REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

Poslovni broj: K-105/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sutkinji mr. sc. Aleksandri Leljak, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Blaženke Žugec kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog MD, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22; dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: KO-DO- 80/2023 od 17. ožujka 2023. činjeničnog opisa izmijenjenog na raspravi 11. lipnja 2025., nakon održane javne rasprave 11. lipnja 2025. u prisutnosti Branimira Puklina, zamjenika općinske državne odvjetnice u Zlataru, optuženog MD i njegove braniteljice, odvjetnice AD te oštećene CD, a odsutnosti njenog opunomoćenika, 16. lipnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi MD, sin M i A, rođen **.**.1995. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin BiH, sa završenom srednjom školom, vozač, zaposlen u poduzeću Tramper d.o.o. iz Ilirske Bistrice, s plaćom od 2.000,00 €, oženjen, otac dvoje djece rođene 2019. i 2022., srednjeg imovnog stanja, bez podataka o osuđivanosti, nalazi se na slobodi

k r i v  j e

što je:

dana 15. veljače 2023. u 11,00 sati u Svetom Križu Začretje, u raskrižju državne ceste broj 1, državne ceste broj 677 i županijske ceste broj 2158 (Ulice Matije Gupca), upravljajući teretnim automobilom marke Mercedes-Benz Actros, reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) sa pridodanim priključnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) kolnikom državne ceste br. 1 iz smjera Ciglenice Zagorske u smjeru navedenog raskrižja tj. iz smjera istoka u smjeru zapada, te je, olako smatrajući da time neće ugroziti druge sudionike u prometu, protivno odredbi čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne Novine, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22), iako upozoren prometnim znakom “obavezno zaustavljanje”, ušao u križanje, a da prethodno nije propustio sva vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaska, pa kako je tada kolnikom državne ceste broj 677 iz smjera Lepajci u smjeru Zaboka odnosno iz smjera sjevera u smjeru juga naišao osobni automobil registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljala CD, imenovanoj je oduzeo prednost prolaska te je ista, da izbjegne sudar sa navedenim skupom vozila, svojim osobnim automobilom prešla u desno na travnatu površinu van desnog tj. zapadnog ruba kolnika, a potom istim sletjela niz travnatu nizvisinu gdje je prednjim dijelom desne bočne strane udarila u zemljani nasip odvodnog kanal, a potom i metalnu trasirku, kojom prilikom je zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma drugog vratnog kralješka, natučenja glave u čeonom području, istegnuća mišića uz vratnu kralješnicu, natučenja lijeve šake te natučenja desnog nožnog zgloba,

dakle, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u članku 227. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavak 2. KZ/11.

II. Zbog toga se optuženi MD za kazneno djelo iz članka 227. stavak 2. KZ/11.

o s u đ u j e na

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 8 (OSAM) MJESECI

te se na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11.

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

pa kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi MD u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 dalje: ZKP) nalaže se optuženom MD platiti troškove kaznenog postupka u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP u paušalnom iznosu 150,00 € (stopedeset eura) , kao i troškove u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1. ZKP u iznosu 1.053,06 € (tisućupedesettri eura i šest centi), sve to u roku 10 (deset) mjeseci.

Obrazloženje

1.1.Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je ovom sudu uvodno citiranu optužnicu.

1.2.Oštećenica imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parnici.

2.Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe, optuženik se očitovao da se ne smatra krivim.

3.1.Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao stalnog sudskog vještaka za promet Nevena Ereša (stranice 161-162) i oštećenicu (stranica 186-187).

3.2.Pročitani su: kaznena prijava Postaje prometne policije Krapina broj 511-17- 11/3-K-1/2023 od 25.02.2023. (list 5-7), zapisnik o očevidu od 24. veljače 2023. (list 8- 12), situacijski plan (list 13-14), foto-elaborat od 24. veljače 2023. (list 15-28), bolnička prijava Opće bolnice Zabok za CD od 15. veljače 2023. (list 30), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj: 00144829 od 15.02.2023. (list 31), podaci iz digitalnog tahografa teretnog automobila (list 32-34), inspekcijsko izvješće radnih vremena vozača (list 35-43), izvješće o osiguranju mjesta događaja (list 353-56), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu na ime MD (list 57), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu na ime CD (list 58), zapisnik provjere na cesti vrijeme vožnje i odmora od 15.02.2023. (list 59-61), medicinska dokumentacija za ošt. CD Opće bolnice Zabok (list 82-95), pregledane fotografije (stranice 126-131), pročitani: zapisnik s očevida od 18. siječnja 2024. (stranice 132-135), nalaz i mišljenje prometnog vještaka od 22. srpnja 2024. (stranice 141-146), podnesak optuženika od 28. kolovoza 2024. (stranice 153-154) te je optuženik pozvan iznijeti obranu.

