REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI – POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj Povrv-171/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Katarine Licardo, u pravnoj stvari tužiteljice HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE, sa sjedištem u [adresa] na adresi [adresa], OIB 68419124305, koju zastupa Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu sa sjedištem na adresi [adresa], protiv tuženog IS iz [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao vlasnika obrta [obrt] sa sjedištem u [adresa] na adresi [adresa], radi naplate novčane tražbine, nakon glavne rasprave zaključene 9. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Diane Angelini, odvjetnice u Puli i tuženika, 16. lipnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Alide Crljenica iz Pule poslovni broj Ovrv- 2792/2021, UPP/OS-Ovrv-240/2021 od 23. veljače 2022. kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljici iznos od 42,48 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

– na iznos od 10,62 EUR od 1. travnja 2021.,

– na iznos od 10,62 EUR od 1. svibnja 2021.,

– na iznos od 10,62 EUR od 1. lipnja 2021. te

– na iznos od 10,62 EUR od 1. srpnja 2021.

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 1. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, te

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena u dijelu zateznih kamata na troškove parničnog postupka od 23. veljače 2022. do 16. lipnja 2025.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 135,79 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu i to za iznos od 43,96 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. lipnja 2025. pa do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je kao ovrhovoditeljica 28. prosinca 2021. protiv tuženika kao ovršenika podnijela prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 20. prosinca 2021. – radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 320,00 kuna (42,48 EUR)[1] zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća pojedinačno navedenih tražbina (po 80,00 kuna / 10,62 EUR) pa do isplate. Potraživala je i trošak ovršnog postupka zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pa do isplate.

2. Prijedlogu ovrhovoditeljice (sada tužiteljice) udovoljeno je donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Alide Crljenica iz Pule poslovni broj Ovrv-2792/2021, UPP/OS-Ovrv-240/2021 od 23. veljače 2022. (dalje: rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave), kojim je priznat i nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 312,50 kuna (41,48 EUR) zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja tog rješenja pa do isplate.

3. Pravodobnim prigovorom od 4. svibnja 2022. ovršenik (sada tuženik) je osporio osnovu sada tužiteljičinog zahtjeva navodeći da je caffe bar LIPA bio zatvoren zbog epidemioloških mjera, da mu je rješenjem Porezne uprave od prosinca 2020. godine bila izrečena mjera opreza uz zatvaranje objekta, da taj objekt ne radi od 2020. godine, kao i da je ugovor o najmu raskinut s 1. ožujkom 2021. Kako se stoga nije se emitirao nikakav program, smatra da dugovanje nije nastalo.

3.1. Primjenom odredbe članka 58. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20. – dalje: OZ) u povodu tog prigovora rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-171/2022-10 od 15. ožujka 2024. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Prije svega valja reći da predmetni spor, jer novčano potraživanje tužiteljice ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08. – ispravak, 57/11., 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. – dalje: ZPP).

5. U podnesku od 5. travnja 2024., kojim se očitovala na predmetni prigovor, tužiteljica u bitnome navodi da je tuženik kao obrtnik prijavio prijamnik i time zasnovao pretplatnički odnos prema odredbama Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17. i 94/18. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: Zakon o HRT-u), a za prijavljeni se prijamnik, koji se prema njezinoj evidenciji pretplatnika „Obveznik plaćanja RTV pristojbe“ vodi pod šifrom obveznika 47959782, naplaćuje pristojba, čije je plaćanje ujedno zakonska obveza građana i pravnih osoba koji u Republici Hrvatskoj imaju u vlasništvu ili posjedu prijamnike iz odredbe članka 34. stavka 1. Zakona o HRT-u. Pojašnjava da pretplatnički odnos traje od prijave do odjave, odnosno u konkretnom slučaju, od 16. studenoga 2018. kada je tuženik prijavio posjedovanje prijamnika pa do 1. listopada 2023. kada je taj odnos odjavljen. Budući da se dugovanje odnosi na razdoblje u kojem je pretplatnički odnos bio aktivan te da trgovci i obrtnici za svaki prijamnik, osim u ugostiteljstvu, plaćaju pristojbu, smatra da je tuženik kao obrtnik dužan podmiriti njezinu novčanu tražbinu koja, kako to proizlazi iz dostavljene vjerodostojne isprave, nije plaćena. U vezi tuženikovog navoda da je obrt prestao s radom 2020. godine navodi da on nije odjavio prijamnik u razdoblju u kojem su nastale pojedinačne novčane tražbine a da je, u situaciji kada ne posjeduje prijamnik, tuženik dužan odjaviti ga putem za to propisanog obrasca.

