, s time da i nadalje svoje mjesečne troškove prikazuje u iznosima od oko 500,00 EUR mjesečno, što premašuje njegove trenutačne prihode, a što upućuje na zaključak da tuženik, pored prijavljenih prihoda, ostvaruje određene prihode i na drugi način tim više što ističe kako je supruga primala porodiljnu naknadu, ali da ju više ne prima. Uzevši u obzir navedeno, sud zaključuje da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. tužitelja s traženim iznosom od 252,56 EUR mjesečno, pri čemu se radi o minimalnom iznosu uzdržavanja do 25. travnja 2025., a od 26. travnja 2025. se radi o iznosu ispod minimalnog, no kako tuženik ima ukupno dvoje djece na uzdržavanju, to primjenom odredbe čl. 314. st. 3. ObZ-a, sud ocjenjuje i zahtjev osnovanim. Sud je posebno cijenio činjenicu da je tuženik očito radno sposoban roditelj sukladno čemu isti može uložiti i dodatni napor za stjecanje povećanih prihoda te da stanuje sa suprugom koja je također dužna doprinositi troškovima zajedničkog domaćinstva i uzdržavanja zajedničkog djeteta. Obvezu plaćanja uzdržavanja sud je odredio od 1. kolovoza 2024., a kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom, sukladno odredbi čl. 306. ObZ.

18. Ovdje valja istaknuti, a obzirom na navode tuženika iz podneska od 28. svibnja 2025., kako je točno da se sukladno čl. 314. ObZ-a minimalni iznos uzdržavanja može umanjiti do ½ ukoliko roditelj ima više djece na uzdržavanju, pri čemu se naglašava kako je navedeno umanjenje od ½ dijela minimalnog iznosa uzdržavanja donja granica ispod koje se uzdržavanje ne može odrediti, što znači da će sud procijeniti prema okolnostima svakog posebnog slučaja ima li uvjeta za umanjenje te u kojem iznosu do te polovice zakonskog minimuma. U konkretnom slučaju sud je cijenio okolnost da tuženik, iako je radno sposoban, je prijavljen samo na pola radnog vremena, no svoje troškove i troškove svog drugog djeteta prikazuje u iznosima znatno preko tih prihoda, uz isticanje kako niti supruga ne ostvaruje prihode, što nedvojbeno ukazuje da isti ostvaruje veće prihode nego što ih je prikazao sudu, a isto tako sud je cijenio okolnost da tuženik ima samo dvoje djece na uzdržavanju (a ne troje ili više djece), zbog kojih razloga se ne nalazi osnovanim umanjiti trošak uzdržavanja ovdje tužitelja ispod minimuma za period do 25. travnja 2025. (a obzirom na sam iznos minimuma koji je propisan), s time da nakon tog perioda, a obzirom na povećanje iznosa minimuma, proizlazi kako je tuženiku naloženo plaćanje uzdržavanja za skoro 40,00 EUR ispod minimuma te je na taj način, sud, a obzirom na povećanje minimalnih iznosa za uzdržavanje djeteta, postupio sukladno čl. 314. ObZ-a.

19. Nadalje, sud je odredio dospijeće obroka uzdržavanja do 25-tog u mjesecu za tekući mjesec kako je i traženo tužbom. Sud je obvezao tuženika na isplatu zatezne kamate od dospijeća svakog mjesečnog iznosa temeljem odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO), dok je stopa zakonske zatezne kamate određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20. Odluka o troškovima temelji se na čl. 366. ObZ prema kojem u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Kako je mlt. tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to je i tuženik obvezan istome naknaditi troškove ovog postupka.

21. Tužitelj je zatražio trošak na ime jednokratne nagrade prema tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa) u iznosu od 400,00 EUR, a koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

22. Temeljem navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 16. lipnja 2025.

Sutkinja

Ana-Marija Murić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Sanja Godek-Glavina, odvjetnica iz Koprivnice

2. Igor Plavšić, odvjetnik iz Vinkovaca

3. Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Varaždin, nakon pravomoćnosti