3.3.Drugih dokaznih prijedloga nije bilo, niti je sud našao da ima potrebe za izvođenjem daljnjih dokaza radi daljnjeg utvrđivanja činjeničnog stanja po službenoj dužnosti pa je stoga na temelju ovako provedenog dokaznog postupka zaključio raspravu i donio presudu.

4.1.Optuženik se branio navodeći da se zaustavio 10-15 metara prije znaka: „Stop“. On je usporavao i stao jer mu se prolila kava te je otkinuo papir i stavio na čašu da se ne prelijeva dalje, ubrusi su bili pored volana. On je bio prisiljen stati jer mu se prolila kava. Nije se zaustavio prije znaka „Stop“ na mjestu gdje se mora zaustaviti zato jer je već prije bio zaustavljen, samo se sporo kretao. Kad je bio kod znaka „Stop“ pogledao je lijevo i desno, lijevo nije bilo nikoga, a desno daleko je vidio vozilo i mislio da će stići. Smatra da je uzrok prometne nesreće brzina kretanja oštećenice. Kada je ugledao vozilo oštećenice, nije imao dojam kojom brzinom nailazi. Ona je ušla u raskrižje i naglo skrenula u desno. Skrenula je da izbjegne njega. On je shvatio da to vozilo brzo prilazi tek kad se uključio u raskrižje. Teško mu je ocijeniti gdje je tada to vozilo bilo. On je u raskrižje ulazio s brzinom 15 km/h, a istom je brzinom prošao raskrižje. On je tada pogledao u retrovizor i pogledao da mu je taj auto blizu, tada više ništa ne bi napravio i da se zaustavio. Svaki drugi dan već 7 godina vozi istom cestom i više puta je prošao kada je vidio vozila na toj istoj udaljenosti kao što je bilo vozilo oštećenice kada ga je ugledao sebi s desna. On se odmah zaustavio kada je vidio da je vozilo sletjelo i pitao oštećenicu je li dobro. Tada se zaustavio i jedan drugi auto. On iz kamiona vidi sebi desnu stranu jer je kamion visok.

4.2. Njegova je brzina kod znaka „Stop“ bila 5-6 km/h. On je pogledao i lijevo i desno. Njegovo vozilo dugo je 16 metara, vozilo je teško ukupno 40 tona.

5.1.Slijedom takve obrane u postupku nije bilo sporno da je 15. veljače 2023. u 11,00 sati u Svetom Križu Začretje, u raskrižju državne ceste broj 1, državne ceste broj 677 i županijske ceste broj 2158 (Ulice Matije Gupca), optuženik upravljao teretnim automobilom marke Mercedes-Benz Actros, reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) sa pridodanim priključnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) kolnikom državne ceste br. 1 iz smjera Ciglenice Zagorske u smjeru navedenog raskrižja tj. iz smjera istoka u smjeru zapada. Nesporno je i da je ušao u raskrižje a da se nije zastavio na znak “obavezno zaustavljanje”. Nesporno je i da je kolnikom državne ceste broj 677 iz smjera Lepajci u smjeru Zaboka odnosno iz smjera sjevera u smjeru juga naišao osobni automobil registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljala CD. Nesporno je bilo da je ona, da izbjegne sudar sa navedenim skupom vozila, svojim osobnim automobilom prešla u desno na travnatu površinu van desnog tj. zapadnog ruba kolnika, a potom istim sletjela niz travnatu nizvisinu gdje je prednjim dijelom desne bočne strane udarila u zemljani nasip odvodnog kanal, a potom i metalnu trasirku, kojom prilikom je zadobila tešku tjelesnu ozljedu.

5.2.Bilo je sporno je li optuženik ušao u križanje, a da prethodno nije propustio sva vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaska. Bilo je sporno je li on bio dužan propustiti vozilo oštećenice, odnosno je li ulaskom u raskrižje njoj uzeo prednost. Optuženiku se stavlja na teret da je povrijedio odredbu mjerodavnog članka 57. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne Novine, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22), kojom je propisano da je vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom. Zbog toga je valjalo utvrditi je li to bio slučaj.