5.1. Slijedom navedenoga predlaže donijeti presudu kojom će se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave održati na snazi i kojom će se tuženiku naložiti da joj plati novčanu tražbinu zajedno sa zateznim kamatama (kako je to specificirano u izreci presude), uz naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama, no sada od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

6. Podnesak tužiteljice je dostavljen tuženiku koji se, iako uredno pozvan, na njega nije očitovao.

7. Tužiteljica je podneskom od 5. travnja 2024. povukla tužbu u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na troškove postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (23. veljače 2022.) pa do dana donošenja prvostupanjske odluke, kojem se raspolaganju tuženik nije protivio, pa je primjenom odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke rješenja. Pritom, za napomenuti je da se potom u podnesku predlaže na troškove postupka odrediti zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, što ovaj sud pripisuje očitoj omašci u pisanju, budući da je tužiteljica i na ročištu ostala kod tijeka zateznih kamata od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.

8. U tijeku postupka pročitane su sve isprave iz spisa predmeta i to izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 20. prosinca 2021. (list 8 spisa), specifikacija dugovanja od 28. prosinca 2021. (list 9 spisa), odluka o raskidu ugovora o međusobnim odnosima od 15. siječnja 2021. (list 27 spisa), rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar i Lika, Službe za prekršajni postupak KLASA UP/I-740-04/20-02/162, URBROJ 513- 07-18-21-8 od 2. travnja 2021. (list 28 spisa), rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Službe za pravne poslove, informiranje, edukaciju i prekršajni postupak KLASA UP/I-740-04/20-02/162, URBROJ 513-07-18-21-9 od 8. srpnja 2021. (list 29 spisa), prijava prijamnika (list 44 spisa), izvadak iz popisa obveznika plaćanja RTV pristojbe (list 45 spisa) te izvadak iz poslovnih knjiga – saldakonti na dan 5. travnja 2024. (listovi 46-49 spisa).

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Predmet spora odnosi se na zahtjev tužiteljice da joj tuženik, kao vlasnik obrta za ugostiteljstvo i usluge, podmiri četiri mjesečne RTV pristojbe za razdoblje od ožujka do lipnja 2021. godine u ukupnom iznosu od 42,48 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama od prvog sljedećeg dana nakon dana dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa pristojbe pa do isplate.

11. Među strankama nije sporno da je tuženik, kao vlasnik obrta u okviru kojeg je u baru LIPA obavljao ugostiteljsku djelatnost, 16. studenoga 2018. prijavio korištenje prijamnika u smislu odredbe članka 34. Zakona o HRT-u. Nije niti sporno da utužena novčana tražbina tužiteljice nije podmirena.

12. Sporno je međutim je li tužiteljica imala osnove obračunati mjesečnu pristojbu u razdoblju kada ugostiteljski objekt, prema tvrdnjama tuženika, nije radio.

13. Za rješenje spornog odnosa mjerodavne su odredbe Zakona o HRT-u koji je bio na snazi u vrijeme nastanka mjesečnih obveza, Odluke Nadzornog odbora tužiteljice s 40. izvanredne (žurne) sjednice održane 30. prosinca 2020. o utvrđivanju visine mjesečne pristojbe koja se plaća Hrvatskoj radioteleviziji za 2021. godinu te povlasticama za određene kategorije obveznika plaćanje (dalje: Odluka o utvrđivanju visine mjesečne pristojbe) te Odluke Glavnog ravnatelja tužiteljice o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika broj 36-705/2019-50801 od 18. lipnja 2019. – pročišćeni tekst broj 1-705/2021-50801 od 7. siječnja 2021. (dalje: Odluka o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika).

14. Prema odredbi članka 34. Zakona o HRT-u svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (dalje: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan je tužiteljici plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu odredbom članka 35. stavka 2. tog zakona, osim ako Zakonom o HRT-u nije drugačije određeno (odredba stavka 1.), pri čemu pravne i fizičke osobe koje obavljaju ugostiteljsku djelatnost sukladno posebnom zakonu plaćanjem mjesečne pristojbe za jedan prijamnik u ugostiteljskom objektu stječu pravo korištenja triju dodatnih prijamnika u istom ugostiteljskom objektu bez plaćanja mjesečne pristojbe (odredba stavka 8).

