REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj P-144/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Žalcu, odvjetniku iz Slavonskog Broda protiv tuženika Erste&Steiermakische banka d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 20. svibnja 2025. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika i rasprave održane 16. lipnja 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 2402006 - 1031262160 /51404607-5102804421 sklopljenog 16. siječnja 2006. između tuženika kao Banke i tužiteljice kao korisnika kredita:

Članak 7.VALUTNA KLUZULA. Povrat obveze iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro- računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promijene tečaj. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

Članak 8. KAMATA: Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznos 08,000 % ( osam posto) godišnje.

II. Nalaže tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a tužiteljici ĆF iz [adresa] isplatiti iznos od 1.812,74 eura (slovima: tisućuosamstodvanaesteuraisedamdesetčetiricenta) s osnove preplaćenog iznosa po razlici u tečaju CHF s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15% godišnje, a od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena koje teku po toj stopi od 1. rujna 2007. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa od 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, do 29. prosinca 2023,. a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine i to na iznos od:

- 6,24 Eura od 01.11.2008. do ispate,

- 8,51 Eura od 01.01.2009. do ispate,

- 9,44 Eura od 01.02.2009. do isplate,

- 10,38 Eura od 01.03.2009. do isplate,

- 7,59 Eura od 01.04.2009. do isplate,

- 7,39 Eura od 01.05.2009. do isplate,

- 4,34 Eura od 01.06.2009. do isplate,

- 0,76 Eura od 01.07.2009. do isplate,

- 2,23 Eura od 01.08.2009. do isplate,

- 4,83 Eura od 01.09.2009. do isplate,

- 2,30 Eura od 01.10.2009. do isplate

- 2,03 Eura od 01.11.2009. do isplate,

- 5,06 Eura od 01.12.2009. do isplate,

- 7,46 Eura od 01.01.2010. do ispate,

-10,61 Eura od 01.02.2010. do isplate,

- 9,85 Eura od 01.03.2010. do isplate,

- 15,27 Eura od 01.04.2010. do isplate,

- 14,09 Eura od 01.05.2010. do isplate

- 15,38 Eura od 01.06.2010. do isplate,

- 29,79 Eura od 01.07.2010. do isplate,

- 26,60 Eura od 01.08.2010. do isplate,

- 38,33 Eura od 01.09.2010. do isplate,

- 32,51Eura od 01.10.2010. do isplate,

- 27,49Eura od 01.11.2010. do isplate

- 42,49 Eura od 01.12.2010. do ispate,

- 50,13 Eura od 01.01.2011. do ispate,

-44,41 Eura od 01.02.2011. do isplate,

- 46,17 Eura od 01.03.2011. do isplate,

- 41,38 Eura od 01.04.2011. do isplate,

-41,92 Eura od 01.05.2011. do isplate,

-57,11 Eura od 01.06.2011. do isplate

- 59,62 Eura od 01.07.2011. do isplate,

- 76,93 Eura od 01.08.2011. do isplate,

- 74,48 Eura od 01.09.2011. do isplate,

- 60,90 Eura od 01.10.2011. do isplate,

- 60,57 Eura od 01.11.2011. do isplate,

- 59,62 Eura od 01.12.2011. do ispate,

-798,53 Eura od 02.12.2012. do ispate,

kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.661,44 eura sa zateznom kamatom koja teče od 16. ipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a tužiteljici ĆF iz [adresa] isplatiti iznos od 166,68 eura (slovima: stošezdesetšesteuraišezdesetosamcenti) s osnova preplaćene kamate s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15% godišnje, a od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena koje teku po toj stopi od 1. rujna 2007. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa od 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznos od:

- 6,68 Eura od 01.05.2009. do isplate,

- 6,48 Eura od 01.06.2009. do isplate,

- 6,27 Eura od 01.07.2009. do isplate,

-6,21 Eura od 01.08.2009. do isplate,

- 6,18 Eura od 01.09.2009. do isplate,

- 6,00 Eura od 01.10.2009. do isplate,

- 5,88 Eura od 01.11.2009. do ispate,

- 5,85 Eura od 01.12.2009. do ispate

- 5,81 Eura od 01.01.2010. do isplate,

- 5,78 Eura od 01.02.2010. do isplate,

- 5,64 Eura od 31.03.2010. do isplate

- 5,65Eura od 01.04.2010. do isplate,

- 5,50 Eura od 01.05.2010. do isplate,

- 5,40 Eura od 01.06.2010. do isplate,

- 5,63 Eura od 01.07.2010. do isplate,

- 5,41 Eura od 01.08.2010. do isplate,

- 5,53 Eura od 01.09.2010. do isplate

- 5,25 Eura od 01.10.2010. do isplate

- 4,99 Eura od 01.11.2010. do ispate,

- 5,17 Eura od 01.12.2010. do ispate,

- 5,16 Eura od 01.01.2011. do isplate,

- 4,88 Eura od 01.02.2011. do isplate,

- 4,75 Eura od 01.03.2011. do isplate,

- 4,49 Eura od 01.04.2011. do isplate,

- 4,34 Eura od 01.05.2011. do isplate,

- 4,42 Eura od 01.06.2011. do isplate,

- 4,28 Eura od 01.07.2011. do isplate,

- 4,36 Eura od 01.08.2011. do isplate,

- 4,12 Eura od 01.09.2011. do isplate,

- 3,73 Eura od 01.10.2011. do isplate,

- 3,53 Eura od 01.11.2011. do ispate

- 3,31 Eura od 01.12.2011. do ispate"

IV. Ne postoji potraživanje tuženika Erste&Steiermakische banka d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, istaknuto radi prebijanja prema tužitelja ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] u odnosu na valutnu klauzulu u iznosu od EUR 307,15 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- EUR 4,04 od 02.03.2006. pa do isplate,

- EUR 5,36 od 02.04.2006. pa do isplate,

- EUR 4,86 od 02.05.2006. pa do isplate,

- EUR 4,38 od 02.06.2006. pa do isplate,

- EUR 5,33 od 02.07.2006. pa do isplate,

- EUR 5,63 od 02.08.2006. pa do isplate,

- EUR 3,95 od 02.09.2006. pa do isplate,

- EUR 4,50 od 02.10.2006. pa do isplate,

- EUR 4,41 od 02.11.2006. pa do isplate,

- EUR 5,18 od 02.12.2006. pa do isplate,

- EUR 7,40 od 02.01.2007. pa do isplate,

- EUR 8,88 od 02.02.2007. pa do isplate,

- EUR 8,19 od 02.03.2007. pa do isplate,

- EUR 8,60 od 02.04.2007. pa do isplate,

- EUR 12,36 od 02.05.2007. pa do isplate,

- EUR 13,29 od 02.06.2007. pa do isplate,

- EUR 14,51 od 02.07.2007. pa do isplate,

- EUR 14,50 od 02.08.2007. pa do isplate,

- EUR 12,83 od 02.09.2007. pa do isplate,

- EUR 15,32 od 02.10.2007. pa do isplate,

- EUR 15,38 od 02.11.2007. pa do isplate,

- EUR 13,63 od 02.12.2007. pa do isplate,

- EUR 13,82 od 02.01.2008. pa do isplate,

- EUR 10,08 od 02.02.2008. pa do isplate,

- EUR 7,60 od 02.03.2008. pa do isplate,

- EUR 5,15 od 02.04.2008. pa do isplate,

- EUR 10,90 od 02.05.2008. pa do isplate,

- EUR 12,50 od 02.06.2008. pa do isplate,

- EUR 10,75 od 02.07.2008. pa do isplate,

- EUR 14,23 od 02.08.2008. pa do isplate,

- EUR 13,45 od 02.09.2008. pa do isplate,

- EUR 10,01 od 02.10.2008. pa do isplate,

- EUR 6,13 od 02.12.2008. pa do isplate,

i to do dana 31. prosinca 2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2023. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

V. Odbija se tuženik Erste&Steiermakische banka d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u cijelosti.

r i j e š i o  j e

Dozvoljava se preinaka tužbe prema podnesku tužiteljice od podneskom od 13. veljače 2025.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi je navedeno da je tužiteljica kao korisnica kredita 16. siječnja 2006. s tuženikom u u Rijeci sklopila Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51404607- 5102804421. Ugovor o kreditu je sklopljen na iznos od 21.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 08,000% (osam posto) godišnje, obračunava se primjenom direktne metode, rok otplate je 84 mjeseca, a namjena kredita, krediti stanovništvu preko 3. godine, Gotovinski krediti, ugovorena je promjenjiva kamatna stopa. Tuženik je u Ugovoru o kreditu u članku 8 ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja ugovorne obveze mijenjala i to na osnovi jednostrane odluke tuženika. Tužiteljica je sklapajući ugovor u kojem je uglavljena valutna klauzula s otplatnim planom u kunskoj protuvrijednosti CHF dovedena u situaciju da joj je rata kredita povećana dvostruko na mjesečnoj razini, a samo zato što je savjetovana da do promjene anuiteta neće doći, jer tuženik nije upoznao tužiteljicu s općim rizikom vezanim uz valutnu klauzulu, niti s mogućnošću povećanja kamatnih stopa. Tužiteljica je otplatila kredit u cijelosti. Tužiteljica je preplatila, s osnova kamata i s osnova primijenjene valutne klauzule u CHF, znatan iznos. Obzirom da odluke suda donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, tužiteljica ovom tužbom zahtijeva da joj tuženik vrati ono što je primio na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i pretplaćenog iznosa anuiteta kredita koji je obračunavan u CHF. Tužiteljica predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti spori osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice. Ističe prigovor zastare jer je eventualno potraživanje tužiteljice u zastari. Na zahtjev tužiteljice za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužiteljica vršila po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Odredbom čl. 118. ZPP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, zakonodavac je tu jasno predvidio da se u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi o postupcima o naknadi štete, pa se u tom smislu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama ZOO-a. Nadalje, tuženik ističe kako su tužiteljici bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Naime, tuženik je prvenstveno u reklamnom materijalu kao i oglasima u ponudi nudio kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR i USD (a ne isključivo ponudu kredita u CHF); ni na koji način nije preferirao, sugerirao ili nagovarao druge potrošače pa tako i tužiteljicu na bilo koju opciju iz ponude; težište stavio na kreditiranje bez jamaca dakle na opću ponudu stambenih kredita bez jamaca; isticao je da svako kreditno zaduživanje, bez obzira na valutnu klauzulu predstavlja određeni rizik kojeg tražitelj kredita pa tako i tužitelj mora biti svjestan; na letcima egzaktno, grafički prikazao kretanje tečaja CHF, EUR i USD u odnosu na kunu za razdoblje od 6 (šest) godina prije 2004. Tuženik nadalje napominje kako su potrošačima pa tako i tužiteljici prilikom savjetovanja u bankama predočavani i uručivani obrasci u kojima se decidirano pojašnjava pojam valutne klauzule, te promjena tečajeva stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula (npr EUR, CHF ili USD). U svim poslovnicama banke svakodnevno je moguće provjeriti i tečaj određene strane valute, a navedene informacije tužiteljica je mogla dobiti i na besplatnom info telefonu banke. Nadalje, u razgovoru sa službenicima banke tužiteljici je bilo u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak. Tuženik ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužiteljica i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete. Pritom je iznimno bitno istaknuti da se spomenuti rizik promjenjivosti tečaja odnosi i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF. Naime, razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti, kako u odnosu na CHF, tako i u odnosu na druge valute. Slijedom navedenog odredba Ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, ista nije nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužiteljici kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Tuženik je naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama ( čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Tuženik je to u ovoj stvari uredno činio. Parnične stranke su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac. Tuženik spori da bi na strani tužiteljice nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužiteljici. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbene zahtjeve tužiteljice kao neosnovane te naloži tužiteljici da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu 19. travnja 2021. istakao prigovor radi prijeboja (str. 24 spisa) koje je uredio podneskom od 26. travnja 2024. nakon nalaza i mišljenja financijskog vještaka

3.1. Tužiteljica je navela da je tuženikov prigovor radi prijeboja neosnovan budući je kod zahtjeva za vraćanje primljenog temeljem ništetnog pravnog posla rok zastare potraživanja pet godina sukladno čl. 225. ZOO.

3.2. Zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ništetnog pravnog posla, odnosno od neosnovanog stjecanja. Prekid zastare zbog vođenja kolektivnog spora nema učinak prema tuženiku (Županijski sud u Zagrebu je t. 40 obrazloženja presude Gž 2060/2023 2 od 7. studenog 2023. izrazio stajalište - da plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog, odnosno po eventualno manjoj kamatnoj stopi od početne potrošač nije primio ništa, niti je išta stekao bez osnove, pa ne postoji niti njegova obveza vraćanja). Ugovor o kreditu je sklopljen 16. siječnja 2006. isplate koje tuženik potražuje su od 2006. do 2008. godine, tuženik je zahtjev postavio 19. travnja 2021. dakle osnovan je i tužiteljičin prigovor zastare jer je protekao rok od 13 do 15 godina prije podnošenja zahtjeva tuženika i neosnovano je potraživanje tuženika i prema citiranoj sudskoj praksi.

4. Ovaj sud je rješenjem od 8. prosinca 2021. broj P-144/2021-7 odbio prigovor tuženika u svezi mjesne nenadležnosti ovog suda (str. 100 spisa) i to rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici broj Gž-740/2021-2 od 10. veljače 2022. (str. 154 do 156 spisa).

5. Konačan tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 13. veljače 2025. kojim je izvršila i preinaku tužbe jer je proširila tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti, tuženik se nije protivio preinaci i sud je dozvolio preinaku tužbe na temelju čl. 190.st.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

5.1. U skladu sa zaključkom druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

6. U svezi navoda i prigovora tuženika radi stupnjevite tužbe koju je podnijela tužiteljica ovaj sud smatra da isti nisu osnovani. Tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu u skladu sa odredbom iz čl. 186.b. st. 2. ZPP-a jer nije mogla odmah postaviti odmah zahtjev za isplatu određenog iznosa novca dok nije provedeno vještačenje.

7. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Plan otplate iz kojeg je vidljivo da je cijelo vrijeme otplate kredita bila predviđena ista rata kredita (str. 5 do 6 spisa), Ugovor o kreditu od 16.siječnja 2006. koji su zaključili tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor u iznosu od 21.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti (str. 7 do 10 spisa). Tuženik je dostavio sudu i pregled prometa po partiji kredita za razdoblje od 16. siječnja do 7. siječnja 2012. (str. 33 do 42 spisa). Saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja i provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Filip Tolić.

7.1. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je zaključila Ugovor o kreditu s tuženikom 2006. za iznos od 21.000,00 CHF. Kredit je iskorišten za adaptaciju kuće, stambenog objekta u kojem živi. Morala je izvršiti adaptaciju tog prostora. Sama je vraćala rate kredita. Kredit je isplaćen u cijelosti i nije bio u konverziji. Jedinu ponudu za kredit koju je dobila to je bilo u CHF, nije dobila ponudu za bilo kakav drugi kredit, zato je i uzela taj u CHF. Kada je došlo do povećanja rata kredita, nije išla kod tuženika, donosila im je u banku rate kredita koliko su bile. Tijekom školovanja nije imala ekonomske predmete. Nisu joj ni danas poznati pojmovi što je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Ta obiteljska kuća koju je adaptirala nikada nije iznajmljivana, nije nikada bio otvoren obrt niti poslovni udjeli, to je obiteljska kuća njenog pokojnog supruga. Prije nego što je potpisala Ugovor o kreditu, pogledala je što piše, nije ništa posebno pitala, trebao joj je novac za adaptaciju kuće.

Nadalje je tužiteljica navela da je u Ugovoru o kreditu u točk. 4 bio naveden depozit. Tijekom otplate kredita kada su se rate počele povećavati da bi ih mogla plaćati tražila je da joj se taj depozit isplati.

7.2. Vještak Filip Tolić u nalazu i mišljenju je naveo da je izračunao razliku između plaćene kamate u kunama unutar svakog anuiteta po stopi koju je tužena primjenjivala naspram početno ugovorene kamatne stope. Navedene razlika se očituje u razlici između plaćene kamate po svakom anuitetu po primijenjenom otplatnom planu (u Tablici 2) i kamate u svakom anuitetu po Ugovorenom otplatnom planu (početni u Tablici 1). Navedena razlika je nastala uslijed promjena kamatne stope od strane tužene, a sve sukladno Pregledu prometa po partiji kredita 5102804421 za razdoblje 16. siječnja 2006. do 7. siječnja 2012. Prva razlika u iznosu od 50,30 kn nastaje 1. svibnja 2009., jer tužena od 1. travnja 2009. povisuje kamatnu stopu (5,49% početna – ugovorena kamatna stopa). Ukupan iznos predmetne razlike u razdoblju od zaključenja Ugovora o kreditu (početka otplate) do 2. prosinca 2011. (do konačne otplate kredita) je 166,68 eura. Nadalje vještak je naveo da je sačinio izračun razlike na okolnost razlike u tečaju CHF. Navedene razlika se očituje u razlici između plaćenih anuiteta u kn i početnog anuiteta u kn (prema Pregledu prometa po partiji kredita 5102804421 za razdoblje 16. siječnja 2006. do 7. siječnja 2012.). Tužiteljica je na dan 2. prosinca 2011. više platila iznos od 1.812,74 eur, kao razliku tečaja za CHF kojeg je tužena primjenjivala prilikom plaćanja svakog anuiteta u kunama, naspram tečaja za CHF na dan isplate (korištenja) kredita. Do navedenog iznosa vještak je došao tako da je od kunske protuvrijednosti anuiteta na dan plaćanja oduzeo kunski iznos anuiteta po tečaju na dan isplate kredita (mjesečni anuitet 1.551,94 kn).

7.3. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi usmjereni na sam zadatak vještaku zbog čega je ovaj sud smatrao da nalaz i mišljenje vještaka nije potrebno nadopunjavati. Po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti i prihvatio.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

9. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- je tužiteljica s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu 16. siječnja 2006. na iznos od 21.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s promjenjivom kamatnom stopom

- je kredit otplaćen i da nije bio u konverziji

- je kredit iskorišten za adaptaciju kuće, stambenog objekta u kojem živi, što je utvrđeno kao nesporno iz iskaza tužiteljice kojoj je sud u cijelosti poklonio vjeru,

- je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- iz odluke VSRH, u dijelu u kojem su potvrđene navedene odluke Trgovačkog suda u Zagrebu i VTSRH, proizlazi da navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate odlukom kreditora, nisu bile razumljive jer je u ugovorima korištena formulacija na temelju koje su potrošači samo znali za visinu stope ugovorne kamate u momentu sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, iz čega proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila ni određena ni odrediva,

- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke a među njima i tuženik, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,

- da su odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora.

- na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri koji će utjecati na promjenu visine kamatne stope ugovorene kamate, unaprijed su unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik tužitelju parametre za promjenu stope redovne kamate objasnio niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

10. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužiteljici pripada pravo na povrat pretplaćenih iznosa.

10.1. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, je djelomično osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

10.2. Ništetnost odredbi ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatu stopu utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12, koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a zastara počinje teći od 14. lipnja 2014. kao prvi dan nakon nastupa pravomoćnosti presude (sudska praksa Županijski sud u Dubrovniku Gž-236/2020-2) i od tog dana počinje teći rok zastare od 5 godina, tužba je podnesena 10. ožujka 2021., a zastara nastupila 14. lipnja 2019. U svezi navedenog tužiteljica je i odbijena u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tražila isplatu pretplate radi promjenjive kamatne stope radi osnovano istaknutog prigovora tuženika (točk. III. izreke presude).

10.3. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

10.4. Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2013, pod brojem Pž-7129/13 (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope) odnosno Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi. U svezi navedenog nesporno je da utužena tražbina tužiteljice nesporno nije zastarjela niti u pogledu valutne klauzule, jer je zastarni rok je 14. lipnja 2023., dakle tužba je podnesena prije isteka zastarnog roka 10. ožujka 2021.

11. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP.

12. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jesu jasno sročene i lako uočljive, ali nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužiteljici kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi ona na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogla, predvidjeti financijske posljedice koje bi za nju kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužiteljice kao korisnika kredita i potrošača, i tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znala ili mogla pretpostaviti pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene tečaja i da bi joj bili jasni i svi povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF.

13. Tuženik je kao banka kreditor, bio dužan svakog svog potrošača ozbiljno i u cijelosti informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

14. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao dospjele anuitete temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužiteljici pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka

15. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

16. Nesporno je da tužiteljica ima svojstvo potrošača, što je utvrđeno iz njezinog iskaza u kojem je naveo da je predmetni ugovor o kreditu s tuženikom sklopila u svrhu adaptacije kuće u kojoj je živjela. Podređenost tužiteljice proizlazi iz njezine (ne)informiranosti i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio tuženik, a na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogla utjecati. Upravo taj podređeni položaj dovodi do toga da potrošač pristane na uvjete koje je trgovac prethodno sastavio bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

17. Na temelju čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine"

53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) tuženik je u obvezi tužiteljici naknaditi troškove postupka u cijelosti.

18. Tuženiku nije priznat trošak u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa tužbenim zahtjevom jer prema pravnom shvaćanju Suda Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., između ostaloga, je rečeno da se obvezivanje potrošača (tužitelja), koji je u cijelosti uspio u pogledu nepoštenosti spornih odredbi ugovora o kreditu, da naknadi parnični trošak tuženiku (trgovcu), protivi načelu djelotvornosti, jer ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Stoga, budući da je tužiteljica u ovoj pravnoj stvari uspjela sa zahtjevima za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi i djelomično sa zahtjevom na isplatu, tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška, (točk. V. izreke presude).

19. U svezi navedenog tužiteljici je priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura, tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe na presudu na temelju Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu dana 20. svibnja 2023. kojima je propisano u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a kako je u konkretnom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, sukladno odredbama ZOSP. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7.t.1. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT) trošak zastupanja na ročištu održanom 6. listopada 2022. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu držanom 12. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura 8tbr. 9.t.1.OT), trošak zastupanja na ročištu 20. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1.OT). priznat je i trošak sastava obrazloženih podnesaka od 28. svibnja 2021. u iznosu od 200,00 eura (tbr.8.t.1.OT), od 25. studenog 2021. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1 OT), trošak sastava podneska od 22. rujna 2022. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1.OT), 22. rujna 2022. u iznosu od 2022. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), i od 11. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), od 13. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura 8tbr. 8.t.1OT), trošak vještačenja je uplaćen u iznosu od 398,17 eura, pripadajući porez iznosi 450,00 eura, što ukupno iznosi 2.661,44 eura, kako je to i navedeno pod točk. II. izreke presude.

19.1. Zatezna kamata teče od 16. lipnja 2025. kao dana presuđenja na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

20. Tuženik je odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka podneskom od 13. siječnja 2025.

Slavonski Brod, 16. lipnja 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.