6.1.1.Da je u ovoj situaciji došlo do teškog tjelesnog ozljeđivanja oštećenice, ukazuju njena medicinska dokumentacija te nalaz i mišljenje vještaka za sudsku medicinu Vedrane Petrovečki. Vještakinja navodi da iz stanja spisa proizlazi da je oštećena CD (r. **.**.1973.) stradala u prometnoj nesreći kao vozačica u osobnom automobilu marke Audi A3 2.0 TDI reg. oznake [registarska oznaka] nadnevka 15. veljače 2023. godine. Prema medicinskoj dokumentaciji, u inkriminiranom događaju oštećenica je zadobila prijelom 2. vratnog kralješka, natučenje glave u čeonom području, istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, natučenje lijeve šake, natučenje desnog bedra te natučenje desnog nožnog zgloba.

6.1.2.Prijelom 2. vratnog kralješka i natučenje glave u čeonom području te istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu po svom mehanizmu nastanka čine cjelinu i predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Ove ozljede su nastale djelovanjem jakih mehaničkih sila na uzdužnu osovinu kralješnice uz istodobnim savijanjem vrata u desno i istezanjem mišića vrata. Natučenje lijeve šake se u medicinskoj dokumentaciji opisuje kao kontuzijsko žarište, odnosno navodi se oteklina i bolnost u području 2. pešćajne kosti hrpta lijeve šake i predstavlja tjelesnu ozljedu. Oteklina i bolnost desnog nožnog zgloba u području koštanog nastavka desne lisne kosti koji se opisuje na kontrolnom pregledu 27. veljače 2023. godine predstavlja objektivan znak natučenja u tom području. Ova ozljeda predstavlja tjelesnu ozljedu. Dijagnozu natučenja desnog bedra nije moguće prihvatiti jer u medicinskoj dokumentaciji nije opisan niti utvrđen niti jedan objektivan znak navedene ozljede te se ne radi o ozljedi u sudskomedicinskom smislu. Iz prethodno navedenog proizlazi da je u inkriminiranom događaju nadnevka 15. veljače 2023. godine oštećenica CD zadobila prijelom 2. vratnog kralješka, natučenje glave u čeonom području, istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, natučenje lijeve šake, te natučenje desnog nožnog zgloba. U svojoj ukupnosti, sve objektivno utvrđene ozljede predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu.

6.1.3.Na posebno postavljeno pitanje je li neko prijašnje zdravstveno stanje oštećenice imalo utjecaj na nastanak utvrđenih ozljeda treba odgovoriti niječno.

6.1.4.Kao što je već prije navedeno, na nastanak prijelom 2. vratnog kralješka utjecalo je djelovanja jake mehaničke sile na uzdužnu osovinu kralježnice. Patološka stanja kao što su osteoporoza, osteopenija te primarne (što je rijetko) ili sekundarne novotvorine u kostima (presadnice, metastaze) oslabljuju kost i ona je tada podložna ozljeđivanju i djelovanjem slabijih (minimalnih) sila. U konkretnom slučaju na RTG snimkama, kao i na MSCT snimkama nisu opisane prethodno navedene patološke promjene koje bi utjecale na nastanak prijeloma 2. vratnog kralješka.

6.1.5.Na MSCT snimci vratne kralježnice opisuju se izraženije degenerativne promjene vratne kralježnice u području od 4. do 6. vratnog kralješka, a niti ove degenerativne promjene nisu bile od utjecaja na nastanak prijeloma 2. vratnog kralješka

6.2.Nalazu i mišljenju vještakinje sudske medicine stranke nisu prigovarale, a niti sud nalazi da ga je potrebno dopuniti ili razjasniti te stoga zaključke vještakinje prihvaća. Na temelju citiranog nalaza sud nalazi utvrđenim da je oštećenica u inkriminiranoj prometnoj nesreći zadobila tešku tjelesnu ozljedu. Nalaz se temelji na vjerodostojnoj medicinskoj dokumentaciji, a sumnje u objektivnost vještaka nema.

7.1. Oštećena CD ispitana je na raspravi kao svjedokinja. Na pitanje s kojom brzinom je ulazila u raskrižje, navela je da je sigurna da je bila unutar dozvoljene brzine, a nekoliko metara prije ulaska u raskrižje je još i usporila i bila ispod 60 km/h zato jer je bilo jutro, bilo je vlažno i cesta nije bila potpuno suha. Ona je kamion ugledala kada je bila možda par metara prije skretanja desno za centar Začretja. Naglasila je da je ona upravljala po cesti s prednošću prolaska i da je odjednom neočekivano ugledala kamion.

7.2.Prisjeća se da je vidjela cisternu da ulazi sa sporedne ceste, preko tri trake. Bila je samo toliko pribrana da je stigla provjeriti da je desno prazno i da ne može skrenuti u jedan otok gdje su prometni znakovi pa je htjela izbjeći da se zabije u stup. Ona je vidjela kamion u vožnji, kamion u stajanju nema u sjećanju. Bojala se da ne pogine i skrenula u desno jer je tamo bila trava i nije bilo vozila. Nije se mogla sjetiti koliko su kamion i ona bili blizu, je li on u nekom trenutku bio ispred nje, njena je ocjena je da su se mi „razišli“ u milimetru prije nego je skrenula, i to od zadnjeg dijela kamiona, zadnja trećina prikolice. Međutim, možda je i u krivom jer nije sigurna koliko se dobro može sjetiti. Njen auto je u jednom trenutku nakon što je skrenula „skočio u zrak“, ali sve okolnosti ne pamti. Tek je kasnije saznala da se na kratko i onesvijestila i zbog toga čak nije bila svjesna kako je razbijeno prednje staklo i kako se odvojio prednji retrovizor. Prisjeća da se njoj optuženik obratio i rekao da ju je vidio, ali je mislio da će stići. Nju je policajac u bolnici pitao smije li njen broj dati vozaču kamiona, ona je pristala, ali ju vozač kamiona nije zvao.

7.3. Nije mogla procijeniti kojom je brzinom kamion ulazio u raskrižje. Ona je imala na vozilu upaljena kratka svjetla. Ona je naknadu štete dobila za totalnu štetu, od osiguranja u iznosu 7 tisuća eura. Njoj je auto bio sentimentalna vrijednost jer ga je naslijedila od pokojnog djeteta. Bila je na bolovanju skoro 11 mjeseci, što joj je bio veliki problem za plaćanje svih troškova života i liječenja. Međutim, iako se sada aktivno ne liječi, njeno zdravstveno stanje je uslijed ovog ozljeđivanja trajno promijenjeno, osobito vratna kralješnica.

7.4. Ona misli da nije kočila, sjeća se da je pomislila da ako koči, da će završiti u zadnjem dijelu kamiona. Ona se usredotočila samo da ostane živa.

8.1.1.Stalni sudski vješta za promet Neven Ereš, nakon provedenog očevida, naveo je da je oštećenica u predmetnom raskrižju reagirala skretanjem udesno kako bi izbjegla sudar s vozilom okrivljenika koje je u raskrižju obavljalo radnju uključivanja u promet dolazeći joj s njezine lijeve strane, pri čemu je sletjela preko sebi desnog ruba kolnika u odvodni kanal i svojim prednjim desnim dijelom vozila naletjela na zapadnu stranu kanala.

8.1.2.Zbog izostanka bilo kakvih materijalnih tragova na kolniku tehničkim putem nije moguće zaključivati na koji su se točno način te kojim točno brzinama kretala oba vozila neposredno prije i tijekom nesreće pa stoga nije moguće utvrditi točnu dinamiku nastanka predmetne prometne nesreće, nego samo analizirati iskazanu obranu okrivljenika i njegova pokazivanja prilikom djelomične rekonstrukcije. Okrivljenik je prije započinjanja radnje uključivanja u promet na prometnu traku oštećenice mogao uočiti nadolazeće vozilo oštećenice s njegove desne strane udaljeno od mjesta slijetanja s kolnika oko 142,5 m pa da je odustao od radnje uključivanja u promet i propustio vozilo oštećenice, do nesreće ne bi došlo.

8.1.3.Oštećenica je mogla uočiti vozilo okrivljenika u trenutku započinjanja radnje uključivanja na njezinu prometnu traku kada se njezino vozilo nalazilo udaljeno od mjesta slijetanja s kolnika oko 142,5 m pa da je tada reagirala čak i kočenjem manjeg intenziteta, uspjela bi smanjiti svoju brzinu kretanja na brzinu kretanja vozila okrivljenika te ne bi imala potrebu izbjegavati sudar skretanjem udesno i do nesreće ne bi došlo, jer je na raspolaganju imala put od čak 142,5 m, dok joj je zaustavni put kočenjem iznosio samo 19,4 m.

8.1.4.Neposredno prije predmetnog raskrižja u smjeru kretanja vozila okrivljenika nalazi se prometni znak „obavezno zaustavljanje“, dok je okrivljenik u svojoj obrani iskazao da je prije ulaska u predmetno raskrižje samo usporio iz brzine kretanja od oko 15-20 km/h i da se nije zaustavio.

8.2.1.Vještak je nalaz dopunio na raspravi, u odnosu na primjedbu obrane iznijete u podnesku od 28. kolovoza 2024. te se očitovao da je svoj pisani nalaz i mišljenje izradio na temelju stanja spisa te pokazivanja optuženika prilikom djelomične rekonstrukcije te je s obzirom na izostanak materijalnih tragova te izostanak sudara između vozila analizirao moguću dinamiku nastanka predmetne prometne nesreće, kao i mogućnost izbjegavanja nesreće od strane oba sudionika. Ovakva analiza dana je na temelju iskazane brzine kretanja vozila optuženika te nekakve pretpostavljane brzine vozila oštećenice pa se stoga radi o nekakvoj približnoj dinamici koja se ne može kao takva smatrati apsolutno točnom obzirom na samo stanje spisa i izostanak materijalnih tragova.

8.2.2. U nalazu je dao dva po njemu bitna puta za kretanja optuženika, a to su ulazak njegovog vozila u predmetno raskrižje, kao i dolazak na prometnu traku kojom se kretalo vozilo oštećenice. Ulazak u predmetno raskrižje od strane vozila optuženika predstavlja potencijalnu i realnu opasnost za način kretanja vozila oštećenice, dok dolazak na njenu prometnu traku predstavlja direktnu opasnost za njezin način i smjer kretanja. Stoga je u nalazu dao čak i povoljniju varijantu za oštećenicu što se tiče izbjegavanja samog sudara, pri čemu nekakav veći put od navedenog vozila optuženika daje još samo dodatno mogućnosti izbjegavanja oštećenici, a što po njegovom mišljenju nije odlučno za samu dinamiku i mogućnost izbjegavanja sudara jer i u opisanoj varijanti je oštećenica mogla izbjeći nesreću uz kočenje s nekakvim minimalnim intenzitetom.

8.2.3.S druge strane, optuženik je, s obzirom na dužinu svojeg vozila i iskazanu relativnu malu brzinu kretanja kao i veličinu predmetnog raskrižja, trebao u više navrata provjeravati prometnu situaciju, a ne samo kod prelaska zaustavne crte u predmetno raskrižje, nego i neposredno prije započinjanja radnje uključivanja u promet na prometnu traku kojom se kretalo vozilo oštećenice. Mogućnost uočavanja sudionika u konkretnom slučaju bila je obostrana pa stoga iako je optuženik uočio vozilo oštećenice na pokazanoj udaljenosti od oko 210-220 metara tada je i oštećenica mogla uočiti na istoj udaljenosti vozilo optuženika te bi od tog trenutka imala i veće mogućnosti izbjegavanja nesreće, a kako je to već i ranije odgovorio.

8.2.4.Zaustavni put koji je utvrđen u nalazu je uz intenzivno kočenje čije prosječno usporenje na suhom i čistom asfaltnom kolniku iznosi oko 7,5 m/s . Na pitanje bi li intenzivno kočenje ostavilo tragove kočenja na kolniku, navodi da bi realno bilo za očekivati pojavu tragova na kolniku koji bi ukazivali na intenzivno kočenje oštećenice, a takvih tragova nije bilo.

8.2.5. To da se neposredno prije nesreće vozilo oštećenice moglo kretati približnom brzinom od 45 km/h, bi proizlazilo iz iskazivanja i pokazivanja optuženika. Vozilo oštećenice zaustavilo se oko 30 metara nakon mjesta slijetanja s kolnika. Vozilo optuženika se moglo kretati iskazanom brzinom oko 15-20 km/h pri čemu bi takva brzina bila tehnička realna i objektivna na konfiguraciju raskrižja i smjer kretanja optuženika.

8.2.6.Na pitanje bi li do nesreće došlo da se optuženik zaustavio ispred prometnog znaka „obavezno zaustavljanje“, odnosno prije zaustavljanja u predmetno raskrižje navodim ne može isključiti mogućnost da bi do nesreće došlo i da se optuženik zaustavio prije ulaska u predmetno raskrižje. Naime, u slučaju zaustavljanja vozilo oštećenice bi sigurno u pojedinim fazama bilo bliže predmetnom raskrižju i mjestu slijetanja s kolnika, ali to po njegovom mišljenju u konačnici, s obzirom na stanje spisa, ne bi promijenilo tijek nesreće.

8.2.7.Na pitanje bi li došlo do sudara da je oštećenica zadržala smjer kretanja za ravno i da nije pokušala izbjeći sudar skretanjem u desno odgovara da bi u tom slučaju najvjerojatnije došlo do sudara.

8.2.8.Na pitanje je li brzina kretanja oštećenice doprinijela njenom slijetanju s kolnika, odgovara da nije, već je razlog skretanja isključivo radnja skretanja u desno vozila oštećenice budući je kolnik u njenom smjeru kretanja na mjestu nesreće praktički ravan.

8.2.9. Nakon takvog iskaza vještaka, pojavila se potreba za ispitivanjem oštećenice. Nakon toga vještak mijenja svoj nalaz te stoga posebice citirani nalaz pod točkama 8.2. više nije od značenja.

8.3.1.Na raspravi ponovno ispitan, vještak je naveo, s obzirom na iskaz oštećenice u pogledu njezine iskazane brzine kretanja te iskazanih približnih udaljenosti bi proizlazila varijanta da je u trenutku započinjanja radnje uključivanja u promet vozilo optuženika vozilo oštećenice bilo u neposrednoj blizini predmetnog raskrižja, a što je bitno drugačije od iskazane obrane optuženika i njegovog pokazivanja prilikom djelomične rekonstrukcije. U takvoj varijanti oštećenice tehnički je realno za očekivati radnju skretanja u desno u cilju izbjegavanja sudara s vozilom optuženika koje joj u radnji uključivanja u promet dolazi s lijeve strane. Pri tome u odnosu na iskazanu brzinu i približne udaljenosti nije realno za očekivati da bi oštećenica pravovremenim kočenjem uspjela izbjeći nastanak predmetne nesreće.

8.3.2.Na pitanje braniteljice optuženika odgovara, da u iskazanoj varijanti oštećenice da bi izbjegla u milimetrima zadnju trećinu poluprikolice optuženika bilo bi realno za očekivati da je u trenutku ulaska vozila optuženika u predmetno raskrižje vozilo oštećenice moralo biti znatno dalje od predmetnog raskrižja od iskazanih nekoliko metara.

8.3.3.Nije mogao reći bi li ta udaljenost bila bliže onome što je optuženik pokazao i iskazao ili bliže onome što je oštećenica danas iskazala. Samo grubo može procijeniti da bi ta udaljenost bila nešto bliže iskazivanju oštećenice iz razloga jer nije realno za očekivati da prosječan vozač u idealnim vremenskim uvjetima i stanju kolnika ne bi ranije poduzeo reakciju kočenjem. Nije mogao sa sigurnošću reći gdje je bilo točno vozilo oštećenice u trenutku kada je optuženik započeo radnju uključivanja u promet dok može reći da bi iz iskazane brzine kretanja oštećenice do 60 km/h zaustavni put intenzivnim kočenjem iznosio oko 30 metara. S obzirom na ovih 30 metara je i dao svoje mišljenje da oštećenica na relativno maloj udaljenosti manjoj od 30 metara ne bi uspjela kočenjem izbjeći nesreću. Uz poduzimanje radnje intenzivnog kočenja približno istovremeno sa radnjom skretanja desno, oštećenica bi sigurno uspjela smanjiti svoju brzinu kretanja do trenutka skretanja s kolnika pa bi i sile koje su djelovale na njezino tijelo tijekom slijetanja bile manje, a što bi posljedično značilo nekakvu manju mogućnost ozljeđivanja.

8.4. Vještak je nalaz dopunjavao i mijenjao sukladno utvrđenim činjenicama pa tako njegov konačni nalaz i mišljenje, koji uvažava iskaz oštećenice, a izložen pod točkama 8.3., čini cjelovit i potpun nalaz. Vještak je osoba odgovarajuće struke, njegova objektivnost nije bila upitna te je na sva pitanja potpuno i jasno odgovorio, pri čemu je vještak naznačio potrebu da se ispita oštećenica.

9.1. Vještak je naveo, s obzirom na iskaz oštećenice, da je u trenutku započinjanja radnje uključivanja u promet vozilo optuženika vozilo oštećenice bilo u neposrednoj blizini predmetnog raskrižja, a što je bitno drugačije od iskazane obrane optuženika i njegovog pokazivanja prilikom djelomične rekonstrukcije. U takvoj varijanti oštećenice tehnički je realno za očekivati radnju skretanja u desno u cilju izbjegavanja sudara s vozilom optuženika koje joj u radnji uključivanja u promet dolazi s lijeve strane. Pri tome u odnosu na iskazanu brzinu i približne udaljenosti nije realno za očekivati da bi oštećenica pravovremenim kočenjem uspjela izbjeći nastanak predmetne nesreće. Iz podataka o brzini vozila koji se nalaze na tahografskim izvacima u spisu vidi se da optuženik nije vozio velikom brzinom pa je mogao pregledati prometnu situaciju.

9.2. Braniteljica optuženika u završnom govoru navodi da je dokazala da optuženik nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Smatra da se optužba temelji isključivo na činjenici teške ozljede oštećenice, no kako se točno taj događaj zbio, kako je tekla dinamika postupanja optuženika i oštećenice te koji je razlog tolikog stupnja tjelesne ozljede oštećenice nije utvrđeno. Vještak prometne struke je iskazao u prvom svom nalazu da je oštećena mogla izbjeći nesreću uz kočenjem s nekakvim minimalnim intenzitetom, dok je dopunski iskazao da je svakako mogla smanjiti posljedice nesreće uz kočenje s visokim intenzitetom. Na kolniku nisu pronađeni nikakvi tragovi njezina kočenja što bi bilo za očekivati u ovakvim situacijama uz to oštećena je izabrala skrenuti oštro udesno sa puta i pri tom udarila u cijev od plinovoda što je sve povećalo i utjecalo na težinu ozljede. Dakle, upravo njezina radnja te postupanje protivno čl. 51 ZSPC-a koja propisuje da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti uzrok je ove prometne nesreće. Optuženik je prilikom prijelaza preko predmetnog raskrižja postupio s dužnom pažnjom u prometu te nije mogao očekivati da oštećenica neće pravovremeno uočiti njegovo teretno vozilo i da pri tome neće poduzeti radnju kočenja.

9.3. Takvo viđenje situacije, po ocjeni suda, zanemaruje slijedeće. Nije točno da se optužba bazira na činjenici teškog tjelesnog ozljeđivanja oštećenice, nego ona dovodi nastale ozljede u vezu s dinamikom prometne nesreće i zaključcima prometnog vještaka. Vještak se očitovao da je vjerojatniji nastanak prometne nesreće sukladno iskazu oštećenice, a to i s aspekta logičnosti i životnosti dinamike nesreće u danim okolnostima. Također je rekao da je optuženik, s obzirom na dužinu svojeg vozila i iskazanu relativnu malu brzinu kretanja kao i veličinu predmetnog raskrižja, trebao u više navrata provjeravati prometnu situaciju, a ne samo kod prelaska zaustavne crte u predmetno raskrižje, nego i neposredno prije započinjanja radnje uključivanja u promet na prometnu traku kojom se kretalo vozilo oštećenice. Takvo što je optuženik, po ocjeni suda, morao poduzeti i s obzirom na svojstvo profesionalnog vozača. Lokalno je poznata činjenica da je riječ o cesti koja je relativno nova u uporabi, a na kojoj se često događaju prometne nesreće. Optuženik je, s obzirom na učestalost korištenja te ceste, to također morao znati. Pritom je bitno da je optuženik imao obvezu propustiti vozilo oštećenice, a ne suprotno. Oštećenica je naišla po cesti s prednošću prolaska. Nadalje, optuženik je na raspravi iskazao da se njemu prolila kava nešto prije dolaska do znaka obaveznog zaustavljanja te je, logično je i životno, svoju pozornost usmjerio na otklanjanje posljedica tog incidenta i time skrenuo dužnu pažnju s vožnje. To bi objasnilo zašto u danim uvjetima preglednosti i vidljivosti nije uočio i propustio vozilo oštećenice.

9.4. Vozilo koje nepropisno ulazi u raskrižje oduzimajući oštećenici prednost nije predvidiva zapreka pred kojom bi se oštećenica morala zaustaviti. Naime, nitko nije dužan predvidjeti nepropisnu radnju drugog vozača. Naprotiv, s obzirom da se optuženik sporo kretao, oštećenica je imala objektivnog razloga pretpostaviti da će joj on dati prednost kako je i bio dužan. Predbacivati oštećenici to što, suočena s mogućom pogibijom u prometnoj nesreći, nije uz skretanje udesno i kočila pa da bi tako smanjila intenzitet sila koje bi dovele do ozljeđivanja manjeg intenziteta, nije životno. Oštećenica se prestrašila, a svojim detaljnim iskazivanjem na raspravi pokazala je i da dalje proživljava tu situaciju, kada se ozbiljno suočila s mogućim smrtnim ishodom.

10.Dakle, sud je utvrdio da je optuženik prekršio propise o sigurnosti prometa na cestama, tako što se nije propustio vozilo oštećenica, zbog čega je došlo do prometne nesreće u kojoj je oštećenica zadobila tešku tjelesnu ozljedu, čime je optuženik ostvario sva objektivna obilježja djela koje mu se stavlja na teret.

11.1.U odnosu na subjektivna obilježja djela valja reći da sud prihvaća pravnu kvalifikaciju tužitelja, da je bila riječ o nehaju, da je optuženik olako smatrao da povredom navedene blanketne norme posebnog prometnog propisa neće ugroziti sigurnost prometa. Da je optuženik bila svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, sud zaključuje na temelju činjenice što je riječ o optuženiku koji je imao važeću vozačku dozvolu i time prošao stručno osposobljavanje za vozača, štoviše i za profesionalnog vozača tijekom kojeg se polaznicima ukazuje na prometne propise i pojedine potencijalno opasne situacije u prometu. Optuženik je olako smatrao da do prometne nesreće neće doći. Dakle, riječ je o svjesnom nehaju.

11.2.Optuženikova ubrojivost ničim nije dovedena u pitanje.

11.3.Što se tiče svijesti o protupravnosti, notorna je činjenica da je zabranjeno kršiti prometne propise.

12.1.Odlučujući o odmjeravanju kazne, sud se rukovodio temeljima kazne i okolnostima bitnima za odmjeravanje kazne iz članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11., imajući na umu svrhe kažnjavanja utvrđene člankom 41. KZ/11.

12.2. Kao otegotno, sud je cijenio stupanj povrede zakonom zaštićenog dobra, što se očituje u težini ozljeda koje je oštećenica zadobila, koje su iziskivale dugotrajno bolovanje. Optuženik je putem policije pribavio telefonski broj oštećenice, ali joj se nije javio i nije se interesirao za njen oporavak. Zbog takvog mu se ponašanja mora uputiti veći stupanj prijekora jer je i stupanj krivnje veći.

12.3. Kao olakotno sud je optuženik uzeo to što kao profesionalni vozač, rođen 1995. nije kazneno niti prekršajno osuđivan. To ukazuje da je ovdje riječ o izoliranom slučaju koji iziskuje upućivanje manjeg stupnja prijekora.

12.4.Drugih otegotnih ni olakotnih okolnosti nije bilo.

12.5.Stoga je optuženiku za počinjeno djelo sud izrekao kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci.

12.6.U ovoj situaciji sud smatra kako je na optuženika potrebno djelovati samo prijetnjom izvršenja kazne zatvora te će zasad istog biti dovoljno nadzirati kroz vrijeme provjeravanja od dvije godine, koje vrijeme se ukazuje potrebnim da se prati ponašanje optuženika i utječe na njegovu svijest da ne ponovi istovrsno djelo, kao i dovoljnim s obzirom na količinu prijekora koju je istome potrebno uputiti u odnosu na stupanj krivnje. Također će ovakva kazna odvraćajući djelovati i na potencijalne počinitelje takvih kaznenih djela, osobito kada se uzme u obzir način počinjenja konkretnog djela.

13.1.Optuženiku je sud naložio platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu kao u izreci, koji je odmjeren u skladu s Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju postupka i imovnom stanju optuženika.

13.2. Optuženiku je naloženo platiti i troškove u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1. ZKP/08., i to troškove izrade foto-elaborata prometne nesreće i skice mjesta prometne nesreće u iznosu 26,54 € i 15,93 €, koji su svi predujmljeni iz tijela policije i Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, uz izvršenu konverziju prema fiksnom tečaju.

13.3.Također, troškove prometnog vještačenja u iznosu od 500,00 € (list 147), troškove sudskomedicinskog vještačenja u iznosu 393,75 € (list 183) te troškove dopune prometnog nalaza i mišljenja u iznosu 116,84 € (list 165), a koji su odmjereni rješenjem suda i predujmljeni iz sredstava suda.

13.4.Troškovi vještaka odmjereni su na temelju članka 15. Pravilnika o naknadi troškova u kaznenom postupku (NN 58/12 i 111/12) u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. ZKP/08. i člankom 22. stavkom 1. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (38/2014, 123/2015).

13.5.Rok plaćanja troškova od deset mjeseci određen je razmjerno visini nastalih troškova i mogućnosti optuženika da te troškove, s obzirom na svoje imovno stanje i dužnosti uzdržavanja, plati u primjerenom roku.

13.6.Sud ocjenjuje da plaćanjem troškova optuženik neće ugroziti svoje uzdržavanje, a niti uzdržavanje djece. On je zaposlen i relativno mlade životne dobi pa je u mogućnosti zaraditi sredstva za plaćanje troškova.

U Zlataru 16. lipnja 2025.

SUTKINJA

mr. sc. Aleksandra Leljak

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku 15 dana od primitka njenog otpravka.

Žalba se podnosi sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO Zlatar, na broj: KO-DO-80/2023

2. Optuženik

3. Branitelj

4. Opunomoćenik oštećenice-po pravomoćnosti