15. Iz isprava priloženih spisu proizlazi, što tijekom postupka nije niti dovedeno u pitanje, da je tuženik kao vlasnik obrta za ugostiteljstvo i usluge [obrt] (ranije sa sjedištem u [adresa] na adresi [adresa]) u okviru kojeg je obavljao djelatnosti pripreme i usluživanja pića u baru LIPA, od 16. studenoga 2018. bio prijavljen kao obveznik plaćanja RTV pristojbe zbog posjedovanja televizora i radija (dva prijamnika) i to pod šifrom obveznika 4916193 (47959782). On međutim smatra da neobavljanjem poslovne aktivnosti u utuženom razdoblju zbog neemitiranja programa nije mogla nastati obveza plaćanja mjesečnih pristojbi, a u prilog tome je dostavio odluku o raskidu ugovora o međusobnim odnosima od 15. siječnja 2021. čitanjem kojeg je utvrđeno da je Savez udruga antifašista Istarske županije kao zakupodavac s 1. ožujkom 2021. raskinuo ugovor o zakupu poslovnog prostora kojeg je sklopio s tuženikom kao zakupoprimcem, a koji je prostor, prema njegovom sadržaju, tuženik morao napustiti u roku od 30 dana od dana donošenja odluke. K tome, prema sadržaju rješenja Porezne uprave tuženiku je, kao vlasniku obrta za ugostiteljstvo [obrt], rješenjem tog tijela klasa UP/I-740-04/20-02/162, URBROJ 513-07-18-20-3 od 30. listopada 2020. (pravomoćno 17. studenoga 2020.) određena mjera opreza zabrane obavljanja djelatnosti pripreme i usluživanja pića te svih drugih sporednih poslovnih aktivnosti obuhvaćenih obrtom za ugostiteljstvo i usluge [obrt] (sa sjedištem u [adresa] na adresi [adresa]), a koja je mjera produljena prvo rješenjem KLASA UP/I-740-04/20-02/162, URBROJ 513-07-18-21-7 (pravomoćno 2. svibnja 2021.), potom rješenjem KLASA UP/I-740-04/20-02/162, URBROJ 513-07-18-21-8 od 2. travnja 2021. (pravomoćno 8. svibnja 2021), a konačno, bez naznake pravomoćnosti, rješenjem KLASA UP/I-740-04/20-02/162, URBROJ 513-07-18-21-9 od 8. srpnja 2021.

16. Iako je tuženik tim ispravama dokazao da mu je u utuženom razdoblju bilo zabranjeno obavljati ugostiteljsku djelatnost, to ga međutim ne oslobađa od zakonske obveze plaćanja mjesečne RTV pristojbe, i to stoga što je odredbom članka 36. stavka 1. Zakona o HRT-u propisano da osoba iz odredbe članka 34. stavka 1. tog zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi, pri čemu način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe tužiteljica utvrđuje svojom odlukom. Da je obveznik plaćanja mjesečne pristojbe obvezan plaćati mjesečnu pristojbu sve do odjave, propisano je i odredbom članka 4. Odluke o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika.

17. Tuženik je na pripremnom ročištu održanom 9. svibnja 2025. prvi put prigovorio da je početkom 2021. godine putem web stranice tužiteljice pokušao odjaviti obvezu plaćanja mjesečne pristojbe, s napomenom da u tome očito nije uspio, međutim u prilog toj tvrdnji nije dostavio dokaz. Dakle, da bi uspio u ovome postupku, na tuženiku je bilo pravovremeno iznijeti, a potom i dokazati, da je prije nastanka mjesečne obveze za ožujak 2021. godine tužiteljici predao zahtjev za odjavu obveze plaćanja mjesečne pristojbe, neposredno ili putem punomoćnika u pisanom obliku na urudžbeni odjel tužiteljice, ili pak putem pošte preporučeno s pošiljkom, odnosno na način kako je to propisano odredbom članka 4. stavka 2. Odluke o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika, pri čemu bi odjava obveze plaćanja vrijedila prvog sljedećeg mjeseca od datuma zaprimanja propisane dokumentacije.

17.1. Tuženik na okolnost odjave obveze plaćanja mjesečne pristojbe sudu nije predočio nikakve dokaze u skladu s propisanim odredbama Zakona o HRT-u i Odluke o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika, pa stoga pozivanje da je njegova obveza prestala zbog izrečene zabrane obavljanja ugostiteljske djelatnosti i raskida ugovora o zakupu poslovnog prostora, uz navodni pokušaj odjavljivanja obveze putem web stranice tužiteljice, sud smatra neosnovanim, jer on o prestanku obavljanja djelatnosti i o namjeri odjave obveze plaćanja mjesečne pristojbe, nije izvijestio tužiteljicu na propisani način.

18. Stoga, budući da tuženik nije izvršio odjavu prijamnika, u relevantnom se razdoblju u evidenciji tužiteljice osnovano vodio kao obveznik plaćanja RTV pristojbe.

19. Nadalje, visinu mjesečne pristojbe za svaku godinu, prema odredbi članka 35. stavka 2. Zakona o HRT-u, utvrđuje svojom odlukom Nadzorni odbor tužiteljice uz prethodno odobrenje Vijeća za elektroničke medije da je pristojba u skladu s ugovorom iz odredbe članka 13. tog zakona.

19.1. Odredbom članka 1. Odluke o utvrđivanju visine mjesečne pristojbe propisano je da se visina mjesečne pristojbe koju su obveznici iz odredbe članka 34. Zakona o HRT-u (pa tako i tužitelj kao vlasnik ugostiteljskog obrta) u 2021. godini dužni plaćati tužiteljici utvrđuje u iznosu od 80,00 kuna (10,62 EUR).

