Poslovni broj: Pr-4/2022-23

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužiteljice: ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku dr. sc. Damiru Primorcu, odvjetniku u OD Primorac i partneri d.o.o., Trg Hrvatske bratske zajednice 2b,Split, protiv tuženika: Zdravstvena ustanova Ljekarne Šibenik, Stjepana Radića 56/a, Šibenik, OIB: 50335865361, zastupan po z.z. ravnateljici RA iz [adresa], a ova po punomoćniku, Igoru Čurkoviću, odvj. u Splitu, radi poništenja Odluke o razrješenju ravnateljice Zdravstvene ustanove Ljekarne Šibenik, 08-1/2021, Ur.broj 2497/2021 od dana 29. studenog 2021.g. i vračanja na rad, i u pravnoj stvari tužiteljice: ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku dr. sc. Damiru Primorcu, odvjetniku u OD Primorac i partneri d.o.o., Trg Hrvatske bratske zajednice 2b,Split, protiv tuženika: Zdravstvena ustanova Ljekarne Šibenik, Stjepana Radića 56/a, Šibenik, OIB: 50335865361, zastupan po z.z. ravnateljici RA iz [adresa], a ova po punomoćniku, Igoru Čurkoviću, odvj. u Splitu, radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu oznake 08-4/2021, Ur.broj 2495/2021 od 01. prosinca 2021.g i vračanja na rad, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 29. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužiteljice osobno, a na ročištu održanom povodom objave dana 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nezakonita Odluka o razrješenju ravnateljice Zdravstvene ustanove Ljekarne Šibenik, 08-1/2021, Ur.broj 2497/2021 donesena od strane Upravnog vijeća tuženika dana 29. studenog 2021.g. kojom je tužiteljica ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] razriješena dužnosti ravnatelja tuženika.

II. Utvrđuje se da je u cijelosti nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, oznake 08-4/2021, Ur.broj 2495/2021 od 01. prosinca 2021.g., a koji su ugovor tužiteljica ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik Zdravstvena ustanova Ljekarne Šibenik, Stjepana Radića 56/a, Šibenik, OIB: 50335865361, sklopili dana 23. prosinca 2020.g. za radno mjesto ravnatelja, te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

III. Nalaže se tuženiku: Zdravstvena ustanova Ljekarne Šibenik, Stjepana Radića 56/a, Šibenik, OIB: 50335865361, da tužiteljicu: ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na posao na radno mjesto ravnateljice, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.031,25 Eura, zajedno sa zakonskom zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi predanoj ovom sudu dana 5.1.2022.g. i tijekom raspravljanja navodi da je Odlukom Upravnog vijeća Ljekarne Šibenik, br. 09-2/2020 od 25. studenog 2020.g., tužiteljica imenovana ravnateljicom Zdravstvene ustanove Ljekarne Šibenik (dalje: ZU Ljekarne Šibenik) na mandatno razdoblje od četiri godine, a nakon čega sklopljen ugovor o radu od 23. prosinca 2020.g. . Odlukom Upravnog vijeća tuženika, 08-1/2021, Ur. broj 2497/2021 od 29. studenog 2021.g., tužiteljica da je razriješena dužnosti ravnateljice s danom 29. studenog 2021.g. Prethodno, dopisom broj 2447/2021 od 19. studenog 2021.g. tužiteljica je obaviještena o razlozima razrješenja te je zatraženo njeno očitovanje o razlozima istog. Tužiteljica se u svom dopisu od 23. studenog 2021.g. očitovala na sve razloge koji su bili navedeni u dopisu tuženika. Slijedom navedenog, tužiteljici da je preostalo jedino sudskim putem zatražiti zaštitu svojih prava, radi čega pravodobno podnosi ovu tužbu, sve u skladu s odredbama članka 45. Zakona o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19). Tužba da se podnosi Općinskom sudu u Šibeniku u skladu s odredbom članka 42. Zakona o ustanovama koji propisuje da ''ako ravnatelja ustanove imenuje tijelo iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona tužbom se pokreće upravni spor. U drugim slučajevima o tužbi odlučuje sud nadležan za radne sporove.'' Čl. 38. stavak 2. Zakona o ustanovama propisuje da ''se Zakonom ili aktom o osnivanju može odrediti da ravnatelja javne ustanove imenuje Vlada Republike Hrvatske, čelnik nadležnog tijela državne uprave ili predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.'' Dakle, budući da je tužiteljicu imenovalo i razriješilo Upravno vijeće, u predmetnom postupku da je nadležan općinski sud, a u skladu s navedenim dostavlja praksa Županijskog suda u Splitu u predmetu Gž R-1351/2020. Tužiteljica ističe da su svi razlozi koje je tuženik naveo u odluci o razrješenju neosnovani, kako pojedinačno, tako i u svojoj ukupnosti te da ne predstavljaju opravdan razlog za razrješenje tužiteljice s mjesta ravnateljice. Iz odluke o razrješenju ravnateljice ZU Ljekarne Šibenik od 29. studenog 2021.g. u bitnom da proizlazi da su razlozi razrješenja da je Ljekarna Šibenik dana 16. studenog 2018.g. kupila poslovni prostor u [adresa] na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označen kao 2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-2, ukupne površine 338 m2 za veću kupoprodajnu cijenu nego je stekao prethodni vlasnik, da prije kupnje nekretnine nije zatražena procjena stalnog sudskog vještaka, da nije postojala suglasnost osnivača ustanove, da je odluka o kupnji donesena na telefonskoj sjednici na kojoj nisu postavljana pitanja, da kupnja poslovnog prostora nije uvrštena u Plan prihoda i rashoda za 2018. godinu kao i da kupljeni poslovni prostor do današnjeg dana nije započeo s radom. Tužiteljica naglašava da je kupnja poslovnog prostora, to jest kupnja predmetne nekretnine investicijsko ulaganje, te da sukladno članku 14. Statuta Ustanove, odluku o istome donosi Upravno vijeće Ustanove, koje da je i u konkretnom slučaju donijelo odluku o kupnji, te da se stoga ne može tužiteljicu razriješiti s obrazloženjem da je ona odlučila o kupnji nekretnine, kad je o istome odluku donijelo Upravno vijeće kao tijelo ovlašteno za donošenje takve odluke. U odnosu na činjenicu da je prethodni vlasnik spornog poslovnog prostora isti stekao kupnjom u stečajnom postupku navodi kako to uopće nije relevantno za ovaj spor. Naime, da je bivši vlasnik uopće stekao nekretninu na taj način, tužiteljica navodi da je saznala tek nakon primitka zahtjeva za očitovanjem predsjednika Upravnog vijeća i zahtjeva za očitovanjem predsjednika Županijske skupštine g. DA od 18. listopada 2021.g. U pobijanoj odluci da nije naveden niti jedan dokaz koji bi ukazivao na eventualnu činjenicu da je tužiteljica znala za navedeni način stjecanja nekretnine, niti je tužiteljica za isto morala znati. Uobičajeno, prilikom donošenja odluke o kupnji poslovnog prostora provjerava se zemljišnoknjižno stanje, katastarsko stanje i slično, ali ne način stjecanja prednika. Tužiteljica nadalje navodi da ne postoji nikakav objektivan razlog radi kojeg bi bila relevantna činjenica da je nekretnina prethodno stečena na dražbi za iznos od 330.000,00 kuna osim pokušaja insinuacija da bi se pogodovalo predniku, međutim, takvo što da niti je istina niti je potkrijepljeno ikakvim dokazom, a da je mogao je prednik nekretninu steći i besplatno (npr. darovanjem) pa je kasnije prodati što ne znači da se takvom kupnjom ikome pogoduje, a da ni po kojem pravno važećem aktu, ravnateljica nije bila dužna pratiti dražbe i stečajne postupke s ciljem kupnje nekretnine. Tim više, obzirom na složenu proceduru pribavljanja suglasnosti u ovakvim postupcima, a na koju ukazuje i samo Upravno vijeće, sve da je tužiteljica i znala za elektronsku dražbu, ne bi mogla pravodobno prikupiti sve potrebne suglasnosti (Upravnog vijeća i osnivača), a sve uzimajući u obzir da se prilikom dražbovanja uvjeti kupnje mijenjaju iz minute u minutu. Pored toga, stjecanje nekretnina na elektronskoj ili bilo kojoj drugoj dražbi, da nije uobičajena praksa u niti jednoj javnoj ili državnoj instituciji u Republici Hrvatskoj. Dakle, takvi navodi iz pobijane odluke tuženika da nisu ni životni ni logični upravo radi prilično složene procedure koja je propisana za stjecanje nekretnina kada su ustanove u pitanju pa je dražbovanje gotovo nemoguće u praksi i provesti. U odnosu na navodno propuštenu obvezu procjene nekretnine od strane ovlaštenog sudskog vještaka građevine prije kupnje poslovnog prostora navodi da ZU Ljekarna Šibenik nije imala nikakvu zakonsku obvezu učiniti isto, da navedena obveza da se prije raspolaganja nekretninama u vlasništvu županije obvezno provodi procjena tržišne vrijednosti tih nekretnina uvedena je tek u 2021. godini i to Odlukom o upravljanju, raspolaganju i korištenju nekretnina, a koju je Županijska skupština donijela 15. ožujka 2021.g. Pored toga, izvadak sa mrežnih stranica Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, pod pitanja i odgovori, na koji se poziva tuženik, javno da je objavljen tek 24. travnja 2019.g. i nakon toga poslan na adrese 46 županija i gradova u Hrvatskoj. Dakle, predmetno mišljenje da je doneseno šest mjeseci nakon što je Ljekarna Šibenik kupila spornu nekretninu što da znači da, u trenutku kupnje nekretnine, takva obveza nije postojala. Obzirom da je do saznanja o prodaji nekretnine tužiteljica došla preko oglasnika (Njuškalo.hr, šifra oglasa: 26387831), uspoređena je cijena sličnih poslovnih prostora na području grada [adresa] putem sličnih oglasnih stranica te je zaključeno da je cijena navedenog prostora, uzimajući u obzir lokaciju i budući razvoj gradske četvrti Crnica, izuzetno dobra prilika za širenje ZU Ljekarni Šibenik. Sama pažnja dobrog gospodarstvenika, kao pravni termin, Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) da je definirana u čl. 10. slijedećom formulacijom ''sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnos''. Dodatno, Zakonom o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19), koji se može analogno primijeniti i na ustanove, određeno je da članovi uprave društva moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Član uprave ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva. Uspoređivanje cijena sa sličnim prostorima, sličnih karakteristika i lokacije, ukazuje da je procedura provedena s dovoljnom dozom pažnje koja se zahtjeva u ovoj vrsti obveznih odnosa, tako da je postupak proveden uz pažnju dobrog gospodarstvenika i u cilju razvoja ZU Ljekarne Šibenik. Što se tiče suglasnosti Županijske skupštine Šibensko-kninske županije, 7. studenoga 2018.g., najprije da je Upravno vijeće, sukladno odredbama Poslovnika Upravnog vijeća Ljekarne Šibenik (dalje: Poslovnik), jednoglasno donijelo Odluku o prihvaćanju prijedloga za kupoprodaju poslovnog prostora u Crnici. Odluka da je donesena na telefonskoj sjednici što je i predviđeno kao jedan od mogućih načina donošenja odluka sukladno čl. 15. Poslovnika. Članovi Upravnog vijeća da su prethodno dobili dnevni red, potrebne materijale i okvirnu cijenu poslovnog prostora te su bili upoznati o kojem je poslovnom prostoru riječ. Sam način komunikacije, kao i broj postavljenih pitanja, da je potpuno irelevantan dok je god u skladu s odredbama Poslovnika. Nakon donošenja odluke, ravnateljica da je zatražila suglasnost Šibensko-kninske županije kao osnivača, a što je jasno razvidno iz e-maila upućenog 08. studenog 2018.g. Zaključkom klasa: 510-11/18-01/2, Ur.broj: 2182/1-06-18-2 od 23. studenog 2018.g. da je pribavljena suglasnost Šibensko-kninske županije potpisana od strane g. BA, tadašnjeg Župana Šibensko-kninske županije. Nakon dobivanja navedene suglasnosti, tužiteljica da je smatrala da su zadovoljeni svi formalno pravni uvjeti propisani člankom 10. Statuta ZU Ljekarna Šibenik. O internim aktima županije i o činjenici tko je unutar iste bio ovlašten takvu suglasnost potpisati, tužiteljica da nema saznanja niti je dužna o tome imati saznanja, međutim, tužiteljici da je poznato da je tadašnji predsjednik županijske skupštine g. ĐA bio upoznat sa cijelim projektom. U plan prihoda i rashoda za 2018. godinu da nije uvrštena kupnja poslovnog prostora u Crnici, iz razloga što nekretnina nije u upotrebi, a osnovna sredstva se amortizacijski prenose u trošak postupno tijekom više godina, ovisno o propisanim amortizacijskim stopama. Obzirom da je spomenuta nekretnina sredstvo u pripremi, da nema obračuna amortizacije, odnosno nema troška amortizacije, pa samim time i nije prikazana u planu prihoda i rashoda za 2018. godinu. Prema točki 6.47. Hrvatskog standarda financijskog izvještavanja broj 6 – Dugotrajna materijalna imovina obračun amortizacije imovine započinje kad je imovina spremna za uporabu, to jest kada se nalazi na lokaciji i u uvjetima potrebnim za korištenje koje je namijenila uprava što praktično znači da u financijskom izvještaju koji se zove Račun dobiti i gubitka nema amortizacije kao rashoda ako imovina nije tehničko-tehnološki spremna za uporabu i stvaranje prihoda, odnosno ako je knjigovodstveno evidentirana kao imovina u pripremi. Imovina u pripremi je dugotrajna materijalna imovina (osnovno sredstvo) čija nabava nije završena odnosno nije u tehničkom smislu sposobna za korištenje - uporabu. Zbog toga da se, između ostalog, iskazuje kao posebna bilančna pozicija za statističke potrebe države. Nabava nekretnine koja nije osposobljena za uporabu odnosno stvaranje prihoda da ne može ni u kakvom slučaju biti sastavni dio plana prihoda i rashoda sve dok ne bude u tehničkom smislu sposobna za uporabu i dok uprava ne odredi njezinu namjenu. Uz to, i sukladno odredbi članka 12. Zakona o porezu na dobit (NN 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20) amortizacija se obračunava od prvog idućeg mjeseca nakon što je imovina stavljena u uporabu. Iz navedenog proizlazi kako je tužiteljica potpuno točno vodila sve evidencije. Kupovina spornog prostora navedena je u Izvješću o radu i poslovanju ZU Ljekarni Šibenik za 2018. godinu koje je prihvaćeno i od strane Županijske skupštine na 11. sjednici održanoj 14. svibnja 2019.g. te je Zaključak o prihvaćanju Izvješća o radu i financijskom poslovanju zdravstvenih ustanova Šibensko-kninske županije za 2018.g. objavljen u Službenom vjesniku Šibensko-kninske županije dana 24. svibnja 2019.g. Predmetna nekretnina da nije privedena svrsi i otvorena bez krivnje tužiteljice. Naime, početkom 2019. godine za navedeni prostor izrađene su dvije verzije idejnog rješenja opremanja ljekarne i ambulante po dipl. ing. građ. GA, sve u skladu s odredbama tada važećeg Pravilnika o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti (NN 61/11, 128/12, 124/15, 8/16 i 77/18). Tijekom 2019. godine da su najavljene izmjene navedenog Pravilnika i propisanih minimalnih uvjeta pa se zastalo s projektom do donošenja novog Pravilnika o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti (NN 52/20) koji je stupio na snagu 07. svibnja 2020.g. S radovima da se zastalo upravo da bi se mogli ispoštovati svi novi zahtjevi koji su stavljeni pred ZU Ljekarne Šibenik te kako ne bi došlo do potrebe da se naknadno ponovno rade određena zadiranja u prostor. Dodatno da je situaciju otežala pandemija COVID-a kada je bilo potrebno prilagoditi poslovanje novonastaloj situaciji kako se ne bi ugrozila održivost ustanove, a za vrijeme trajanja općeg lockdown-a izvođenje građevinskih radova kao i nabava građevinskog materijala da nisu bili mogući. Nadalje, na prijedlog projektanta i u razgovoru sa županom, u cilju osmišljavanja prostora za drive-in ljekarnu, planirana je i kupnja dijela zemljišta kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja graniči sa kupljenom nekretninom, te se pokušavalo stupiti u kontakt s vlasnicima, a što je također usporilo rad na prethodno kupljenom prostoru s ciljem da se dođe do trajnog i jedinstvenog rješenja. U tom smislu je održan i radni sastanak s privatnim investitorom, sve u dogovoru s Gradom Šibenikom, na kojemu se pokušalo iznaći zajedničko rješenje osmišljavanja cjelokupnog prostora i prometne infrastrukture na obostrano zadovoljstvo, ustanove i privatnog investitora. Dakle, svo se vrijeme da se radilo na realizaciji projekta, a kao dokaz za navedeno dostavlja i e-mail korespondencija između nadležnih osoba koje su radile na tom projektu. Bez obzira na sve okolnosti koje su utjecale na sporiju realizaciju projekta, tužiteljica ističe da još uvijek ustanova radi toga nije pretrpjela nikakvu štetu. Naime, predmetni poslovni prostor je vlasništvo ZU Ljekarna Šibenik, isti je na vrlo atraktivnoj lokaciji te mu je, uvažavajući trendove na tržištu nekretnina, u razdoblju od kupnje pa do danas vrijednost samo dodatno porasla, a što da jasno proizlazi iz mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing građ. GA. Iz svega iznesenog da je razvidno da tužiteljica, u svojstvu ravnateljice, nije svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzročila zdravstvenoj ustanovi nikakvu štetu pa nisu ispunjeni uvjeti za razrješenje u smislu članka 33. Statuta ustanove, članka 44. stavka 4. Zakona o ustanovama i članka 85. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18, 125/19, 147/20). Slijedom navedenog, a imajući u vidu činjenicu da je pobijana odluka o razrješenju tužiteljice nezakonita i kao takva ne bi smjela proizvoditi nikakve pravne učinke, tužitelj predlaže da sud utvrdi da je nezakonita Odluka o razrješenju ravnateljice Zdravstvene ustanove Ljekarne Šibenik, 08-1/2021, Ur.broj 2497/2021, donesena od strane Upravnog vijeća tuženika dana 29. studenog 2021.g. kojom je tužiteljica ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] razriješena dužnosti ravnatelja tuženika i tužiteljicu vrati na posao, na radno mjesto ravnateljice, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

1.1 Tužiteljica je, nadalje, dana 20. siječnja 2022. ustala tužbom zaprimljenom kod ovog suda pod posl.br. Pr-9/2022 protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, navodeći da je Odlukom Upravnog vijeća Ljekarne Šibenik, br. 09-2/2020 od 25. studenog 2020.g., tužiteljica imenovana ravnateljicom Zdravstvene ustanove Ljekarne Šibenik (dalje: ZU Ljekarne Šibenik) na mandatno razdoblje od četiri godine, a nakon čega je sklopljen ugovor o radu od 23. prosinca 2020.g., da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu, oznake 08- 4/2021, urbroj 2495/2021, od 01. prosinca 2021.g. tuženik, kao poslodavac, tužiteljici, kao radnici, izvanredno otkazao ugovor o radu naveden u prethodnom stavku, radi osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i osobito važne činjenice, bez prava na otkazni rok, da je prethodno dopisom broj 2449/2021 od 19. studenog 2021.g. radnica pozvana na iznošenje obrane, a na isto da je odgovorila dopisom od 23. studenog 2021.g., da je protiv navedene odluke tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava od 22. prosinca 2021.g. koji da je poslodavac zaprimio 24. prosinca 2021.g. a što da je razvidno iz povratnice koja je dostavljena u prilogu tužbe, da na predmetni zahtjev tuženik nije odgovorio, pa da je slijedom navedenog tužiteljici preostalo jedino sudskim putem zatražiti zaštitu svojih prava, radi čega da pravodobno podnosi ovu tužbu. Tužiteljica u prvom redu ističe da su svi razlozi koje je tuženik naveo u odluci o izvanrednom otkazu neosnovani, kako pojedinačno, tako i u svojoj ukupnosti te ne predstavljaju opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu radi osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i osobito važne činjenice. Člankom 116. Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19 ) izričito da je propisano da se ''ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.'' Imajući u vidu da se pobijanom odlukom tužiteljici, kao osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa, na teret stavlja kupnja nekretnine iz 2018. godine, o kojoj kupnji je odluku donijelo Upravno vijeće Ustanove dana 7. studenog 2018.g. i za koju kupnju je pribavljena suglasnost Šibensko-kninske županije kao osnivača ustanove, neupitno da bi trebalo biti da je propisani rok od 15 dana za donošenje odluke o izvanrednom otkazu protekao (za više od tri godine), pa da je slijedom navedenog, pobijana odluka nezakonita jer je nepravovremena, odnosno donesena suprotno kogentnoj odredbi Zakona o radu. Nadalje, tužiteljica navodi kako je odluka o izvanrednom otkazu nezakonita jer je nije donijela ovlaštena osoba, budući da je člankom 8. otkazanog ugovora o radu od 23. prosinca 2020.g. određeno da se po prestanku tog ugovora iz bilo kojeg razloga, ZU Ljekarna Šibenik obvezuje ŽA rasporediti na njezino dosadašnje radno mjesto – rukovoditelj financijsko- računovodstvenih poslova, a za koje radno mjesto je sklopljen raniji ugovor o radu na neodređeno vrijeme, broj ugovora 97/2016, od 11. travnja 2016.g. Dalje se u pobijanoj odluci (točka 9.), a koju potpisuje upravno vijeće, obrazlaže zašto radnica ne bi mogla obavljati ni posao rukovoditelja financijsko-računovodstvenih poslova pa se tako navodi da ''činjenica da nabava dugotrajne opreme nije iskazana u planu prihoda i rashoda za 2018. godinu ne ulijeva povjerenje da će radnik po pravilima ekonomske struke obavljati posao rukovoditelja financijsko-računovodstvenih poslova''. Pobijanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. prosinca 2021.g. da je donijelo upravno vijeće. Sukladno čl. 37. Zakona o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) ''voditelj ustanove je ravnatelj, ako zakonom nije drugačije određeno. Ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima. Ravnatelj je odgovoran za zakonitost rada ustanove.'' Nadalje, čl. 44. Zakona o ustanovama propisuje da ''u slučaju razrješenja ravnatelja imenovat će se vršitelj dužnosti ravnatelja, a ustanova je dužna raspisati natječaj za imenovanje ravnatelja u roku od 30 dana od dana imenovanja vršitelja dužnosti.'' Konačno, čl. 32. Statuta Ljekarne Šibenik izričito propisuje da ravnatelj sklapa ugovore o radu i odlučuje o pojedinačnim pravima radnika u slučajevima utvrđenim zakonom i općim aktima. Slijedom navedenog, upravno vijeće da je jedino ovlašteno razriješiti tužiteljicu s radnog mjesta ravnateljice, a što da je i učinjeno posebnom odlukom oznake 08-1/2021, urbroj 2497/2021 od 29. studenog 2021.g., dok nema nikakvu zakonsku ovlast da istoj izvanredno otkaže ugovor o radu posebno obzirom na obvezu da se tužiteljicu vrati na radno mjesto rukovoditelj financijsko-računovodstvenih poslova, a čije otkazivanje nije u nadležnosti upravnog vijeća. Nastavno na prethodno, tužiteljica navodi da je radničko vijeće ZU Ljekarne Šibenik u svom očitovanju od 23. studenog 2021.g., a vezano za namjeru izvanrednog otkazivanja ugovora o radu ŽA, navelo kako se protivi izvanrednom otkazivanju ugovora o radu smatrajući da ne postoji opravdan razlog za otkazivanje istog obzirom da razlozi za otkazivanje ugovora i radu ne mogu biti isti kao i oni radi kojih je pokrenuto razrješenje s radnog mjesta ravnatelja, a sve iz razloga jer su po naravi navedene stvari vezane uz izvršavanje radnih zadataka predviđenih za funkciju ravnatelja, a ne rukovoditelja financijsko – računovodstvenih poslova. Iz odluke o otkazu izvanrednom ugovora o radu od 01. prosinca 2021.g. u bitnom da proizlazi da je radnica osobito teško povrijedila obveze iz radnog odnosa na način da je kupila poslovni prostor u [adresa], na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označen kao 2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-2, ukupne površine 338 m2 za veću kupoprodajnu cijenu nego je stekao prethodni vlasnik, da prije kupnje nekretnine nije zatražena procjenu stalnog sudskog vještaka, da nije postojala suglasnost osnivača ustanove, da je odluka o kupnji donesena na telefonskoj sjednici na kojoj nisu postavljana pitanja, da kupnja poslovnog prostora nije uvrštena u Plan prihoda i rashoda za 2018. godinu kao i da kupljeni poslovni prostor do današnjeg dana nije započeo s radom. U nastavku se tužiteljica u kratkim crtama očituje o svakom pojedinačnom razlogu naglašavajući da je kupnja poslovnog prostora, to jest kupnja predmetne nekretnine, investicijsko ulaganje, te da sukladno članku 14. Statuta Ustanove, odluku o istome donosi Upravno vijeće Ustanove, koje je i u konkretnom slučaju donijelo odluku o kupnji, te se stoga ne može tužiteljicu razriješiti s obrazloženjem da je ona odlučila o kupnji nekretnine, kad je o istome odluku donijelo Upravno vijeće kao tijelo ovlašteno za donošenje takve odluke. U odnosu na činjenicu da je prethodni vlasnik spornog poslovnog prostora isti stekao kupnjom u stečajnom postupku navodi se kako to uopće nije relevantno za ovaj spor. Naime, da je bivši vlasnik uopće stekao nekretninu na taj način, tužiteljica je saznala tek nakon primitka zahtjeva za očitovanjem predsjednika Upravnog vijeća i zahtjeva za očitovanjem predsjednika Županijske skupštine g. DA od 18. listopada 2021.g. Također, poslodavac u svojoj odluci da nije naveo niti jedan dokaz koji bi ukazivao na eventualnu činjenicu da je tužiteljica znala za navedeni način stjecanja nekretnine. Uobičajeno, prilikom donošenja odluke o kupnji poslovnog prostora da se provjerava zemljišnoknjižno stanje, katastarsko stanje i slično, ali ne način stjecanja prednika, da ne postoji nikakav objektivan razlog radi kojeg bi bila relevantna činjenica da je nekretnina prethodno stečena na dražbi za iznos od 330.000,00 kuna osim pokušaja insinuacija da bi se pogodovalo predniku, međutim, takvo što niti je istina niti je potkrijepljeno ikakvim dokazom. Tužiteljica s tim u svezi navodi da je mogao prednik nekretninu steći i besplatno (npr. darovanjem) pa je kasnije prodati što ne znači da se takvom kupnjom ikome pogoduje, a da ni po kojem pravno važećem aktu tužiteljica, u svojstvu ravnateljice, nije bila dužna pratiti dražbe i stečajne postupke s ciljem kupnje nekretnine, tim više, obzirom na složenu proceduru pribavljanja suglasnosti u ovakvim postupcima, sve i da je tužiteljica znala za elektronsku dražbu, da ne bi mogla pravodobno prikupiti sve potrebne suglasnosti (Upravnog vijeća i osnivača), a sve uzimajući u obzir da se prilikom dražbovanja uvjeti mijenjaju iz minute u minutu. Pored toga, stjecanje nekretnina na elektronskoj ili bilo kojoj drugoj dražbi, da nije uobičajena praksa u niti jednoj javnoj ili državnoj instituciji u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenog, zaključak da ''je postojao interes za poslovni prostor na području Crnice, a da se nije sudjelovalo na elektroničkoj dražbi radi čega je izgubila povjerenje da će postupati u skladu s materijalnim propisima RH i pravilima ekonomske struke'', a koji je naveden u točki 7. pobijane odluke o otkazu, da nema nikakvo pravno ni logičko uporište, to pogotovo iz razloga što, kao što je već navedeno, ne postoji nikakva zakonska obveza da ZU Ljekarne Šibenik sudjeluje u dražbi, a upravo radi prilično složene procedure koja je propisana za stjecanje nekretnina kada su ustanove u pitanju, gotovo je nemoguće takvo što u praksi i provesti. U odnosu na navodno propuštenu obvezu procjene nekretnine od strane ovlaštenog sudskog vještaka građevine prije kupnje poslovnog prostora navodi se da ZU Ljekarna Šibenik nije imala nikakvu zakonsku obvezu učiniti isto. Navedena obveza da se prije raspolaganja nekretninama u vlasništvu županije obvezno provodi procjena tržišne vrijednosti tih nekretnina uvedena je tek u 2021. godini i to Odlukom o upravljanju, raspolaganju i korištenju nekretnina, a koju je Županijska skupština donijela 15. ožujka 2021.g. Pored toga, izvadak sa mrežnih stranica Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, pod pitanja i odgovori, na koji se poziva tuženik, javno da je objavljen tek 24. travnja 2019.g. i nakon toga poslan na adrese 46 županija i gradova u Hrvatskoj. Dakle, predmetno mišljenje doneseno je šest mjeseci nakon što je Ljekarna Šibenik kupila spornu nekretninu što znači da, u trenutku kupnje nekretnine, takva obveza nije postojala. Obzirom da je do saznanja o prodaji nekretnine tužiteljica došla preko oglasnika (Njuškalo.hr, šifra oglasa: 26387831), uspoređena je cijena sličnih poslovnih prostora na području grada [adresa] putem sličnih oglasnih stranica te je zaključeno da je cijena navedenog prostora, uzimajući u obzir lokaciju i budući razvoj gradske četvrti Crnica, izuzetno dobra prilika za širenje ZU Ljekarni Šibenik. Sama pažnja dobrog gospodarstvenika, kao pravni termin, Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) da je definirana u čl. 10. slijedećom formulacijom ''sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnos''. Dodatno, Zakonom o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19), koji se može analogno primijeniti i na ustanove, određeno je da članovi uprave društva moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Član uprave ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva. Uspoređivanje cijena sa sličnim prostorima, sličnih karakteristika i lokacije, ukazuje da je procedura provedena s dovoljnom dozom pažnje koja se zahtjeva u ovoj vrsti obveznih odnosa, tako da je postupak proveden uz pažnju dobrog gospodarstvenika i u cilju razvoja ZU Ljekarne Šibenik. Što se tiče suglasnosti Županijske skupštine Šibensko-kninske županije, 07. studenoga 2018.g., najprije da je Upravno vijeće, sukladno odredbama Poslovnika Upravnog vijeća Ljekarne Šibenik (dalje: Poslovnik), jednoglasno donijelo Odluku o prihvaćanju prijedloga za kupoprodaju poslovnog prostora u Crnici. Odluka da je donesena na telefonskoj sjednici što je i predviđeno kao jedan od mogućih načina donošenja odluka sukladno čl. 15. Poslovnika. Članovi Upravnog vijeća da su prethodno dobili dnevni red, potrebne materijale i okvirnu cijenu poslovnog prostora te su bili upoznati o kojem je poslovnom prostoru riječ. Sam način komunikacije, kao i broj postavljenih pitanja, da je potpuno irelevantan dok je god u skladu s odredbama Poslovnika. Nakon donošenja odluke, ravnateljica je zatražila suglasnost Šibensko- kninske županije kao osnivača, a što da je jasno razvidno iz e-maila upućenog dana 8. studenog 2018.g. Zaključkom klasa: 510-11/18-01/2, urbroj: 2182/1-06-18-2 od 23. studenog 2018.g. da je pribavljena suglasnost Šibensko-kninske županije potpisana od strane g. BA, tadašnjeg Župana Šibensko-kninske županije. Nakon dobivanja navedene suglasnosti, tužiteljica da je smatrala da su zadovoljeni svi formalno pravni uvjeti propisani člankom 10. Statuta ZU Ljekarna Šibenik. O internim aktima županije i o činjenici tko je unutar iste bio ovlašten takvu suglasnost potpisati, tužiteljica da nema saznanja, niti da je dužna o tome imati saznanja, međutim, tužiteljici da je poznato da je tadašnji predsjednik županijske skupštine g. ĐA bio upoznat sa cijelim projektom. U plan prihoda i rashoda za 2018. godinu da nije uvrštena kupnja poslovnog prostora u Crnici, iz razloga što nekretnina nije u upotrebi, a osnovna sredstva se amortizacijski prenose u trošak postupno tijekom više godina, ovisno o propisanim amortizacijskim stopama. Obzirom da je spomenuta nekretnina sredstvo u pripremi, nema obračuna amortizacije, odnosno nema troška amortizacije, pa samim time i nije prikazana u planu prihoda i rashoda za 2018. godinu. Prema točki 6.47. Hrvatskog standarda financijskog izvještavanja broj 6 – Dugotrajna materijalna imovina obračun amortizacije imovine započinje kad je imovina spremna za uporabu, to jest kada se nalazi na lokaciji i u uvjetima potrebnim za korištenje koje je namijenila uprava što praktično znači da u financijskom izvještaju koji se zove Račun dobiti i gubitka nema amortizacije kao rashoda ako imovina nije tehničko-tehnološki spremna za uporabu i stvaranje prihoda, odnosno ako je knjigovodstveno evidentirana kao imovina u pripremi. Imovina u pripremi je dugotrajna materijalna imovina (osnovno sredstvo) čija nabava nije završena odnosno nije u tehničkom smislu sposobna za korištenje - uporabu. Zbog toga da se, između ostalog, iskazuje kao posebna bilančna pozicija za statističke potrebe države. Nabava nekretnine koja nije osposobljena za uporabu odnosno stvaranje prihoda ne može ni u kakvom slučaju biti sastavni dio plana prihoda i rashoda sve dok ne bude u tehničkom smislu sposobna za uporabu i dok uprava ne odredi njezinu namjenu. Uz to, i sukladno odredbi članka 12. Zakona o porezu na dobit (NN 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20) amortizacija se obračunava od prvog idućeg mjeseca nakon što je imovina stavljena u uporabu. Iz navedenog proizlazi kako je tužiteljica potpuno točno vodila sve evidencije. Kupovina spornog prostora navedena je u Izvješću o radu i poslovanju ZU Ljekarni Šibenik za 2018. godinu koje je prihvaćeno i od strane Županijske skupštine na 11. sjednici održanoj 14. svibnja 2019.g. te je Zaključak o prihvaćanju Izvješća o radu i financijskom poslovanju zdravstvenih ustanova Šibensko-kninske županije za 2018.g. objavljen u Službenom vjesniku Šibensko-kninske županije dana 24. svibnja 2019.g. Predmetna nekretnina nije privedena svrsi i otvorena bez krivnje tužiteljice. Naime, početkom 2019. godine za navedeni prostor izrađene su dvije verzije idejnog rješenja opremanja ljekarne i ambulante po dipl. ing. građ. GA, sve u skladu s odredbama tada važećeg Pravilnika o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti (NN 61/11, 128/12, 124/15, 8/16 i 77/18). Tijekom 2019. godine najavljene su izmjene navedenog Pravilnika i propisanih minimalnih uvjeta pa se zastalo s projektom do donošenja novog Pravilnika o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti (NN 52/20) koji je stupio na snagu 07. svibnja 2020.g. S radovima se zastalo upravo da bi se mogli ispoštovati svi novi zahtjevi koji su stavljeni pred ZU Ljekarne Šibenik te kako ne bi došlo do potrebe da se naknadno ponovno rade određena zadiranja u prostor. Dodatno je situaciju otežala pandemija COVID-a kada je bilo potrebno prilagoditi poslovanje novonastaloj situaciji kako se ne bi ugrozila održivost ustanove, a za vrijeme trajanja općeg lockdown-a izvođenje građevinskih radova kao i nabava građevinskog materijala nisu bili mogući. Nadalje, na prijedlog projektanta i u razgovoru sa županom, u cilju osmišljavanja prostora za drive-in ljekarnu, planirana je i kupnja dijela zemljišta kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja graniči sa kupljenom nekretninom, te se pokušavalo stupiti u kontakt s vlasnicima, a što je također usporilo rad na prethodno kupljenom prostoru s ciljem da se dođe do trajnog i jedinstvenog rješenja. U tom smislu da je održan i radni sastanak s privatnim investitorom, sve u dogovoru s Gradom Šibenikom, na kojemu se pokušalo iznaći zajedničko rješenje osmišljavanja cjelokupnog prostora i prometne infrastrukture na obostrano zadovoljstvo, ustanove i privatnog investitora. Dakle, svo se vrijeme radilo na realizaciji projekta, a kao dokaz za navedeno dostavlja se i e mail korespondencija između nadležnih osoba koje su radile na tom projektu. Bez obzira na sve okolnosti koje su utjecale na sporiju realizaciju projekta, ističe da još uvijek ustanova radi toga nije pretrpjela nikakvu štetu. Naime, predmetni poslovni prostor je vlasništvo ZU Ljekarna Šibenik, isti je na vrlo atraktivnoj lokaciji te mu je, uvažavajući trendove na tržištu nekretnina, u razdoblju od kupnje pa do danas vrijednost samo dodatno porasla, a što jasno proizlazi iz mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing građ. GA. Konačno, što se tiče konstatacije o podizanju kaznene prijave, tužiteljica navodi d se na isto niti nema potrebe osvrtati uvažavajući Ustavom Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) zajamčeno načelo presumpcije nevinosti koje jasno propisuje da ''je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.'' Slijedom navedenog, a imajući u vidu činjenicu da je pobijana odluka o izvanrednom otkazu neopravdana, a i donesena suprotno zakonskim odredbama radi čega je ista nezakonita i kao takva ne bi smjela proizvoditi nikakve pravne učinke, tužiteljica predlaže donijeti presudu kojim se u toč.I. utvrđuje da je u cijelosti nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, oznake 08-4/2021, urbroj 2495/2021, od 01. prosinca 2021.g., a koji su ugovor tužiteljica ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženik Zdravstvena ustanova Ljekarne [adresa], OIB: 50335865361, sklopili dana 23. prosinca 2020.g. za radno mjesto ravnatelja, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, u toč. II. Nalaže se tuženiku Zdravstvena ustanova Ljekarne Šibenik, [adresa], OIB: 50335865361 da tužiteljicu ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na posao na radno mjesto ravnateljice, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, te u toč. III. Nalaže se tuženiku Zdravstvena ustanova Ljekarne [adresa], OIB: 50335865361 da tužiteljici ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Tužiteljica nadalje navodi da, obzirom da je iz priložene dokumentacije razvidno da je člankom 8. otkazanog ugovora o radu od 23. prosinca 2020.g. određeno da se po prestanku tog ugovora iz bilo kojeg razloga, ZU Ljekarna Šibenik obvezuje ŽA rasporediti na njezino dosadašnje radno mjesto – rukovoditelj financijsko-računovodstvenih poslova, a za koje radno mjesto je sklopljen raniji ugovor o radu na neodređeno vrijeme, broj ugovora 97/2016, od 11. travnja 2016.g. te uvažavajući činjenicu da razlozi navedeni u pobijanoj odluci, nikako ne mogu biti razlog za neispunjavanje obveze tuženika da tužiteljicu rasporedi na isto radno mjesto to tužiteljica, za slučaj da sud ne prihvati prethodno postavljeni tužbeni zahtjev, objektivno kumulira sljedeći tužbeni zahtjev te u tom slučaju predlaže sudu donijeti presudu kojom se u toč. I. utvrđuje da je tužiteljica ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u radnom odnosu kod tuženika Zdravstvena ustanova Ljekarne Šibenik, [adresa], OIB: 50335865361, te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na rad (rasporedi) na radno mjesto rukovoditelj financijsko-računovodstvenih poslova na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme, broj ugovora 97/2016, od 11. travnja 2016.g., sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uz naknadu joj troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te naposljetku predlaže da predlaže da se u svrhu ekonomičnosti postupka i radi zajedničkog raspravljanja ovaj predmet spoji s predmetom koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Pr- 117/24 (ranije Pr 9-22), a budući da se u bitnom radi o istim činjenicama, također da je već provedeno vještačenje sporne nekretnine po vještaku građevinske struke, te da bi se saslušavali manje-više isti svjedoci, te predlaže da sud usvoji tužbene zahtjeve tužiteljice, pobliže opisane u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tužbeni zahtjev odnoseći na poništenje Odluke o razrješenju tužiteljice sa radnog mjesta ravnateljice tuženika prvenstveno navodi da je tužbeni zahtjev usmjeren na vraćanje na dužnost ravnateljice nedopušten pa predlaže da sud isti odbaci uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku. Naime, ravnatelja tuženika, diskrecijskom odlukom, da imenuje Upravno vijeće na temelju javnog natječaja (čl. 38. u vezi s čl. 40. Zakona o ustanovama ["Narodne novine" br. 76/93., 29/97., 47/99., 35/08., 127/19., 151/22.; dalje u tekstu: ZoU]) pa da sud nije ovlašten nalagati tuženiku da „vrati“ (imenuje) tužiteljicu na dužnost ravnateljice. Tužiteljica da je razriješena dužnosti ravnateljice tuženika temeljem čl. 44. ZoU. Upravno vijeće da je dužno razriješiti ravnatelja ako ravnatelj, između ostaloga, ne postupa sukladno propisima ili općim aktima ustanove odnosno ako svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči ustanovi veću štetu (čl. 44. st. 2. ZoU). Dakle upravno vijeće mora razriješiti ravnatelja čim se ostvare uvjeti iz čl. 44. st. 2. ZoU. U konkretnom predmetu sud je ovlašten isključivo ispitivati jesu li postojali razlozi za razrješenje tužiteljice odnosno je li počinjena bitna postupovna povreda koja je značajno utjecala na ishod postupka. Razlog tužiteljičinog razrješenja s dužnosti ravnateljice da je sklapanje ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora bez ishođenja nužne, prethodne suglasnosti osnivača, kupnja poslovnog prostora bez utvrđivanja tržišne vrijednosti istog i bez dostavljanja procjembenog elaborata nadležnom procjeniteljskom povjerenstvu na mišljenje o usklađenosti istog s zakonom, ne uvrštavanje kupljene nekretnine u Plan prihoda i rashoda za 2018. godinu te ne privođenje nekretnine svrsi ni tri godine nakon kupnje iste. Navedenim postupanjem tužiteljica se ogriješila o propise i opće akte ustanove te je svojim nesavjesnim i nepravilnim radom prouzročila tuženiku štetu. Pritom da je naglasiti da je utvrđenje samo jedne od gornjih povreda osnovanom dovoljno za zakonitost odluke o razrješenju. Tužiteljica da je, sukladno odredbi čl. 37. st. 2. ZoU, kao ravnateljica bila odgovorna za zakonitost rada ustanove, o koju dužnost se ogriješila. Naime, ljekarna (tuženik), koju predstavlja i zastupa ravnatelj, da ne može bez suglasnosti osnivača steći, opteretiti, otuđiti ili raspolagati nekretninama (čl. 10. tada važećeg Statuta tuženika). Tužiteljica da je u svojstvu ravnateljice tuženika, bez suglasnosti osnivača (Šibensko-kninske županije), 16. studenog 2018. sklopila ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora (stekla nekretninu) čime je izravno povrijedila spomenuti čl. 10. Statuta tuženika (opći akt ustanove). Tužiteljica pritom čak i ne spori da je predmetni ugovor sklopila bez nužne suglasnosti i da se time ogriješila o svoje dužnosti. Tome da je dodati da je tadašnje Upravno vijeće tuženika prije realizacije predmetne kupoprodaje, Odlukom o prihvaćanju prijedloga za kupoprodaju poslovnog prostora u Crnici od 07. studenog 2018., upozorilo tužiteljicu na njenu dužnost ishođenja prethodne suglasnosti osnivača („prije sklapanja kupoprodajnog ugovora Ravnateljica je dužna ishoditi suglasnost osnivača“). Navedene činjenice da ukazuju da tužiteljica, unatoč upozorenjima, nije postupala sukladno općim aktima ustanove (tuženika), dakle da je povrijedila odredbu čl. 44. st. 2. t. 3. ZoU. Ravnatelj ustanove da je dužan, kao zakonski zastupnik pri zastupanju ustanove, postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika. U tom smislu, tužiteljica da je svakako bila dužna, prije kupnje predmetne nekretnine, izraditi procjembeni elaborat te isti, obzirom da je tuženik pravna osoba kojoj je osnivač jedinica regionalne samouprave, dostaviti nadležnom procjeniteljskom povjerenstvu na mišljenje o usklađenosti sa Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" br. 78/15.; dalje u tekstu: ZPVN). Svrha ZPVN-a jest borba protiv korupcije, jačanje pravne sigurnosti i jačanje gospodarske klime, a taj zakon je na snagu stupio 25. srpnja 2015. godine pa je u trenutku kupnje predmetne nekretnine bio u primjeni više od 3 godine. Navod tužiteljice da ona nije bila u obvezi primjenjivati taj zakon jer da je obveza provođenja procjene nekretnine uvedena tek Odlukom Županijske skupštine o upravljanju, raspolaganju i korištenju nekretnina od 15. ožujka 2021. da je potpuno promašen i apsurdan. Niti da je naprijed navedena Odluka donesena temeljem ZPVN-a (pravni temelj te Odluke je Zakon o vlasništvu), a niti se ta Odluka primjenjuje na pravne osobe kojima je osnivač Šibensko-kninska županija. Kako da je već navedeno, ZPVN je na snagu stupio i primjenjuje se od 25. srpnja 2015., a Visoko procjeniteljsko povjerenstvo je još 16. veljače 2018. (pola godine prije kupnje predmetne nekretnine) zauzelo obvezujući stav da su pravne osobe kojima su osnivači jedinice lokalne i regionalne samouprave dužne dostaviti izrađene procjembene elaborate nadležnim procjeniteljskim povjerenstvima na mišljenje o usklađenosti sa Zakonom. Pritom da je bitno naglasiti da neznanje tužiteljice istu ne ekskulpira odgovornosti (ignorantia iuris nocet) pa dakle nesporna činjenica da tužiteljica nije naručila izradu procjembenog elaborata i da ga nije dostavila nadležnom procjeniteljskom povjerenstvu na provjeru nužno znači da se ogriješila o odredbe ZPVN-a i da pri kupnji predmetnog poslovnog prostora nije postupala pažnjom dobrog gospodarstvenika. Navod tužiteljice da je vršila usporedbu sličnih nekretnina na području grada [adresa] putem oglasnika „Njuškalo“ da je paušalan, ničim dokazan i neosnovan. Tužiteljica, kao prvo, da nema potrebna znanja da bi vršila procjenu tržišne vrijednosti nekretnina (u tu svrhu je i donesen ZPVN). Kao drugo, usporedba „sličnih nekretnina“ (kojom metodom je usporedba vršena, koje nekretnine su obuhvaćene, u kakvom stanju, na kojem području, itd.?) putem Internet oglasnika sasvim se sigurno ne može podvesti pod pažnju dobrog gospodarstvenika jer bi dobar gospodarstvenik (znajući da raspolaže, u osnovi, javnim novcem) zatražio stručnu procjenu tržišne vrijednosti nekretnine koju namjerava kupiti. U odnosu na navod tužiteljice da ona nije dužna imati saznanja tko u ime osnivača daje suglasnost na kupoprodaju nekretnine je kazati da upravo ovaj navod zorno prikazuje manjak dužne pažnje kojim je tužiteljica pristupila kupnji predmetne nekretnine. Ravnatelj tuženika dužan je znati suglasnost kojeg tijela osnivača mu je potrebna za koji pravni posao. Ovo stoga što je ravnatelj odgovoran za zakonitost svog postupanja. Da je tužiteljica predmetne prigode postupala zakonito, u prvom redu nije uopće smjela sklopiti ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora bez prethodne suglasnosti osnivača, a drugo, čim je zaprimila nevaljanu suglasnost Župana trebala je istog obavijestiti da ispuštena suglasnost nije zakonita i da ne proizvodi pravne učinke, uputiti ga da Skupština izdaje konkretnu suglasnost te pričekati da nadležno tijelo izda zakonitu suglasnost prije sklapanja pravnog posla. Tako bi postupila prosječna odgovorna osoba – dobar gospodarstvenik. Uzgred rečeno, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave uvijek imaju samo dva tijela – predstavničko i izvršno (ostalo su upravni odjeli i službe). U tom smislu nepoznavanje relevantnih propisa ne opravdava tužiteljicu već upravo suprotno, ukazuje da ista nije postupala s odgovarajućom pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva. Tužiteljica nadalje ne spori da kupnja predmetne nekretnine nije uvrštena u plan prihoda i rashoda za 2018. godinu. Tužiteljica, pozivajući se na Hrvatski standard financijskog izvještavanja, navodi da u računu dobiti i gubitka nema amortizacije kao rashoda ako je imovina knjigovodstveno evidentirana kao imovina u pripremi. Iako je navod tužiteljice u tom pogledu točan, račun dobiti i gubitka te plan prihoda i rashoda su dva potpuno različita dokumenta koji se donose u različitim razdobljima – račun dobiti i gubitka se donosi na kraju referentnog razdoblja (za prošlo razdoblje), a plan prihoda i rashoda prije početka referentnog razdoblja (za buduće razdoblje). Ako je tužiteljica za 2018. planirala kupnju poslovnog prostora (dugotrajne imovine) tada je ta namjera trebala biti iskazana u planu prihoda i rashoda, odnosno, ukoliko je tužiteljica naknadno odlučila realizirati kupnju poslovnog prostora u toj godini, tada je trebala inicirati postupak izmjene i dopune plana prihoda i rashoda, a što tužiteljica nesporno nije učinila. Ne samo što kupnja poslovnog prostora nije iskazana u planu prihoda i rashoda za 2018., već je iz planova nabave za 2019., 2020. i 2021. (donesenih nakon kupnje predmetne nekretnine, a u mandatu tužiteljice) razvidno da se uopće nije planiralo ulaganje u kupljenu nekretninu, niti su planirani izdaci kako bi nekretnina bila raspoloživa za uporabu. Dakle tužiteljica da niti je planirala kupiti predmetnu nekretninu niti je nakon njene kupnje planirala istu pripremiti za uporabu, a što sve ukazuje na neprihvatljiv odnos tužiteljice spram imovine tuženika. Nadalje ukazuje da je plan nabave za 2018. godinu imao tri izmjene i dopune. Prvom izmjenom i dopunom od 18. travnja 2018. u plan nabave da je uvrštena kupnja poslovnog prostora za iznos od 420.000,00 kuna (radi se o drugom poslovnom prostoru koji nije predmet ovog spora). Drugom izmjenom i dopunom od 24. listopada 2018. u plan nabave uvrštena je nabava programa ESCULAP BI. Samo devet dana nakon 2. izmjene i dopune plana nabave za 2018. godinu, 02. studenog 2018., upućen je poziv članovima Upravnog vijeća za telefonsku sjednicu koja se održala 07. studenog 2018., a na kojoj je donesena odluka o kupnji novog poslovnog prostora, uvrštena u 3. izmjenu i dopunu plana nabave. Pregledom navedene kronologije događaja utvrditi je da se ideja o kupnji predmetnog poslovnog prostora pojavila u razdoblju od devet dana, između 24. listopada i 02. studenog 2018. , što ukazuje na ishitrenost te odluke. Pregledom daljnjeg kronološkog slijeda događaja da je tužiteljica 08. studenog 2018., e-mail porukom upućenom LA, zatražila suglasnost osnivača (koju suglasnost nikada nije dobila). Međutim tužiteljica već 12. studenog 2018., ne čekajući suglasnost osnivača, sklapa s prodavateljem PRIMA CAPITALE d.o.o. Predugovor o kupoprodaji nekretnina čime je za tuženika nastala obveza sklapanja glavnog ugovora kao i isplata cjelokupne kupoprodajne cijene najkasnije do 30. studenog 2018. Prema navodima same tužiteljice (str. 3. tužbe), procedura pribavljanja prethodne suglasnosti osnivača je složen i dugotrajan postupak, pa je utoliko indikativno da je tužiteljica konkretne prigode ishitreno donijela odluku o kupoprodaji poslovnog prostora za iznos od 1.524.000,00 kuna, bez da je pritom zatražila procjenu tržišne vrijednosti nekretnine, zatim da je predugovor i ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopila bez nužne prethodne suglasnosti osnivača i da potom kupljenu nekretninu nije u tri godine privela svrsi. Opravdano je postaviti pitanje zašto se tužiteljici toliko žurilo realizirati kupoprodaju predmetnog poslovnog prostora da je bila spremna u tu svrhu prekršiti propise i izložiti se riziku razrješenja s dužnosti? Navod tužiteljice da nekretnina nije privedena svrsi i otvorena bez krivnje tužiteljice je također paušalan i neutemeljen. Navod da je tužiteljica čekala stupanje na snagu Pravilnika o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti ("Narodne novine" br. 52/20.) kako ne bi naknadno zadirala u prostor je sam po sebi apsurdan, pogotovo imajući u vidu činjenicu da su normativi i standardi po novom i starom pravilniku gotovo pa identični, tek uz manje promjene kojima je olakšana realizacija prostora ljekarne (usporedbom čl. 17. novog Pravilnika i čl. 18. starog Pravilnika utvrditi je da se promjene sastoje u smanjenju minimalne kvadratne površine laboratorija sa 15m2 na 12m2 te u ukidanju minimalne površine za prostoriju za voditelja ljekarne – svi ostali prostorni normativi i standardi su ostali isti). Dakle ne samo da zbog novog pravilnika ne bi bila potrebna ikakva dodatna, naknadna zadiranja u prostor ljekarne, što argumentaciju tužiteljice čini apsurdnom, već iz email korespondencije koju je sama tužiteljica priložila uz tužbu proizlazi da je ista bila upoznata s promjenama koje će novi pravilnik donijeti još 27. rujna 2019.! Točno navodi tužiteljica da je pandemija COVID 19 utjecala na izvođenje građevinskih radova diljem svijeta, međutim tužiteljica do izbijanja pandemije nije pripremila ni osnovnu projektno-tehničku dokumentaciju nužnu da bi bilo kakvi građevinski radovi uopće započeli pa je u tom smislu izbijanje spomenute pandemije irelevantno za utvrđenje krivnje tužiteljice glede neprivođenje predmetne nekretnine svrsi. Konačno, u odnosu na navod tužiteljice da je vrijednost nekretnine porasla od kupnje do danas kazati je da taj navod nije točan. Nesumnjivo da je cijena nekretnina na Jadranu u navedenom periodu porasla, međutim taj podatak da nije od odlučujućeg značaja za utvrđenje vrijednost konkretne nekretnine jer cijena i vrijednost stvari nisu istoznačni pojmovi; na vrijednost stvari osim cijene utječu i druge okolnosti poput npr. inflacije koja smanjuje vrijednost novca kao sredstva razmjene stvari. U tom smislu, iz tužbi priloženog mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina GA koje se temelji isključivo na kretanju indeksa cijena stambenih (ne poslovnih) objekata Državnog zavoda za statistiku bez uzimanja u obzir ostalih okolnosti koje utječu na vrijednost, nije moguće s uspjehom tvrditi da je vrijednost predmetne nekretnine, a time i imovine tuženika, porasla. Slijedom svega naprijed navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovane, sve uz nalog tužiteljici da naknadi troškove parničnog postupka tuženiku.

2.1. Tuženik se i dalje u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice odnoseći na utvrđenje nezakonitost i nedopuštenost Odluke o izvanrednom otkazu oznake 08- 4/2021, urbroj:2495/2021, te vračanje na radno mjesto ravnateljice, Tužena da je donijela dvije odluke, jednu o razrješenju tužiteljice s mjesta ravnateljice, drugu o izvanrednom otkazu tužiteljici, te da su se pri donošenju obje odluke poštovale zakonske odredbe o davanju prava na obranu tužiteljici, te kod izvanrednog otkaza i obveza savjetovanja s radničkim vijećem. Kronološki prva odluka da jest odluka o razrješenju ravnateljice od dana 29. studenog 2021. godine, a druga odluka da jest odluka o izvanrednom otkazu, od dana 1. prosinca 2021 godine, te da je obje odluke donijelo Upravno vijeće ustanove. Tuženik navodi da traži odbacivanje alternativnog tužbenog zahtjeva, jer da u toč.1 tužiteljica traži da se istu vrati na radno mjesto rukovoditelja financijsko- računovodstvenog poslova na temelju ugovora o radu na neodređeno, br.97/2016, od dana 11. travnja 2016 godine, koji ugovor je tužiteljica sklopila prije ugovora o radu od 23. prosinca 2020 godine, pa ukoliko bi sud tužiteljicu vratio na posao rukovoditelja financijsko-računovodstvenih poslova po ugovoru iz 2016 godine, odnosno po zatraženoj pravnoj osnovi, time bi prihvatio pravni stav tužiteljice da se u isto vrijeme, s istim poslodavcem može imati dva važeća ugovora i po kojoj bi se onda osnovi izračunali doprinosi, božićnice, plaća i ostala prava iz radnog odnosa. Ugovor na koji se poziva tužiteljica da je prestao po samom zakonu, danom sklapanja novog ugovora od dana 23. prosinca 2020 godine. Na navode tužiteljice da je odluku o izvanrednom otkazu, donesenu dana 1. prosinca 2021 godine, donijelo neovlašteno tijelo, odnosno Upravno vijeće, kao i na navode tužiteljice da za izvanredni otkaz ugovora o radu prošao rok od 15 dana od dana saznanja tužena prilaže odluku Vrhovnog suda RH broj Revr 1009/2015-2. Tuženik nadalje navodi da tužiteljica u tužbi navodi da je trenutak saznanja razloga za izvanredni otkaz bio dan 7. studenog 2018 godine, odnosno trenutak kad je Upravno vijeće donijelo odluku o kupnji, na koje navode da se nije potrebno puno osvrtati, jer prošlo UV tužene da nije imalo nikakva saznanja o razlozima za izvanredni otkaz tužiteljice. Tužena navodi da, ukoliko bi samo ravnatelj mogli dati izvanredni otkaz ugovora o radu, tada da se ugovor od 23. prosinca 2020. koji je imala ravnateljica nikad ne bih mogao otkazati, da prvo istoj treba dati pravo na obranu o razrješenju ravnatelja, pa je razriješiti mjesta ravnatelja, onda bi trebalo imenovati v.d. ravnatelja, pa bi taj v.d. ravnatelj trebao dati ponovo pravo radniku (bivšoj ravnateljici) na obranu, pa eventualno dati izvanredni otkaz, što da je u roku od 15 dana nemoguće. Glede navoda za rok od 15 dana, tužena u sudski spis predaje zapisnike sa 4. i 5. sjednice Upravnog vijeća iste, iz kojih zapisnika da je vidljivo da je UV na istim sjednicama steklo sljedeća saznanja, i to na 4. Sjednici UV održane dana 9. prosinca 2021. godine pod točkom razno da je vidljivo da je predsjednik UV predao ostalim članovim dokumentaciju vezanu za izradu idejnog plana za nekretninu čest.br. 779/3 K. O. [katastarska općina], te iz koje dokumentacije da je vidljiv poslovni odnos bivše ravnateljice tuženika, odnosno, ovdje tužiteljice i „Arhikon“ d.o.o., direktora GA, da je ZU Ljekarna Šibenik dana 10.12. 2018. godine prikupila tri ponude za izradu idejnog projekta i troškovnika za rekonstrukciju građevine na predmetnoj nekretnini i to od: Arhikon d.o.o. u iznosu od 55.000,00 kn (bez PDV- a), Građevinski projekt d.o.o. u iznosu od 61.000,00 kn (bez PDV-a), te Verus projekt u iznosu od 58.000,00 kn (bez PDV-a), da na osnovi prikupljenih ponuda pod točkom 1. ravnateljica ŽA **.**.2018. godine potpisuje Ugovor o projektiranju (bez broja), sa Arhikon d.o.o. u iznosu od 55.000,00 kn (bez PDV-a), sa obvezom izvršenja usluge od 45 dana, uz plaćanje 50% ugovorenog iznosa po potpisu ugovora, a 50% po izvršenoj usluzi. Arhikon d.o.o. je izdao račun za prvih 50% iznosa, na iznos od 27.500,00 kn bez PDV-a, što je ZU Ljekarna Šibenik odmah i platila, da do 30.11.2021. godine, pod točkom 1. i 2. Arhikon d.o.o. nije izvršio obvezu po ugovoru za idejni projekt niti je opravdao uplaćenih 50% sredstava u iznosu od 27.500,00 kn, da 01.12.2021. godine, Arhikon d.o.o. (po e-mailu ŽA, bivše ravnateljice) v.d. ravnateljici RA dostavlja skice predmetne građevine koje nemaju nikakve veze sa obveznim dijelovima idejnog rješenja, propisanog Pravilnikom o obveznom sadržaju idejnog projekta, da uz navedene „skice" nije dostavljen tehnički opis, preslik i što je najvažnije troškovnik, a sve predviđeno Ugovorom o projektiranju (bez broja), da unatoč neizvršavanju ugovornih obveza po idejnom projektu, sve navedeno u točki 1., 2., 3., 4., ravnateljica ZU Ljekarne Šibenik 20.02.2019. godine, potpisuje sa Arhikon d.o.o. Ugovor o projektiranju br. 1853/2019, radi izrade i isporuke tehničke dokumentacije - GLAVNI PROJEKT za rekonstrukciju zgrade na iznos od 85.000,00 kn, bez PDV-a, na rok izrade od 45 dana, uz uvjete plaćanja od 45.000,00 kn bez PDV- a, po potpisu ugovora i 40.000,00 kn bez PDV-a, po izvršenoj usluzi, što je Arhikon realizirao istog dana 20.02.2019. godine kroz račun broj 8/1/2 na iznos od 45.000,00 kn bez PDV-a. ZU Ljekarna Šibenik je i taj račun uredno platila, da je potpuno jasno, da je Ugovor o izradi glavnog projekta potpisan i po istom je plaćeno 45.000,00 kn, bez prikupljanja više ponuda, što da je i najvažnije bez da je Ugovor o izradi idejnog projekta realiziran kako isporukom dokumentacije tako i plaćanjem drugog dijela ugovorenog iznosa tog ugovora. Tuženik navodi da sve ovo predstavlja razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu, koje je UV saznalo dana 9. prosnica 2021 godine, dakle, da predstavlja naknadno saznani razlog za izvanredni otkaz, da, budući da Arhikon d.o.o., odnosno, direktor GA, odbija vratiti uplaćeni novac, tuženik će biti primoran sudskim putem zatražiti vraćanje novca. Tuženik nadalje navodi da je Predsjednik Upravnog vijeća također naknadno saznao i obavijestio ostale članove UV, što da je i vidljivo iz zapisnika sa 5. sjednice UV tuženika, održane dana 23. prosinca 2021. godine, da je suglasnost za kupnju predmetne nekretnine bivši župan [adresa] BA neovlašteno dao 23. studenog 2018. godine, a kupoprodajni ugovor da je sklopljen 18. studenog 2018. godine, pa da je ugovor sklopljen bez bilo kakve suglasnosti, što da također predstavlja naknadno saznani razloga za izvanredni otkaz. Radničko vijeće, u ovom slučaju „vijeće“ da je samo formalni izraz, koji po ZOR, kod poslodavca u kojeg je zaposleno manje od 75 radnika, čini jedan predstavnik i to da je kod tuženika ŽAB, koju da je tužiteljica predložila za svjedoka, te da bi bilo iluzorno očekivati da će se ista protiviti izvanrednom otkazu. Tužiteljica odgovornost za kupnju nekretnine oznake čest.br.779/3 K. O. [katastarska općina], želi prebaciti na Upravno vijeće ustanove, a iz zapisnika sa sjednice da je vidljivo da je inicijativu za kupovinu poslovnog prostora imala upravo ravnateljica, te da je potpis na kupoprodajnom ugovoru također ravnateljice. Tuženik, odnosno u ovom slučaju predsjednik UV nikad da nije inkriminirao bivšu ravnateljicu ŽA, a isti da je, što mu je i obveza kao predsjednika UV, nakon što je prikupio dokumentaciju (osim suglasnosti koju je našao kasnije) vezanu uz predmetnu nekretninu, o istome obavijestio osnivača i zbog suspektnih radnji protiv ŽA da je podnesena kaznena prijava. Kao što da je vidljivo iz povijesno zemljišnoknjižnog izvatka, kao i iz zbirke isprava, „Prima capitale“, inače stečajnog upravitelja Maroja Stjepovića, da je na stečajnoj dražbi kupila predmetnu nekretninu za 330.000,00 kn, te da je zahtjev za upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu predao 16.10.2018 godine, da bih 18.11.2018 godine, dakle samo mjesec dana kasnije, ZU „Ljekarna Šibenik“ istu kupila za 1.524.00,00 kn. Članica upravnog vijeća ČA da je na sjednici istog, rekla da je tužena zadnjih par godina tražila nekretninu za kupnju prostora na području Crnice. Opravdanje da se nije sudjelovalo u stečajnoj dražbi, jer ZU nije imala suglasnost osnivača da su deplasirane, budući da ista nije imala nikakvu suglasnost prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora. Tržišnu vrijednost predmetne nekretnine, da bi trebao vještačiti građevinski vještak izvan Šibensko-kninske županije, budući da je tužiteljica za svjedoke pozvala, ne tako davno politički najmoćnije ljude u istoj. Također, tuženik ističe sumnju u objektivnost vještačenja GA, budući da je istom ravnateljica 2019 platila 45.000,00 kuna za glavni projekt, bez da je završen idejni projekt, te bez da je bilo što napravljeno po glavnom projektu. Bivša ravnateljica nikad te novce da nije nazad tražila, niti ih je „Arhikon“, odnosno direktor GA vratio. Sve o potrebi izrade elaborata o procjeni vrijednosti nekretnina da je rečeno u odluci o razrješenju i o odluci o izvanrednom otkazu. Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina donesen je 2015 godine, bivša ravnateljica da je prekršila čl. 67 Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, odnosno nije upravljala pažnjom dobrog gospodarstvenika. Tužiteljica da navodi da je „Naputak“ Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja objavljen 24. travnja 2019 godine, te nakon toga poslan JLRS, što da bi svakako trebalo provjeriti budući da je Visoko procjeniteljsko povjerenstvo 16. veljače 2018 godine zauzelo mišljenje da JLRS moraju izraditi procjeniteljske elaborate, da je neozbiljno od osobe koja obavlja funkciju ravnateljice (te je barem, više od zadnjih 10 godina provela na ravnateljskim mjestima „Čistoće“ i HZMO ili HZZO, Podružnice Šibenik), da vrijednost kupovine nekretnine procjenjuje na osnovi oglasa sa „Njuškala“. O vrijednosti predmetne nekretnine, dovoljno da govori i to, a što je vidljivo iz dopisa „ Ž“ , nakon što je od istog zatraženo da vrati novce tuženoj, u kojem se navodi, da je gotovo nemoguće bilo što graditi, dok se ne kupi nekretnina čest.br.731/1 koja u cijelosti okružuje nekretninu u vlasništvu tuženika, a isto da potvrđeno i na sastanku sa pročelnicom i referenticom u Upravnom odjelu za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju. Glede potrebe suglasnosti, statut Šibensko-kninske županije čl. 32. st. 1. toč. 7. jasno da propisuje da Skupština, a ne župan, mora donijeti odluku o kupnji nekretnine vrijednosti veće od 1.000.000,00 kn. Čl. 50 Statuta da je propisano da Župan donosi odluku o kupnji nekretnine vrijednosti do 1.000.000,00 kn. Tužiteljica u vrijeme kupnje odnosno 18. studenog 2018. godine, a što da je UV saznalo tek na 5 . sjednici nije imala nikakvu suglasnost, a da bivši župan Pauk izlazi van svojih nadležnosti i daje suglasnost 23.11.2018 godine. Tuženik navodi da je u poslovanju važno odgovorno upravljanje novcem i zato da je potrebno planiranje, a u planu prihoda i rashoda za 2018. da nije navedena nabava dugotrajne imovine, niti postoji Plan dugotrajne imovine. Iznimna da je važnost planiranja i praćenja kretanja novca pa odgovorna osoba Ustanove osim što razlikuje i planira ostvarenu dobit i gubitak prikazan u Računu dobiti i gubitka, planira i koliko će ostvariti smanjenja ili povećanja novca na poslovnom računu i to da znači da kupnju dugotrajne imovine, te investicijsku novčanu aktivnost treba poprati financijskim planom. Iako da se na dugotrajnu imovinu koja je u pripremi ne obračunava amortizacija to da ne znači da ne dolazi do promjene vrijednosti iste. S računovodstvenog aspekta, dugotrajna imovina da je imovina namijenjena za korištenje i od nje se očekuje ekonomska korist, to da je resurs od kojeg se očekuje priljev budućih ekonomskih koristi. Buduća ekonomska korist utjelovljena u imovini je potencijal da se doprinese, izravno ili neizravno, priljevu novca i novčanih ekvivalenata. Uvidom u Planove nabave (2019.,2020.,2021.) da je utvrđeno da se nije planiralo ulaganje u spomenutu nekretninu, da nisu planirani izdatci kako bi nekretnina bila raspoloživa za upotrebu i to da je bitna činjenica, jer je tužiteljica postupila suprotno materijalnim propisima financijsko- računovodstvene struke, zbog čega je izgubila povjerenje tuženika da će profesionalno obavljati ekonomske poslove, a da je činjenica da predmetna nekretnina nije započela s radom otkad je ista kupljena. Tužiteljica da se poziva na to da zbog pandemije COVID19 virusa nije htjela ugroziti poslovanje ZU „Ljekarne Šibenik“, međutim, da tuženik ima dovoljno novaca da bih izdržao ovu investiciju, te da je tužiteljici isto tako poznato da su ljekarne ako ne bolje, onda barem s istim poslovnim rezultatima zaključile godinu u kojoj se virus pojavio. Zbog čega nije započeto s radovima, tuženik navodi da treba kupiti nekretninu koja je okružuje, točnije oznake čest.br.731/1 K. O. [katastarska općina], jer na predmetnoj nekretnini nema mjesta za parking. Tuženik da na svojoj nekretnini ostao i bez dosad najboljeg prilaza jer je investitor OA, kupio nekretninu oznake čest.br.779/1 na kojoj namjerava izgraditi poslovnu zgradu. Prema skici idejnog projekta za zgradu, koju namjerava izgraditi investitor OA, tuženik nigdje ne vidi služnost puta do svoje nekretnine, o čemu se priča. Naprotiv, izgradnjom poslovne zgrade na nekretnini čest.br.779/1, nekretnina tuženika da se više neće ni vidjeti, te bi jedini put do iste bio oko te poslovne zgrade, točnije nekretninom čest.br.730/2, pa da će tuženik zbog svega gore navedenog vjerojatno trebati prodati predmetu nekretninu, a po kojoj cijeni tek će se vidjeti. Tuženik navodi da nije istina da ovim nije pričinjena nikakva šteta tuženoj, jer je kupnjom ove nekretnine i otvaranjem nove Ljekarne, predviđeno zatvaranje Ljekarne Varoš, za koju se plaća najam u iznosu od oko cca 20.000,00 kn mjesečno, a štetu da predstavlja i izmakla dobit. Zaključno tuženik navodi da je previše teških propusta napravljeno u radu tužiteljice, te UV tužene nije imalo nikakvog drugog izbora nego istu razriješiti sa mjesta ravnateljice, te da je istoj, zbog osobito teških povreda radnog odnosa i gubitka povjerenjada će profesionalno raditi posao rukovoditelja financijsko- računovodstvenih poslova dalo izvanredni otkaz.

3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu od 23. prosinca 2020.g. s odlukom Upravnog vijeća od 25. studenog 2020.g. , Odluke o razrješenju ravnateljice, oznake 08-1/2021, Ur.broj 2497/2021 od 29. studenog 2021.g., zapisnika sa sjednice Upravnog vijeća, dopisa broj 2447/2021 od 19. studenog 2021.g., dopisa kojim se daje očitovanje od 23. studenog 2021.g., rješenja Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž R-1351/2020 od 14.01.2021.g., Odluke o izvanrednom otkazu ugovora, oznake 08-4/2021, Ur.broj 2495/2021, od 01. prosinca 2021.g., poziva na davanje obrane, broj 2449/2021 od 19. studenog 2021.g. , dopisa kojim se daje obrana od 23. studenog 2021.g., Zahtjeva za zaštitu prava od 22. prosinca 2021.g. zajedno s povratnicom, dopisa g. DA od 18. listopada 2021.g., e-mail korespondencija, Plana prihoda i rashoda za 2018. godinu s odlukom o prihvaćanju od 29. prosinca 2017.g., Zaključka o prihvaćanju Izvješća o radu i financijskom poslovanju zdravstvenih ustanova Šibensko-kninske županije za 2018. godinu, Izvješća o radu i poslovanju ZU Ljekarni Šibenik za 2018. g., Poslovnika Upravnog vijeća Ljekarne Šibenik, Dnevnog reda sjednice od 7. studenog 2018.g., ugovora o kupoprodaji nekretnine od 16. studenog 2018., zaključka Župana Šibensko- kninske županije, klasa: 510-11/18-01/2, urbroj: 2182/1-06-18-2 od 23. studenog 2018., Odluke Upravnog vijeća o prihvaćanju prijedloga za kupoprodaju poslovnog prostora u Crnici od 7. studenog 2018.g., e-maila upućenog osnivaču 8. studenog 2018.g., Zaključka klasa: 510-11/18-01/2, urbroj: 2182/1-06-18-2 od 23. studenog 2018.g., Odluke Županijske skupštine od 15. ožujka 2021.g., preslike oglasa s Njuškalo.hr, šifra oglasa: 26387831, izvadka sa mrežnih stranica Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Statuta Ljekarne Šibenik, Odluka o razrješenju ravnateljice, oznake 08-1/2021, urbroj 2497/2021 od 29. studenog 2021.g., mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing građ. GA, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, broj ugovora 97/2016, od 11. travnja 2016.g., Očitovanja radničkog vijeća od 23. studenog 2021.g., dnevnog reda sjednice Stručnog društva ljekarni od 12. ožujka 2019.g., rasporeda sastanaka u Gradu Šibeniku, potpore zahtjevu za osnivanje ljekarničke jedinice na području gradske četvrti Crnica od 07. prosinca 2006.g., članka Šibenskog portala od 1. lipnja 2019.g., pokazatelja financijskog poslovanja u razdoblju siječanj-prosinac 2019./2020.g., Zapisnika sa 4. Sjednice Upravnog vijeća tužene, ugovora o projektiranju (za idejni projekt), ugovora o projektiranju 1853/2019, računa za predujam 8-2-1, 1-1-2, 51-1-2, zapisnika sa 5. Sjednice UV, zapisnika sa 2. i 9. sjednice UV, povijesnog z.k. izvadka za nekretninu čest.br.779/3 K. O. [katastarska općina], izvadka iz zbirke isprava Z-11473/18, dopisa Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Klasa:371-01/19-01/194, dopisa „Arhikona“, pismenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Dijane Huljev, ing. građ, te saslušanjem iste, saslušanjem svjedoka ŽAB, BA, ĐA, LA, GA, KA, R, FA, ĆA, IA, MA, SA i ZA, te saslušanjem tužiteljice ŽA i ravnateljice tuženika RA, kao stranaka u postupku.

4. Prvenstveno valja navesti da je na ročištu dana 25.3.2025.g., sukladno odredbi čl. 313. st. 1. ZPP-a spojen spis ovog suda Pr-117/2024 (ranije oznake Pr-9/2022) na spis ovog suda Pr-4/2022 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, da su sukladno odredbi čl. 315. ZPP-a iščitani svi raspravni zapisnici i pregledana cjelokupna tom spisu priležeća dokumentacija posebno nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke, te nakon što je uređujući sudac upitao stranke da li će izvoditi dokaz čitanjem kompletne dokumentacije i raspravnih zapisnika izvedenih u spojenom predmetu Pr- 117/2024 isti su suglasni da se ne treba čitati.

5. Nadalje, valja navesti da je u spojenom postupku prvostupanjskom presudom pod posl.br. Pr-9/2022 od dana 18. svibnja 2023.g. suđeno: "I. Utvrđuje se da je u cijelosti nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, oznake 08- 4/2021, urbroj 2495/2021, od 01. prosinca 2021.g., a koji su ugovor tužiteljica ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženik Zdravstvena ustanova Ljekarne Šibenik, [adresa], OIB: 50335865361, sklopili dana 23. prosinca 2020.g. za radno mjesto ravnatelja, te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao. II. Nalaže se tuženiku: Zdravstvena ustanova Ljekarne [adresa], OIB: 50335865361, da tužiteljicu:

ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na posao na radno mjesto ravnateljice, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe. III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 500 Eura, zajedno sa zakonskom zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

6. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, pa je odlučujući povodom žalbe Županijski sudu Zagrebu donio rješenje pod posl.br. GžR-812/2023 od dana 5. studenog 2024.g. kojim je ukinuo cit. prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz uputu da u ponovljenom postupku valja utvrditi je li tužiteljica zakonito razriješena dužnosti ravnatelja ili ne, a uz navedeni propust izostanka obrazloženja odlučnih činjenica prvostupanjski sud će nastavno ispitati i ocijeniti pravovremenost odluke o otkazu i ovlaštenje Upravnog vijeća za donošenje pobijane odluke o otkazu te nastavno valjanom ocjenom provedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP utvrditi uz jasne i valjane razloge je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga i okolnosti na temelju kojih je izvanredno otkazao ugovor o radu tužiteljici.

7. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica kod tuženika zaposlena od 2016. godine temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. travnja 2016. na radnom mjestu rukovoditelja financijsko računovodstvenih poslova,

- da je dana 25. studenog 2020. na temelju Zakona o ustanovama Upravno vijeće tuženika donijelo Odluku pod brojem 09-2/2020 o imenovanju tužiteljice ravnateljicom tuženika s danom 1. veljače 2021. na mandatno razdoblje od četiri godine,

- da su stranke dana 23. prosinca 2020. sklopile Ugovor o radu kojim se u čl. 8. tuženik obvezao da će tužiteljicu po prestanku tog Ugovora iz bilo kojih razloga rasporediti na njezino dotadašnje radno mjesto - rukovoditelj financijsko računovodstvenih poslova,

- da je dana 29. studenog 2021. na temelju čl. 22. i 33. Statuta tuženika i čl. 44 Zakona o ustanovama te čl. 88. Zakona o zdravstvenoj zaštiti Upravno vijeće tuženika na 3. sjednici donijelo Odluku o razrješenju tužiteljice dužnosti ravnateljice tuženika s danom 29. studenog 2021.,

- da je Upravno vijeće tuženika dana 1. prosinca 2021. donijelo Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu pod brojem: URBROJ: 2495/2021, kojom se otkazuje Ugovor o radu ŽA zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i osobito važne činjenice bez prava na otkazni rok, te joj radni odnos prestaje sa danom dostave te odluke, a kao teška povreda radne obveze navodi se da je Ljekarna Šibenik dana 16.11.2018.g. kupila poslovni prostor za kupoprodajnu cijenu od 1.524.000,00 kn, koju je prodavatelj Prima capitale kupio u stečajnom postupku dana 14.8.2018. za iznos od 330.000,00 kn, tako da je tu nekretninu Ljekarna Šibenik kupila za višestruko veći iznos i to bez procjene ovlaštenog sudskog vještaka građevine u vrijeme kupnje tržišne vrijednosti iste, čime da je tužiteljica prekršila odredbe čl. 67. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi, kao i čl. 12. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnine, a nije imala ni suglasnost osnivača za kupoprodaju, niti je kupnju poslovnog prostora osim u Plan nabave za 2018. uvrstila u Plan prihoda i rashoda za 2018., a osim toga nije ni započela s radovima na kupljenoj nekretnini već gotovo tri godine tako da je stanje objekta isto kao u trenutku kupnje što da svakako nanosi štetu tuženiku, čime je izgubljeno povjerenje poslodavca, tako da se radi zaštite interesa poslodavca i otklanjanja bilo kakve daljnje štete neodgovornim pristupom u obnašanju funkcije rukovoditelja financijsko-računovodstvenih poslova, te uočenih nepravilnosti u poslovanju donosi ova Odluka o otkazu,

- da je tužiteljica dana 22. prosinca 2021. uložila Zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio kao neosnovan.

8. Među strankama je sporno da li je tuženik imao opravdani razlog za razrješenje tužiteljice kao ravnateljice i za otkaz ugovora o radu, odnosno, da li je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog koje nastavak radnog odnosa između stranaka više nije moguć.

9. Temeljna pretpostavka da je tužiteljica uopće mogla obavljati poslove koji ulaze u opis poslova ravnateljice je da je morala postojati odluka upravnog vijeća kojom ju se imenuje na to funkciju (čl. 38. st. 1. ZU-a, čl. 27. Statuta tuženika). Analogno, tužiteljica ne može tu funkciju obavljati nakon što je razriješena s te dužnosti (ista odredba) i na to je mjesto imenovana druga osoba (čl. 44. st. 3. ZU), a takve su odluke, što tijekom postupka uopće nije ni bilo sporno, donesene na temelju zaključaka sa sjednica upravnog vijeća tuženika.

10. Odluke upravnog vijeća o imenovanju ili, kao u ovom slučaju, razrješenju s mandatnog rukovodećeg mjesta u ustanovi, mjesta ravnatelja, proizvode učinke od trenutka kada su donesene. Ovo proizlazi iz sadržaja čl. 44. st. 3. ZU-a kojim je određeno da se u slučaju razrješenja ravnatelja imenuje vršitelj dužnosti ravnatelja (što je u ovom slučaju nije bilo sporno), te čl. 45. toga Zakona kojim nije propisana suspenzivnost odluke o razrješenju do donošenja odluke u, eventualnim postupcima, koje razriješeni ravnatelj pokrene protiv takve odluke u smislu čl. 45. toga Zakona.

11. Prema odredbi čl. 45. ZU, protiv odluke o razrješenju ravnatelj koji je razriješen ima pravo tužbom tražiti sudsku zaštitu prava, ako smatra da je bio povrijeđen propisani postupak i da je povreda mogla bitno utjecati na odluku ili da nisu postojali razlozi za razrješenje propisani odredbom članka 44. stavka 2. toga Zakona (st. 1.). Tužba iz stavka 1. toga članka podnosi se nadležnom sudu u roku od trideset dana od dana primitka odluke o razrješenju. Stoga u situaciji kada odluka o razrješenju s mjesta ravnatelja proizvodi učinak od trenutka kada je donesena i time prestaje svako pravo i mogućnost razriješene osobe da obavlja poslove ravnatelja ustanove, a tužiteljica činjeničnim navodima tužbe ne osporava da je do takve situacije došlo i u konkretnom slučaju.

12. Predmetni Ugovor o radu tužiteljice od 23. prosinca 2020., kako proizlazi iz sadržaja istog (čl. 2.), bio je isključivo vezan uz poslove ravnateljice i radni odnos između ravnateljice i ustanove vezan je uz mandat ravnatelja od 4 godine, kojim se u čl. 8. tuženik obvezao da će tužiteljicu po prestanku tog Ugovora iz bilo kojih razloga rasporediti na njezino dotadašnje radno mjesto – rukovoditelj financijsko računovodstvenih poslova. Dakle, tužiteljica je s tuženikom bila u radnom odnosu na tom radnom mjestu na određeno vrijeme, na temelju odluke upravnog vijeća o imenovanju tužiteljice ravnateljicom tuženika. Kraj nesporne činjenice da je donošenju pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu prethodila odluka Upravnog vijeća održana 29. studenog 2021. kojom je tužiteljici izglasano nepovjerenje i prijevremeno je razriješena dužnosti ravnateljice te ustanove odluka o dopuštenost predmetnog otkaza ugovora o radu ovisi o zakonitosti odluke o razrješenju s mjesta ravnatelja jer je predmetni otkaz ugovora o radu uslijedio kao posljedica odluke o razrješenju dužnosti ravnatelja, koji otkaz tuženik suprotno izreci prema sadržaju obrazloženja pobijane odluke o otkazu proširuje i na poslove radnog mjesta rukovoditelja financijsko-računovodstvenih poslova.

13. Tužiteljica je vezano uz odluku o razrješenju (opozivu) s mjesta dužnosti ravnatelja zatražila sudsku zaštitu u skladu s pravnom poukom temeljem čl. 45. Zakona o ustanovama (Narodne novine, broj: 127/2019 - dalje ZU) te tužiteljicu ni jedan zakon, pa ni ZU kao lex specialis ne oslobađa obveze traženja takve zaštite u roku iz te odredbe, što znači da je tužiteljica tužbu kojom pobija valjanost odluke o razrješenju morala podnijeti u roku od 30 dana od kada ju je primila, te je utvrđeno da je tužiteljica postupila na taj način kada je ustala tužbom zaprimljenom kod ovog suda pod posl.br. Pr-4/2022..

14. Imajući u vidu da se obje Odluke tuženika o razrješenju dužnosti ravnatelja i o otkazu ugovora o radu temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi (propusti vezani uz kupovinu nekretnine) te da je riječ o izvanrednom otkazu ugovora o radu jer je po ocjeni tuženika tužiteljica skrivljeno razriješena s mjesta ravnatelja, to je prije odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, koji je u ovom predmetu isključivo vezan uz odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice, bitno za istaknuti da dopuštenost otkaza ugovora o radu s mjesta ravnatelja ovisi o pitanju valjanosti odluke o razrješenju dužnosti ravnatelja.

15. Naime, ugovor o radu za mjesto ravnatelja i zaključuje se u provedbi odluke o imenovanju ravnatelja jer su se tek donošenjem te odluke stekli uvjeti za sklapanje ugovora o radu i zasnivanje radnog odnosa na tom radnom mjestu, a otkaz ugovora o radu može uslijediti kao posljedica odluke o razrješenju, ali samo zakonitom odlukom o razrješenju prestaje mandat tužiteljici kao ravnateljici nakon donošenja koje ona više ne može obavljati poslove dužnosti ravnatelja, ali ugovor o radu može prestati samo na neki od zakonom propisanih načina, s time da je otkaz ugovora o radu pravni akt kojim poslodavac ili radnik prekidaju radni odnos. Otkaz može biti redoviti ili izvanredni, ovisno o razlozima za prekid radnog odnosa. Redoviti otkaz se daje uz poštivanje određenih rokova i uvjeta, dok se izvanredni otkaz daje zbog teških povreda obveza iz radnog odnosa ili drugih važnih činjenica koje onemogućuju nastavak radnog odnosa, s time da i sama činjenica da je tužiteljica valjano razriješena dužnosti ravnatelja kod tuženika, predstavlja osobito važnu činjenici zbog koje nastavak radnog odnosa na tom radnom mjestu više nije moguć.

16. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim između stranaka je razvidno da je tužiteljica sa ravnateljicom tuženika isti sklopila dana 11. travnja 2016.g. za obavljanje poslova radnog mjesta rukovoditelja financijsko računovodstvenih poslova.

17. Iz Ugovora o radu od dana 23. prosinca 2020.g. razvidno je da je tužiteljica Odlukom Upravnog vijeća Ljekarne Šibenik broj 09-2/2020 imenovana ravnateljicom tuženika na novo mandatno razdoblje od 4 godine, da sukladno Statutu Ljekarne Šibenik, čl. 12. Ljekarnu predstavlja i zastupa ravnatelj koji po čl. 13. ima sva ovlaštenja u pravnom prometu u okviru djelatnosti upisane u sudski registar i u skladu sa ovim Statutom, te je po čl. 14. ovlašten u ime i za račun Ljekarne samostalno sklapati ugovore u pravnom prometu, a odluku o sklapanju tih ugovora donosi Upravno vijeće, te su odredbama čl. 25. do 34. Statuta regulirana prava i obveze ravnatelja, kao i način njegovog imenovanja i razrješenja. Sukladno Statutu Ljekarne Šibenik, čl. 2. osnivač i vlasnik Ljekarne je Šibensko-kninska županija, i sukladno čl.10.st.2. Ljekarna ne može bez suglasnosti osnivača, između ostalog, a u konkretnom slučaju steći, opteretiti ili raspolagati nekretninama.

18. Pregledom pismena od dana 2.11.2018.g. razvidno je da je Predsjednica Upravnog vijeća KA temeljem čl. 4. Poslovnika o radu Upravnog vijeća Ljekarne Šibenik broj 9/2018 sazvala telefonsku sjednicu Upravnog vijeća za dan 7.11.2018.g. sa dnevnim redom Prijedlog za kupoprodaju poslovnog prostora u Crnici i razno, te da je ista i održana, a iz zapisnika iste toč.1. zapisnika je razvidno da je Ravnateljica iznijela prijedlog za kupoprodaju poslovnog prostora u Crnici za otvaranje nove ljekarne, da su se kontaktirani članovi složili s prijedlogom, te donesen Zaključak da se odobrava kupoprodaja poslovnog prostora uz ishođenje prethodne suglasnosti osnivača, odnosno, Šibensko-kninske županije.

19. Iz e-mail prepiske od dana 8.11.2018.g. razvidno je da ravnateljica tuženika, ovdje tužiteljica, istu upućuje LA, obavještavajući je da je Upravno vijeće Ljekarne Šibenik dana 7.11.2018.g. donijelo odluku o prihvaćanju prijedloga za kupoprodaju poslovnog prostora, da je za realizaciju neophodno potrebna suglasnost Šibensko- kninske županije kao osnivača, te umoljava osnivača da na osnovu dostavljene dokumentacije izda suglasnost za sklapanje kupoprodajnog ugovora, te je u prilogu dostavljena Odluka Upravnog vijeća, vlasnički list i slike poslovnog prostora, te je osnivač obaviješten osim o lokaciji i izgledu i mogućnosti prostora i o cijeni koja da je prethodno bila oko 1.700.000,00 kn, a nakon pregovora dogovorena na iznos od 1.550.000,00 kn.

20. Pregledom Zapisnika sa 9. sjednice Upravnog vijeća tuženika od 25.11.2020.g. razvidno je da je tužiteljica kao ravnateljica podnijela izviješće o poslovanju tuženika sa dobitkom, da je s obzirom na dotadašnji uspješan rad tužiteljice, kao ravnateljice te razmatrajući i ocjenjujući Program rada za predstojeće mandatno razdoblje su članovi Upravnog vijeća jednoglasno donijeli odluku o imenovanju ŽA za ravnateljicu na mandatno razdoblje od 4 godine s početkom mandata od 1.2.2021.g., te da je na toj sjednici ravnateljica upoznala Upravno vijeće vezano za poslovni prostor u Crnici, razloge zastoja s planiranim projektom zbog koronavirusa i izmjena normativa i standarda u pogledu uređenja prostora, te da će se s realizacijom nastaviti kroz novo mandatno razdoblje i kad prođe krizna situacija.

21. Iz Zaključka o davanju suglasnosti Ljekarni Šibenik na odluku Upravnog vijeća o kupovini poslovnog prostora razvidno je da je Župan [adresa] BA pod brojem Klasa: 510-11/18-01/2, URBROJ: 2182/1-06-18-2 dana 23.11.2018.g. dao suglasnost na Odluku Upravnog vijeća Ljekarne Šibenik od 7.11.2018.g. o prihvaćanju prijedloga za kupnju poslovnog prostora u predjelu [adresa] u [adresa], te da ovaj Zaključak stupa na snagu danom donošenja, dakle 23.11.2018.g., dok je pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 16.11.2018.g. razvidno da je isti sklopljen između PRIMA CAPITALE d.o.o. Zagreb, kao prodavatelja i LJEKARNA ŠIBENIK ZDRAVSTVENA USTANOVA, kao kupca te da je predmet kupoprodaje kat. čest. [katastarska čestica], Poslovni prostor površine 338 m2, a kupoprodajna cijena 1.524.000,00 kn, te je iz Izvatka iz zemljišne knjige razvidno da je dana 29.1.2019.g. pod brojem Z-1225/2019 i uknjiženo pravo vlasništva na imenu tuženika.

22. Iz e-mail prepiske ravnateljice, ovdje tužiteljice, sa prodavateljem od dana 28.1.2019.g., razvidno je da se od prodavatelja traži potrebna dokumentacija jer se kreće u adaptaciju kupljenog poslovnog prostora, dok je iz e-mailova iz veljače i ožujka 2019.g. razvidno da je Arhikon d.o.o. za projektiranje i inženjering dostavio varijante idejnog rješenja uređenja ljekarne u Crnici, te da će nastaviti dalje sa projektno- tehničkom dokumentacijom u cilju ishođenja posebnih uvjeta i suglasnosti neophodnih za ishođenje građevinske dozvole, te da je u travnju 2019.g. i zatražena elektroenergetska suglasnost, dakle, da se i krenulo u realizaciju projekta.

23. Pregledom Izviješća o radu i poslovanju ZU Ljekarne Šibenik za 2018.g. iz travnja 2019.g. ravnateljice, ovdje tužiteljice, razvidno je da je ista u Izviješću, između ostalog, navela da je Ljekarna u 2018.g. sklopila predmetni kupoprodajni ugovor za poslovni prostor u Crnici ukupne površine 338 m2 nabavne vrijednosti 1.524.000,00 kn temeljem Odluke Upravnog vijeća i suglasnosti osnivača, dok je iz Izmjene i dopune plana nabave za 2018.g. razvidno da je naveden predmet nabave – Poslovne zgrade, a procijenjena vrijednost nabave bez PDV-a u iznosu od 2.105.000,00 kn. .

24. Pregledom Zapisnika sa 1. sjednice Upravnog vijeća od 14.10.2021.g. razvidno je da je ravnateljica, ovdje tužiteljica upoznala novi saziv Upravnog vijeća vezano uz kupnju poslovnog prostora u Crnici.

25. Pregledom nalaza Stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. građ. GA od 7.12.2021.g. razvidno je da je tužiteljica od istog zahtijevala nalaz i mišljenje u svezi porasta cijena poslovnih objekata za period studeni 2018. do studenog 2021.g., te iz nalaza vještaka proizlazi da je u tom razdoblju došlo do porasta cijena nekretnina za 20,84%, te isti saslušan za potrebe ovog postupka iskazuje da je s tužiteljicom ugovorio posao izrade idejnog projekta adaptacije i rekonstrukcije postojećeg poslovnog objekta u Crnici sjeveroistočno od nogometnog stadiona uz gradsku prometnicu, da je to zgrada koju je izgradilo poduzeće Šibenka 80-tih godina prošlog stoljeća koja ima pristupni put u naravi i jedan po planu po generalnom urbanističkom planu, u naravi da je tamo sve neuređeno i ima šikare, da se u to vrijeme kada je on radio idejni projekt pojavio još jedan investitor za susjednu nekretninu, a na parceli ispred ove predmetne, za kojeg su radili projekt poslovne zgrade jer je to jedna zona predviđena za mješovite namjene i onda da je u jednom trenutku na inicijativu Ljekarne bio zakazan sastanak u Gradu Šibeniku na temu iznalaženja najboljeg arhitektonskog urbanističkog rješenja za oba dvije zgrade i na tom sastanku da su se otvorili neki zadaci koji su stavljeni pred njih da dođu do najboljeg rješenja. Na trećem sastanku da je to već sve bilo iskristalizirano što bi bilo najbolje za jedan i za drugi objekt. Ljekarne su obzirom da je to javni sadržaj inzistirale na tome da objekt vizualno ne bude smetnja njihovom objektu bez obzira na pristup toj parceli sa više strana da se optimalizira prometnica i da parkinzi ne budu u sukobu jedan drugom i to da su i napravili, međutim da je to prestalo i nisu imali više zajedničkih sastanaka i koliko zna ravnateljica je tada bila smijenjena, a on nastavio raditi na projektu ovog drugog investitora i taj projekt da je pri kraju. Predmetni objekt da stoji i dan danas takav kakav je, ništa da se na njemu nije radilo, a ima pristupni put i mogućnost parkinga. Iskazuje da je radio procjenu vrijednosti tog objekta, međutim da je zaboravio o kolikoj se vrijednosti tu radi, međutim sigurno da će vrijednost ovog objekta koji je kupljen za tuženika imati veću vrijednost sada u ovom trenutku ili u budućnosti nego što je imao u trenutku kupnje, a upravo s obzirom na novoizgrađeni objekt i infrastrukturu. Nastavno da je za iznos od 45.000,00 kn koje je primio Arhikon vezano uz predmetnu nekretninu, potpisan ugovor u svrhu izrade glavnog projekta i to je uplaćen predujam za izradu, te da je u veljači 2022. dobio dopis od Ljekarne da vrati predujam za izradu glavnog projekta jer glavni projekt nije napravljen, na što da je on sam ostao zatečen s tim dopisom pa da je odgovorio na način da su napravili idejni projekt u cijelosti kojeg u cijelosti nisu niti naplatili i da izradu glavnu projekta je očekivao nakon izrade idejnog projekta. Vezano uz služnost preko nekretnine OA iskazuje da je bilo nekoliko varijanti, da je tema sastanaka upravo bila služnost prolaza i da je postignuta suglasnost, međutim nakon toga da se Ljekarne više nisu pojavljivale, s tim da iskazuje da u trenutku kad je kupljena nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] nije imala parking mjesta, a da je on u elaboratu i procijenio vrijednost nekretnine na iznos od milijun i pol kuna po pravilima struke, te da nije izradio glavni projekt nakon idejnog, budući da je to vezano uz donošenje novog pravilnika o minimalnim tehničkim uvjetima za ljekarne pa je to dovelo do zakašnjenja a potom da nije došlo do izrade glavnog projekta jer tuženik se više nije javljao.

26. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka građevinske struje Dijane Huljev proizlazi zaključak da procijenjena tržišna vrijednost predmetne nekretnine koju je kupila tužiteljica kao ravnateljica, koju u čini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi samostojeća poslovna zgrada, iznosi 1.421.487,78 kn / 188.663,85 €, 995,85 €/m² NKP 1 EUR = 7,53450 kn, da procijenjena tržišna vrijednost nekretnine predstavlja vrijednost koju je trenutno moguće postići na tržištu te ova vrijednost predstavlja poreznu osnovicu za obračun PDV-a ili poreza na promet nekretnina (ovisno o poreznom status isporučitelja nekretnine) ukoliko dođe do prodaje ili preuzimanja nekretnine, da tehnička oprema i namještaj nisu predmet procjene, odnosno uzeti u obzir u onom obimu u kojem su sastavni dijelovi građevine kao njezin neodvojivi dio, da prema njezinim saznanjima i uvjerenjima, nema činjenica niti okolnosti, u prošlosti ili sadašnjosti, ili koje bi mogle nastati u predvidivoj budućnosti, koji mogu dovesti u pitanje njezinu nepristranost i neovisnost.

26.1. Sudski vještak Dijana Huljev, saslušana na ročištu glavne rasprave u cijelosti ostaje kako kod svog pismenog nalaza i mišljenja koje je nazvala procjembeni elaborat

– ispravak, a dostavila u sudski spis 17.4.2023., tako i kod svog pisanog očitovanja od istog dana, te na upit pun. tuženika koliko po njoj vrijedi materijal odnosno konstrukcija od koje napravljen objekt, iskazuje da naravno da vrijedi, međutim nije bio predmet njenog vještačenja da to izmjeri i izračuna, a ne može niti okvirno jer toga nema u građevini. Na daljnji upit pun. tuženika da li zna za koliko je prodana nekretnina čest. br. 779/1 KO [katastarska općina], a susjedna nekretnina, iskazuje da je to bilo samo zemljište i ne zna kolika je bila vrijednost, s tim da se tu radi o zemljištu a ona da u konkretnom nije dala poredbu zemljišta, da je njezin zadatak bio da izradi elaborat poredbenom metodom poslovnog prostora, te da kao što je navela u očitovanju kad se radi poredbena metoda poslovnog prostora u tu poredbu ulazi i zemljište i konstrukcija i sve što se tiče poslovnog prostora koji se uspoređuje sa sličnim nekretninama. Budući da se nije radilo o predmetu poredba zemljišta samog niti je to bio zadatak, ne razumije uopće zašto bi trebala na upit odvjetnika sa papira računati vrijednost susjednog zemljišta, a na upit koliki je volumen montažnog objekta, iskazuje da se to vidi iz vještva i upravo je onoliko kako je to i dostavio upravo punomoćnik tuženika, te napominje da ona nije arhitekt pa tako i ne može odgovoriti na pitanje da li bi Ljekarne bile oslobođene plaćanja komunalnog doprinosa, a da nije njezin zadatak računati komunalni doprinos, a to da se uostalom vidi i u projektu, s tim da se može očitovati da tržišna vrijednost nekretnine i građevinska vrijednost nekretnine su dva različita pojma i također pri izradi elaborata tržišne vrijednosti vještaci da se koriste raznim metodama, troškovnom, prihodovnom, poredbenom, te opetuje da je njezin zadatak od strane suda bio da se poredbenom metodom vrati u 2018. godinu i dođe do tržišne vrijednosti, a kakav da je njezin nalaz i mišljenje.

27. Iz iskaza saslušanog svjedoka ĐA proizlazi da mu je kao tadašnjem predsjedniku županijske skupštine bilo poznato da je tužena dobila suglasnost za kupnju poslovnog prostora u Crnici, te da je politička platforma županije bila da Ljekarna Šibenik pokrije cijeli prostor županije i ustanova da je od župana dobila suglasnost, pa tako u Njivicama, a radi se o starom objektu u Njivicama, da na županijsku skupštinu dolaze sva izvješća i isto tako je bilo i to izvješće koje je prihvaćeno većinom glasova skupštine i koliko se sjeća tada nije bilo nikakvih primjedbi niti prigovora na navedeno izvješće, a da županijska skupština donosi odluku temeljem statuta i poslovnika o radu apsolutnom i relativnom većinom glasova propisane zakonom, a što se tiče same procedure na to pitanje da će odgovor moći dati sam tadašnji župan, a da je nesporno da su željeli da tuženik pokrije cijelo područje županije, te da nije nikad čuo niti formalno niti neformalno da bi tužiteljica kao ravnateljica napravila neke radnje kojima bi naštetila ustanovi, ovdje tuženiku.

28. Svjedok ŽAB, član upravnog vijeća ustanove Ljekarne Šibenik na strani radnika u utuženom rarzdoblju iskazuje da je bila prisutna u tom momentu kada je gospođa ŽA dobila izvanredni otkaz o radu iako nije bila na točci dnevnog reda a to da je bilo u prosincu 2021. godine i nakon toga ona da je imala obavezu kao predsjednik zaposleničkog vijeća očitovati se i tako da je većinu ljudi kontaktirala i svoje očitovanje dostavila pravnoj službi i to sve ima evidentirano i očitovanje da je bilo da se ne slažu sa odlukom za izvanrednim otkazom s obzirom da je tužiteljica imala ugovor o radu za radno mjesto voditelja knjigovodstveno računovodstvenih poslova pa tako drži da se ona mogla vratiti na to svoje radno mjesto, a što se tiče ravnatelja to da odlučuje županija. Što se tiče pitanja zna li koji je razlog izvanrednom otkazivanju iskazuje da je to vezano uz prostor u Njivicama i da je ona bila veoma sretna što bi se mogli proširiti odnosno premjestiti u taj prostor, tim više što su u Varoši plaćali visoki najam i još uvijek plaćaju pa u slučaju da to više ne bi mogli podnijeti bi se mogli i premjestiti u Njivice koja još nije uređena i to da ne ovisi o tuženiku koji za svaku odluku mora imati odobrenje županije, te da nema saznanja da bi tužiteljica u ovom slučaju išta učinila a što ne bi bilo zakonito. Iskazuje da se prilikom kupnje radila usporedba cijena i da se sigurno vodilo računa o visini cijena sličnih prostora, a također da bi i ovaj prostor u Njivicama bio adekvatan i da je to dio grada koji ima potencijal, te da je odluka upravnog vijeća o kupovini ovog prostora donesena jednoglasno. Iskazuje naposljetku da se ne sjeća čija je bila inicijativa da se kupi taj poslovni prostor, niti toga na temelju čega i koje dokumentacije je dobila odobrenje, ali da zna da je dokumentacija predana i da misli da je odgovornost na županiji i da župan treba odgovoriti na pitanje da li je tužiteljica postupila po proceduri.

29. Svjedok BA iskazuje da je kao tadašnji župan bio ovlaštena osoba za davanje suglasnosti za razne situacije kao što je ova bilo za raspolaganje bilo za otuđenje imovine i to naravno sukladno zakonu, da mu je poznato da je tuženik, dakle Ljekarne Šibenik, poslao zahtjev za traženje suglasnosti za realizaciju kupnje nekretnine u Crnici, a koji da je zaprimila šefica ureda župana LA i taj predmet da je potom i proslijeđen u onu službu koja o istom trebala i odlučivati, a obzirom da se radi o zdravstvenoj branši u širem smislu predmet da je zaprimljen u Odjelu za zdravstvo i socijalnu skrb, da je pogledao taj predmet u momentu kad mu je došao na potpis i procjena odjela da je bila da se dade suglasnost, jer nema prepreke za davanje suglasnosti i da je to dovršeno na način da je dana suglasnost i da je on istu i potpisao, te dodaje i to da je bilo potrebno da navedena transakcija bude u okviru planiranog županijskog proračuna, međutim ovdje to da nije bio slučaj zato što je ljekarna specifična institucija koja nije sastavni dio županijske riznice i za vrijeme njegovog mandata Ljekarna nije nikad bila "na jaslama" županijskog proračuna već je ona poslovala samostalno, te da je i županijska skupština imala informaciju temeljem završnih financijskih izvješća o ovom postupku odnosno o cijeloj transakciji i investiciji ljekarne koja je planirana u Crnici, te da mu nije jasno zbog čega je tužiteljica dobila otkaz, jer ona da je zatražila suglasnost od onog od koga je trebala, a sam postupak kako je došlo do te suglasnosti nije problem tužiteljice nego županije i ona ne sudjeluje u tome i ne može utjecati, a vezano uz upit zbog čega je suglasnost županije dostavljena tužiteljici nakon što je potpisan ugovor o kupoprodaji, iskazuje da mu je to poznato iz cijele ove situacije a da je to zato što administracija komunicira međusobno pa da je i tužiteljica dobila informaciju da će dobiti suglasnost i da je ona u proceduri, a da je moguće da on zbog svojih poslovnih obveza i nije uspio potpisati prije nego što je ugovor sklopljen, te da je bitno navesti i to da je županiji bilo jako važno da ljekarne šire svoju djelatnost, i sa jednom i sa drugom direktoricom, dakle kako sa tužiteljicom tako i sa njenom prethodnicom ŠA da je i razgovarano u tom smislu da se radi na proširenju djelatnosti ljekarne po cijeloj županiji, pa tako osim Crnice i u Drnišu i u Kninu, a što se tiče pitanja da li se u ovom konkretnom slučaju u Crnici krenulo u adaptaciju za potrebe ljekarne na tom objektu, iskazuje da mu to nije poznato, jer da njegov posao prestaje nakon potpisa suglasnosti, ali da je kasnije saznao da je procedura planiranja i projektiranja bila u tijeku, pa da je bio i uključen arhitekt GA, kao i da se sjeća da mu se obratio i gospodin OA koji ima nekretninu koja graniči sa ovom predmetnom nekretninom pa ga tražio pomoć vezano uz pristupne putove, te da je istoga i uputio na tužiteljicu, kao i organizirao sastanak i sa predstavnicima Grada a sve vezano uz pristupne putove, a to da je bilo 2021. godine. Što se tiče upita koju je točno dokumentaciju dobio na uvid, iskazuje da je dobio samo suglasnost, a možda ga je pročelnica upoznala usmeno, a ponavlja da je to sve upućeno službi koja je bila i nadležna za to. Na upit da li bi dao suglasnost da je znao da je ugovor o kupoprodaji ranije zaključen i unatoč odluci upravnog vijeća da suglasnost mora biti dana ranije nego sklopljen ugovor, iskazuje da naravno da bi, a to da je i irelevantno i to je stvar komunikacije administracije i u momentu kada je tužiteljica iz takve komunikacije saznala da će dobiti suglasnost onda je irelevantno da je ugovor sklopljen prije dobivanja suglasnosti. Inače on da je župan od 2006. godine, dakle do tog trenutka, a 2018. godine, bio župan 12 godina. Na daljnji upit pun. tuženika da li smatra, a s obzirom na odredbu čl. 48. Zakona o JRLS, da je bio ovlašten dati predmetnu suglasnost, iskazuje da jeste i procjena je službe da je bio ovlašten, a ponavlja da nije bilo planirano tekućim županijskom proračunom, a kako je to već ranije naveo tuženik da nije bio sastavni dio županijske riznice, već je sam imao svoja sredstva iz tekućeg poslovanja, i jako bitno da jeste da nije bilo nikakvog zaduženja od strane tuženika jer da je bilo onda to ulazi u jamstva županije i vjerovatno bi onda odluka bila i drugačija, te da je naposljetku sve vidljivo iz zapisnika županijske skupštine i bitno da je skupština izvješćena o tome što je ljekarna radila i kako je poslovala.

30. Svjedok LA iskazuje da joj je poznat predmet spora i da poznaje tužiteljicu, kao ravnateljicu ZU Ljekarne Šibenik, a prije nego što je postala ravnateljica koja je bila djelatnica te ustanove, da joj je poznato da je dobila otkaz navodno zbog nekakvih nezakonitih radnji a i da je čitala po portalima da je dobila otkaz zbog kupoprodaje nekretnine za potrebe premještanja ljekarne na drugu lokaciju. Iskazuje da je 2018. godine obnašala dužnost pročelnice ureda župana, da je gospođa ŽA uputila na njezinu službenu e-mail adresu zamolbu za izdavanje suglasnosti za kupnju nekretnine, da s obzirom da je Šibensko – kninska županija osnivač tuženika to je uobičajena procedura sukladno Statutu tuženika da osnivač kojeg zastupa župan izda akt suglasnosti bilo kod kupnje, bilo kod otuđivanja nekretnina i u tom e-mailu tužiteljica da je obrazložila potrebe kupnje nekretnine bilo za izmještanje, bilo za otvaranje nove ljekarne i isto tako u tom e-mailu da je dostavila potrebne akte uz fotografije iz kojih se vidjelo da je riječ o objektu u Crnici preko puta Metalčevog igrališta sa dosta prostora za parkiralište i isto tako da je bila priložena odluka upravnog vijeća o kupnji nekretnine. Inače da je ljekarna pravni subjekt kojeg zastupa ravnateljica osim kod kupnje i otuđenja nekretnina kada upravno vijeće donosi odluku i da su imali odluku upravnog vijeća i vlasnički list nekretnine na kojem nije bilo nikakvog tereta, te upravo zbog takovog e-maila da je ona bila upoznata sa čitavom situacijom oko kupnje nekretnine i to da je uobičajena procedura da osnivač - županija dade suglasnost. Županija da je dala suglasnost, s tim da joj nije poznato kada je sklopljen ugovor o kupoprodaji da li prije ili nakon odluke o suglasnosti, te ističe da kad je dobila e-mail da je isti proslijedila županu koji je odgovoran, s tim da su tužiteljica i ona nakon tog e-maila imale usmenu korespondenciju jer je pitala da li su zaprimili e-mail i kad može očekivati suglasnost, međutim u to vrijeme župan da je bio na službenom putu izvan Hrvatske, tako kada se župan vratio on da je dao predmet nadležnom odjelu za zdravstvo i socijalnu skrb da pripremi akt suglasnost i koji je i napravljen, s tim da kako je opet u tom periodu župan bio stalno službeno odsutan i nije bio fizički na poslu nije bio u mogućnosti to odmah i potpisati, ali je tužiteljica znala jer joj je ona rekla da je župan odobrio da se dobije ta suglasnost, te naposljetku da joj nije poznato da li se tamo išta počelo raditi ili adaptirati nakon dobivene suglasnosti. Na upit pun. tužiteljice pod čiju nadležnost spada davanje takve suglasnosti iskazuje da je to u nadležnosti župana, te pojašnjava da JU Gradska ljekarna nije u sustavu riznice Šibensko – kninske županije, ona da je pravni subjekt koji ima vlastite izvore financiranja, po Statutu ljekarne s obzirom da je županija osnivač uvijek da se daje suglasnost kod kupnje ili otuđenja nekretnine, međutim da je riječ o JU koja je u riznici onda provode Zakon o lokalnoj područnoj i regionalnoj samoupravi koji kaže da kod kupnje ili otuđenja nekretnine odluku o kupnji ili otuđenju donosi županijska skupština u slučajevima kad je vrijednost nekretnine veća od 0,5% izvornog proračuna županije ne računajući primitke u godini koja je prethodila kupnji ili otuđenju i da sredstva za tu namjenu moraju biti osigurana u proračun županije. U tom slučaju župan može dati suglasnost samo za nekretninu do milijun kuna. U slučaju Ljekarne koja nije u riznicu župan daje suglasnost bez obzira na iznos vrijednosti nekretnine jer nisu u riznici, a ljekarna ima samostalne prihode za razliku od drugih zdravstvenih ustanova, te naposljetku vezano uz samu proceduru prije davanja suglasnosti iskazuje da se zaprimi zahtjev sa svom dokumentacijom i formira se predmet koji vodi nadležni upravni udjel, a župan kao izvršitelj to potpisuje.

31. Svjedok KA iskazuje da je bila član upravnog vijeća tuženika, da je čula da je tužiteljica dobila otkaz, a da je sporna bila kupnja nekretnine u Crnici, da je tuženik u stvari trgovac, da oni šire svoje tržište, da se za vrijeme gospođe ŠA a i ranije i kasnije govorilo o tome da se treba proširiti ljekarnička djelatnost, budući da se grad širio prema mostu i pretpostavljalo se da će se napraviti jedno novo naselje na području Batižela, da je Upravno vijeće sugeriralo da bi se djelatnost mogla proširiti i na to područje Njivica i Crnice, da je Ljekarna Varoš bila tema rasprave, da su česte tamo bile popravke zbog curenja sa gornjeg kata a i visina najma je bila poprilično visoka, međutim zatvaranje te ljekarne da nije dolazilo u obzir jer se tu radilo o tradiciji i zatvaranje iste nije dolazilo u obzir, da se sjeća da je gospođa ŽA jednom prilikom iznijela prijedlog da se kupi jedan prostor, a ponudu da je našla na Njuškalu i to za 700 eura po kvadratu u Njivicama gdje su se nekad prodavale pločice, da misli da se dućan zvao Globo, a budući da ljekarna ima svoje prihode i oni su jedina zdravstvena ustanova koja nije na županijskom proračunu, iako je županija osnivač, da je poslovanje tuženika bilo odlično i njima u Upravom vijeću se činilo dobrim da se dođe do takvog jednog prostora za otvaranje ljekarne, da bi se radilo o jednoj modernoj drive-in ljekarni sa većim brojem parkirnih mjesta i to da se činilo kao dobra prilika. Upravno vijeće da je potom na prijedlog tužiteljice donijelo suglasnost o kupnji i to jednoglasno, a da je bilo pet članova vijeća i to tri iz županije i dva iz ustanove, te da su kazali da su suglasni, ali da je bila potrebna suglasnost osnivača, dakle županije, a ravnateljica, ovdje tužiteljica, da ih je obavijestila da je dobila suglasnost i da kreće u kupnju, kao i da se sjeća da je tuda prolazila i kad bi se vraćala sa Jadrije te da je i pitala tužiteljicu kada će se to realizirati, međutim u tom razdoblju da je krenula i korona i potresi, pa su sredstva preusmjeravana u vidu donacija u te krajeve i to da je malo sve skupa stalo. Na upit pun. tužiteljice da li joj je poznato da li svi ravnatelji imaju sadržajno isti ugovor o radu, iskazuje da misli da imaju, a što se tiče pitanja da li bi ravnatelji nakon završetka mandata sklapali neki novi ugovor, izjavljuje da ne bi, već da bi se vratili na svoje staro radno mjesto i radili temeljem tako sklopljenog ugovora o radu. Što se tiče pitanja pun. tuženika kad je saznala da je ta ista nekretnina samo par mjeseci ranije kupljena po nekoliko puta manjoj cijeni u odnosu na trenutak kad je tužiteljica kupila u studenom 2018., iskazuje da to nije uopće znala, a na upit da li joj je poznato da nije bilo nikakve suglasnosti osnivača u trenutku sklapanja ugovora, iskazuje da joj to nije poznato te ponavlja da ih je ravnateljica obavijestila da postoji suglasnost osnivača, kao i da je rekla da nekretnina ima parking, te da kad je tamo prolazila je i vidjela parkirane automobile, s tim da se sjeća da je bilo problema vezano uz česticu ispred a koja je vjerojatno u vlasništvu Grada i da se sjeća da je to bilo u rješavanju, a da joj nije poznato da nekretnina dan danas nema parking te pretpostavlja da nije privedeno svrsi, ali ponavlja da je viđala parkirane automobile.

32. Svjedok CA iskazuje da je zaposlen u Vodovodu i odvodnji, te da je bio član Upravnog vijeća tuženika od lipnja 2015. do kolovoza 2021. godine, kada je bilo govora da treba poboljšati djelatnost tuženika, povećati prihode, pa tako i proširiti djelatnost na područje Njivica i tada da im je ravnateljica iznijela prijedlog da se kupi upravo taj objekt u Njivicama i da se napravi jedna moderna ljekarna, a uz to što je predstavljeno bilo je govora da se radi o velikom prostoru pa da bi se dio toga moglo dati u najam pa i na taj način povećati prihode ljekarne. Iskazuje da Upravno vijeće nije dogovaralo nikakvu cijenu, a da se sjeća da su čekali odobrenje osnivača a županije Šibensko – kninske, te da su krajem 2018. godine a i o tome postoji zapisnik dobili suglasnost tj. odobrenje osnivača, a iza toga više nisu bili upućivani u nikakve detalje vezano uz tu kupnju. Iskazuje da zna da su dobili odobrenje od strane županije da se krene u kupnju i adaptaciju tog prostora i da poslije toga više nije upućen jer je dobio razrješenje u kolovozu 2021. godine, pa nakon toga više nema nikakvih kontakata niti saznanja vezanu uz tuženika. Iskazuje da misli i da nije sto posto siguran, ali kako ga sjećanje služi da su u Upravnom vijeću, a kad su vidjeli da to donosi prosperitet ljekarne i jednoglasno glasali da se može tražiti odobrenje od osnivača za realizaciju tog projekta, kao i da je Upravno vijeće donijelo odluku da se zatraži od županije odobrenje za kupnju, a da mu nije poznato da bi ugovor o kupoprodaji bio sklopljen bez suglasnosti osnivača, jedino što ima zapisnik u kojem piše da su dobili odobrenje od osnivača za kupnju i adaptaciju, te da nije dovedeno niti u jednom trenutku u pitanje nepostojanje uvjeta, da je tužiteljica radila sve pozitivno i da su imali jednu korektnu suradnju.

33. Svjedok FA iskazuje vezano uz objekt u Crnici gdje je trebala biti otvorena ljekarna, da je održan sastanak od prije dvije godine u kojem je sudjelovao kao predstavnik Upravnog odjela za provedbu dokumenata, a na tom sastanku da su bili mahom svi djelatnici koji su bili kompetentni i to pročelnik D, te predstavnik upravnog odjela za imovinsko pravne poslove, arhitekt GA, geodeti, a sve vezano uz prometnicu oko sporne zgrade, da se u konkretnom radilo o zoni K2 – poslovno trgovačka zona i na tom sastanku bila je nazočna ovdje tužiteljica i došlo je do kompromisa da taj put koji je bio u vlasništvu grada da služi za potrebe ljekarne ukoliko dođe do otvaranja iste i taj sastanak da je trajao jako kratko i usvojeno je sve što se tiče urbanističkih parametara, te da na tom sastanku nije imao nikakvih posebnih pitanja niti primjedbi, a da se tada na tom sastanku tražilo zajedničko rješenje za taj cijeli kompleks i da je nađeno zajedničko rješenje, da je bilo predviđeno nekih 11 parkirnih mjesta a za korisnike buduće ljekarne, ali i za sve ostale korisnike tog prostora, a to područje i ne smije biti ograđeno jer nije stambena zona, te naposljetku da sam taj objekt Globo ima postojeće tri pristupne ceste, pa drži da nije bilo potrebno osnivanje služnosti.

34. Svjedok ĆA iskazuje da je bio sudionik sastanka po ovlaštenju gradonačelnika s obzirom da je tada bio zamjenik, a na kojem su sudjelovali uz predstavnike Grada Šibenika i predstavnici ZU Ljekarne Šibenik, predstavnici arhitektonske i geodetske kuće Arhikon i geodeti B i Đ, kao i gospodin OA, predstavnici upravnih odjela za komunalne poslove i imovinsko pravne poslove i upravnog odjela za izdavanje dokumenata gradnje, kao i predstavnici gradske četvrti Crnica, a sve to vezano uz zahtjev Ljekarne kao i gospodina OA da bi na tom prostoru pokrenuli svoje investicije, a tu je također bio i interes od strane HEP-a jer imaju u posjedu trafo stanicu, ali je interes Grada Šibenika bio da se komunalno i infrastrukturno uredi ta zona i da je zaključak sastank da je nađeno rješenje i svi sudionici sastanka su bili i zadovoljni. Predmnijeva da je od strane Ljekarne zaustavljena ta inicijativa a ima neslužbena saznanja da gospodin OA izrađuje dokumente kao i Grad Šibenik vezano uz pristupne ceste i zelene površine. U bitnom je dogovoreno da će se raditi o prostoru otvorenog tipa koje će biti dostupno svim građanima kako do investicije tuženika tako i investicije gospodina OA, a u tom smislu je bilo govora i o parkirnim mjestima i za potrebe buduće ljekarne, te da koliko se sjeća taj tzv. plavi dućan gdje je trebala biti ljekarna i ima svoj asfaltirani kolnik tj. pristupni prostor i tako je to egzistiralo godinama.

35. Svjedok IA, zaposlen od 1994. godine u Ljekarni Šibenik koji radi u Skradinu na mjestu voditelja iskazuje da mu je apsolutno poznat predmet spora, budući je 12 godina bio zamjenik ravnatelja, član upravnog odbora Ljekarne Šibenik, a inače specijalist javnog zdravstva za upravljanje u zdravstvenim sustavima, a vezano uz odluku o razrješenju ravnateljice ZU Ljekarne Šibenik od dana 29. studenog 2021. iskazuje da je politički motivirana što hoće reći da tu nikakvog krimena nije bilo. Iskazuje da je sporna bila kupovina nekretnine koju je Ljekarna kupila vlastitim novcem, ali da on nije involviran u pravne poslove pa tako ne zna kada je županijska skupština odlučivala o izdavanju suglasnosti, ali da zna da je ravnateljica dobila suglasnost za kupnju te nekretnine koja je trebala biti reprezentativna ali zbog postupanja uprave i MA već četiri godine ta nekretnina da propada, s tim da ima saznanja da su htjeli kupiti prostor preko puta ovog njihovog prostora koji bi kao bio adekvatan za ljekarnu. Vezano uz upit pun. tužiteljice od kada postoji inicijativa da se ljekarna otvori na području Crnice iskazuje da to postoji od 2004. godine te da su kao javna ustanova željeli ljekarničku uslugu donijeti u Crnicu i to zbog javnog interesa, kako su željeli i u Drnišu i Kninu, ali i prema zapadnom dijelu županije. Iskazuje i to da je apsolutno postojala mogućnost otvaranja nove ljekarne u Crnici, s obzirom na ograničenja postojanja ljekarničke mreže a koja je propisana zakonom i vezana uz broj stanovnika i udaljenost tj. dostupnost, te ističe da su u ljekarni Varoš bili u najmu a i sada su, pa bi najidealnije bilo premjestiti se u svoj prostor u Crnici. Iskazuje nadalje da je sa ravnateljicom imao korektan odnos i ne zna da li postoji djelatnik koji bi kazao nešto loše o ravnateljici ovdje tužiteljici i ono što zna da jeste da se taj prostor može privesti svrsi, a zašto nije da ne zna, ali da zna da je tužiteljica htjela privesti svrsi taj prostor, obavila već razgovore za uređenje prostora i okoliša, međutim dešava se Covid, sve staje osim ljekarne koja je radila 500% više nego inače i pomagala ljudima i da je ponosan na taj period kako su to sve iznijeli i zbog toga da su ljudski životi bili primarni ovo je palo u drugi plan. Na upit tužiteljice da li zna da je u proteklih 5 godina otvorena neka nova ljekarna na području [adresa] ili pak izmještena, iskazuje da jeste i to da je lako provjerljivo, a na upit što misli o imenovanju vlasnice privatne ljekarne u upravni odbor ZU iskazuje da je to jedinstven slučaj i nezabilježen, te da tužiteljica kao ravnateljica nikada nije nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzročila ZU ikakvu štetu, nego da su pod ravnateljstvom tužiteljice ostvarivali velike prihode i bili dobar tim i dobro upravljali sredstvima. Na upit pun. tuženika odakle crpi svoja saznanja ovaj svjedok iskazuje da je bio involviran, da je bio zamjenik ravnateljice te da su i njega tada smijenili, a vezano uz upit koji su razlozi razrješenja, ponavlja da je to ovaj sporni prostor. Član upravnog odbora da je bio od 2003. do 2007. godine, odnosno upravnog vijeća ispred radnika, a zamjenik sam od 2004. do 2010., i od 2016. do 2021. godine. Na upit da se konkretno izjasniti koji su politički razlozi smjene iskazuje da je kupovina nekretnine opisana kao kriminalno djelom, a vezano uz suglasnost da je ravnateljica njima rekla da su dobili suglasnost, te ističe da su u to vrijeme kupili još jednu nekretninu na Baldekinu koja je u funkciji i saživjela je i za tu nekretninu nitko nikad da nije postavljao nikakva pitanja. Na upit odakle crpi saznanja da tuženik planira kupiti nekretninu preko puta ove sporne iskazuje da ima saznanja iz razgovora s određenim ljudima koji takve informacije imaju, a na upit da li mu je poznato da je za otvaranje nove ljekarne potrebna suglasnost ministarstva zdravstva, iskazuje da jeste i u konkretnom da je tužiteljica bila na toj operacijskoj razini i ne sjeća se da li je zatražena ta suglasnost. Na hipotetsko pitanje da li bi mogli otvoriti ljekarnu bez suglasnosti ministarstva da ne može odgovoriti, ali da se to nikada nije desilo. Na upit da li je ravnateljica ŠA u vrijeme dok je bila ravnateljica zatražila suglasnost ministarstva za otvaranje ljekarne u Crnici iskazuje da je to bilo davno i da se stvarno ne sjeća, da se inače bavi farmaceutskim dijelom upravljanja firme, a ne i ovim građevinskim. Na upit da konkretizira koja je nova ljekarna otvorena iskazuje da je otvorena u Brodarici, a premještena u Dalmare i to su privatne ljekarne. Naposljetku iskazuje da ne postoji prepreka da se ljekarna Varoš premjesti u ovaj prostor u Crnici, te ističe da je 2018. godine postojala naznaka da će doći do liberalizacije ljekarničkog tržišta, a to da onaj tko ima sredstva i minimalne tehničke uvjete može otvoriti ljekarnu bilo gdje s tim da za sada nije došlo do liberalizacije tržišta, a što ne znači da neće, te naposljetku da sva ova saznanja ima zbog svog dugogodišnjeg rada u farmaciji.

36. Svjedok MA iskazuje da je u vrijeme donošenja pobijane odluke o razrješenju ravnateljice od strane upravnog vijeća tuženika od dana 29. studenog 2021. bio predsjednik Upravnog vijeća (dalje: UV), pa mu je sve i poznato. Odluka o razrješenju da je donesena zato što je gospođa ŽA prekršila niz zakona i Statut, da je sve je počelo na prvoj sjednici UV nakon konstituiranja u rujnu ili listopadu 2021. godine, čega se točno ne sjeća zbog protoka vremena, a njega da je zanimalo kao predsjednika kako to ljekarna ima prostor u Crnici, gdje on inače živi, a za koji kao predsjednik ne zna, pa da je tužiteljica rekla da se radi o prostoru "Globo" i onda da se raspitivao što se sve tu događalo te pregledavao dokumentaciju i utvrdio za koji novac je kupljen taj objekt, a sve vezano uz taj objekt da je dovelo do ove odluke o razrješenju u kojoj su i navedeni razlozi razrješenja. Iskazuje da nema saznanja da je i ranije postojala inicijativa ljekarne za novim prostorom na području Crnice jer je tad tek došao u ljekarnu, a da od 2021. godine, odnosno od odlaska tužiteljice iz ljekarne otkazivanjem njezinog ugovora pa do danas su se poduzimale radnje raščišćavanja zemljišnoknjižnog stanja koji postupak je vodio odvjetnik Ante Burić, pa da su, dakle, poduzete neke radnje, a da su mislili to čak i prodati, ali u tome nisu uspjeli, a za isti novac za koji je taj prostor i kupljen, da nije nitko bio zainteresiran, a prostor da je bio oglašen u Slobodnoj Dalmaciji, te da nije mogla angažirati agencije za prodaju nekretnina jer nitko nije htio ući u to radi nesređenog zemljišnoknjižnog stanja s tim da se ne sjeća koliko je bio oglašen taj prostor u Slobodnoj Dalmaciji, pa niti zna da li je to bio samo jedan dan s tim da nisu oglasili u nekoj drugoj tiskovini osim u Slobodnoj Dalmaciji za koju drži da je velika tiskovina. Iskazuje da je bilo govora tj. da je postojao plan za kupnju nekog drugog objekta u blizini ovog, a nakon odlaska tužiteljice s mjesta ravnateljice, ali to da bi trebalo pitati ravnateljicu RA, a vezano uz upit da li postoji mogućnost da se ljekarna Varoš izmjesti u taj prostor iskazuje također da je to ipak bolje pitati ravnateljicu ili ZA, ali načelno misli da je to moguće, te da nema saznanja da li bi bila otvorena na području [adresa] još neka nova ljekarna, s tim da se spominje ljekarna Plenča i neka nova u Brodarici. Na upit tužiteljice da li je prije ove prve sjednice od ravnateljice tražio neke podatke vezano uz ovu nekretninu iskazuje da nije ništa tražio, osim izvješća o radu, a na daljnji upit da li je od sadašnje ravnateljice, a nakon odlaska ranije, tražio da se nađe neki novi adekvatni prostor na području Crnice iskazuje da su o tome pričali, a ova predmetna nekretnina da nije na vidljivom mjestu, a da niti to nije posao predsjednika UV, već o tome da odlučuje ravnatelj, a da su on i članovi UV se složili i razgovarali da treba premjestiti ljekarnu Varoš i svakako držali da treba imati parking, s tim da o tome nema odluke, a da su načelno razgovarali sa županom NA o premještanju ljekarne Varoš u Crnicu, ali župan o tome da ne donosi odluku i konkretne odluke da nema, a na upit da li je od nove ravnateljice pismenim putem tražio očitovanje vezano uz otvaranje ljekarne u Crnici na drugom mjestu izjavljuje da mislim da jeste i to da je završio u novinama, ali to da je samo bila ideja i to da nije bilo izvedivo otvoriti na Batiželama. Naposljetku, da mu nije poznato da je proveden kazneni postupak protiv tužiteljice niti da li je započeo.

37. Svjedok SA iskazuje da su na Upravnom vijeću, a kojeg je on bio član, donijeli odluku o razrješenju ravnateljice, a zbog kupnje nekretnine bez suglasnosti županijske skupštine, a koju suglasnost da je trebalo tražiti zbog visine cijene te nekretnine. Tužiteljica navodno da nije tražila suglasnost, a vezano uz pitanje kad su saznali da je kupljena ova nekretnina iskazuje da su po saznanju održali ovu sjednicu i nakon konstituiranja UV da je saznao za kupnju, te da mu je na UV bila prezentirana dokumentacija od strane predsjednika UV, koji je bio bolje upoznat s tom dokumentacijom i papirima. Vezano uz upit da li ima saznanja da je za vrijeme trajanja njegovog mandata kao člana UV ovaj prostor priveden svrsi i da li se išta poduzelo u tom smjeru iskazuje da nije priveden svrsi, a zadnja poduzeta radnja je pokušaj prodaje budući da nije bio adekvatan prostor za otvaranje ljekarne, a misli da je to govorila sadašnja ravnateljica, a koji pokušaj prodaje nije uspio, te da se pričalo i o tome da bi trebalo izmjestiti ljekarnu Varoš baš u taj prostor, međutim zbog neadekvatnosti prostora, nedostatka parkinga, ponavlja, se odustalo, a da mu nije poznato da li je ljekarna htjela kupiti neki drugi prostor na području ovoga u Crnici. Na upit punomoćnika tuženika da li mu je poznato da je tužiteljica prilikom kupnje ove nekretnine u Crnici prekršila kakve zakonske odredbe ili odredbe općih akata tuženika iskazuje da je po statutu trebala tražiti suglasnost županijske skupštine, a da zakone baš i ne poznaje, pa ne može o tome komentirati, a što se tiče suglasnosti da se sjeća da su i datumi bili pogrešni, pa da je tako prije suglasnosti kupljena nekretnina. Na upit na čemu se temelji odluka o izvanrednom otkazu tužiteljici, a doneseno nakon razrješenja iskazuje da misli da je to najviše zbog gubitka povjerenja. Na upit tužiteljice da li je predstavnica radnika tražila izglasavanje nepovjerenja na prvoj sjednici člana UV ZA, iskazuje da se toga ne sjeća, te da vjerojatno postoji o tome dokumentacija. Na upit da li ljekarna Varoš ima parking ili neka druga ljekarna u [adresa], iskazuje da nema, te da ljekarna nije proračunski korisnik i da koristi vlastita sredstva, a da se ne sjeća da li je na prvoj sjednici UV- usvojeno financijsko izvješće.

38. Svjedok ZA koja je bila član UV ljekarne u vrijeme donošenja sporne odluke o razrješenju ravnateljice iskazuje da je u bitnome odluka donesena zbog nezakonitog postupanja ravnateljice kada je kupila nekretninu bez suglasnosti županijske skupštine, a osnivača ljekarne, te da je i naknadno napravljen, osim ove suglasnosti, i plan nabave i da zna da se na tom mjestu nikada nije mogla otvoriti nova ljekarna sukladno Pravilniku o određivanju područja za otvaranjem ljekarni, ali se izmještanje moglo obaviti, a ne zna zašto nije i tri godine nitko ništa nije pokušao napraviti s ovim prostorom. Ustanova da je pokušala prodati ovaj prostor za iste novce, ali da se nije uspjelo jer da je i sporno bilo vlasništvo, da zna da je bilo oglašeno, ali ne zna gdje niti kada. Inače, parking mjesta da nisu uvjet za otvaranje ljekarne, te da također može reći i to da je otvaranje nove ljekarne nemoguće po redovnom kriteriju otvaranja ljekarne, ali da postoje izuzeci i u [adresa] da je moguće morati dokazati da postoji više od 1000 noćenja dnevno, tu potvrdu da izdaje turistička zajednica i onda područje na kojem postoji zadovoljen taj uvjet, na tom području se može osnovati nova ljekarna, ali da zadovolji 1000 m zračne udaljenosti od najbliže postojeće ljekarne, a što da u konkretnom nije bio slučaj, s tim da ti uvjeti ne vrijede kod izmještanja ljekarne. Vezano uz upit tužiteljice da li je bilo govora, a za vrijeme njenog mandata, da se kupi novi prostor u blizini ovog u Crnici iskazuje da je MA imao neki prijedlog, ali da nije konkretiziran, ali se ne sjeća se zbog čega. Na upit tužiteljice da li joj je poznato da na administrativnom području grada [adresa], s obzirom na broj stanovnika, može biti 9 ljekarni iskazuje da joj to nije poznato, ali da je za vrijeme svog mandata zvala HZZO i saznala da je mreža zatvorena, s tim da ne zna koliko je tada bilo ljekarni, a niti ne zna koliko ih danas ima, s tim da zna da je ljekarna Plenča izmještena, a da je nova otvorena na Brodarici. Na upit punomoćnika tuženika da li su predugovor i ugovor za kupnju ove nekretnine u crnici sklopljeni prije ili nakon suglasnosti županijske skupštine iskazuje da su sklopljeni prije, a suglasnost da je dao župan u obliku zaključka, s tim da ne zna od koga je tužiteljica zatražila suglasnost. Iskazuje nadalje da se ne sjeća da li su na prvoj sjednici UV 2021. godine usvojili financijsko izvješće, te da može reći da je u UV ušla s dobrom vjerom, da je odmah na prvoj sjednici tužiteljica protiv nje podigla kaznenu prijavu, koja je kasnije odbačena i da je došla na tu sjednicu sa mišljenjem od tadašnje pročelnice da nema sukoba interesa i isto tako od povjerenstva za sukob interesa, te da nije nikoga htjela dovesti u problem, te na upit tužiteljice da li ima svoju privatnu ljekarnu izjavljuje da ima.

39. Tužiteljica ŽA iskazuje u svom stranačkom iskazu u kojem u cijelosti ostaje kod svih činjeničnih navoda istaknutih kako u tužbi tako i u svojim podnescima tijekom raspravljanja, da je u ljekarni zaposlena od 2016. godine na ugovor na neodređeno vrijeme, na mjesto rukovoditelja ekonomsko financijskih poslova, a koji ugovor potpisala sa bivšom ravnateljicom, da joj je u veljači 2017. počeo prvi mandat na mjestu ravnateljice i da je bila upoznata sa svim pravima i obvezama te funkcije ravnateljice. Vezano uz uvrštavanje nekretnine u Plan prihoda i rashoda za godinu u kojoj je nekretnina i kupljena u 2018. godinu iskazuje da se nekretnina u bilanci društva vodi kao materijalna imovina u pripremi. U točki 6. točka 47. Hrvatskog standarda financijskog izvještavanja broj 6 objavljen u NN 86/15 stoji da obračun amortizacije imovine započinje kad je imovina spremna za upotrebu. Nabava nekretnine koja nije osposobljena za upotrebu odnosno stvaranje prihoda ni u kojem slučaju ne može biti sastavni dio prihoda i rashoda. Naglašava da je spomenutu nekretninu uvrstila u trošak amortizacije odnosno utrošak amortizacije tek tada bi ljekarna bila u prekršaju. s tim u vezi smanjila bi se dobit ustanove te platio manji iznos poreza a u s tim u vezi bi oštetila državni proračun. U članku 12. Zakona o porezu na dobit stoji da se amortizacija obračunava od prvog idućeg mjeseca nakon što je nekretnina stavljena u upotrebi što da ovdje nije slučaj i tvrdi da se poslovni prostor kao imovina u pripremi ispravno proknjižio odnosno bez obračuna troška amortizacije. Iskazuje nadalje da nije imala saznanja kako je nekretninu stekao prednik i da je do tog saznanja došla tek po dopisu g-dina DA, da je nekretnina kupljena preko Njuškala, da obzirom da tuženik spočitava takav način kupnje, ističe kako i HZZO i HZMO, HEP, razno razne banke prodaju svoje nekretnine putem Njuškala te u tom ne vidi ništa sporno. Na osnovu ostalih oglasa da je provjeravala cijene sličnih oglasa odnosno objekata i zaključila da je to realna cijena i da je naknadno vršena procjena visine kupoprodajne cijene na zahtjev župana od strane vještaka GA te da je istražila da je postojalo još jedno vještačenje vještaka Ante Stošića, vještaka za graditeljstvo, i koji su utvrdili da se radi u principu o toj cijeni, te naglašava i to da je sukladno čl. 10. statuta Ljekarne Šibenik uputila zahtjev za suglasnost za kupovinu prostora te da županija je smatrala da je poslana dokumentacija dovoljna za suglasnost odnosno od nje nije bila zatražena u tom trenutnu procjena. Vezano uz samu adaptaciju i parking mjesta da su u oglasu bila navedena postojanja parking mjesta pa su o tome i obaviješteni i Županija i svi članovi upravnog vijeća tuženika. U 2018. godini da su kupili još jedan poslovni prostor i u potpunosti ga osposobili za rad, a istoga i uvrstili u plan prihoda i rashoda, a prostor pokraj ljekarne Baldekin što da dokazuje da joj je bila namjera širenja i prosperiteta ljekarni [adresa] u svakom pogledu obzirom na konkurenciju i privatnike. Dodaje i to da je u zadnjih 20 godina ljekarna i izgubila nekoliko poslovnih prostora tako npr. u Rogoznici, Murteru i kod crkve Sv. Frane i smatra bitnim naglasiti da je kroz 2018. i 2019 bila najavljena liberalizacija ljekarničkog tržišta a koja da je značila ukidanje ljekarničke mreže što znači da bi se ljekarne mogle otvarati na bilo kojem koraku i to da je bio jedan od razloga kupnje atraktivnog prostora. Vezano uz kupljenu nekretninu u Njivicama iskazuje da su 2019. godine najavljene promjene minimalnih tehničkih uvjeta i on je stupio na snagu tek krajem travnja 2020. godine upravo u jeku korone kad su se pojavili naravno i problemi plaćanja HZZO-a i nakon toga je susjedni prostor kupio gdin OA i krenuli su u dogovor s gradom da se ta lokacija osmisli na način koji bi odgovarao i ljekarni Šibenik i gdinu OA, te naglašava da joj je cilj bio maksimalna zaštita Ljekarne Šibenik pa da je tako zatražila od ljekarničke komore zaštitu vezano za imenovanje vlasnice privatne ljekarne u županijsku ustanovu, te da je smatrala da bi privatni ljekarnik došao u posjed povlaštenih informacija obzirom da se bavi istom strukom i da imamo ljekarnu na istom području odnosno jako blizu. Firmu Arhikon da su angažirali zbog adaptacije tog prostora i da joj nije bilo u cilju raskidanje tog ugovora što tuženik navodi da nije tražila povrat sredstava obzirom da je željela taj prostor privesti svrsi. Iskazuje da gđa ZA od nje nije tražila nekakvu dokumentaciju, ali da je prisustvovala sjednicama upravnog vijeća na kojima se raspravljalo o poslovima ljekarne, da je nakon toga smijenjena upravo glasom gđe ZA, gdina MA i trećeg predstavnika županije, dok da su predstavnik radnika gđa ŽAB i predstavnik stručnog vijeća ljekarne ČA glasali protiv njezinog razrješenja. Iskazuje da je provjerila ima li nekretnina dovoljno parking mjesta, te da je u oglasu bilo navedeno da ima parking mjesta i s tim u vezi da je i održan sastanak u gradu, te da se radi o javnoj površini i da niti jedna ljekarna u gradu nema svoj privatni parking, a upravo zbog tog problema rješavanja parkinga da je i održan sastanak te u bitnome naglašava da je imala u vidu sve opcije pa tako i to da ljekarna Varoš u budućnosti se može izmjestiti u ovaj kupljeni prostor sukladno čl. 7 Pravilnika o uvjetima za određivanje područja na kojima će se osnivati ljekarne (NN 26/07), a i da ljekarna Varoš ima ugovor do 2023. godine i da nema garancije da će se taj ugovor i produžiti. Iskazuje da ona kao ravnatelj nije obavljala poslove knjiženja, poslove knjiženja da je obavljala gđa UA koja je sad imenovana pomoćnikom ravnatelja za ekonomske poslove pa pretpostavlja ukoliko ju je tuženik imenovao da ima povjerenja u njen rad i nadalje uvidom u bilancu za 2018. godinu nekretnina da je proknjižena kao materijalna imovina u pripremi, te da vjeruje da je to tako i u izvještaju za 2021. koji ona nije sastavljala, a na traženje suca isto i prilažila u spis. Naposljetku iskazuje da se ne može sa sigurnošću sjetiti na kojem radnom mjestu je gđa UA tada bila zaposlena po sistematizaciji, kao niti da ima saznanja za koju cijenu je gdin OA kupio nekretninu ispred ove sporne, a da se plan nabave ne dostavlja financijskim institucijama dok da se bilanca dostavlja Poreznoj upravi i FINA-i te da joj je interes bio širenje ljekarni i osiguranje budućnosti jer je liberalizacija tržišta nešto što svakako čeka.

40. Iz iskaza ravnateljice RA proizlazi da je on postala ravnateljica 18.02.2022. godine i da joj je poznato koja su njezina prava i obveze kao ravnateljice, s tim da kako nije ekonomist joj nije poznato da li bi trebala takovu nekretninu uvrstiti u plan prihoda i rashoda ali da bi trebala u plan nabave to svakako da jeste te da na temelju službene dokumentacije koja joj kao ravnatelju bila dostupna može samo dati nekakvo svoje viđenje, kao i na temelju zapisnika upravnog vijeća a kao djelatniku da joj nije o tome ništa poznato. Iskazuje da je za kupnju predmetne nekretnine saznala iz medija, točnije 01.06.2019. da je Šibenski portal objavio članak i to da joj je bila prva vijest o kupnji te nekretnine, dakle, 6-7 mjeseci nakon same kupnje, a da je u to vrijeme radila kao farmaceutski djelatnik u ljekarni Baldekin i naravno da je poznavala tužiteljicu, te da je i većina djelatnika za to saznala iz medija, a da nije bilo govora među djelatnicima da bi se ljekarna trebala širiti. Budući da se promijenila vlast u Županiji da je imenovano novo Upravno vijeće sa novim vanjskim članovima i odluka o razrješenju i izvanrednom otkazu da je donesena na sjednici upravnog vijeća 29.11.2021. godine i tada da je na toj istoj sjednici imenovana za v.d. ravnateljice. Nakon par dana da joj je službeno uručena odluka, ali da se ne sjeća da li o razrješenju ili o izvanrednom otkazu, ali da misli da se ipak radilo o odluci o izvanrednom otkazu i nakon toga da se upoznavala sa službenom dokumentacijom, koji su razlozi, što se dogodilo i kronološki da je tako naišla na mailove i zapisnike, s tim da joj je ova odluka kao v.d. ravnateljice dana na znanje, a da se sa tužiteljicom čula jednom telefonskim putem. U pregledavanju te dokumentacije da je naišla na mail od 06.11.2018. godine gdje je bivša ravnateljica ovdje tužiteljica komunicirala sa AA, a vlasnikom firme Prima Kapitale d.o.o., i također naišla i na mail od 07.11.2018. gdje komunicira sa istom osobom u jutarnjim satima i da je zainteresirana za kupnju tog poslovnog prostora, da bi kupoprodaja išla relativno vrlo brzo i da bi isplata išla u gotovini bez kredita. Isti dan u 10,00 sati da je sazvana telefonska sjednica Upravnog vijeća sa dnevnim redom od dvije točke gdje je odobrena kupnja od strane Upravnog vijeća i donesena odluka o kupnji. Isti dan predsjednica Upravnog vijeća da donosi zaključak da se odobrava kupnja poslovnog prostora za otvaranje nove ljekarne i da je potrebno dobiti prethodnu suglasnost od osnivača Šibensko kninske županija. Iskazuje da joj je malo sporno kako se tako brzo odvila ta kupoprodaja u manje od 10 dana tj od oglasa 9 dana a bez da je postojala suglasnost osnivača županije Šibensko kninske i također da je bio donesen plan nabave za 2018. godinu i to krajem 2017. godine i u tom planu da nije bila kupnja nekretnine tj. poslovnog prostora za širenje nove ljekarne međutim uvijek da je moguće nadopuniti ili izmijeniti taj plan nabave tako da su u 2018. godini u travnju i listopadu 2018. bile izmjene i dopune. U tom drugom planu da nije bila u planu kupnja nekretnine nego tek nakon što je Upravno vijeće odobrilo kupnju tog prostora i da se to uvrsti i bila je to treća dopuna. Vezano za otvaranje nove ljekarne da je od HZZO-a dobila službenu obavijest tj. odgovor po kojem nije bilo moguće otvoriti novu ljekarnu jer je s obzirom na broj osiguranika u gradu [adresa] mreža već bila popunjena bilo je otvoreno 9 ljekarni i nije bilo osnove za otvaranje nove ljekarne u toj godini, s tim da je istina da je prije tog razdoblja došlo do zatvaranja ljekarni u Rogoznici i Murteru. Za premještanje ljekarne Varoš da nije upućen nikakav zahtjev za preseljenje. Vezano za cijene nekretnine da ima izvješće o cijenama o tržištu nekretnina za 2018. gdje su cijene poslovnih prostora se kretale od 2.010,00 kn po m2 do 2.192,00 kn po m2, a u konkretnom kvadrat da je plaćen oko 600,00 eura. Naposljetku da smatra da nije adekvatan prilaz toj čestici i nema 20 parkirnih mjesta kako je to prezentirano već da ima nula parkirnih mjesta i da bi došli do novih parkirnih mjesta trebali bi kupiti okolnu česticu koja ima 8 vlasnika i s kojima su pokušali stupiti u kontakt ali nisu uspjeli, te da su došli do podatka da je gdin OA platio 100,00 m2 terena položen ispred spornog objekta, a da je kupoprodajna cijena za sporni objekt isplaćena 15.11.2018., a kupoprodajni ugovor sklopljen 16.11.2018. dakle, bez suglasnosti osnivača. Na upit tuženika s obzirom da je postala v.d. ravnateljica 30.11.2021. a odluka o otkazu je datirana sa 01.12.2021. zašto on kao tadašnji v.d. nije potpisala odluku o izvanrednom otkazu izjavljuje da je odluku donijelo Upravno vijeće, a na upit tko kod tuženika donosi odluku o otkazu i potpisuje iskazuje da to radi ravnatelj za određene ugovore, a za druge upravno vijeće, a da ona ne može sada znati za koje ugovore nije ovlaštena kao ravnatelj potpisati, ali opetuje da je odluku donijelo Upravno vijeće. Nadalje iskazuje da nije vršila nikakve ispravke vezano za ovu kupnju i da nije nitko izvršio, te da joj nije poznato imaju li druge ljekarne na području naše županije privatne parkinge, a da se pokušala prijaviti na natječaj koji je raspisao Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije za pripremu projektno tehničke dokumentacije za projekte u području digitalne transformacije i zelene tranzicije u okviru nacionalnog programa oporavka i obnove od 2021. do 2026. godine i dobila negativan odgovor, dakle, da nije prihvatljiva aktivnost za otvaranje analitičko galenskog laboratorija uz obrazloženje da im to nije u programu, pa da tu sad ne mogu otvoriti novu ljekarnu a taj prostor da mogu eventualno prodati ili izmjestiti tu ljekarnu Varoš ali to da nije u opciji jer se ona tu nalazi od 1964.godine, a da se nije još interesirala za koliko bi novca danas vrijedila ta nekretnina, tržište nekretnina da se mijenja i raste iz godine u godinu ili pada jer je to promjenjivo pa i sve ovo da je sada predmet sudskog spora, te da nije kontaktirala sa privatnim vlasnikom ima li garanciju da će se produžiti ugovor za ljekarnu Varoš te da su tražili procjenu predmetnog prostora od strane sudskog vještaka Tina Kusanovića koji da je procijenio vrijednost nekretnine sa 2022.godinom u mjesecu travnju a otprilike isti taj iznos od 1.500.000,00 kuna, te da je vještak procijenio drugom metodom i rekao da se radi o bezvrijednom komadu betona.

41. Ocjenom ovako u postupku izvedenih dokaza, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica kao ravnateljica tuženika postupala sukladno Statutu i Zakonu, da je za potrebe tuženika kupila nekretninu u Crnici, da je prije kupoprodaje ishodila potrebne dozvole i suglasnosti, kako Upravnog vijeća, tako i samog osnivača, a Županije Šibensko-kninske, da je predmetnu nekretninu kupila po adekvatnoj cijeni, kako je to razvidno iz poredbene metode vještaka Dijane Huljev, da je predmetnoj nekretnini i porasla cijena od trenutka kupoprodaje do danas, da će od predmetne nekretnine tuženik moći imati imovinske koristi, te da tužiteljica nije tuženiku, niti je to tuženik ičim dokazao, načinila ikakvu imovinsku štetu, niti je neodgovorno obnašala svoju funkciju, radi čega se Odluka o razrješenju ravnateljice Zdravstvene ustanove Ljekarne Šibenik, 08-1/2021, Ur.broj 2497/2021 donesena od strane Upravnog vijeća tuženika dana 29. studenog 2021.g. kojom je tužiteljica ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] razriješena dužnosti ravnatelja tuženika utvrđuje nezakonitom i neosnovanom.

42. Dakle, tek ukoliko je tužiteljica kao ravnatelj razriješena te dužnosti zakonitom sudskom odlukom, poslodavac je ovlašten otkazati Ugovor o radu, a kako je utvrđeno da nije pravno valjana Odluka o razrješenju ravnateljice Zdravstvene ustanove Ljekarne Šibenik, 08-1/2021, Ur.broj 2497/2021 od dana 29. studenog 2021.g. , a što je prethodno pitanje za donošenje odluke o pravnoj valjanosti pobijane odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, to je valjalo utvrditi zakonitost pobijane odluke od izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici.

43. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu Ur.broj 2495/2021 od dana 1.12.2021. razvidno je da se istom odlukom od strane Upravnog vijeća otkazuje ugovor o radu ŽA sklopljen dana 23.12.2020.g. zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i osobito važne činjenice bez prava na otkazni rok te da joj radni odnos prestaje danom dostave otkaza, a kao teška povreda radne obveze navode se isti razlozi kao u pobijanoj odluci o razrješenju, a da je Ljekarna Šibenik dana 16.11.2018.g. kupila poslovni prostor za kupoprodajnu cijenu od 1.524.000,00 kn, a da je istu nekretninu dana 14.8.2018.g. u stečajnom postupku kupio Prima capitale za iznos od 330.000,00 kn, da je Ljekarna Šibenik dakle nekretninu kupila za višestruko veći iznos, a bez procjene ovlaštenog sudskog vještaka građevine u vrijeme kupnje, tako da nije imala okvirnu procjenu tržišne vrijednosti iste, čime da je prekršila odredbe čl. 67. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi, kao i čl. 12. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnine, te da nije imala suglasnost osnivača za kupoprodaju, kao i da kupnju poslovnog prostora osim u Plana nabave za 2018.g. nije uvrstila u Plan prihoda i rashoda za 2018.g. te da nekretnina nije započela s radom gotovo već tri godine i da je stanje objekta isto onom u trenutku kupnje što da svakako nanosi štetu tuženiku, što je sve u bitnome i stavljeno tužiteljici kao ravnateljici u razloge za njezino razrješenje u pobijanoj odluci o razrješenje broj 2497/2021 dana 29. studenog 2021.g., čime svime da je izgubila povjerenje poslodavca te radi zaštite interesa poslodavca i otklanjanja bilo kakve daljnje štete koja se nanosi neodgovornim pristupom obnašanju funkcije rukovoditelja financijsko-računovodstvenih poslova, te uočenih nepravilnosti u poslovanju se donosi pobijana Odluka o otkazu.

44. Iz zahtjeva za iznošenjem obrane u postupku izvanrednog otkazivanja od dana 19.11.2021.g. razvidno je da je tužiteljica pozvana na iznošenje obrane, te da se ista i očitovala sukladno tom zahtjevu dana 23.11.2021.g.

45. Iz očitovanja Radničkog vijeća tuženika od 29.11.2021.g. o namjeri otkazivanja Ugovora o radu ovdje tužiteljici, a vezano uz dopis Upravnog vijeća tuženika od 19.11.2021.g. razvidno je da Radničko vijeće smatra da ne postoji opravdani razlog za otkazivanje Ugovora o radu tužiteljici

46. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako je utvrđeno da u postupanju tužiteljice kao ravnateljice nije bilo nezakonitosti, da je tužiteljica nezakonito razriješena dužnosti ravnatelja, a da tuženik nije dokazao postojanje opravdanih okolnosti i razloga na temelju kojih je izvanredno otkazao ugovor o radu tužiteljici, to je valjalo presuditi kao u izreci.

47. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155, čl. 164 ZPP i Tbr. 7., 8., 9., 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je tužiteljici koja je uspjela u sporu priznat trošak koji je isti imala na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to u vidu jednokratne nagrade za tužbu od 5.1.2022.g., podnesak od 1.10.2024.g., raspravu od 10.10.2024.g. i podnesak od 22.10.2024.g. u iznosu od 500,00 Eura, za raspravu od 15.1.2025.g. -100,00 Eura, za raspravu od 25.3.2025.g.-100,00 Eura, za raspravu od 13.5.2023.g.-100,00 Eura, za raspravu od 28.5.2023.g.-100,00 Eura, jednokratne nagrade za tužbu od 20.1.2022.g., podnesak od 28.2.2022.g., raspravu od 8.3.2022.g. i podneska od 23.3.2022.g. u iznosu od 500,00 Eura, za raspravu od 7.4.2022.g. -100,00 Eura, za raspravu od 12.5.2022.g.- 100,00 Eura, za raspravu od 30.6.2022.g. -100,00 Eura, za raspravu od 14.7.2022.g. - 100,00 Eura, za sastav podneska od 24.8.2022.g. -100,00 Eura, za raspravu od 31.8.2022.g.-100,00 Eura, za sastav podneska od 9.9.2022.g.-25,00 Eura, za raspravu od 4.4.2023.g.-100,00 Eura, za raspravu od 3.5.2023.g.-100,00 Eura, odnosno ukupno 2.425,00 Eura, a što uvećano za 25% PDV-a od 606,25 Eura iznosi sveukupno 3.031,25 Eura, koliko je dužan tuženik naknaditi tužiteljici na ime parničnog troška, pobliže opisano u točki IV. izreke.

U Šibeniku, dana 16. lipnja 2025.godine

Sudac:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena