Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod

Trg pobjede 13

Poslovni broj: P-369/2024-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirni Vujčić, u pravnoj stvari tužitelja INTERDOM TRANSPORT d.o.o. Nova Gradiška, Dragutina Lobe 43, OIB 12862412273 , kojeg zastupa punomoćnik Nemanja Nožinić, odvjetnik iz Nove Gradiške, protiv tuženika SPACE LOGISTIC d.o.o. Lozice 24/E, 5272 Podnanos, Republika Slovenija, radi isplate iznosa od 710,51 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 27. svibnja 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te nenazočnosti tuženika, te na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude, dana 16. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju ukupno iznos od 710,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje do 31. prosinca 2022. godine teku po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku na iznose kako slijedi:

- na iznos od 335,55 eura od 11. ožujka 2020. godine do isplate

- na iznos od 374,96 eura od 11. travnja 2020. godine do isplate,

a sve to u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje plaćanje zakonskih zateznih kamata koje teku po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku na iznose i za vremensko razdoblje kako slijedi:

- na iznos od 335,55 eura od 18. prosinca 2019. godine do 10. ožujka 2020. godine

- na iznos od 374,96 eura od 22. siječnja 2020. godine do 10. travnja 2020. godine.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od1.818,53 eura, a sve to u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 710,51 eura / 5.323,54 Kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 335,55 eura / 2.528,22 Kn teku od 18. prosinca 2019. godine do isplate te na iznos od 374,96 eura / 2.825,12 Km teku od 22. siječnja 2020. godine do isplate, kao i naknadu troškova postupka.

2. U tužbi navodi da je po osnovi računa br. ES 113/1/4 od 18. prosinca 2019. godine tuženik u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 335,55 eura / 2.528,22 Kn na ime pružene usluge prijevoza robe na relaciji San Giorgio di Nogaro - Lepoglava te po osnovi računa br. ES 3/1/4 od 22. siječnja 2020. godine iznos od 374,96 eura / 2.825,12 Kn na ime pružene usluge prijevoza robe na relaciji San Giorgio di Nogaro – Lepoglava, da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tuženiku,a da tuženik nije ispunio svoju obvezu prema tužitelju. Stoga predlaže udovoljiti tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se očitovao da u ugovorima piše da je za sve sporove nadležan sud u Novoj Gorici, Republika Slovenija, da je za oba prijevoza protekao petnaestomjesečni zastarni rok, te da su ostali prijevozi gdje je osigurana sva dokumentacija tužitelju plaćeni.

4. Tužitelj se, nadalje, očitovao da istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

5. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 1273/2024-2 od 22. listopada 2024. godine ukinuto je rješenje ovoga suda, odnosno Stalne službe posl.br. P – 183/2021 -30 od 7. rujna 2023. godine kojim se ovaj sud oglasio nenadležnim za postupanje, ukinuo provedene radnje i odbacio tužbe te je predmet vraćen na ponovni postupak. Iz obrazloženja ovog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske proizlazi da ne postoji jasan i nedvojben pristanak tužitelja na klauzulu o prenošenju nadležnosti suda te se ne može smatrati da su stranke sklopile ugovor o prenošenju nadležnosti pa se prvostupanjski sud pogrešno oglasio nenadležnim za postupanje i da je obveza suda nastaviti s poduzimanjem radnji sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama.

6. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u račun. br. ES 113/1/4 od 18. prosinca 2019. godine, račun br. ES 3/1/4 od 22. siječnja 2020. godine, nalog za prijevoz br. 00287/TR od 22. siječnja 2020. godine, Opće uvjete za usluge prijevoza od 01. listopada 2021. godine, nalog za prijevoz br. 058337/TR od 16. prosinca 2019. godine, promete po računima na stranicama 49-50 spisa, međunarodni tovarni list. Na temelju takvog provedenog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Sporno je između parničnih stranaka je li tuženik u obvezi platiti tužitelju naknadu za prijevoz po računima ES 113/1/4 od 18. prosinca 2019. godine u iznosu od od 335,55 eura / 2.528,22 Kn te računu br. ES 3/1/4 od 22. siječnja 2020. godine u iznosu od 374,96 eura / 2.825,12 Kn iz razloga što tuženik ističe prigovor zastare tražbine ove naknade.

8. Ocjena je sud da se na odnos između stranaka trebaju primijeniti odredbe Konvencije o ugovoru o međunarodnom prijevozu robe cestom (CMR) (NN - Međunarodni ugovori" br. 1/92 i 28/96), a što dokazuje i međunarodni tovarni list, i to odredba čl. 32. st. 1. koja propisuje jednogodišnji rok zastare. Tuženik ne osporava izvršenje usluge o prijevozu već ističe prigovor zastare plaćanja naknade za prijevoz.

9. Uvidom u račun br. ES 113/1/4 od 18. prosinca 2019. godine utvrđeno je da se kao datum dospijeća navodi dan 18. prosinca 2019. godine. Nadalje, uvidom u nalog za prijevoz br. 058337/TR od 16. prosinca 2019. godine ( stranica 56 spisa ) proizlazi da se kao način plaćanja navodi bankovni transfer 60 dana kraj mjeseca + 10 iz čega proizlazi da je obveza po računu br. ES 113/1/4 od 18. prosinca 2019. godine u stvari dospjela 10. ožujka 2020. godine kako je navedeno u ovom nalogu koji je tužitelj prihvatio i izvršio pa kako je tužba podignuta 10. veljače 2021. godine za ovu tražbinu naknade za prijevoz nije nastupila zastara tražbine jer nije protekao jednogodišnji rok zastare za pokretanje postupka iz odredbe čl. 32. st. 1. Konvencije o ugovoru o međunarodnom prijevozu robe cestom (CMR).

10. U odnosu na račun br. ES 3/1/4 od 22. siječnja 2020. godine utvrđeno je da se kao datum dospijeća navodi dan 22. siječnja 2020. godine. Nadalje, uvidom u nalog za prijevoz br. 00287/TR od 22. siječnja 2020. godine ( stranica 41 spisa ) utvrđeno je da se kao način plaćanja navodi bankovni transfer 60 dana kraj mjeseca + 10 iz čega proizlazi da je obveza po računu br. ES 3/1/4 od 22. siječnja 2020. godine u stvari dospjela 10. travnja 2020. godine pa kako je tužba podignuta 10. veljače 2021. godine niti za ovu tražbinu naknade za prijevoz nije nastupila zastara tražbine jer nije protekao jednogodišnji rok zastare za pokretanje postupka iz odredbe čl. 32. st. 1. Konvencije o ugovoru o međunarodnom prijevozu robe cestom (CMR).

11. Stoga je je po ocjeni ovoga suda prigovor zastare neosnovan i uz poziv na citiranu odredbu Konvencije o ugovoru o međunarodnom prijevozu robe cestom (CMR) odlučeno kao u izreci presude. Tuženik je obavezan i na plaćanje zakonskih zateznih kamata koje teku prvi dan poslije dospijeća obveze do isplate, a na temelju odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).

12. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje plaćanje zakonskih zateznih kamata za vrijeme prije dospijeća obveze plaćanja naknade za prijevoz, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan jer zakonske zatezne kamate ne mogu teći prije dospijeća obveze sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a i odlučeno kao u točci II. izreke presude.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbi čl. 154. st. 6. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) jer tužitelj nije uspio samo u manjem dijelu sporednog zahtjeva za kamate, a tužitelju su priznati troškovi koji su bili nužni i potrebni za vođenje postupka i to: trošak sastava tužbe (150,00 eura) te podneska od 21. prosinca 2021. godine i 03. siječnja 2022. godine (2 x 150,00 eura), sastav podneska od 27. travnja 2022. godine (50,00 eura), pristup ročištu 27. svibnja 2023. godine (150,00 eura), pristup ročištima 01. prosinca 2022. godine i 14. ožujka 2023. godine (2 x 37,50 eura), pristup ročištu 06. rujna 2023. godine (75,00 eura) te PDV ( 200,00 eura) prema Tbr. 8.1., Tbr. 9.1.2. i 5.,Tbr. 8. 1. i 4., Tbr. 46., Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Tužitelju je priznati i materijalni trošak naknade za prijevod tumača u iznosu od 765,45 eura( trošak uplaćenog predujma u ukupnom iznosu od 500,00 eura neiskorištena razlika kojeg je potrebna za prijevod presude i trošak po računu za prijevod 178-1-1 od 20.prosinca 2021. ). Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu (2 x 26,54 eura) (jer je tužitelj obvezni sudionik e-Komunikacije i okolnost da nije platio odnosno da ne plati pristojbu u roku od tri dana ne može ići na štetu tuženika) prema Tbr.1.1. i Tbr.2.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19, 92/21). Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 05. travnja 2022. godine i 07. ožujka 2023. godine jer nisu nužni za vođenje postupka, trošak konferencije sa strankom, pribave isprava, izbivanja iz parnice jer se ne radi o nužnom trošku postupka, a niti putni trošak za pristup ročištu, jer prema važećoj sudskoj praksi tužitelj može angažirati zamjenu u osobi odvjetnika sa sjedištem pisarnice u sjedištu ovoga suda, što je konkretno i učinio, niti trošak pristupa ročištu za objavu jer se uvođenjem zakonske obveze objave presude na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova u slučaju uredno obaviještenih stranaka, što tužitelj je, više ne radi o nužnom trošku postupka

U Slavonskom Brodu, 16. lipnja 2025. godine

Sutkinja

Mirna Vujčić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana putem ovoga suda. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu od dana dostave presude. Ova odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.