19.2. Tužiteljica u poslovnim knjigama na dan 5. travnja 2024. ima proknjižena mjesečna novčana potraživanja u pojedinačnim iznosima od 10,62 EUR i to, za ovaj postupak odlučno, račune broj 4047959782-202103-0 (za ožujak, s datumom dospijeća 31. ožujka 2021.), 4047959782-202104-8 (za travanj, s datumom dospijeća 30. travnja 2021.), 4047959782-202105-6 (za svibanj, s datumom dospijeća 31. svibnja 2021.) i 4047959782-202106-4 (za lipanj, s datumom dospijeća 30. lipnja 2021.), a za koje nije sporno da ih tuženik nije podmirio.

20. Stoga je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, tijekom kojeg tuženik nije niti dovodio u pitanje visinu novčane tražbine tužiteljice (bilo pojedinačnih iznosa bilo u ukupnosti), održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljici iznos od 42,48 EUR, pri čemu je, budući da svoje novčane obveze nije ispunio po dospijeću i to na temelju odredbe članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka obveza, pored glavnice dužan platiti i zatezne kamate od dana kako je zatraženo pa do isplate.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, pri čemu parnični troškovi prema odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

21.1. Odluka o parničnom trošku temelji se i na zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. broj Su-IV-204/17., sukladno kojem se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

22. Tužiteljici je tako, primjenom odredbe članka 7. stavka 1. u vezi s odredbom članka 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 9/21. – dalje: Pravilnik) priznat trošak plaćenog predujma javnobilježničke naknade iz odredbe članka 5. Pravilnika u iznosu od 4,15 EUR (25,00 kuna / 3,32 EUR uvećano za porez na dodanu vrijednost).

22.1. Primjenom odredbe Tbr. 7. točke 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. – dalje: Tarifa), za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 EUR, priznat joj je jednokratni trošak za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova što, množeno s vrijednošću jednoga boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), iznosi 125,00 EUR.

22.2. Odluka o trošku po osnovi sudske pristojbe na odluku temelji se na odredbi članka 3. stavka 2. u vezi s odredbom članka 4. stavka 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18. i 51/23. – dalje: ZSP), a taj je trošak odmjeren sukladno Tbr. 2. stavku 1. u vezi s Tbr. 1. stavkom 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23. – dalje: Uredba) prema kojem sudska pristojba za prvostupanjsku presudu u postupcima u kojima je vrijednost predmeta spora do 398,17 EUR, iznosi 13,27 EUR. Međutim tužiteljici je priznata polovica tog iznosa odnosno 6,64 EUR jer plaćanjem sudske pristojbe u roku od tri dana od dana dostave odluke ima mogućnost smanjiti pristojbenu obvezu za polovicu prema odredbi članka 7. stavka 2. ZSP-a, a stranci se prema odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a priznaju samo oni troškovi koji su bili nužni za vođenje parnice.

22.3. Tužiteljici nije priznat takozvani ostatak naknade za rad javnog bilježnika odnosno razlika do 100,00 kuna (13,27 EUR) uvećano za PDV (ukupno 125,00 kuna / 16,59 EUR) iz odredbe članka 5. Pravilnika, odnosno nije joj priznato zatraženih 93,75 kuna (12,44 EUR) budući da iz spisa predmeta, za razliku od predujma naknade, ne proizlazi da je ta razlika i plaćena.

22.4. Također, nije priznat zatraženi trošak po osnovi sastavljanja prijedloga za ovrhu u iznosu od 187,50 kuna (24,89 EUR) jer je parnični postupak započeo kao ovršni postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, u povodu kojeg je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a protiv kojeg je rješenja prigovoreno te je doneseno rješenje kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve ovršne radnje. Nakon pravomoćnosti posljednje navedenog rješenja postupak se po izričitoj zakonskoj odredbi nastavio voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pa kako dakle ovršnog postupka od tog trenutka nema, cjelokupni se postupak smatra jedinstvenim parničnim postupkom za što tužiteljici pripada jedinstven, već priznat, trošak.

22.5. Tužiteljici je dakle po osnovi nastalih troškova priznat iznos od 135,79 EUR (zajedno sa zateznim kamatama od 16. lipnja 2025. pa do isplate), a u preostalom je dijelu do ukupno zatraženog iznosa od 179,75 EUR, odnosno za iznos od 43,96 EUR, njezin zahtjev odbijen kao neosnovan.

23. O visini stope zateznih kamata odlučeno je primjenom odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.).

24. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Puli, 16. lipnja 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana ročišta za objavu i uručenje presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i za protivnu stranku (osim ako se podnosi e-Komunikacijom), a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (odredba članka 467. stavka 3. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici putem punomoćnice – uz sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku