- 1 -              Revd 2292/2023-2

Broj: Revd 2292/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. A. iz B., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-604/2022-3 od 21. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2777/2019-31 od 9. prosinca 2021., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-604/2022-3 od 21. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2777/2019-31 od 9. prosinca 2021., pozivom na odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

2. U odgovoru na prijedlog tužitelj predlaže odbiti prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog nije osnovan.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

5. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora sadrži sve što sadrži i tužba koja je utemeljena na istoj činjeničnoj osnovi (dolazak 30 minuta ranije na posao) pri čemu su predloženi i isti dokazi. Dakle, činjenični navodi tužbe kao i zahtjeva za mirno rješenje spora svode se na činjenice da je tužitelj po nalogu nadređenih proveo na radu duže od propisanih 12 sati po turnusu i to po svakom turnusu 30 minuta prije formalnog početka svakog turnusa, a što mu tuženica nije platila.

6. Kako tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora nije iznio drugačiji zahtjev od onoga o kojemu je odlučeno pobijanom presudom, jer je tužitelj i u zahtjevu za mirno rješenje spora i u podnesenoj tužbi postavio činjenično potpuno identičan zahtjev, tj. da mu se plati rad koji se odnosi na obvezan dolazak na posao 30 minuta prije početka rada u turnusu te se tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora pozvao na odredbe čl. 44. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/13) i čl. 38. st. 1. i 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 112/17) na temelju kojih odredaba je tužbeni zahtjev i prihvaćen, pa time što je konačno postavljenim zahtjevom odustao od dodatka za prekovremeni rad, koji je zahtijevao i u zahtjevu za mirno rješenje spora i u podnesenoj tužbi, nije izmijenjen identitet spora.

7. O naznačenom pitanju postoji shvaćanje Europskog suda za ljudska prava s kojim je shvaćanje iz pobijane drugostupanjske podudarno. Naime, Europski sud za ljudska prava, zauzeo je shvaćanje u predmetu Omerović protiv Hrvatske, (Zahtjev br. 22980/09) prema kojemu je potrebno izbjeći situaciju kada postupovna pravila prestaju služiti ciljevima pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravosudnog sustava te postanu jedna vrsta prepreke stranci u parnici da njezin zahtjev nadležni sud razmotri u meritumu.

7.1. U skladu s navedenim shvaćanjem ovaj revizijski sud je u nizu odluka (primjerice Rev-x 931/16-3 od 12. lipnja 2018. i dr.) zauzeo shvaćanje koje je podudarno navedenom izraženom shvaćanju Europskog suda za ljudska prava, u situacijama kada je tužiteljima pretjeranim formalizmom onemogućen pristup sudu.

8. Pri tomu valja reći da pitanje nije važno za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi, jer se u ovom konkretnom slučaju niti ne radi o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a, već je u biti odustajanjem od jednog dodatka (za prekovremeni rad) tužitelj snizio tužbeni zahtjev.

9. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da pitanje nije važno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a odbijen je prijedlog za dopuštenje revizije.

Zagreb, 29. kolovoza 2023.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Marina Paulić, v.r.