REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: KO-2306/2013-198

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivoni Horvatić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marije Pirša kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog MPO i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06.,

– dalje: KZ/97.), u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-2458/2008 od 14. studenog 2013. s izmjenom od 25. siječnja 2016. te od 10. listopada 2018. pod brojem K-DO-2458/2018, nakon održane javne rasprave u prisutnosti zastupnice optužbe MP, opunomoćenice oštećenog trgovačkog društva "Locat Croatia" d.o.o., odvjetnice IP, optuženog MPO i njegovog branitelja, odvjetnika Nikice Leskovara, te branitelja optužene VP, odvjetnika Maria Medaka, dana 16. lipnja 2025. objavio je, a 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

optuženi MPO, OIB [osobni identifikacijski broj], sin M i I rođene V, rođen **.**.1946. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom VSS, dipl. ekonomist, umirovljenik, s mirovinom od 5.200,00 kn/690,16 €, oženjen L koja je nezaposlena, otac troje punoljetne djece, vojsku nije služio, ne vodi se u vojnoj evidenciji, kazneno neosuđivan i prekršajno nekažnjavan

i

optužena VP djevojački VP, OIB [osobni identifikacijski broj], kći K i Đ rođene G, rođena **.**.1955. u [adresa], gdje i prebiva [adresa], državljanka Republike Hrvatske sa završenom VSŠ, ekonomist, nezaposlena, neudata, majka jednog punoljetnog djeteta, kazneno neosuđivana i prekršajno nekažnjavana

k r i v i  s u :

što su

- u razdoblju od 18. listopada 2005. do 31. prosinca 2006. u Zagrebu i Varaždinu, kao direktori i osobe ovlaštene za zastupanje trgovačkog društva "Auto Plus" d.o.o, sa sjedištem u [adresa], zajedno i po prethodnom dogovoru, a u nakani stjecanja značajne nepripadne materijalne dobiti za trgovačko društvo ,“Auto Plus“ d.o.o., [adresa] sa odgovornom osobom trgovačkog društva ,“Locat Leasing Croatia“ d.o.o. iz Zagreba, Heinzelova 33, zaključili 18 Ugovora o financijskom leasingu i to broj: 4949/05, 5468/05, 5470/05, 5471/05, 5472/05, 5473/05, 5474/05, 5475/05, 5476/05, 5477/05, 5478/05, 5479/05, 5480/05, 5481/05, 5660/05, 5661/05 i 5662/05 temeljem kojih je trgovačkom društvu „Auto Plus“ d.o.o. isporučeno 18 osobnih automobila marke „Renault“, raznih tipova, ukupne vrijednosti 277.024,86 eura na rok od godinu dana uz plaćanje mjesečnih rata za korištenje navedenih vozila, a kojom prilikom su neistinito naveli da će sukladno Općim uvjetima Locat Leasing Croatia d.o.o. vratiti vozila vlasniku odnosno trgovačkom društvu Locat Leasing Croatia ili platiti otkupnu cijenu tih vozila, ali po isteku roka važenja navedenih ugovora o leasingu, 17 vozila koja su preuzeli temeljem tih ugovora nisu vratili, dok su 16 prodali drugim osobama, a trgovačkom društvu “Locat Leasing“ nisu platili otkupnu cijenu tih vozila, te naplata nije bila moguća niti putem izdanih sredstava osiguranja plaćanja zbog nedostatka novčanih sredstava na žiro-računu društva "Auto-plus" d.o.o. iz Zagreba, čime su trgovačkom društvu „Auto Plus“ d.o.o. pribavili nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 152.167,30 €, te za isti iznos oštetili trgovačko društvo ,“Locat Leasing Croatia“ d.o.o.,

dakle,

u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupaju pribave protupravnu imovinsku korist, doveli nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveli da na štetu svoje imovine nešto učini, a djelom je prouzročena znatna šteta

čime su

počinili kazneno djelo protiv gospodarstva - prijevarom u gospodarskom poslovanju – opisano po čl. 247. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. -ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., 114/22. i 36/24.; dalje: KZ/11.), a kažnjivo po čl. 247. st. 2. KZ/11.

te se na temelju čl. 247. st. 2. KZ/11. optuženi MPO i optužena VP osuđuju na

kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine svaki

te se na temelju čl. 56. KZ/11. određuje da se kazna u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti:

- ako optuženi MPO i optužena VP u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počine novo kazneno djelo i

- ako u roku od 6 (šest) mjeseci ispune posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. tako da svako od njih naknadi polovicu počinjene štete.

Na temelju čl. 62. u vezi čl. 56. st. 4. KZ/11 optuženom MPO i optuženoj VP se izriče posebna obveza iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. da u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove odluke nadoknade štetu tako da svatko od njih isplati iznos od 76.083,65 € oštećenom trgovačkom društvu „Locat Croatia“ d.o.o.

Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ako optuženici u roku i na način koji im je određen ne izvrše u potpunosti ili u većoj mjeri posebnu obvezu iz čl. 62. KZ/11. koja im je naložena. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08.) djelomično se dosuđuje imovinskopravni zahtjev oštećenog trgovačkog društva „Locat Croatia“ d.o.o. te se nalaže optuženom MPO da isplati oštećenom trgovačkom društvu „Locat Croatia“ d.o.o. iz Zagreba, Samoborska cesta 145, OIB: 34403322678 iznos od 76.083,65 € u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti ove odluke.

Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećeno trgovačko društvo „Locat Leasing“ d.o.o. se upućuje da ostatak imovinskopravnog zahtjeva do 160.593,07 € ostvari u parnici.

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženici su dužni naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1-7. ZKP/08. te se optuženom LP MPO nalaže uplatiti u državni proračun iznos od 3.266,35 €, a optuženoj VP se nalaže uplatiti u državni proračun iznos od 2.330,65 €, svatko u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. oboje optuženika su dužni naknaditi trošak zastupanja oštećenog trgovačkog društva po opunomoćeniku iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 u iznosu koji će se odrediti posebnim rješenjem po pravomoćnosti ove odluke.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu je podiglo optužnicu broj K-DO-2458/2008 od 14. studenog 2013. (list 131-134. spisa) s izmjenom od 25. siječnja 2016. (list 266) te od 10. listopada 2018. (list 403-406) protiv optuženog MPO i optužene VP zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97.

2. Oštećeno trgovačko društvo "Locat Croatia" d.o.o. koje je pravni slijednik društva "Locat Leasing Croatia" d.o.o. je postavilo imovinskopravni zahtjev 24. siječnja 2017. kojim isti traži naknadu štete u iznosu od 1.209.988,48 kuna/160.593,07 €.

3. Oboje optuženika su se očitovali da se ne smatraju krivima za kaznena djela koja im se stavljanju na teret optužbom s izmjenama.

Obrane oboje optuženih:

4. Optuženi MPO je u svojoj obrani od 26. siječnja 2023. (list 481- 482. spisa) naveo da će iznijeti svoju obranu te odgovarati na pitanja jedino svog branitelja. Prvenstveno se ne osjeća krivim za ovo kazneno djelo. Nikad nije imao namjeru prevariti poslovnog partnera Locat Leasing, već je do neplaćanja obaveza nastupilo zbog nepovoljne poslovne i financijske situacije, a njegova namjera kao direktora je bila povećanje opsega posla za njegovo trgovačko društvo Auto Plus d.o.o. U vrijeme događaja koji su predmet postupka njegovo trgovačko društvo je imalo 25 zaposlenih te promet oko 25 do 30 milijuna kuna. U komunikaciji s KP, direktorom oštećenika, on (optuženik) je nekoliko puta razgovarao vezano za ovaj posao i KP je ovlastio svoje službe radi provjere njegovog trgovačkog društva Auto Plus u smislu boniteta i poslovnih pokazatelja. Optužena VP nije imala nikakve veze s poslovnim odnosnom koji je predmet ovog kaznenog postupka. Dakle, nakon svih provjera, uprava oštećenog trgovačkog društva je zaključila da se može ići u realizaciju ovog posla time da je kompletna uprava Locat Leasinga bila u više navrata upoznata sa svim detaljima na formalne i neformalne načine. Njegovo (optuženikovo) trgovačko društvo kroz cijelo vrijeme poslovanja, osim u jednom navratu kroz 24 sata, nije bilo u blokadi. Sva vozila koja su bila predmet leasinga su bila u salonu i spremna za prodaju. Oštećenom trgovačkom društvu nije bilo u interesu da se njima vrate vozila budući da se oštećeno trgovačko društvo nije bavilo prodajom pa se iz tog razloga nisu niti upisivali kao vlasnici vozila. Kroz određeno vrijeme društvo Auto Plus je uredno plaćalo sve obaveze kako su one dospijevale na mjesečnoj bazi, sve sukladno ugovoru. Kroz to vrijeme njegovo društvo je imalo ulaganja u svoje poslovanje tako da je njegova vrijednost bila 1,8 milijuna eura. U to vrijeme je postojao stalan pritisak na širenje poslovanja od strane principala "Renault Hrvatska", međutim od 2006. nadalje došlo je do opće gospodarske krize, a bitno su se smanjile i marže za prodaju vozila. Njegovo trgovačko društvo je tada išlo u proširenje posla pa je odlučeno da se u prodaju uključe vozila Mitsubishi i jedrilice, a plan je bio otvoriti limariju i lakirnicu, a što se sve događalo tijekom 2006. i 2007. , međutim zbog poteškoća koje su bile izvan njihove moći došli su u nepovoljnu situaciju time da je u to vrijeme u državi propalo pet velikih koncesija za vozila "Renault", prvenstveno zbog kreditnog zaduženja te smanjenja marži i prodaje pa se to dogodilo i njegovom trgovačkom društvu. O tome će u spis predati isprave. Radi rješavanja ove situacije vođeni su razgovori s Poštanskom bankom radi praćenja poslovnih planova koje je prethodno naveo i radi refinanciranja dugova, a također su ušli i u poslovni odnos s Hypo leasingom s kojima su vodili iste pregovore kao i s Poštanskom bankom. Unatoč tome, ovi planovi se nisu uspješno realizirali s obzirom da su se smanjili plasmani svih poslovnih banaka, što se dogodilo i Poštanskoj banci i zbog toga nisu bili u mogućnosti realizirati kredit o kojem su razgovarali. Hypo leasing je također propao zbog razloga koji su nastali na njihovoj strani u Austriji. Pokušao je sve učiniti da bi se nastavilo poslovanje. Oštećenom društvu su nudili pokretnine i nekretnine da se oni naplate, a što nisu prihvatili. Oštećeno trgovačko društvo ih nije blokiralo, a što ilustrira da su se mogli naplatiti. S oštećenim društvom su bili u pregovorima da se oni naplate od njihovih pokretnina koje su u to vrijeme vrijedile 1.800.000,00 kuna prema dobavljačkim fakturama. Dakle, rekapitulacija ovog događaja bi glasila da je on (optuženik) u trenutku sklapanja leasing ugovora imao ozbiljne namjere za poslovanje i širenje poslova s oštećenim trgovačkim društvom. Niti u jednom trenutku nije imao namjeru oštetiti partnera Locat Leasing. To je vidljivo i iz navoda KP koji je u ovom postupku rekao da su mu poznate sve okolnosti i da je svjestan svih problema te da je siguran da ga on (optuženik) nije htio prevariti. Najveća šteta je nastala za njegovo (optuženikovo) društvo. Činjenica što Locat Leasing nije njegovo društvo dovelo u blokadu govori o tome da oni nisu htjeli dovesti do prestanka poslovanja njegovog trgovačkog društva.

4.1. U obrani od 19. ožujka 2025. (list 1045. spisa) optuženik je rekao da nema dopuna svojoj obrani, a u obrani od 10. lipnja 2025. (list 1152. spisa) je rekao da ostaje kod svih dosadašnjih navoda te da apelira na sud da pažljivo razmotri sadržaj njegove obrane, kao i da nema ništa za dodati, niti će odgovarati na pitanja.

4.2. Prilikom ispitivanja 8. travnja 2011. (list 69. spisa) se branio šutnjom.

5.1. Optužena VP je u svojoj obrani od 26. siječnja 2023. s lista 482. spisa navela da će iznijeti svoju obranu i neće odgovarati na bilo čija pitanja. U siječnju 2017. je KP ovdje na sudu rekao za nju da ona nije prisustvovala sastancima na kojima je dogovaran posao koji je predmet ovog postupka, nije potpisala niti jedan ugovor, niti je na bilo koji drugi način sudjelovala u tom poslu, no kao voditelj podružnice u društvu Auto Plus i suvlasnik društva, napomenula je da su se trudili oduprijeti poteškoćama koje su u to vrijeme nastale za sve distributere zbog naglog smanjenja marži kada im je rečeno da se snađu u takvim poslovnim uvjetima. Ovdje se radilo o spletu nesretnih okolnosti jer ih je Hrvatska poštanska banka htjela kreditirati, no nisu bili u objektivnoj mogućnosti kako je to već ovdje ranije opisano, a slično je bilo i s Hypo leasingom. Napomenula je da su oni (optuženica i optuženik) vlastitim sredstvima vršili dokapitalizaciju, što govori o njihovoj ozbiljnoj namjeri poslovanja. Zbog toga danas nema imovinu. Također je napomenula da su i ostalih pet distributera Renault vozila propali zbog istih razloga kao i društvo Auto Plus. Proširenje prodaje drugih vozila se branilo od strane Renault Nissana budući da su oni u početku tražili da Auto Plus prodaje samo njihova vozila. Kada je to kasnije promijenjeno zbog pravila tržišta u Europskoj uniji, tada su (optuženica i optuženik) nastojali u ponudu uključiti i druga vozila, kao i drugu moguću robu i usluge, a sve sa ciljem proširenja posla i povećanja prometa te nadvladavanja nepovoljne situacije u kojoj su se našli.

5.2. Prilikom ispitivanja 8. travnja 2011. (list 71. spisa) optuženica nije iznosila obranu.

5.3. U obrani od 19. ožujka 2025. optuženica je navela (list 1046. spisa) da ostaje kod svega što je rekla u obrani od 26. siječnja 2023. i da nema ništa za dodati.

6. Iz ovakvih obrana proizlazi osporavanje da bi se radilo o prijevari, tvrdnja da je do neispunjenja obveza iz ugovora o leasingu došlo zbog objektivnih poteškoća izazvanih negativnim promjenama na tržištu i nemogućnošću ishođenja kredita kod banaka, kao i osporavanje da bi optužena VP sudjelovala u poslovnom odnosu koji je predmet kaznenog djela. Stoga je u dokaznom postupku trebalo provjeriti ove sporne okolnosti.

Izvedeni dokazi i odbijanje prijedloga vezano za dokaze:

7. Odbijen je kao neosnovan prijedlog optuženog MPO da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi: bjanko zadužnica od 13. prosinca 2005. (list 1091-1094. spisa), bjanko zadužnica od 13. prosinca 2005. (list 1095-1098. spisa), bjanko zadužnica od 30. prosinca 2005. (list 1099-1102. spisa), bjanko zadužnica od 26. listopada 2005. (list 1103-1106. spisa), bjanko zadužnica od 26. listopada 2005. (list 1107-1110. spisa), dvije mjenice ser. br. [serijski broj] i 02159658 (list 1111. spisa), mjenica ser. br. [serijski broj] (list 1112. spisa) i mjenica ser. br. [serijski broj] (list 1113. spisa).

7.1. Navedeni prijedlog je obrazložen (podnesak na listu 1156-1162. spisa) time da je sud preotvorio raspravu koja je bila završena 19. ožujka 2025. radi pribavljanja podataka od oštećenog trgovačkog društva vezano za naplatu potraživanja koje je predmet postupka; da je sud dopisom od oštećenika zatražio dodatne podatke i isprave nakon čega je i usmeno zatražio od oštećenika daljnje podatke i tako postupio „krajnje netransparentno i konspirativno“ čime se „stavio u ulogu državnog odvjetništva“. Također je navedeno da je sutkinja Ivona Horvatić „očigledno s namjerom da donese osuđujuću presudu i preuzimajući ulogu ovlaštenog tužitelja izmislila razlog za preotvaranje rasprave“ i „ispod stola“ tražila podatke od oštećenog društva. Dalje je istaknuto da je sud zauzeo stav da će „učiniti sve da osigura mogućnost donošenja osuđujuće presude“ i postupao „pristrano i pomažući optužbi i oštećeniku s unaprijed zauzetim stavom o krivnji okrivljenika“ čime je povrijeđeno pravo na nepristrani sud kao jedno od temeljnih prava na pravično suđenje, zajamčenih odredbom čl. 6. st. 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i odredbe čl. 32. ZKP- a. Optuženik smatra da je na navedeni način povrijeđeno i pravo obrane okrivljenika na jednakost oružja i kontradiktorni postupak, a što su ključne sastavnice prava na pravično suđenje. Zaključno ističe da su dokazi koji su dostavljeni uz podnesak oštećenika od 10. travnja 2025. na usmeno traženje suda nezakoniti dokazi jer se radi o dokazima koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom i međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, odnosno da se radi o nezakonitim dokazima iz čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08.

7.2. Sud je zaključio da je prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza neosnovan jer za dokaze čije izdvajanje se traži nije ispunjen niti jedan od uvjeta iz čl. 10. ZKP/08. U odredbi čl. 10. ZKP/08. je propisano da su nezakoniti dokazi oni dokazi koji su pribavljeni na nezakonit način pa da se na njima ne može temeljiti sudska odluka. U stavku 2. citirane zakonske odredbe su taksativno navedene konkretne povrede koje dovode do nezakonitosti dokaza, odnosno da su nezakoniti dokazi oni koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, okrutnog ili nečovječnog postupanja (toč. 1.), povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na dostojanstvo, ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog ili obiteljskog života (toč. 2.), povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni Zakonom o kaznenom postupku (toč. 3.) te oni za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza (toč. 4.). Niti jedan od dokaza čije izdvajanje se traži nije pribavljen protivno odredbi čl. 10. ZKP/08., a niti obrana nudi argumente koji bi se temeljili na čl. 10. ZKP/08. nego daje svoje tumačenje stanja spisa i postupanja raspravnog suca koje nema uporište niti u podacima u spisu, a niti u zakonu.

7.3. Naime, rasprava je preotvorena sukladno čl. 448. st. 1. ZKP/08 koji propisuje ponovno otvaranje rasprave ako sud tijekom odlučivanja utvrdi da je potrebna dopuna postupka ili razjašnjenje pojedinih pitanja, a odredba čl. 419. st. 3. ZKP/08 propisuje da sud može odlučiti da se izvedu dokazi koji nisu predloženi ili od kojih je predlagatelj odustao što znači da nije bilo nikakve zapreke za pretovaranje rasprave radi pribavljanja novih dokaza. Čl. 170. st. 4. ZKP/08. propisuje da, ako okolnosti slučaja to opravdavaju, tijelo koje vodi postupak dostavu (dopisa) će obaviti na drugi način, a motiv suda da se dio isprava zatraži telefonski od opunomoćenika oštećenika je u konkretnoj situaciji bio ekonomične naravi - da se izbjegne nepotrebna odgoda rasprave radi slanja novog dopisa i čekanje novozatraženih isprava. Prema tome, postupanje suda kojem prigovara optuženi ĐP je bilo u cijelosti sukladno odredbama ZKP/08. U odnosu na tvrdnje o pristranosti raspravnog suca, donesena je odluka Predsjednika suda o odbijanju zahtjeva za izuzeće broj 29 Su-251/2025-4 od 14. svibnja 2025. (list 1126-1128. spisa), a sudac se o tome očitovao svojom izjavom od 13. svibnja 2025. na listu 1124. spisa. Stoga niti jedan od dokaza čije izdvajanje se traži nije pribavljen protivno bilo kojoj odredbi ZKP/08., a pogotovo ne čl. 10. ZKP/08. , niti čl. 6. st. 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a niti čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske pa je prijedlog optuženika za njihovo izdvajanje je neosnovan.

8. U dokaznom postupku sud je proveo knjigovodstveno vještačenje po vještaku Vatroslavu Zovku. Isti je izradio pisani nalaz i mišljenje od 15. siječnja 2024. (list 562-588 spisa) kojeg je usmeno dopunio 21. ožujka 2024. (list 598-599 spisa), pisano dopunio 26. travnja 2024. (list 914-940. spisa) i usmeno dopunio 19. prosinca 2024. (list 1004. spisa).

8.1. Također je sud, uz suglasnost stranaka, pročitao iskaz svjedoka GP od 27. travnja 2011. s lista 78. i od 3. studenog 2014. s lista 168-169, svjedoka BP od 18. svibnja 2011. s lista 83-84, od 1. prosinca 2014. s lista 170-171 i od 27. listopada 2022. s lista 477. spisa, iskaz svjedoka KP od 15. veljače 2013. s lista 128, od 1. prosinca 2014. s lista 171-172 i od 24.siječnja 2017. s lista 316-317, svjedoka CP od 27. siječnja 2015. s lista 176-177, svjedoka IPO od 27. siječnja 2015. s lista 177, svjedoka SP od 27. siječnja 2015. s lista 177-178, svjedoka RP od 26. travnja 2017. s lista 352, svjedoka ĆP od 26. travnja 2017. s lista 352, svjedoka ČP od 26. travnja 2017. s lista 353 i svjedoka DP od 26.travnja 2017. s lista 353.

8.2. Sud je pročitao ugovore o financijskom leasingu sklopljene između trgovačkog društva Locat Leasing Croatia d.o.o. te trgovačkog društva Auto Plus d.o.o., tijekom listopada i prosinca 2005.s lista 7-24, 319-336, podatke iz sudskog registra za trgovačko društvo Auto Plus d.o.o. s lista 25-27, Opće uvjete ugovora o financijskom leasingu vozila s lista 28-31 i 337-340, podatke o plaćanju potraživanja za trgovačko društvo Auto Plus d.o.o. iz 2008. s lista 32-37, izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo Auto Plus d.o.o. s lista 41, dopis Hypo Alpe Adria Bank od 20.07.2007. s lista 42, račun broj 0512006875 od 16.12.2005. s lista 43, zapisnike o preuzimanju i kontroli iz prosinca 2005. te siječnja 2006. s lista 45-62, izvješće o solventnosti za trgovačko društvo Auto Plus d.o.o. od 23.12.2012. s lista 123, registracijski list za Renault Megan uz pripadajuće račune, potvrdu te ugovor o operativnom leasingu od 23.01.2006. s lista 182-189, registracijski list za Renault Kangoo uz propadajući račun, potvrdu i dr., od 18.01.2006. s lista 191-196, računi i potvrda za vozilo Renault Megan od 23.12.2005. s lista 198-200, registracijski list, preslika prometne dozvole, knjižice vozila, a za vozilo Renault Megan, račun, potvrde od 30.05.2006. s lista 203-213, uvjerenje MUP-a, PU sisačko-moslavačke od 02,03,2016, s lista 216, račun od 19.01.2006. s lista 219, dopis PU varaždinske od 04.03.2015. s podacima te dokumentacijom za vozila s lista 221-235, dopis PU međimurske od 03.03.2015. s lista 237, dopis PU primorsko-goranske od 04.03.2015. s dokumentacijom s lista 241-248, dopis PU međimurske od 09.03.2015. s lista 251, procjena vrijednosti nekretnine od 28.09.2006. s lista 261-262, dopis PU sisačko- moslavačke s pripadajućom dokumentacijom od 26.09.2016. s lista 292-298, dopis PP Prelog s pripadajućom dokumentacijom od 23.09.2016. s lista 300-305, dopis Sber banke s dokumentacijom od 10.04.2013. s lista 355-359, skenirane prometne dozvola na ime EP s lista 365-367 i na ime ĆP s lista 369-370., dopis Auto Plus d.o.o. od 7. listopada 2005., s lista 487 spisa, poslovni plan o izgradnji poslovnog prostora i restrukturiranje izvora financiranja iz studenog 2006. s lista 488- 534 spisa, pismo namjere od 30. listopada 2006. s lista 535 spisa, dopis upućen Auto Plusu od 12. lipnja 2006. s lista 536 spisa, dopis Locat Leasing od 29. prosinca 2006. s lista 537 spisa, procjena vrijednosti nekretnine s lista 538-546 spisa, dopis Hypo Alpe Adria Bank od 20. srpnja 2006. s pismom namjere od 07. kolovoza 2006. s lista 547 spisa, pismo namjere Hypo banke s lista 548 spisa, dopis Auto Plus d.o.o. od 16. listopada 2006. s lista 549-550 spisa, dopis HPB-a od 04. prosinca 2006. s lista 551 spisa, dopis Auto Plusa od 12. siječnja 2007. s lista 552 spisa, odluka o povećanju temeljnog kapitala od 12. rujna 2006. s lista 553-554 spisa, dopis Erste Bank te promet po računu i prijava potpisa s lista 601-611 spisa i dopis Addiko Bank s prometom po računu s lista 614-906 spisa. Izvršen je uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-160/2007. Također je pročitana presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-10181/09-35 od 17. studenog 2017. te ispravak navedene presude s lista 1057-1063 te 1085-1090 spisa, presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 1653/18-2 od 19. rujna 2018. s lista 1064-1070 spisa, dopis oštećenog Locat Croatia od 10. travnja 2025. s lista 1077-1078 spisa, presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5302/13-2 od 13. svibnja 2014. s lista 1082-1084 spisa, bjanko zadužnice s javnobilježničkim ovjerama na listu 1091-1110 spisa, mjenice s lista 1111-1113 spisa. Pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika na listu 987. i 988. spisa te za optuženicu na listu 989. i 995. spisa.

9. Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP/08. odbijen je dokazni prijedlog optuženog MPO za pribavljanje izvornika bjanko zadužnica i mjenica kao prijedlog usmjeren na odugovlačenje postupka. Naime, na raspravi 29. travnja 2025. je obrana predložila odgodu radi upoznavanja s navedenim ispravama koje su u međuvremenu dostavljene u spis te je rasprava odgođena na 13. svibnja 2025. kada je obrana stavila zahtjev za izuzeće suca, a nakon što je taj zahtjev odbijen rješenjem Predsjednika suda, obrana je predložila izdvajanje istih dokaza s tvrdnjom da su nezakoniti. Nakon što je i taj prijedlog odbijen, obrana je zatražila da se pribave izvornici isprava. Dakle, optuženi MPO je od rasprave 29. travnja 2025. pokušao na razne načine odgoditi završetak rasprave pa je i prijedlog za pribavljanje izvornika isprava usmjeren na odugovlačenje postupka. Pod pretpostavkom da je optuženik doista posumnjao u vjerodostojnost preslika bjanko zadužnica i mjenica s lista 1111-1113 spisa, isti bi prijedlog za pribavljanje izvornika stavio na raspravi 13. svibnja 2025. kada je imao priliku, a ne bi čekao raspravu 10. lipnja 2025. i odbijanje prijedloga za izdvajanje dokaza te odluku suda da ne izradi posebno rješenje o tome s pravom na žalbu. Okolnost da se radi o vjerodostojnim preslikama je obrazložena i pod toč. 13. ove odluke.

Sadržaj dokaza:

9.1. Svjedok GP je u iskazu od 27. travnja 2011. s lista 78 naveo da je za trgovačko društvo Locat Leasing Croatia d.o.o. na temelju predmetnih Ugovora nastupila šteta u iznosu od 1.159.898,40 kn i to na ime glavnice te je u spis priložio specificirani odštetni zahtjev.

9.1.2. U iskazu od 3. studenog 2014. s lista 168-169 isti svjedok je naveo da je od 2004. zaposlen u trgovačkom društvu Locat leasing Croatia d.o.o., te radi u odjelu naplate potraživanja. S konkretnim predmetom susreo se u trenutku kada nisu ispunjene ugovorne obveze, tako da nije sudjelovao u prethodnom dijelu od odobravanja leasinga, prikupljanja dokumentacije i slično, niti zna bez uvida u dokumentaciju tko je na tome radio. Locat leasing ima propisanu proceduru što od dokumentacije treba biti pribavljeno od strane referenta koji radi na pojedinom predmetu prije Odjela kreditne analize koji donosi odluku da li se takvi ugovori odobravaju ili ne odobravaju. S obzirom na broj sklopljenih ugovora u konkretnom slučaju pretpostavlja da je na predmetu moralo raditi dvoje ako ne i troje ljudi, pri tome misli na odobravanje sklapanja takve količine ugovora. Pretpostavlja da bi se uvidom u dokumentaciju njihovog društva moglo utvrditi tko je iz odjela kreditne analize bio zadužen za provjeru dokumentacije. Konkretni ugovori sklopljeni su na razdoblje od jedne godine, te su za sva vozila bile uredno plaćene mjesečne rate. Radilo se o ugovorima o financijskom leasingu gdje na kraju korisnik vozila treba platiti otkupnu vrijednost vozila ili vozilo po isteku leasinga vratiti njima kao vlasniku. U konkretnom slučaju niti jedno vozilo im nije vraćeno, a niti je otplaćena otkupna vrijednost za bilo koje od navedenih vozila. Kada je utvrđeno da vozila nisu vraćena, niti otkupljena, tada je njihovo trgovačko društvo angažiralo trgovačko društvo Ursus d.o.o. koje se bavi pronalaskom automobila te su od njih dobili izvješće iz kojeg je proizlazilo da su sva vozila preprodana trećim osobama. Kako je konkretan događaj bio prvi takav slučaju u poslovanju društva i tadašnja uprava društva bila je angažirana i uključena u razgovore s oboje optuženika kako bi se pronašao način da se cjelokupna situacija riješi. Ne zna na koji način su vozila uopće prodana trećim osobama budući da bi u prometnoj dozvoli kao vlasnik vozila trebalo biti navedeno upravo društvo Locat leasing. Pretpostavlja da je već prilikom registracije vozila korisnik vozila registrirao ili na svoje ime ili na svoje društvo. Ime SP mu ništa ne znači. Siguran je da su sve rate leasinga za navedena vozila bile otplaćene. Koliko mu se čini niti jedno vozilo nije vraćeno, no da bi u navedeno bio siguran morao bi izvršiti uvid u dokumentaciju. BP je njegova kolegica, zajedno su radili u odjelu naplate. Kada mu se predočava dio iskaza BP iz kojeg proizlazi da je za ugovor 4949/05 otplaćeno dio rata, odgovorio je da bez uvida u cjelokupnu dokumentaciju nije u mogućnosti odgovoriti. Pretpostavlja da su predana sredstava osiguranja plaćena, i to vjerojatno zadužnica, i da je pokušana naplata aktivacijom iste, kao i to da naplata nije bila moguća zbog nedostatka sredstava na računu trgovačkog društva. Nije mu poznato da li je nuđena bilo kakva kompenzacija od strane oboje optuženika za navedena vozila. Ne zna da li je Locat leasing i prije sklapanja konkretnih ugovora o financijskom leasingu koja su predmet ovog postupka surađivao sa trgovačkim društvom Auto Plus. KP je bio predsjednik uprave društva, no ne zna u kojem razdoblju. Zbog proteka vremena ne sjeća se tko je tijekom 2005. sačinjavao upravu društva Locat leasing.

9.2. Svjedokinja BP je u iskazu od 18. svibnja 2011. s lista 83-84 navela da je bila zaposlena kao voditelj naplate potraživanja u trgovačkom društvu „Locat leaing Croatia“ d.o.o. do travnja 2010., a sada je zaposlena u „Unicredit Leasing“ koji pripada istoj grupaciji. Trgovačko društvo „Auto Plus“ d.o.o. iz Zagreba zaključilo je sa trgovačkim društvom ,“Locat leasing Croatia“ d.o.o. 18 Ugovora o financijskom leasingu na temelju kojih im je isporučeno 18 osobnih automobila marke “Renault“ ukupne vrijednosti 277.024,86 EUR-a. Direktori trgovačkog društva “Auto Plus“ d.o.o. MPO i VP pri tom su neistinito naveli da će u ugovorenom roku plaćati dospjele rate leasinga, a kao sredstvo osiguranja plaćanja predali su dvije bjanko zadužnice. Prema Ugovoru broj 4949/05 otplatili su dio dospjelih rata, te su nakon toga jedno vozilo vratili, a 17 vozila prodali, čime su oštetili društvo „Locat Croatia“ d.o.o. za iznos od 1.159.898,40 kn. Naplata putem instrumenata osiguranja plaćanja nije bila moguća, vraćeno je samo jedno vozilo, dok su preostalih 17 vozila optuženici prodali, a nisu smjeli ništa prodati dok ne postanu vlasnici. Nakon što su prodali ova vozila, optuženici su nudili kompenzaciju zemljišta u [adresa], ali to nije moglo biti prihvaćeno jer je bio upisan teret, odnosno zemljište je bilo pod hipotekom. Pokušali su naplatu po osobnim mjenicama od vlasnika društva, bili su na tragu nekog dogovora o obročnoj otplati uz jamstvo privatne nekretnine, no optuženica je taj stan od 120.000 € darovala svojoj kćeri. Davatelj leasinga je prevaren i doveden u zabludu jer je klijent tražio financiranje salonskih vozila koja nisu bila registrirana, niti je bilo upisano vlasništvo pa je tako iskoristio priliku i vozila prodao trećim osobama i na taj način ponovno dobio uplatu za ista vozila. Prije zaključenja posla davatelj leasinga nije imao razloga sumnjati u društvo Auto Plus jer je isto bilo ovlašteni koncesionar Renaulta i prije su imali dobru poslovnu suradnju. Prije zaključenja ugovora su optuženici dokazali svoju kreditnu sposobnost na način da su prezentirali financijsku dokumentaciju na temelju koje je davatelj leasinga zaključio da može isporučiti tako veliku količinu vozila. Ona nema objašnjenje što se dogodilo u tako kratkom toku društvu Autoplus d.o.o.

9.2.1. U iskazu od 1. prosinca 2014. s lista 170-171 je navela da je u trgovačkom društvu Locat leasing Croatia bila zaposlena u Odjelu naplate potraživanja, te saznanja o okolnostima koja su predmet ovog postupka ima temeljem podataka kojima je raspolagala u spisu, odnosno temeljem saznanja koje je dobila na internim sastancima. Sjeća se da su ugovori o leasingu bili sklopljeni na razdoblje od dvanaest mjeseci, protekom kojeg roka je postojala obveza trgovačkog društva otkupa ili povrata vozila. Jedno vozilo je vraćeno, te je naknadno prodano, dok preostala vozila nisu vraćena. Koliko se sjeća, prvi dio obveze po ugovorima o leasingu, tj. otplata leasing rata uglavnom je bila uredna. Dozvoljava mogućnost da nisu uvijek plaćali na vrijeme. Koliko se sjeća, uvjeti svakog pojedinog ugovora dogovarani su od slučaja do slučaja, čini joj se da je u konkretnom slučaju iznos koji je trebao predstavljati otkupnu vrijednost svakog pojedinog vozila iznosio 60 do 70% vrijednosti ugovora, a o navedenim uvjetima odlučivao je kreditni odbor. Ne sjeća se da li je ona osobno kontaktirala sa nekim od optuženika, sjeća se da su isti bili na sastanku s upravom društva, čini joj se da su tada članovi uprave bili FP i KP, no nije sigurna s obzirom na protek vremena. U sklapanju konkretnih ugovora sudjelovao je Odjel prodaje, a misli da se konkretni ugovori nisu u bitnome razlikovali od drugih ugovora o leasingu koje su oni sklapali. Kada ju se pita da pojasni tko je bio vlasnik spornih vozila, odgovorila je da je to bio Locat leasing budući da je tako i bilo navedeno u općim uvjetima ugovora koji su sklapani. Osim u ugovoru, Locat leasing je morao biti upisan kao vlasnik u svakoj prometnoj dozvoli za svako vozilo. Takvo vozilo je jedino mogao prodati vlasnik, nije sigurna na koji način je to moglo biti učinjeno od strane treće osobe. Kada ju se pita da pojasni svoj dio iskaza u kojem je navela da su dobili informaciju da su vozila prodana odgovorila je da pretpostavlja da je jedina mogućnost za prodaju vozila bila da se vozila prodaju bez da su prethodno registrirana uz predočavanje računa za kupnju. U svakom slučaju radi se o računu leasing kuće koji se izdaje zbog reguliranja međusobnih obveza između njih i korisnika leasinga, no na tim računima je jasno naznačeno da isti se ne može koristiti u svrhu prijenosa vlasništva. Leasing kuće ne posjeduju vozila u svom "asortimanu". Ne zna da li se u knjižice vozila za salonska vozila upisuje vlasništvo leasing kuće ili ne. Zbog proteka vremena ne sjeća se da li je došlo do registracije spornih vozila i upisa vlasništva, no u svakom slučaju ostaje kod svog ranijeg iskaza. Ne sjeća se tko je u vrijeme sklapanja spornih ugovora u društvu Locat leasing bio zadužen za registraciju vozila i upis vlasništva. Ne zna tko je sporna vozila preuzeo. Ime SP joj ništa ne znači. U Locat leasingu imaju kompjuterski program u koji nakon sklapanja svakog pojedinog ugovora sa strankama djelatnik prodaje unosi sve kondicije iz ugovora. Program funkcionira na način da se u njemu evidentiraju mjesečne rate, te datum dospijeća svake pojedine rate. Jednako tako evidentira se i vrijednost za otkup odnosno obveza povrata neotkupljenog vozila. Ukoliko se po dospijeću, bilo rate, odnosno isteka ugovora, obveza ne ispuni pravovremeno, sistem automatski izbacuje najprije prvu, a potom i drugu opomenu, tako da je ona u trenutku kada je bilo vidljivo da nije postupljeno po odredbama ugovora raspolagala podacima iz kompjuterskog programa. Ukoliko se po proteku rokova za slanje opomena ne postupi po istima, tada se kreće sa naplatom putem sredstava osiguranja koja su im dana. Dakle, u trenutku utvrđenja duga ona nije raspolagala sa dokumentacijom ili spisom, no dokumentacija koja je bila temelj njihovog potraživanja je postojala u društvu. Ne vidi ništa sporno u okolnosti da su slali opomene okrivljenicima, budući da su plaćanjem računa oni postali vlasnici vozila. Ne sjeća se da li su oni u konkretnom slučaju aktivirali instrumente osiguranja plaćanja. Zbog proteka vremena se ne sjeća da li su postojali instrumenti osiguranja plaćanja, pretpostavlja da jesu. Uobičajeno su tražili bjanko zadužnice na ukupnu vrijednost vozila, čak i uvećanu za određeni postotak. Ne zna da li leasing kuća može davati robne kredite. ŽP je tijekom 2005. radila u Locat leasingu u odjelu prodaje, danas više ne radi. Ona (svjedokinja) danas radi u Unicredit leasingu.

9.2.2. U iskazu od 27. listopada 2022. s lista 477. spisa je navela da prije sklapanja ugovora o leasingu s društvom Auto Plus nije kontaktirala s optuženikom nego je to činio komercijalni odjel. Poznato joj je da je nakon kašnjenja plaćanja od strane društva Auto Plus bilo pokušaja dogovara između Locat leasinga i Auto Plus, no to se odvijalo na višoj razini od njezine, odnosno s upravom i to na inicijativu Locat leasinga. Nakon što joj je predočen dio njezinog iskaza od 18. svibnja 2011. prema kojem su optuženici nudili Locat leasingu kompenzaciju svog dugovanja u vidu zemljišta u [adresa], navela je da se prisjeća toga, no ne sjeća se nikakvih detalja, a ako je tada tako iskazivala, onda ostaje kod tih svojih navoda. Ne sjeća je li oštećenom društvu nuđena kakva oprema od strane društva Auto Plus, ne sjeća se niti jesu li dogovori između Auto Plusa i uprave o kompenzaciji bili blizu finaliziranja, niti joj je poznato je li društvo Auto Plus pokušalo ostvariti pravo na kredit radi plaćanja dugova društvu oštećenika. Nije joj poznato niti koji je uzrok problema u društvu Auto Plus zbog kojih oni nisu plaćali rate svojih dugovanja, osim što zna da su prodana vozila koja su bila predmet leasinga. Društvo Locat leasing nije vršilo primopredaju vozila budući da nije bilo prodavač, odnosno dobavljač vozila, već je samo financiralo leasing. Nije joj poznato sa sigurnošću, no pretpostavlja da je Locat leasing svoje potraživanje prijavilo u stečajnom postupku društva Auto Plus. Od dugovanja društva Auto Plus društvu Locat leasing je nešto bilo plaćeno, no nije joj poznato više o kojim iznosima se radilo. Nije joj poznato je li prije suradnje koja je predmet postupka bilo drugih suradnji između društava Locat leasing i Auto Plus, a provjeravanje boniteta, odnosno kreditne sposobnosti je uobičajena procedura pri sklapanju leasinga.

9.3. Svjedok KP je u iskazu od 15. veljače 2013. s lista 128. spisa naveo da je bio predsjednik uprave trgovačkog društva Locat Leasing Croatia“ d.o.o. Zagreb. Kao direktor potpisivao je sve ugovore. Međutim operativnu obradu podataka vrše druge osobe. Optuženi MPO mu je poznat od ranije, a on (svjedok) nije pregovarao u vezi financijskog leasinga za društvo "Auto plus“ d.o.o. Zagreb tako da se ne može izjasniti o solventnosti tog društva, niti je li bilo u blokadi. Također se ne može izjasniti na koji način je to društvo podmirivalo obveze. Može samo kazati općenito da bi se po njegovom mišljenju u ovom slučaju radilo o financijskom leasingu kojim se financirao lager društva ,Auto Plus“. Da razjasni, određeno društvo kupuje vozila od principala - dobavljača, uzimaju kratkoročne kredite koje ne mogu podmiriti nakon čega koriste usluge leasing društva, a to društvo je očekivalo konsolidaciju kod svoje banke. Kod tih društava su visoki zahtjevi ulaganja, dolazi do loše prodaje i samim tim do propadanja tih društava. Postojala je potreba za dugoročno financiranje od strane njihove komercijalne banke, koju oni očito nisu ostvarili, te je to društvo vozila u leasingu, a koja su bila na njihovo "ime" moralo prodati da bi na neki način platio obveze prema dobavljaču. Kako reprogram banke nije uslijedio, očito je da je došao u određene probleme te nije mogao podmiriti obveze leasinga. Ovo je samo njegovo mišljenje nakon određenog proteka vremena.

9.3.1. U iskazu od 1. prosinca 2014. s lista 171-172 je naveo da je bio predsjednik uprave društva Locat leasing Croatia, u razdoblju od 1. siječnja 2004. pa do spajanja sa trgovačkom društvom Unicredit leasing, čini mu se 2007.-2008. Kao predsjednik uprave od svojih djelatnika je bio obaviješten da TD Auto Plus nije postupio po odredbama sklopljenih ugovora, odnosno da im nisu vraćena vozila. Osobno je kontaktirao s optuženikom te je od njega tražio objašnjenje, odnosno rješenje nastale situacije, koji mu je rekao da će pokušati naći način da refinancira svoju obvezu prema njima kod drugih institucija. Čak se sjeća da mu je pokazivao i poslovnu dokumentaciju Hypo banke iz koje je bilo vidljivo da su isti spremni preuzeti obvezu. Zna da je u to vrijeme uobičajeno bilo od strane principala auto kuća tražiti klijente da ulože značajna sredstava u prodajne prostore kako bi isti djelovali reprezentativno te su trgovačka društva koja su bila ovlašteni zastupnici pojedinih vozila to i činila. Kako je došlo do poremećaja na tržištu, zna da je više takvih ovlaštenih distributera zapalo u financijske poteškoće budući da nisu iz poslovanja mogli financirati obveze koje su preuzeli. Samo u Splitu zna za četiri takve auto kuće. Na poseban upit rekao je da u konkretnom slučaju, a s obzirom da su od strane Locat leasinga prije donošenja odluke o sklapanju ugovora o financijskom leasingu, rađene provjere kako boniteta trgovačkog društva okrivljenika, tako i procjene njihove bilance, te generalno je rađena procjena da li bi uopće mogli servisirati preuzete obveze, donesena odluka u skladu sa tada važećim procedurama, a napomenuo je, takve procedure vrijede i danas, da se s istima sklope ugovori. Stoga ne smatra da su u konkretnom slučaju okrivljenici postupali sa namjerom da obveze ne ispune, već kao što je rekao neispunjenje obveza je rezultat drugih okolnosti. Navedeno ne smatra neobičnim, pogotovo kada se zna da danas u Hrvatskoj samo banke imaju gotovo dvanaest milijardi kuna lošeg kreditnog plasmana. Zbog proteka vremena se ne sjeća točno od kojeg djelatnika Locat leasinga je bio upoznat sa činjenicom da im vozila nisu vraćena, odnosno da su prodana. Ne zna da li mu je to rekao netko od djelatnika iz odjela BP, moguće i tadašnji član uprave zadužen za rizike, FP. Vozila su temeljem pravila ugovora trebala biti prodana tek po isplati cijele obveze sukladno ugovoru o financijskom leasingu. Ukoliko vozila nisu bila otplaćena u cijelosti, tada su trebala biti vraćena. Kada mu se predočava preslika dopisa Hypo banke od 20. srpnja 2006., na listu 42. spisa, rekao je da misli da navedeni dopis nije vidio, ali zna da mu je rečeno o financiranju od strane Hypo banke obveza trgovačkog društva optuženika. Ne zna na koji način su konkretna vozila mogla biti registrirana, odnosno prodana, niti zna da li su vozila bila registrirana na Locat leasing. S trgovačkom društvom Auto Plus je imao nekoliko sastanaka, a na sastanke je dolazio optuženik, a na tim sastancima mu je bila predočena namjera da se pokuša naći izvor refinanciranja, kako bi se u cijelosti izvršila preuzeta obveza prema Locat leasingu. Sjeća se da je Auto Plus došao sa zahtjevom da se njihova obveza prolongira na rok od godinu dana, no Locat leasing to nije mogao sukladno postojećim pravilima poslovanja, budući da su vozila bila prodana. Ne sjeća se da bi bilo razgovora da bi na bilo koji način financijski pomagali društvo Auto Plus prije sklapanja ugovora o leasingu, no sjeća se da se inzistiralo da se pronađe način da Auto Plus nađe sredstava kod neke financijske institucije kako bi podmirio obveze koje je preuzeo sklapanjem ugovora o leasingu. Točno je da je Auto Plus za klijente koji su od njih kupovali vozila upućivao na oštećeno društvo. Konkretna vozila su, koliko se sjeća bila demo vozila. Zna da je Auto Plus razgovarao sa Hypo bankom za financiranje, te je siguran da bi u cijelosti svoju obvezu izvršili pod pretpostavkom da su im odobrena sredstva. Na upit zna li zbog čega im sredstava nisu odobrena, odgovorio je da pretpostavlja da je njihova bilanca u to vrijeme bila takva da nisu uspjeli u odobravanju novog financiranja od strane banke. Pri tome misli na bilancu društva Auto Plus u vrijeme njihovih pregovora sa Hypo bankom. Smatra da je u konkretnom slučaju situacija istovjetna kao i u drugim slučajevima o kojim je govorio da su se događali s auto kućama na području Splita. Njihovi principali npr. Renault, su odbijali izaći u susret auto kućama, te nisu pristali prolongirati obveze koje su auto kuće imale prema njima, te su ih na taj način dovele u poziciju da su zapeli u financijske poteškoće, da auto kuće nisu mogle servisirati svoje druge preuzete obveze, a što je u konačnici dovelo, kao što je rekao, do propadanja tih auto kuća. Uvijek je rezultat bio istovjetan, nakon izgradnji luksuznih auto salona, opremanje istih upravo po pravilima auto kuća, što je zahtijevalo znatna sredstava, a djelomice i zbog početka krize na tržištu, s jedne strane, te s druge strane, zbog nefleksibilnosti principala došlo je do propadanja niza auto salona, kao što je već ranije govorio. Na poseban upit punomoćnika oštećenika odgovara da u svakom slučaju Auto Plus nije smio prodati njihova vozila, bez obzira na sve druge okolnosti.

9.3.2. U iskazu od 24. siječnja 2017. s lista 316-317. je naveo da se sjeća svog iskaza koji je dao na raspravi od 1. prosinca 2014. te u cijelosti ostaje kod svih navoda. Na upit kako je neko trgovačko društvo koje je s Locat leasingom imalo sklopljen ugovor o financijskom leasingu predmet kojeg bi bio osobni automobil, isto mogao prodati trećoj osobi, rekao je da je za to uobičajeno bilo potrebno da njihov klijent, odnosno osoba s kojom je sklopljen ugovor podmiri obveze temeljem tog ugovora prema leasingu, a je li Locat leasing u tom slučaju izdavao kakvu pisanu suglasnost o prodaji predmeta leasinga, on to ne zna. Na upit je li između društva Locat leasing i trgovačkog društva Auto Plus d.o.o. prije prosinca 2006., odnosno prije zaključenja ovih ugovora o leasingu, postojala kakva poslovna suradnja te ukoliko jest u kojem opsegu, svjedok je odgovorio da se on toga više ne sjeća zbog proteka vremena. On kao predsjednik uprave nije sudjelovao u ugovaranju ovih 18 ugovora o financijskom leasingu, već je to činio komercijalist društva, a koji je pri tome bio dužan poštovati uobičajenu proceduru propisanu od samog Locat leasinga. On je s optuženikom u nekoliko navrata održao sastanak, uvijek bi ga primio kada je optuženik to tražio. U to vrijeme došlo je do problema u branši zastupnika vozila budući da su zahtjevi "principala" bili takvi da su od zastupnika tražili da investiraju u objekte i opremu, kao i određeni volumen prodaje i prihoda, a zbog situacije na tržištu je bilo sve teže i teže ispuniti takve zahtjeve uslijed čega je i došlo do nemogućnosti da izvrše ranije preuzete obveze. Kada bi primio optuženika, uputio bi ga pri tome na osobu unutar društva s kojim je optuženik mogao rješavati eventualne zahtjeve. Ne može se očitovati na pitanje da li je u kojem trenutku je korisnik leasinga bio dužan platiti otkupnu cijenu vozila, da li prije prodaje vozila ili nakon što je vozilo prodano. Jednako tako ne zna da li je davatelj leasinga ili korisnik leasinga bio obvezan izvršiti registraciju vozila. Svi kontakti koje je imao s optuženikom bili su na optuženikovu inicijativu, a u tu svrhu bi optuženika uputio službi, kako bi postavio zahtjev unutar leasinga za financiranje putem leasinga, odnosno refinanciranje. Zahtjev optuženika je bio da mu se pomogne u osiguravanju financijskih uvjeta kroz neki oblik dugoročnijeg financiranja kako bi na taj način mogao podmiriti i obveze koje je imao prema njihovom trgovačkom društvu, odnosno druge obveze koje je imao, a sve u svrhu kako bi društvo Auto Plus d.o.o. "dobilo daha" za daljnje poslovanje. Ne sjeća da li su rate leasinga bile uredno otplaćivane, no to niti nije spadalo u njegov posao kao predsjednika uprave. Ne može se očitovati o tome da li je bio dogovor, da se ne vraćaju leasingu automobili već novac. Koliko se sjeća, optuženicu je sreo možda jednom u prostorijama trgovačkog društva Locat leasing, uglavnom je komunicirao s optuženikom. Nema saznanja da bi optuženica sklapala bilo kakve ugovore o leasingu, a ne zna tko je ispred Auto Plusa iste uopće i sklapao. On (svjedok) je bio predsjednik uprave Locat leasinga odnosno društva slijednika, Unicredit leasinga zaključno s 2009. Nema saznanja da bi trgovačko društvo Auto Plus vozila prodalo trećim osobama i da vozila nisu vraćena na zahtjev leasinga te nema saznanja da nisu bile podmirene obveze po ugovorima o financijskom leasingu prema Locat leasingu od strane Auto Plusa. No on kao predsjednik uprave o tome niti nije trebao biti obaviješten već adekvatne službe u okviru svojih ovlaštenja unutar leasing kuće. Kada mu je predočen dio njegovog iskaza s rasprave od 1. prosinca 2014. na listu 4. zapisnika u 4. odjeljku, iz kojeg proizlazi da nisu mogli prolongirati obvezu Auto Plusa na rok od godinu dana budući su vozila bila prodana, kao i to da vozila nisu smjela biti prodana sukladno općim uvjetima poslovanja, svjedok je rekao da je navedeno iskazivao temeljem svih okolnosti koje su mu bile poznate u trenutku davanja iskaza, prije svega činjenice zbog čega se protiv oboje optuženih uopće vodi ovaj kazneni postupak. No, kao što je već više puta istaknuo, navedene okolnosti njemu kao predsjedniku uprave društva nisu bile poznate, a niti su spadale u opseg njegovog posla i obveza. Zbog proteka vremena uopće se ne može očitovati kada je i od koga saznao da su vozila prodana. Dakle, trgovačko društvo Unicredit leasing je preuzeo dio portfelja HVB leasinga i Locat leasinga, no društvo Locat leasing i nadalje postoji. Dozvoljava mogućnost da ga je optuženik kontaktirao nakon što je trgovačko društvo Auto Plus upalo u probleme, a kako bi mu pomogao u pronalasku načina da iste riješi, no toga se decidirano ne sjeća. Prisjetio se da je nakon 2007. postao predsjednik uprave društva Unicredit leasing koje je preuzelo dio portfelja ranijih HVB leasinga i Locat leasinga, dok je Locat leasing ostao postojati kao društvo Locat Croatia. Predsjednik ili član tadašnje uprave bio je g. AP. Ne sjeća se kada je i na koji načini optuženik pokušao izvršiti obveze prema Locat leasingu, no vjeruje da jest. Ne zna na koji rok su zaključivani ovi ugovori o leasingu.

9.4. Svjedok FP je u iskazu od 27. siječnja 2015. s lista 176-177. naveo da je danas zaposlen u trgovačkom društvu Unicredit Leasing d.o.o. kao direktor Sektora operacija, gdje radi od 2007. pa nadalje, dok je prije toga bio zaposlen u TD Locat Leasing gdje je bio i predsjednik uprave te član uprave društva. 2005. je bio član uprave društva. Konkretnih ugovora sklopljenih između Locat Leasinga i trgovačkog društva Auto Plus se ne sjeća, niti bi se mogao očitovati o broju sklopljenih ugovora. Optuženog MPO se sjeća s jednog sastanka, a koliko se sjeća, na navedenom sastanku se razgovaralo o mogućnosti financiranja određenog broja vozila te mogućnosti financiranja uređenja i opremanja auto-salona. Dozvoljava mogućnost da je razgovor bio i o gradnji auto salona, no navedenog se zbog proteka vremena uistinu ne sjeća. Na upit na koji način su bili regulirani ugovori o financijskom leasingu, odgovorio je da, ukoliko se radilo o ugovorima koji su bili sklopljeni na dulji rok, odnosno više godina, tada je Locat Leasing bio upisan kao vlasnik u knjižicu vozila. Ukoliko se radilo o kraćim ugovorima moguće je da je nije postupano na istovjetan način, no zbog proteka vremena se ne sjeća koja je uopće bila praksa njihove kuće. Zbog proteka vremena se ne može uopće sjetiti tko je bio prisutan sastanku o kojem je govorio, niti detalja sadržaja istog. Na upit da li se Locat Leasing upisivao kao vlasnik prilikom sklapanja ugovora o financijskom leasingu koji se odnosio na salonska vozila, odgovorio je da doista ne zna. Ukoliko Locat Leasing nije bio upisan kao vlasnik u knjižicu vozila, tada pretpostavlja da je kao vlasnik bio upisan korisnik ugovora o financijskom leasingu. Ukoliko se radilo o ugovorima kojima se financirala kupnja vozila sa zalihe salonskih vozila, tada pretpostavlja da je dobavljač ujedno bio i osoba koja je bila korisnik ugovora o leasingu. Pretpostavlja da je ugovorno bilo regulirano da se vozilo bez njihove suglasnosti ne može prodati. Kada ga se pita na koji način se leasing kuća praktično štitila od mogućnosti da korisnik ugovora o financijskom leasingu, a koji je upisan u knjižicu vozila kao vlasnik ne postupi suprotno odredbama općih uvjeta ugovora o financijskom leasingu, a koje jasno propisuje zabranu otuđiti predmet leasinga, rekao je da se poslovanje leasing kuće mijenjalo u hodu, kada bi uočili propuste tad bi ih i sanirali. Siguran je da je kod duljih ugovora o leasingu, a u kojim slučajevima su oni bili upisani kako vlasnik vozila, u leasing kući bila zadržana i knjižica vozila. Na koji način se postupalo sa kratkoročnim ugovorima o financijskom leasingu se ne sjeća zbog proteka vremena, tih ugovora je bilo i bitno manje nego dugoročnih, tako da niti općim uvjetima nisu mogle biti predviđene sve moguće situacije. Odobrenje za prodaju takvih vozila korisnicima ugovora o financijskom leasingu mogla je dati uprava društva. Financiranje vozila bi značilo da se financira ustvari uvoz vozila u RH. Drugim riječima, oni bi s dobavljačem vozila sklopili ugovor o financijskom leasingu, a koji bi iz tih sredstava podmirio obveze prema svom dobavljaču, tako da su oni vozila ustvari financirali do njihove prodaje krajnjim korisnicima. Zbog proteka vremena ne sjeća se na koji način je bilo uređeno ovlaštenje prodaje takvih vozila. Moguće je da ih je korisnik leasinga trebao tražiti suglasnost, moguće je da su ugovori bili sklopljeni na kraći rok, pa da bi bili produženi ukoliko unutar tog roka vozila ne bi bila prodana, stvarno ne može precizno odgovoriti na ta pitanja. Svi navedeni odnosi trebali su biti popraćeni dokumentacijom. Oni su međusobna prava i obveze pokušavali što više formalizirati. S konkretnim ugovorima su 2005., s obzirom na funkcije koje su obnašali, mogli biti upoznati AP koji je tada bio član uprave te NP. Svakako je KP kao tadašnji predsjednik uprave s istim trebao biti upoznat. Prema njegovim saznanjima AP danas radi u Badelu 1862, a NP u OTP Leasingu.

9.5. Svjedokinja IPO je u iskazu od 27. siječnja 2015. s lista 177. navela da je koncem 2005. bila zaposlena u trgovačkom društvu Locat Leasing Croatia na radnom mjestu referenta za prodaju. Na upit da li se sjeća ugovora sklopljenih između leasinga i trgovačkog društva Auto Plus, odgovorila je da joj se čini da se radilo o većem broju ugovora o leasingu, zbog proteka vremena precizno se ne sjeća broja. Prema njezinom sjećanju Auto Plus je bio dobavljač i primatelj leasinga, a radilo se o financiranju salonskih vozila. Sjeća se da vozila nisu bila registrirana, te je vlasništvo leasing kuće nad istim vozilima moglo biti vidljivo kroz račune kojima su vozila plaćena. Danas i unazad nekoliko godina radi u društvu OTP Leasing, te se zbog proteka vremena s jedne strane, te činjenice da radi u drugoj leasing kući koja ima i svoje uvjete poslovanja, više ne može precizno očitovati na koji način je Locat Leasing bio obavještavan o eventualnoj prodaji takvih salonskih vozila. Zbog proteka vremena više nije u mogućnosti precizno se očitovati koje su bile obveze korisnika leasinga po isteku ugovora. Na upit kako bi se danas postupalo u situaciji da se radi o financijskom leasingu kojim su financirana salonska vozila, odgovorila je da bi o tome uvijek odlučivala uprava, moguće je da bi se tražilo korisnika leasinga da plati otkupnu vrijednost vozila, moguće je da bi se u takvim slučajevima i produljivao ugovor o leasingu, dakle, kao što je rekla, ovisi od slučaja do slučaja. Ne može precizno odgovoriti na pitanje da li je 2005. postajala obveza da korisnik leasinga po isteku ugovora plati otkupnu vrijednost, budući da ne zna da li su ugovori imali otkupnu vrijednost ili ne. Na daljnji upit da li je postojala obveza korisnika leasinga da vrati vozilo po isteku ugovora ako nije plaćena otkupna vrijednosti, svjedokinja je odgovorila da na to pitanje ne može točno odgovoriti budući se ne sjeća što je bilo navedeno u uvjetima za financijski leasing Locat Leasinga, a kao što je već rekla i danas radi na sličnim poslovima. Kod ugovora o financijskom leasingu postoji iznos naknade za leasing koji ustvari predstavlja određeni broj anuiteta koji ustvari predstavljaju najam predmeta leasinga. Otkupna vrijednost je dio prestale vrijednosti predmeta leasinga do koje se dolazi umanjivanjem vrijednosti predmeta leasinga za iznos uplaćenih naknada za leasing. Ostatak vrijednosti po ugovoru o leasingu, a kada joj se predočava ugovor o financijskom leasingu iz spisa, predstavlja iznos do kojeg se dođe kada se od ukupne vrijednosti predmeta leasinga odbije iznos učešća te iznos uplaćenih rata. Troškovi obrade zahtjeva ne ulaze u ostatak vrijednosti predmeta leasinga. Radila je u prodaji te nema saznanja o postupanjima u slučaju prodaje vozila koja su bila predmeti leasinga. Zbog proteka vremena se ne sjeća tko je bio odgovoran za taj dio posla. Ona je radila pripreme ugovora o financijskom leasingu, a sve prethodne provjere društava s kojima su sklapani ugovori, radili su Rizici i Kreditna analiza. U trenutku kada bi ona dobila predmet, provjere su već bile izvršene.

9.6. Svjedok SP je u iskazu od 27. siječnja 2015. s lista 177-178 naveo da je tijekom 2005. bio zaposlen u trgovačkom društvu Auto Plus kao voditelj prodaje, a što je uključivalo preuzimanje vozila od njihovih dobavljača te prodaju vozila kupcima. Kada mu se predočavaju zapisnici o preuzimanju i kontroli koji se nalaze u spisu na listovima 45 do 62 spisa, rekao je da je na njima vidljiv njegov potpis te zaključuje da je navedena vozila i preuzeo. Na upit je li bilo moguće kupiti salonsko vozilo, svjedok je odgovorio da jest, takva vozila nisu bila registrirana, a vlasništvo je bilo vidljivo iz ugovora kojim su vozila kupljena. Ukoliko su vozila bila financirana financijskim leasingom, tada su oni od leasing kuće trebali zatražiti prijevremeni otkup vozila, vozilo prenijeti u vlasništvo Auto Plusa te ga prodati krajnjem kupcu. Pretpostavlja da je prema leasing kući u to vrijeme bio upućivan takav zahtjev faksom ili mailom. Sjeća se da su takvi zahtjevi upućivani leasing kućama, no ne točno i kojima, budući da su surađivali s više njih, no u svakom slučaju da bi krajnji kupac uopće mogao registrirati vozilo to se moralo napraviti. Prilikom registracije vozila, ukoliko se radilo o salonskim vozilima, bilo je potrebno imati ulaznu fakturu od dobavljača te izlaznu fakturu od njihovog društva, ukoliko je vozilo kupljeno direktno od dobavljača. Ukoliko je pak vozilo bilo kupljeno financijskim leasingom, tada je trebalo od leasing kuće dobiti fakturu, te potvrdu da je leasing otplaćen. Kada bi dobavljaču od kojeg je uzimano vozilo poslao dokumentaciju da je sve plaćeno uredno, tek tada bi društvo Auto Plus d.o.o. dobivalo potvrdu, carinsku deklaraciju i izjavu o suglasnosti, bez koje dokumentacije nije bilo moguće registrirati vozilo. Navedenu dokumentaciju su dobavljači držali kod sebe do trenutka dok u odnosu na njih u potpunosti ne bi bila podmirena obveza. Jednako tako bez potvrde da je leasing otplaćen, nije bilo moguće registrirati vozilo. Zbog proteka vremena se ne sjeća da li je postojala obveza vraćanja vozila leasing kući ukoliko ne bi bila prodana po isteku leasinga, ne zna što je s pojedinom leasing kućom bilo dogovoreno, zna da su za neka vozila produljivali leasing, no zbog proteka vremena ne sjeća se precizno o kojim leasing kućama se radilo. Ne sjeća da li su vozila po isteku leasinga koja ne bi bila prodana krajnjem kupcu bila otkupljivana od leasing kuće za ostatak vrijednosti. Nikada nije vidio dokument iz kojeg bi proizlazilo da su morali vratiti vozila kojima je istekao ugovor o financijskom leasingu, koji nije produljen, a koja vozila nisu od leasinga otkupljena. Bilo je moguće ponuditi na prodaju salonsko vozilo koje je bilo refinancirano ugovorom o financijskom leasingu, no da bi ga kupac uopće mogao registrirati do trenutka predaje vozila krajnjem kupcu Auto Plus je morao podmiriti sve obveze prema leasing kući. Bilo je moguće da se od strane Auto Plusa proda vozilo, a da obveze prema leasing kući nisu u cijelosti podmirene, no takvo vozilo kupac ne bi mogao registrirati. Odluke o prodaji vozila na taj način donosila je uprava društva te u odnosu na navedeno nije imao mogućnost odlučivanja. U Auto Plusu je bio zaposlen do ožujka 2006. te je do tada u salon došlo, čini mu se, oko pet kupaca koji su imali problem zbog nemogućnosti registracije vozila. Taj problem se rješavao na način da se prodajom novih auta zatvarala obveza prema leasing kući za vozila koja kupci nisu mogli zbog ranije nezatvorene obveze registrirati. Dakle, sa zatvaranjem obveze prema leasing kući kasnilo se mjesec do dva. Nije mu poznato TD Ursus d.o.o., odnosno ne sjeća ga se. Ne sjeća se da li je za vozila koja je on preuzeo od Locat Leasinga zatraženo dopuštenje za prodaju od Locat Leasinga.

9.7. Svjedokinja RP je u iskazu od 26. travnja 2017. s lista 352 navela da je ona, čini joj se, u listopadu ili prosincu 2005. u [adresa], u auto kući Auto Plus, kupila osobni automobil marke Renault Modus. Naime, njezin suprug je kod Raiffisen banke podigao kredit, pri tome mu je jamac bio bratić, a koliko se sjeća banka je novac doznačila auto kući. Oni su od auta dobili cjelokupnu dokumentaciju, osim knjižice vozila koja im je predana od strane djelatnika u banci nakon što je plaćen auto. Bila je prvi vlasnik i prva je konkretno vozilo registrirala. Prema njezinim saznanjima prometnu dozvolu i knjižicu vozila izdaje policija. Oni su (svjedokinja i njezin suprug) sve dogovarali s djelatnikom auto salona, a vozilo koje su kupili se tamo već nalazilo. Ubrzo su, a nakon što su otplatili kredit, a koji je bio na razdoblje od sedam godina, vozilo prodali.

9.8. Svjedokinja ZP je u iskazu od 26. travnja 2017. s lista 352. navela da je točno je da je tijekom 2005. u auto kući Auto Plus u [adresa] kupila osobno vozilo Renault Megan. Dio cijene je plaćen u gotovini, a dio putem kredita u Hypo banci. Koji dio je plaćen u gotovini, a koji kreditom, ne sjeća se zbog proteka vremena. Jednako tako ne sjeća se da li je iznos kredita ona preuzela ili je banka doznačila na račun auto kuće. Radilo se o salonskom vozilu koje je bilo u izlogu auto kuće te čim je vozilo plaćeno, isti dan ga je i preuzela. Budući da je dio vrijednosti vozila plaćen kreditom banke, knjižica vozila je bila u banci do trenutka dok nije otplatila cjelokupni iznos kredita, kada joj je knjižica vozila i vraćena. Bila je prvi vlasnik vozila, te je prva vozilo i registrirala. I danas je vlasnik navedenog automobila. Zbog proteka vremena ne sjeća se koliko je platila vozilo. Ima prometnu knjižicu navedenog vozila. Ukoliko je potrebno može dostaviti presliku prometne knjižice sudu. Dio novca je imala u gotovini od prodaje ranijeg vozila, no ne sjeća se je li uplaćen auto kući putem banke, FINA-a, na blagajni prodajnog salona, stvarno se ne sjeća zbog proteka vremena.

9.9. Svjedok PP je u iskazu od 26. travnja 2017. s lista 353. naveo da da je tijekom 2006. kupio osobno vozilo Renault Modus u auto salonu Auto Plus u [adresa]. Radilo se o salonskom vozilu koje je bilo vrijedno oko 95.000,00 kuna. Vozilo je kupio putem kredita banke Volksbank, kasnije Sberbanke. Bio je prvi vlasnik vozila te je registrirao vozilo. Do otplate kredita banka je bila u posjedu knjižice vozila, dok je on imao kopiju koju je predao sudu na uvid. Vozilo je u međuvremenu prodao. Koliko se sjeća, banka je novac doznačila prodavatelju. Danas posjeduje ugovor o produženom jamstvu te dopis Sberbanke iz koje je vidljivo da je kredit otplatio u cijelosti, a nakon čega mu je vraćena knjižica vozila. Presliku knjižice vozila, ugovora o produženom jamstvu, te dopisa Sberbanke predaje u spis.

9.10. Svjedok OP je u iskazu od 26. travnja 2017. s lista 353. naveo da je u siječnju 2006. godine u auto salonu Auto Plus kupio osobno vozilo Renault Megan. Polovicu iznosa kupoprodajne cijene platio je u gotovini na blagajni auto kuće, dok je ostatak iznosa bio plaćen putem kredita koji je realizirao u Volskbanci. Radilo se o salonskom vozilu. Iznos kredita banka je doznačila na račun od prodavatelja, on je prilikom preuzimanja vozila dobio sve dokumente, izuzev knjižice vozila koja je bila u posjedu banke, dok nije otplatio cjelokupan iznos kredita, kada mu je vraćena. Bio je prvi vlasnik vozila. Navedeno vozilo posjeduje i danas. Ukoliko je potrebno može sudu dostaviti kopiju prometne dozvole.

9.11. Vještak dipl. oec. Vatroslav Zovko je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 15. siječnja 2024. s lista 562-588 spisa našao da je ukupna vrijednost imovine trgovačkog društva Auto Plus d.o.o. u trenutku sklapanja Ugovora o leasingu (na dan 31. prosinca 2005.) iznosila 25.966.099,71 kuna, odnosno 3.446.293,68 eura (struktura imovine prikazana je u tablici 2. Nalaza i mišljenja). Na kraju inkriminiranog razdoblja ukupno je ostalo 228.405,55 eura neplaćenih obveza temeljem ugovora o leasingu, a prikaz pojedinačnih neplaćenih iznosa sa datumima dospijeća prikazan je u tablicama 3. – 21. Nalaza i mišljenja. Na temelju dokumentacije u spisu nije moguće utvrditi okolnost razloga zbog kojih nisu ispunjene obveze iz spornih ugovora koje je i MPO naveo u svojoj obrani na raspravi 26. siječnja 2023.

9.11.1. U nalazu od 21. ožujka 2024. (list 598-599 spisa) vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 15. siječnja 2024. Na upit zastupnice optužbe, a vezano za 3. točku njegovog mišljenja s lista 588 spisa naveo je da na temelju dokumentacije koja mu je bila dostupna nije mogao utvrditi je li istinita ili neistinita obrana optuženika, odnosno da li dokumentacija podupire navode optuženika o razlozima neplaćanja dugovanja koji su predmet postupka budući da mu dokumentacija nije davala dovoljno podataka da bi o tome mogao dati mišljenje. Pod pretpostavkom da je imao na raspolaganju podatke o prometu i stanju sredstava na računu TD Auto Plus d.o.o. dopušta mogućnost da bi mu ti podaci mogli biti od koristi za procjenu kreditnog zaduženja tog trgovačkog društva. Utvrđeni iznos neplaćenih obveza iz Ugovora o leasingu koji su predmet ovog postupka utvrđenih u nalazu i mišljenju proizlazi iz priložene dokumentacije - evidencije uplata temeljem svih ugovora o leasingu te ukupan iznos je zbroj svih nepodmirenih obveza temeljem svakog pojedinačnog ugovora o leasingu a što je prikazano u tablici 21. pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na točku 3. mišljenja s lista 588 spisa a vezano za utvrđivanje okolnosti razloga neispunjenja obveza iz spornih ugovora odgovara kako uvidom u stanje računa okrivljenika može samo utvrditi da li je bilo dovoljno sredstava za podmirenje nastalih obveza ili nije. Ukoliko je bilo dovoljno sredstava može samo utvrditi da li su obveze podmirene ili nisu, a zašto je tome tako to se iz financijske dokumentacije ne može utvrditi. Na upit branitelja optuženika navodi da bi promet po računu TD Auto Plus mogao utjecati na rezultate njegovog vještačenja utoliko što bi iz tog prometa moguće bilo vidljivo da su izvršene neke od obveza iz ugovora o leasingu koje nisu proknjižene, a s obzirom da je svoj nalaz i mišljenje dao na temelju proknjiženih iznosa. Na upit branitelja optuženika na temelju čega je u svom pisanom nalazu i mišljenju utvrdio koliko obveza nije plaćeno navodi da je izračun temeljio na pregledu plaćanja potraživanja Locat leasinga s listova 32-37 spisa. Na upit suda na temelju koje dokumentacije društva bi se moglo provjeriti je li isto bilo kreditno zaduženo u trenutku dospijeća obveza iz Ugovora o leasingu navodi da bi mu za to bila potrebna bruto bilanca odnosno poslovne knjige društva budući da se iz bilance koja se na kraju fiskalne godine predaje poreznoj upravi ne može zaključiti o strukturi zaduženja. Bez uvida u spis ne može odgovoriti na pitanje postoji li u spisu podatak gdje bi se sada nalazila knjigovodstvena dokumentacija TD Auto Plus d.o.o.

9.11.2. U pisanoj dopuni od 26. travnja 2024. (list 914-940. spisa) vještak je prilikom davanja nalaza i mišljenja uzeo u obzir i promet po računu trgovačkog društva „Auto Plus“ d.o.o., a što je dovelo do izmjene rezultata vještačenja jer je na temelju svih isprava u spisu te izračuna našao da je na kraju inkriminiranog razdoblja ukupno je ostalo 152.167,30 eura neplaćenih obveza temeljem ugovora o leasingu u skladu s dostavljenim izvodima iz banke, a prikaz pojedinačnih neplaćenih iznosa sa datumima dospijeća prikazan je u tablicama 3. – 21. Nalaza i mišljenja.

9.11.3. Vještak je usmeno dopunio svoj nalaz 19. prosinca 2024. (list 1004. spisa) kada je naveo vezano za tablicu br. 21 na listu 27. svog nalaza od 26. travnja 2024. (list 940 spisa) da navedena tablica predstavlja rekapitulaciju svih tablica te rubrika "iznos neplaćenih obveza" sadržava one obveze koje su proknjižene od strane oštećenog TD Lokat leasing. Iznosi s predznakom minus u rubrici "iznos neplaćenih obveza prema izvodima banke" predstavljaju preplaćena dugovanja po pojedinim ugovorima time da to ne dovodi u pitanje postojanje ukupnog duga kojeg je utvrdio. Na upit je li isključeno da su neke uplate vršene nakon razdoblja u odnosu na koje postoje prometi po računima, vještak je naveo da takvu mogućnost ne može isključiti.

10. Iz isprava priloženih u spisu proizlazi slijedeća kronologija događaja:

10.1. Iz izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo "Auto Plus" d.o.o. (list 41-. spisa) iz Zagreba proizlazi da su optuženik i optuženica u inkriminirano vrijeme bili direktori navedenog trgovačkog društva i ovlašteni društvo zastupati pojedinačno i samostalno.

10.2. Iz dopisa trgovačkog društva Auto plus d.o.o. trgovačkom društvu Locat Leasing d.o.o. od 7. listopada 2005. s lista 487. je vidljivo da društvo Auto Plus obavještava društvo Locat Leasing d.o.o. o svojoj imovini, i to kratkotrajnoj imovini, danim kreditima, dugoročnim kreditima, kratkoročnim obvezama zajmovima i povećanju revalorizacijskih rezervi.

10.3. Iz ugovora o leasingu s lista 7-24 spisa proizlazi da su optuženici kao direktori i zakonski zastupnici društva Auto plus d.o.o. u svojstvu korisnika leasinga u razdoblju od 18. listopada 2005. do 29. prosinca 20025. zaključili osamnaest ugovora o leasingu koje je potpisala optuženica s društvom Locat Leasing Croatia d.o.o. kao davateljem leasinga kojeg zastupa KP kao predsjednik uprave, na razdoblje od 12 mjeseci, u ukupnoj vrijednosti 277.024,86 € i to:

- dana 18. listopada 2005. Ugovor o financijskom leasingu br. 4949/05 čiji predmet je vozilo Renault Clio III 1,5 DCI, broj šasije: VF1BR O0H34438653, u kojem je ugovoreno izdavanje dvije zadužnice i jedne vlastite trasirane akceptirane mjenice od strane korisnika leasinga (Auto plus d.o.o.)

-dana 14. prosinca 2005 Ugovor o financijskom leasingu br, 5468/05, čiji predmet je Renault Twingo Authentique 1,2, broj šasije: [broj šasije], u kojem je ugovoreno izdavanje dvije zadužnice, jedne vlastite trasirane akceptirane mjenice od strane korisnika leasinga te dvije osobne vlastite trasirane akceptirane mjenice

-dana 14. prosinca 2005. Ugovor o financijskom leasingu br. 5469/05 čiji predmet je Renault Modus Pack Clim Expression 5 DC1180 broj šasije: VF 1JPODO534337205, račun se nalazi na listu 43. spisa, a na poleđini se nalazi obavijest o odobrenju financiranja u kojoj se navodi da je za potpis Ugovora o leasingu potrebno donijeti instrumente osiguranja plaćanja u vidu vlastite mjenice društva Auto Plus d.o.o., vlastite mjenice MPO, vlastite mjenice VP i dvije zadužnice društva Auto Plus d.o.o na iznos od 1.000,000 kn

- dana 14. prosinca 2005. god. Ugovor o financijskom leasingu br. 5470/05 čiji predmet je Renault Megane Berlina Sport Way Alize 1,5 DCI broj šasije: [broj šasije]

- dana 14. prosinca 2005. Ugovor o financijskom leasingu br. 5471/05 čiji predmet je Renault Megane Berlina Sport Way Alize 1,5 DCI broj šasije: [broj šasije],

- dana 14. prosinca 2005. Ugovor o financijskom leasingu br. 5472/05 čiji predmet je Renault Megan Berlina Sport Way Aize 1,5 DCI, broj šasije: [broj šasije], .

-dana 14. prosinca 2005 god. Ugovor o financijskom leasingu br. 5473/05 čiji predmet je Renault Scenic Pack Authentque 1 DC broj šasije: [broj šasije],

-dana 14. prosinca 2005. Ugovor o financijskom leasingu br. 5474/05 čiji predmet je Renault Kangoo Alize 1,5 DCI, broja šasije: [broj šasije],

- dana 14. prosinca 2005. Ugovor o financijskom leasingu br. 5475/05 čiji predmet je Renault Megane Berlina Sport Way Alize 1,5 DCI, broj šasije: [broj šasije],

- dana 4. prosinca 2005. Ugovor o financijskom leasingu br. 5476/05 čiji predmet je Renault Laguna Grandtour Conf Exp 1.9 DC , broj šasije: [broj šasije],

- dana 14. prosinca 2005. Ugovor o financijskom leasingu br. 5477/05 čiji predmet je Renault Clio Pack Clim Exp 1.4/16V, broj šasije: [broj šasije],

- dana 14. prosinca 2005. Ugovor o financijskom leasingu br. 5478/05, čiji predmet je Renault Clio Pack Clim Exp 1.5 DCI, broj šasije: [broj šasije],

- dana 14. prosinca 2005. Ugovor o financijskom leasingu br. 5479/05 čiji predmet je Renault Clio Pack Clim Dynamique 1.2/16V, broj šasije: [broj šasije],

- dana 14. prosinca 2005. Ugovor o financijskom leasingu br. 5480/05 čiji predmet je Renault Megane Grandtour Alize 1.5 DCI, broj šasije: [broj šasije],

- dana 14. prosinca 2005. Ugovor o financijskom leasingu br. 5481/05 čiji predmet je Renault Megane Grandtour Alize 1,4/16V, broj šasije: [broj šasije],

- dana 19. prosinca 2005 Ugovor o financijskom leasingu br. 5662/05 čiji predmet je Renault Megane Alize 1.5 DCI 100, broj šasije: [broj šasije].

- dana 29. prosinca 2005. Ugovor o financijskom leasingu br. 5660/05 čiji predmet je Renault Megane Alize 1.4 16V, broj šasije: [broj šasije], u kojem je ugovoreno izdavanje jedne zadužnice od strane korisnika leasinga

- dana 29. prosinca 2005. Ugovor o financijskom leasingu br. 5661/05 čiji predmet je Renault Megane Alize 1.5 DCi 80, broj šasije: [broj šasije].

10.4. Iz ugovora i Općih uvjeta ugovora o financijskom leasingu s lista 28. do 31. spisa je vidljivo da je trgovačko društvo Auto plus d.o.o. kao korisnik leasinga imalo pravo koristiti vozila za vrijeme trajanje ugovora o leasingu od 12 mjeseci te je bilo dužno plaćati naknadu za leasing za svako pojedino vozilo. Sukladno toč. 22. Općih uvjeta je imalo pravo otkupiti vozila prije okončanja leasinga i pod uvjetima predviđenim u Općim uvjetima, a u slučaju da ne otkupi predmetna vozila bilo je dužno vratiti ih davatelju leasinga. Po isteku ugovora primatelj leasinga ima mogućnost otkupiti vozila po cijeni jednakoj ostatku vrijednosti (cijena je bila navedena u ugovorima o leasingu) ili, ako se ne bi koristio navedenim pravom, bio je dužan odmah vratiti vozila davatelju leasinga kao njihovom vlasniku, što proizlazi iz odredbe čl. 22. st. 4. Općih uvjeta ugovora o financijskom leasingu. Izričito je bilo zabranjeno korisniku otuđiti ili opteretiti predmet leasinga.

10.5. Svih 18 ugovora o leasingu se poziva na opće uvjete ugovora o financijskom leasingu br. F/V/02. Prema navedenim općim uvjetima instrumenti osiguranja dani po jednom ugovoru o leasingu sklopljenom s jednim korisnikom leasinga vrijede kao instrumenti osiguranja i po drugim ugovorima sklopljenim s istim korisnikom leasinga. Društvo „Auto Plus“ d.o.o. je izdalo ukupno pet bjanko zadužnica društvu Locat Leasing Croatia d.o.o. koje sve zadužnice je u ime društva Auto Plus d.o.o. potpisao optuženik, i to jednu dana 26. listopada 2005. na iznos od 100.000,00 kn (list 1103-1106. spisa), jednu 26. listopada 2005. na iznos od 50.000,00 kn (list 1107-1110. spisa) 1103-1106. spisa), dvije dana 13. prosinca 2005. na iznos od po 1.000,000,00 kn (list 1091-1098. spisa) i jednu dana 30. prosinca 2005. na iznos od 500.000,00 (list 1099-1102. spisa). Također su izdane četiri trasirane mjenice, i to dvije koje je izdao optuženi MPO (list 1111. i 1113. spisa), jednu koju je izdalo društvo Auto Plus d.o.o. (list 1111. spisa) i jednu koju je izdala VP (list 1112. spisa).

10.6. Sukladno zapisnicima o preuzimanju i kontroli na listu 45-62 spisa društvo Auto plus d.o.o. je preuzelo vozila koja su predmet leasinga.

10.7. Iz podataka o solventnosti Hypo Alpe Adria bank za dan 29. prosinca 2005. je vidljivo da je društvo Auto plus d.o.o. imalo 27.909,56 kn na računu, da je u proteklih 30 dana imalo ukupan iznos primitaka na računu od 366.590,76 kn i da nije bilo u blokadi tijekom prethodnih šest mjeseci (list 123. spisa).

10.8. Iz dopisa Policijske postaje Prelog s lista 237 spisa je vidljivo da je JP dana 23. veljače 2006. registrirao na svoje ime vozilo broja šasije [broj šasije] (Ugovor o leasingu od 14. prosinca 2005. br. 5480/05), dok iz isprava s lista 300-305. proizlazi da je vozilo prodano od strane društva Auto Plus d.o.o. dana 16. prosinca 2005.

10.9. Iz dopisa Policijske postaje Zlatar Bistrica s lista 197. i pripadajućih isprava s lista 198-200 spisa je vidljivo da je vozilo broja šasije:

VF1BMRF0534436081 (Ugovor o leasingu od 14. prosinca 2005. br. 5471/05) prvi puta registrirano 21. veljače 2006 i da je u vlasništvu TP, koji ga je 23. prosinca 2005. kupio od obrta [obrt].

10.10. Iz računa i isprava s lista 225-227. spisa je vidljivo da je društvo Auto Plus d.o.o. prodalo vozilo broja šasije: [broj šasije] (Ugovor o leasingu od 14. prosinca 2005. br. 5475/05) kupcu ŠP dana 28. prosinca 2005. Društvo Renault Nissan Hrvatska je 1. siječnja 2006. izdalo potvrdu prema kojoj je društvo Auto Plus d.o.o. ovlašteno za prodaju i servisiranje tog vozila, a u svrhu registriranja kupca.

10.11. Iz dopisa Policijske uprave primorsko-goranske s lista 241 i pripadajućih isprava s lista 242-248 je vidljivo da je UP kupio vozilo broja šasije:

VF1CR1J0H34657948 (Ugovor o leasingu od 14. prosinca 2005. br. 5479/05) od društva Adria Renault dana 29. prosinca 2005.

10.12. Iz računa i isprava s lista 231-232. spisa je vidljivo da je društvo Auto Plus d.o.o. prodalo vozilo broja šasije: [broj šasije] (Ugovor o leasingu od 14. prosinca 2005. br. 5481/05 ), kupcu DP dana 10. siječnja 2006. Društvo Renault Nissan Hrvatska je 1. prosinca 2006. izdalo potvrdu prema kojoj je društvo Auto Plus d.o.o. ovlašteno za prodaju i servisiranje tog vozila, a u svrhu registriranja kupca.

10.13. Iz dopisa Policijske uprave sisačko-moslavačke s lista 215 i 216. spisa proizlazi da je vlasnica vozila broja šasije [broj šasije] (Ugovor o leasingu od 14. prosinca 2005. br. 5473/05) HP iz [adresa], dok iz dopisa s lista 292. i pripadajuće dokumentacije na listu 293-298 proizlazi da je navedeno vozilo 16. siječnja 2006. kupio MB od trgovačkog društva Auto kuća Stanić d.o.o. iz [adresa]. Društvo Renault Nissan Hrvatska je 1. prosinca 2006. izdalo potvrdu prema kojoj je društvo Auto Plus d.o.o. ovlašteno za prodaju i servisiranje tog vozila, a u svrhu registriranja kupca.

10.14. Iz dopisa Policijske postaje Samobor s lista 190. i propadajućih isprava s lista 191-196 proizlazi da je Dječji vrtić "Izvor" iz Samobora postalo 19. siječnja 2006. vlasnik vozila broja šasije: [broj šasije] (Ugovor o leasingu od 4. prosinca 2005. br. 5474/05) te da ga je 9. siječnja 2006. kupilo od društva Auto centar Vasilj d.o.o.

10.15. Iz dopisa policijske postaje Rovinj-Rovigno s lista 218 i računa s lista 219. proizlazi da je Autokuća Cerin prodala vozila broja šasije VF1BM F0534436092 (Ugovor o leasingu od 14. prosinca 2005. br. 5472/05) 19. siječnja 2006. kupcu [obrt] iz [adresa].

10.16. Iz isprava s lista 182-189 je vidljivo da je vozilo broja šasije [broj šasije] (Ugovor o leasingu od 19. prosinca 2005. br. 5662/05 ) bilo vlasništvu društva HVB Leasing Croatia od 23. siječnja 2006 do 26. siječnja 2022 , a dobavljač, dakle prodavatelj vozila je bilo Autokuća Baotić d.o.o.

10.17. Iz računa i isprava s lista 233-235. spisa je vidljivo da je društvo Auto Plus d.o.o. prodalo vozilo broja šasije: [broj šasije] (Ugovor o leasingu od 29. prosinca 2005. br. 5661/05) kupcu ĆP dana 20. veljače 2006. Društvo Renault Nissan Hrvatska je 1. prosinca 2006. izdalo potvrdu prema kojoj je društvo Auto Plus d.o.o. ovlašteno za prodaju i servisiranje tog vozila, a u svrhu registriranja kupca.

10.18. Iz računa i isprava s lista 222-224. spisa je vidljivo da je društvo Auto Plus d.o.o. prodalo vozilo broja šasije: VF 1JPODO534337205 (Ugovor o leasingu od 14. prosinca 2005. br. 5469/05) kupcu RP dana 2. ožujka 2006. Društvo Renault Nissan Hrvatska je 1. siječnja 2006. izdalo potvrdu prema kojoj je društvo Auto Plus d.o.o. ovlašteno za prodaju i servisiranje tog vozila, a u svrhu registriranja kupca.

10.19. Iz računa i isprava s lista 228-230. spisa je vidljivo da je društvo Auto Plus d.o.o. prodalo vozilo broja šasije: [broj šasije] (Ugovor o leasingu od 14. prosinca 2005. br. 5478/05), kupcu IB dana 31. ožujka 2006. U odnosu na to vozilo je sklopljen Ugovor o produljenom jamstvu između društva Renault Nissan Hrvatska d.o.o. i VB (list 356. spisa) s društvom Autoplus d.o.o. kao posrednikom dana 20. travnja 2006. Iz knjižice vozila s lista 359. spisa vidljivo da je VB naveden kao prvi vlasnik vozila od 11. travnja 2006. Društvo Renault Nissan Hrvatska je 1. prosinca 2006. izdalo potvrdu prema kojoj je društvo Auto Plus d.o.o. ovlašteno za prodaju i servisiranje tog vozila, a u svrhu registriranja kupca.

10.20. Iz dopisa Policijske postaje Novi Marof s lista 202. i pripadajućih isprava s lista 203-212 proizlazi da je vlasnik vozila broja šasije: [broj šasije] (Ugovor o leasingu od 29. prosinca 2005. br. 5660/05) LB iz [adresa] koji ga je 17. svibnja 2006. kupio od društva Auto Plus d.o.o. Društvo Renault Nissan Hrvatska je 1. siječnja 2006. izdalo potvrdu prema kojoj je društvo Auto Plus d.o.o. ovlašteno za prodaju i servisiranje tog vozila, a u svrhu registriranja kupca.

10.21. Iz dopisa MUP-a (list 181.) proizlazi da vozila broja šasije:

VF1CO6GE34865072 (Ugovor o leasingu od 14. prosinca 2005. br. 5468/05), VF1KG1GB364491989 (Ugovor o leasingu od 4. prosinca 2005. br. 5476/05 ) i VF1CR0A0H34436211 (Ugovor o leasingu od 14. prosinca 2005. br. 5477/05) nisu evidentirana kao vozila koja su registrirana u [adresa].

10.22. Iz „Projekcije prodaje plovila do kraja 2006. uz financijske pokazatelje ostvarenog prometa“ koju je društvo Auto Plus d.o.o. uputilo društvu „Jeanneau“ od 12. lipnja 2006. s lista 536. proizlazi namjera suradnje u prodaji plovila.

10.23. Iz dopisa trgovačkog društva Hypo Alpe Adria Bank d.d. (list 42. i 547.) trgovačkom društvu Auto plus d.o.o. i optuženom MPO od 20. srpnja 2006. proizlazi spremnost dodatnog kreditiranja društva Auto Plus d.o.o.

10.24. Iz dopisa trgovačkog društva Hypo Alpe Adria Bank d.d. trgovačkom društvu Auto plus d.o.o. od 7. kolovoza 2006. (list 548. spisa) proizlazi spremnost financijskog praćenja društva uz kreditne uvjete banke.

10.25. Dana 12. rujna 2006. je donesena odluka o povećanju temeljnog kapitala trgovačkog društva Auto Plus d.o.o. posl. br. OU-1108/2006-1 (list 553-554. spisa) na način da se temeljni kapital povećava uplatama optuženog MPO i optužene VP od po 360.000,00 kn, odnosno ukupno 740.000,00 kn.

10.26. Dana 16. listopada 2006. je direktor društva Auto Plus d.o.o., optuženi MPO uputio zahtjev Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. za refinanciranje postojećih dugoročnih obaveza uz dodatna obratna sredstva i dugoročni kredit za izgradnju limarije i lakirnice (list 549-550 spisa).

10.27. Iz Pisma namjere trgovačkog društva Japan Motors d.o.o. izdano trgovačkom društvu Auto Plus d.o.o. od 30. listopada 2006. s lista 535. proizlazi ponuda za sklapanje ugovora o prodaji vozila i servisiranju vozila „Mitsubishi Motors Corporation“.

10.28. Iz Poslovnog plana-Izgradnja novog poslovnog prostora i restrukturiranja izvora financiranja, sačinjeno za trgovačko društvo Auto Plus d.o.o. iz [adresa], iz studenog 2006. s lista 488-534 proizlazi da društvo Auto plus d.o.o. namjerava izgraditi poslovni prostor u koji će se smjestiti radionica za popravak i lakiranje vozila, prodajni salon za treću marku vozila i plovila, a dugoročnim kreditom platiti kratkoročne obveze te tako ponovno uspostaviti narušenu bilančnu ravnotežu i likvidnost.

10.29. Iz obavijesti od 4. prosinca 2006. (list 551. spisa) o tijeku obrade kreditnog zahtjeva društva Auto Plus upućenog Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Hrvatska poštanska banka je obavijestila društvo Auto Plus d.o.o. i optuženika da je dano pozitivno mišljenje o zahtjevu koji je upućen na daljnji postupak.

10.30. Iz dopisa trgovačkog društva Locat leasing d.o.o. trgovačkom društvu Auto plus d.o.o. od 29. prosinca 2006. s lista 537. o neprihvaćanju nuđenih sredstava proizlazi da društvo Locat leasing Croatia ne prihvaća namještaj, opremu za servis i uredsku opremu kao sredstvo osigurana naplate tražbina po dospjelim Ugovorima o leasingu, nego mole da se predloži nekretnina u vlasništvu društva Auto Plus d.o.o. kao sredstvo osiguranja.

10.31. U dopisu trgovačkog društva Auto Plus d.o.o. od 12. siječnja 2007. s lista 552. koji je upućen Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. se izričito spominje da je financiranje potrebno za namirenje “leasing kuće" (ne navodi se koje kuće, iznos duga).

10.32. 7. veljače 2007. optuženik je raspolagao s tri nekretnine u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] te jednom nekretninom upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je te nekretnine darovao svojoj kćeri KB temeljem ugovora o darovanju od 7. 2. 2007., a na kojim nekretninama se navodno trebala graditi poslovna zgrada nakon čega je oštećeno društvo pokrenulo parnični postupak radi pobijanja tih pravnih radnji te je odbijen tužbeni zahtjev pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj P- 10120/2008 od 23. svibnja 2013. jer oštećeno društvo nije mogao dokazati da je optuženik bio solidarni jamac za obveze društva Auto Plus d.o.o. (podaci u dopisu oštećenika na listu 1077-1078. spisa i u presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 5302/13-2 na listu 1082-1084. spisa).

10.33. Dana 23. kolovoza 2007. je otvoren stečajni postupak nad društvom Auto plus d.o.o. (list 25. spisa).

10.34. Dana 2. veljače 2008. je oštećeno trgovačko društvo zatražilo povrat 18 vozila od stečajnog upravitelja izlučnim zahtjevom (podatak u dopisu oštećenog društva na listo 1077. spisa).

10.35. Dana 16. listopada 2008. je oštećeno trgovačko društvo Locat leasing Croatia d.o.o. je pokrenuo parnični postupak protiv optuženika i njegove kćeri KB pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu radi pobijanja pravnih radnji dužnika jer se optuženik oglušio na pozive oštećenog trgovačkog društva da dobrovoljno, kao solidarni jamac podmiri obveze iz 18 ugovora o leasingu (podatak u dopisu oštećenog trgovačkog društva na listu 1077-1078. spisa i u presudi Županijskog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2014. broj Gž-5302/13-2 na listu 1082- 1084. spisa) te je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen presudom Županijskog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2014. broj Gž-5302/13-2.

10.36. Iz revizije procjene vrijednosti nekretnine s lista 261 i 262. spisa proizlazi da je 28. rujna 2009. tržišna vrijednost nekretnine na adresi [adresa] iznosila 1.808.331,66 €, a nekretnine na adresi [adresa] iznosila 219.245,09 €.

10.37. Iz Procjene vrijednosti nekretnine Prodajno servisni centar na adresi [adresa], sačinjene za trgovačko društvo Auto Plus d.o.o. iz [adresa]; s lista 538-546. proizlazi da je tržišna vrijednost nekretnine na adresi [adresa] u vlasništvu Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. iznosila 1.808.331,66 € (nema datuma).

10.38. Dana 7. studenog 2017. je Općinski građanski sud u Zagrebu donio presudu broj P-10181/09-35 kojom je održan na snazi platni nalog broj Ovrv-2816/07 od 6. kolovoza 2007. u dijelu kojom je optuženoj VP naloženo isplatiti društvu Locat Croatia d.o.o. iznos od 178.292,03 €, i to na temelju vlastite trasirane mjenice po viđenju koju je VP izdala 19. srpnja 2007. u svrhu osiguranja ispunjenja novčanih obveza društva Auto Plus d.o.o. (presuda na listu 1057-1063 i na listu 1085-1090) koja presuda je postala pravomoćna 19. rujna 2018. tako da je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1653/2018-2 (list 1064-1070. i na listu 1082-1084. spisa).

Ocjena dokaza:

11. Prihvaćen je nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstvene struke Vatroslava Zovka jer je stručno, utemeljeno na ispravama u spisu i argumentirano, a stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje. U onim dijelovima u kojima se razlikuju rezultati vještačenja od 15. siječnja 2024. s usmenom dopunom od 21. ožujka 2024. i oni od 26. travnja 2024. s usmenom dopunom od 19. prosinca 2024., sud je prihvatio kasniji nalaz i mišljenje jer su u isti uključeni (pored ranije pribavljenih isprava) i podaci o prometu po računima trgovačkog društva Auto Plus d.o.o. zbog čega je nalaz i mišljenje od 26. travnja 2024. s usmenom dopunom precizniji i točniji nego raniji nalaz i mišljenje time da je prema nalazu i mišljenju od 26. travnja 2024. s usmenom dopunom od 19. prosinca 2024. društvo Auto Plus d.o.o. podmirilo veći opseg obveza prema društvu Locat Leasing d.o.o. od onoga na koji su ukazivale ranije pribavljene isprave na kojima se temelji nalaz od 15. siječnja 2024. i dopuna od 21. ožujka 2024.

12. Prihvaćeni su iskazi svjedoka u odnosu na bitne okolnosti jer su uvjerljivi i logični sa životnog stajališta, a sud nije našao da bi svjedoci imali motiva za iskazivanje na štetu ili u korist bilo kojeg sudionika događaja koji je predmet ovog postupka. Nisu prihvaćene one pretpostavke i tumačenje poslovnog odnosa između društava Auto Plus d.o.o. i Locat Leasing d.o.o. koje je iznio svjedok KP jer nemaju uporište u ispravama, pogotovo u sadržaju ugovora o leasingu te je očito da su proizvoljne. U onim okolnostima u kojima se razlikuju navodi pojedinih svjedoka i podaci u prihvaćenim ispravama i nalazu vještaka, sud je prihvatio nalaz i isprave kao objektivan te time vjerodostojniji i pouzdaniji izvor saznanja o odlučnim činjenicama. Razlike između navoda svjedoka i sadržaja isprava, kao i pojedine razlike unutar navoda svjedoka koji su ispitani u više navrata proizlaze iz proteka vremena od događaja koji je predmet postupka i davanja iskaza, a sud nije stekao dojam da svjedoci nisu nastojali objektivno i istinito iskazivati (osim svjedoka KP čiji iskaz je intoniran u korist oboje optuženika), nego da se ne sjećaju svih detalja događaja koji je predmet postupka ili da se pogrešno prisjećaju nekih okolnosti zbog proteka vremena. Iz analize dokaza i utvrđenja činjenica će biti vidljivo koji iskazi su prihvaćeni.

13. Prihvaćene su sve priložene isprave kao vjerodostojne i autentične jer sadržaj isprava upućuje na logičan i konzistentan tijek događaja koji predstavlja kazneno djelo koje je predmet ovog postupka. Sud nije imao nikakvog razloga za sumnju u istinitost isprava jer se njihov sadržaj međusobno podudara i nadopunjuje, što također upućuje na njihovu vjerodostojnost. Isto tako sud nije imao nikakve sumnje u istinitost i vjerodostojnost priloženih preslika mjenica i bjanko zadužnica (čije izvornike je obrana predložila pribaviti) budući da njihovo postojanje i sadržaj također proizlazi iz sadržaja ugovora o financijskom leasingu broj 5468/05 i 5469/05, oba od 14. prosinca 2005., kao i presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2014. broj Gž-5302/13-2 te presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 10181/09-35 koja je potvrđena 19. rujna 2018. presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1653/2018-2, a u kojim odlukama se također spominju navedena sredstva osiguranja iz poslovnog odnosa koji je predmet kaznenog djela.

14. Sud nije prihvatio kao istinite obrane oboje optuženika u pogledu razloga zbog kojih je došlo do neplaćanja obveza iz ugovora o leasingu i nevraćanja vozila, kao i u pogledu okolnosti da optužena VP nije bila uključena u zaključenje ugovora o leasingu i poslovne odnose s oštećenim trgovačkom društvom jer su te obrane u suprotnosti s tijekom događaja koji proizlazi iz prihvaćenih dokaza te su opovrgnuti životnom logikom, a što će sve biti detaljnije obrazloženo prilikom analize dokaza i utvrđenja činjenica u ovoj presudi. Optuženici su takvim navodima imali interesa od sebe neistinito otklanjati kaznenu odgovornost. Prihvaćen je dio njihove obrane u kojima potvrđuju okolnosti iz činjeničnog opisa izreke ove presude.

Analiza dokaza i utvrđenje činjenica:

15. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, cijeneći i analizirajući svaki dokaz posebno i njihovu međusobnu povezanost sud je našao nedvojbeno dokazanim da su se u radnjama oboje optuženika ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

16. Okolnost da su optuženici kao direktori i osobe ovlaštene za zastupanje trgovačkog društva "Auto Plus" d.o.o., sa sjedištem u [adresa], sa odgovornom osobom trgovačkog društva ,“Locat Leasing Croatia“ d.o.o. iz Zagreba, Heinzelova 33, zaključili 18 Ugovora o financijskom leasingu i to broj: 4949/05, 5468/05, 5470/05, 5471/05, 5472/05, 5473/05, 5474/05, 5475/05, 5476/05, 5477/05, 5478/05, 5479/05, 5480/05, 5481/05, 5660/05, 5661/05 i 5662/05, sud je utvrdio povezujući u logičnu cjelinu sadržaj tih ugovora o leasingu s lista 7. do 24. spisa citiran pod toč. 10.3. ove odluke, činjenicu da su optuženik i optuženica u inkriminirano vrijeme bili direktori i odgovorne osobe u trgovačkom društvu "Auto Plus" d.o.o. koje društvo su bili ovlašteni zastupati pojedinačno i samostalno (što je vidljivo iz podataka iz sudskog registra na listu 41. spisa) te činjenicu da optuženik u svojoj obrani potvrđuje sudjelovanje u poslovnom odnosu pregovora i zaključenja osamnaest ugovora o leasingu, a svjedoci KP i FP su također spominjali optuženog MPO kao osobu s kojom su komunicirali vezano za ulazak u poslovni odnos i kasnije rješavanje problema iz poslovnog odnosa koji je predmet postupka. Okolnost da je optuženica sudjelovala u poslovnom odnosu kao odgovorna osoba isto tako je vidljiva iz samih ugovora u kojima je navedeno da je društvo "Auto Plus" d.o.o. kao primatelj leasinga zastupano po VP, a ista je naknadno 19. srpnja 2007. izdala osobnu mjenicu (list 1112. spisa) kao sredstvo osiguranja za izvršenje obveza iz ugovora o leasingu, a što zacijelo ne bi učinila pod pretpostavkom da nije ni na koji način sudjelovala u poslovnom odnosu (kako to tvrde oboje optuženika u svojim obranama) i da nije imala odgovornost za ispunjenje obveza trgovačkog društva. Nadalje, optuženica je u svojoj obrani spomenula da je bila voditeljica podružnice (za koju su nabavljena vozila), a svjedoci RP, ZP, VB i OP su naveli da su vozila kupili u podružnici društva Auto Plus u [adresa], što također potvrđuje da se radi o vozilima nabavljenim za potrebe podružnice u kojoj je optuženica bila voditeljica pa nije logično da nije uključena u poslovni odnos prema kojem je njezina podružnica putem leasinga dobila u posjed osamnaest salonskih vozila koja su većinom u kratkom roku prodana. Nadalje, svjedok SP, voditelj prodaje u društvu Auto Plus d.o.o. je rekao da je odluke o prodaji vozila koja su u leasingu donosila uprava društva što znači da su tu odluku donijeli optuženik i optuženica. Prema tome, navedeni dokazi u potpunosti opovrgavaju obranu optuženice i optuženika da optuženica ni na koji način nije sudjelovala u događaju koji je predmet postupka.

17. U svim ugovorima je kao mjesto zaključenja naveden Zagreb, a davatelj leasinga je trgovačko društvo Locat Leasing Croatia d.o.o. iz Zagreba, Heinzelova 23 - podružnica [adresa] te su u [adresa] izdane bjanko zadužnice (navedeno u zadužnicama na listu 1091-1110. spisa) kao sredstva osiguranja, a poslovnica trgovačkog društva Auto Plus d.o.o. u kojoj su i nalazila sporna vozila prije prodaje se nalazi u [adresa] slijedom čega su [adresa] i [adresa] mjesta počinjenja kaznenog djela.

18. Vrijeme počinjenja kaznenog djela je razdoblje od 18. listopada 2005. (kada je zaključen prvi ugovor o financijskom leasingu br. 4949/05.) do 31. prosinca 2006. kada su dospijevale zadnje obveze iz ugovora o leasingu br. 5660/05. i 5661/05. i kada je postalo izvjesno da je od strane društva "Auto Plus" d.o.o. propušteno postupati sukladno preuzetim obvezama iz tih ugovora.

19. Okolnost da je trgovačkom društvu „Auto Plus“ d.o.o. isporučeno 18 osobnih automobila marke „Renault“, raznih tipova, ukupne vrijednosti 277.024,86 eura sud je utvrdio na temelju sadržaja ugovora citiranih pod toč. 10.3. te na temelju zapisnika o preuzimanju i kontroli na listu 45-62 spisa prema kojima je društvo Auto Plus d.o.o. preuzelo vozila koja su predmet leasinga. Navedene okolnosti je potvrdio svjedok SP koji je u to vrijeme bio voditelj prodaje u trgovačkom društvu "Auto Plus" d.o.o. i čiji posao je također uključivao preuzimanje vozila od dobavljača, a na predočenje zapisnika o preuzimanju i kontroli koji se nalaze u spisu na listovima 45 do 62 spisa, rekao je da je na njima vidljiv njegov potpis na temelju čega se zaključuje da je navedena vozila i preuzeo u ime društva Auto Plus d.o.o.

20. Okolnost da su vozila preuzeta na rok od godinu dana uz plaćanje mjesečnih rata za korištenje navedenih vozila i da su tom prilikom optuženici u ime društva "Auto plus" d.o.o. preuzeli obvezu da će sukladno Općim uvjetima Locat Leasing Croatia d.o.o. vratiti vozila vlasniku odnosno trgovačkom društvu Locat Leasing Croatia ili platiti otkupnu cijenu tih vozila, sud je utvrdio povezujući u logičnu cjelinu sadržaje ugovora o leasingu (citiranih pod toč. 10.3. ove odluke) te sadržaj Općih uvjeta ugovora o financijskom leasingu s lista 28. do 31. spisa koji su sastavni dio ugovora o leasingu i u kojima je navedeno da trgovačko društvo Auto plus d.o.o. kao korisnik leasinga ima pravo koristiti vozila za vrijeme trajanja ugovora o leasingu od 12 mjeseci te je dužno plaćati naknadu za leasing za svako pojedino vozilo. Sukladno toč. 22. Općih uvjeta korisnik leasinga je imao pravo otkupiti vozila prije okončanja leasinga i pod uvjetima predviđenim u Općim uvjetima, a u slučaju da ne otkupi predmetna vozila, dužan je vratiti vozila davatelju leasinga. Dalje je navedeno da primatelj leasinga ima mogućnost po isteku ugovora otkupiti vozila po cijeni jednakoj ostatku vrijednosti (cijena je bila navedena u ugovorima o leasingu) ili, ako se ne bi koristio navedenim pravom, da je dužan odmah vratiti vozila davatelju leasinga kao njihovom vlasniku, što sve proizlazi iz odredbe čl. 22. st. 4. Općih uvjeta ugovora o financijskom leasingu.

21. Okolnost da optuženici po isteku roka važenja navedenih ugovora o leasingu, nisu vratili 17 vozila koja su preuzeli temeljem tih ugovora, dok su 16 prodali drugim osobama sud je utvrdio na temelju iskaza svjedoka GP (iz Odjela naplate potraživanja oštećenog trgovačkog društva) od **.**.2014. i BP (voditeljice naplate potraživanja u trgovačkom društvu "Locat Leasing Croatia" d.o.o.) od 18. svibnja 2011., koji su naveli da vozila nisu vraćena, kao i na temelju isprava i iskaza svjedoka - kupaca vozila iz kojih je vidljivo da su vozila prodana trećim osobama. Naime, iz isprava citiranih pod toč. 10.8. do 10.20. spisa je vidljivo da je trinaest vozila iz ugovora o leasingu prodano raznim kupcima u razdoblju od 16. prosinca 2005. do 17. svibnja 2006., i to na način da su vozila iz ugovora o leasingu broj 5480/05, br. 5475/05, br. 6481/05, br. 5661/05, br. 5469/05, br. 5478/05 i 5660/05. prodana od strane društva Auto Plus d.o.o., dok su vozila iz ugovora o leasingu br. 5471/05, br. 5479/05., 5473/05br. 5474/05., br. 5472/05. i br. 5662/05. prodana od strane drugih prodavatelja, i to obrt [obrt], Adria Renault, Auto kuća Stanić d.o.o., Auto centar Vasilj d.o.o., Auto kuća Cerin i Auto kuća Baotić.

22. Na temelju okolnosti da su šest vozila iz ugovora o leasingu br. 5471/05, br. 5479/05., 5473/05br. 5474/05., br. 5472/05. i br. 5662/05 prodana od strane drugih prodavatelja ([obrt], Adria Renault, Auto kuća Stanić d.o.o., Auto centar Vasilj d.o.o., Auto kuća Cerin i Auto kuća Baotić) sud je zaključio da su ti prodavatelji stekli vlasništvo nad tim vozilima na način da su ih kupili od društva Auto Plus d.o.o. jer nema drugog objašnjenja za okolnost da su vozila, koja su trebala biti u leasingu i posjedu društva Auto Plus d.o.o. i u vlasništvu oštećenog društva postala vlasništvo trgovačkih društava i obrta koji su ih prodali osobama na koje su ta vozila potom registrirana kao njihovo vlasništvo.

23. Svjedoci RP, ZP, VB i OP su potvrdili da su tijekom 2005. i 2006. kupili vozila Renault u auto kući "Auto Plus" u [adresa] i da su bili prvi vlasnici tih vozila, a radi se o vozilima iz ugovora o leasingu br. 5469/05., br. 5661/05., 5478/05 i 5481/05, što je sud zaključio povezujući brojeve šasija vozila iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova i iz ugovora o leasingu, a što također potvrđuje neovlaštenu prodaju vozila od strane društva Auto Plus d.o.o.

24. Iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova s lista 181. proizlazi da vozila broja šasije: [broj šasije] (Ugovor o leasingu od 14. prosinca 2005. br. 5468/05), VF1KG1GB364491989 (Ugovor o leasingu od 4. prosinca 2005. br. 5476/05) i VF1CR0A0H34436211 (Ugovor o leasingu od 14. prosinca 2005. br. 5477/05) nisu evidentirana kao vozila koja su registrirana u [adresa] na temelju čega je sud zaključio da su navedena tri vozila prodana u inozemstvu jer bi u suprotnom svakako bila registrirana u [adresa]. Naime, nema drugog objašnjenja za okolnost da ta vozila nisu vraćena vlasniku (istekom roka iz ugovora leasingu), niti su registrirana u [adresa], a nema sumnje da su prethodno preuzeta od društva Auto Plus d.o.o. kao korisnika leasinga istih vozila.

25. Svjedoci su objasnili na koji način je bilo moguće prodati vozila koja su u leasingu, a unatoč tome što je njihov vlasnik bilo oštećeno trgovačko društvo. Svjedokinja BP je opisala da je društvo Locat Leasing d.o.o. bilo vlasnik vozila, a da je bilo moguće prodati vozila od strane društva Auto Plus d.o.o. uz predočenje računa za kupnju i pod pretpostavkom da vozila nisu bila prethodno registrirana (na vlasnika Locat Leasing d.o.o.). Svjedokinja IPO, referent za prodaju u društvu oštećenika, je navela da se sjeća da vozila nisu bila registrirana, a svjedok SP, voditelj prodaje u društvu Auto Plus je naveo da salonska vozila nisu bila registrirana. Stoga je sud zaključio da vozila koja su predmet leasinga nisu bila registrirana i da ih je zbog toga društvo Auto Plus d.o.o. moglo prodati u svoje ime uz predočenje računa dobavljača Renault Nissan Hrvatska (dobavljač je vidljiv iz isprava dostavljenih od strane Ministarstva unutarnjih poslova) koje je izdavalo potvrde prema kojima je društvo Auto Plus d.o.o. ovlašteno za prodaju i servisiranje vozila, a u svrhu registriranja kupca, koje su priložene od strane Ministarstva unutarnjih poslova za neka od vozila (vidljivo iz isprava citiranih pod toč. 10.3. obrazloženja), no očito je da su izdale takve potvrde za sva prodana vozila jer ih u suprotnom ne bi bilo moguće prodati od strane društva Auto Plus d.o.o.

25. Za vozilo Renault Megane Berlina Sport Way Alize 1,5 DCI broja šasije [broj šasije] iz Ugovora o financijskom leasingu br. 5470/05 od 14. prosinca 2005. nisu dostavljeni podaci o vlasništvu od strane Ministarstva unutarnjih poslova, no sud je zaključio da je i to vozilo također otuđeno od strane društva Auto Plus jer se očito radi o obrascu ponašanja odgovornih osoba u tom društvu imajući u vidu da nema sumnje da je društvo Auto Plus d.o.o. prodalo ostalih 16 vozila koja je prethodno uzelo na leasing čime je postupalo suprotno odredbama ugovora o leasingu (i općim uvjetima kao sastavnom dijelu svih ugovora).

26. U odnosu na vozilo Renault Clio III 1,5 DCI, broja šasije: VF1BR O0H34438653 iz Ugovora o financijskom leasingu br. 4949/05 od 18. listopada 2005. sud je utvrdio da je navedeno vozilo vraćeno od strane društva "Auto Plus d.o.o. davatelju leasinga budući da je iz odštetnog zahtjeva s lista 79-81 vidljivo da davatelj leasinga - oštećeno društvo ne potražuje povrat tog vozila. Za navedeno vozilo nisu plaćene sve rate leasinga što je vidljivo iz iskaza svjedokinje BP koja je iskazala da je društvo Auto Plus d.o.o., prema Ugovoru broj 4949/05 otplatilo dio dospjelih rata te su nakon toga jedno vozilo vratili. Iz nalaza i mišljenja vještaka je također vidljivo da je ostalo neplaćenih obveza za navedeno vozilo što znači da je i to vozilo je obuhvaćeno radnjama kaznenog djela i nastalom štetom.

27. Povezujući utvrđenja navedena u toč. 19. do 26. ovog obrazloženja, sud je zaključio da društvo Auto Plus d.o.o. nije vratilo 17 vozila iz ugovora o leasingu, od čega je za 16 vozila nedvojbeno utvrđeno da su prodana trećim osobama.

28. Okolnost da društvu "Locat Leasing" d.o.o. nije plaćena otkupna cijena vozila sud je utvrdio na temelju nalaza vještaka, dopisa oštećenog trgovačkog društva s lista 1077-1078. spisa od 10. travnja 2025., iskaza svjedoka GP i BP. Naime, iz prihvaćenog nalaza vještaka proizlazi da je na kraju inkriminiranog razdoblja ukupno ostalo 152.167,30 eura neplaćenih obveza temeljem ugovora o leasingu. Nadalje, svjedok GP u iskazu od 3. studenog 2014. je rekao da od strane društva Auto Plus nije bila plaćena otkupna cijena, a isto proizlazi iz svih iskaza svjedokinja BP te dopisa oštećenog trgovačkog društva s lista 1077-1078. spisa od 10. travnja 2025. Osim toga, u suprotnom oštećeno trgovačko društvo ne bi potraživalo povrat vozila od društva Auto plus d.o.o., niti bi prijavilo svoje potraživanje u stečajnom postupku koje se odnosi na dugovanje iz predmetnih ugovora o leasnigu, niti bi pokretalo parnične protiv optuženika broj P- 10120/08 i optuženice broj P-10181/09 radi naplate potraživanja iz istog poslovnog odnosa.

29. Okolnost da naplata dugovanja od strane društva "Auto Plus" d.o.o. nije bila moguća putem sredstava osiguranja plaćanja sud je utvrdio na temelju iskaza svjedokinje BP koja je tako rekla u svom iskazu od 18. svibnja 2011. te je dodala da su optuženici nudili kao kompenzaciju zemljište u [adresa], ali to nije moglo biti prihvaćeno jer je bio upisan teret, odnosno zemljište je bilo pod hipotekom. Također je navela da se oštećeno društvo pokušalo naplatiti po osobnim mjenicama od vlasnika društva, kao i da su bili na tragu nekog dogovora o obročnoj otplati uz jamstvo privatne nekretnine, ali da nije došlo do realizacije tog dogovora. Okolnost da naplata nije bila moguća putem sredstava osiguranja plaćanja je vidljiva i iz činjenice da je oštećeno društvo tijekom 2008. i 2009. pokrenulo parnične postupke protiv optuženika i optuženice koji su imali cilj naplatu dugovanja iz ugovora o leasingu za što ne bi bilo potrebe pod pretpostavkom da su iskorištena sredstva osiguranja u vidu mjenica i zadužnica. Naime, oštećeno društvo je 16. listopada 2008. pokrenulo parnični postupak radi pobijanja pravnih radnji optuženika i njegove kćeri jer se optuženik oglušio na pozive oštećenog trgovačkog društva da dobrovoljno, kao solidarni jamac podmiri obveze iz 18 ugovora o leasingu, a 7. veljače 2007. je raspolagao s tri nekretnine u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] te jednom nekretninom upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je te nekretnine darovao svojoj kćeri KB temeljem ugovora o darovanju. Tužbeni zahtjev je odbijen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj P-10120/2008 od 23. svibnja 2013. jer oštećeno društvo nije moglo dokazati da je optuženik bio solidarni jamac za obveze društva Auto Plus d.o.o. (podaci u dopisu oštećenika na listu 1077-1078. spisa i u presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5302/13-2 na listu 1082-1084. spisa). Nadalje, Općinski građanski sud u Zagrebu je dana 7. studenog 2017. donio presudu broj P-10181/09-35 kojom je održan na snazi platni nalog broj Ovrv-2816/07 od 6. kolovoza 2007. u dijelu kojim je optuženoj VP naloženo isplatiti društvu Locat Croatia d.o.o. iznos od 178.292,03 €, i to na temelju vlastite trasirane mjenice po viđenju koju je VP izdala 19. srpnja 2007. u svrhu osiguranja ispunjenja novčanih obveza društva Auto Plus d.o.o. (presuda na listu 1057-1063 i na listu 1085-1090) koja presuda je postala pravomoćna 19. rujna 2018. tako da je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1653/2018-2 (list 1064-1070. i na listu 1082-1084. spisa). Iz dopisa oštećenika proizlazi da se optuženica nije ispunila obvezu iz te presude od 10. travnja 2025.

30. Okolnost da je na opisani način pribavljena nepripadna imovinska korist trgovačkom društvu „Auto Plus“ d.o.o. u iznosu od 152.167,30 € i da je za isti iznos oštećeno trgovačko društvo ,“Locat Leasing Croatia“ d.o.o. sud je utvrdio na temelju pisane dopune nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka od 26. travnja 2024. s usmenom dopunom od 19. prosinca 2024. u kojoj je navedeno je na kraju razdoblja iz optužnice ostalo nepodmireno 152.167,30 € neplaćenih obveza iz ugovora o leasingu, što znači da toliko iznosi korist koju je pribavilo društvo „Auto Plus“ d.o.o.

31. Sud je, na temelju više okolnosti u međusobnoj povezanosti, zaključio da je ponašanje oboje optuženika bilo usmjereno na lažno prikazivanje da njihovo društvo namjerava ispuniti obveze iz ugovora o leasingu te stjecanje nepripadne imovinske koristi za trgovačkog društvo "Auto Plus" d.o.o. i da od strane oboje optuženika nije bilo stvarne namjere ispunjenja obveza iz ugovora o leasingu. Naime, iz priloženih isprava je vidljivo da je društvo Auto Plus d.o.o. zaključilo 18 ugovora o leasingu za 18 vozila za koja se obvezalo plaćati rate leasinga tijekom jedne godine i na kraju tog razdoblja otkupiti navedena vozila ili ih vratiti vlasniku, trgovačkom društvu Locat Leasing Leasing d.o.o. (čiji je pravni slijednik trgovačkog društvo Locat Croatia d.o.o.). Trinaest vozila je u kratkom roku prodano trećim osobama, i to neka od njih protekom samo dva dana nakon zaključenja ugovora o leasingu, a što je vidljivo iz isprava citiranih pod toč. 10.8. do 10.20. obrazloženja ove odluke, dok za četiri vozila nije utvrđeno kada je društvo Auto Plus s njima raspolagalo, no nije sporno da je došlo do raspolaganja jer niti ta vozila nisu nikada vraćena vlasniku. Tek je jedno vozio vraćeno oštećeniku nakon isteka roka za plaćanje obveza iz ugovora o leasingu vozila, i to Renault Clio III 1,5 DCI, broja šasije: VF1BR O0H34438653 iz Ugovora o financijskom leasingu br. 4949/05 od 18. listopada 2005. Dakle, imajući u vidu da je trgovačko društvo Auto Plus d.o.o. ubrzo nakon zaključenja ugovora o leasingu očito raspolagalo sa 17 tuđih vozila u svoju korist, da nije uredno platilo sve rate leasinga, niti je nakon isteka leasinga platilo otkupnu cijenu vozila, a niti je vratilo 17 vozila, sud zaključuje da je isključena bilo kakva namjera poštenog poslovanja i da je nakana oboje optuženika bila usmjerena na dovođenje u zabludu ovlaštene osobe davatelja leasinga i prijevaru u korist svog društva, a na štetu davatelja leasinga. Naime, ovdje se nije radilo o objektivnoj nemogućnosti ispunjenja obveza iz ugovora o leasingu zbog naknadno nastupjelih okolnosti tijekom 2006. i 2007. (kako to oboje optuženika tvrdi u svojoj obrani) nego o planiranom ponašanju oboje optuženika koji u vrlo kratkom roku nakon zaključenja ugovora o leasingu, otuđuju vlasništvo 17 vozila (čiji vlasnik je bila leasing kuća) u korist svog društva, a korist stečenu od prodaje vozila zadržavaju u svom trgovačkom društvu. Pod pretpostavkom da namjera oboje optuženika nije bila prijevarna, isti bi nakon prodaje vozila u platili sve rate leasinga i otkupili ostatak vrijednosti sukladno ugovorima o leasingu, i to od sredstava koje su dobili na ime prodaje vozila, a što nisu učinili, a niti su nakon isteka roka trajanja leasinga ispunili obveze svog društva iz drugih sredstava ili iz imovine društva.

32. Svjedoci KP i FP iz uprave oštećenog trgovačkog društva su spominjali mogućnost da se ugovorima o leasingu kreditiralo auto kuće koje su prodavale salonska vozila koja su bila predmet leasinga, no svjedok FP je također rekao da bi u takvoj situaciji korisnik leasinga iz sredstava koje je dobio prodajom vozila podmirio obveze prema svom dobavljaču i da je korisnicima leasinga bilo potrebno odobrenje uprave društva Locat Leasing d.o.o. za prodaju takvih vozila, a što sve nije bio slučaj (niti su optuženici platili oštećenom društvu otkupnu cijenu vozila, a niti postoji odobrenje oštećenika za prodaju vozila) u poslovnom odnosu koji je predmet kaznenog djela pa je isključena ova mogućnost na koju je optuženik aludirao u svojoj obrani.

33. Nadalje, optuženik se u svojoj obrani pozivao na krizu tijekom 2006. i 2007., no većina vozila su prodana do kraja siječnja 2006. što znači da razlog neizvršenja većine obveza nije mogla biti u vezi s krizom koja je nastupila tijekom 2006. Osim toga, pod pretpostavkom da je razlog neizvršenja obveza iz ugovora kriza do koje je došlo tijekom 2006. i nemogućnost plaćanja obveza iz ugovora o leasingu (kako tvrde optuženici), tada bi bila vraćena većina vozila (a ne samo jedno) jer su posljednje obveze iz ugovora o leasingu isticale krajem 2006.

34. Da se radilo o prevari na štetu društva Locat Leasing Croatia d.o.o. ukazuju navodi svjedokinje BP koja je objasnila da je davatelj leasinga prevaren i doveden u zabludu jer je klijent tražio financiranje salonskih vozila koja nisu bila registrirana, niti je bilo upisano vlasništvo pa je tako iskoristio priliku i vozila prodao trećim osobama te na taj način ponovno dobio uplatu za ista vozila.

35. Sud smatra da ponašanje oboje optuženika nakon počinjenja kaznenog djela također ukazuje na odsutnost namjere poštenog i korektnog poslovanja. Naime, niti jedan od brojnih instrumenata osiguranja naplate koji su izdani prilikom zaključenja ugovora o leasingu (pet bjanko zadužnica i tri trasirane mjenice, i to dvije koje je izdao optuženi MPO i jedna koju je izdalo društvo Auto Plus d.o.o.) nisu bili naplativi, a optuženik i optuženica svojim daljnjim ponašanjem odugovlače i onemogućuju ispunjenje obveza svog društva sa ciljem održavanja u zabludi oštećenika. Vezano za sredstva osiguranja naplate potraživanja je potrebno napomenuti da, prema Općim uvjetima oštećenog društva (koji su sastavni dio ugovora o leasingu), presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5302/13-2 i dopisu oštećenog društva s lista 1077-1078. spisa, instrumenti osiguranja dani po jednom ugovoru o leasingu sklopljenom s jednim korisnikom leasinga vrijede kao instrumenti osiguranja i po drugim ugovorima sklopljenim s istim korisnikom leasinga, što dalje znači da nije bilo potrebe da se i u drugih 15 ugovora o leasingu (osim br. 4949/05., br. 5468/05. i br. 5469/05 ) izrijekom ugovaraju instrumenti osiguranja, odnosno za ostalih 15 ugovora o leasingu su vrijedili instrumenti osiguranja koji su izrijekom spomenuti u tri navedena ugovora.

36. Optuženik je s očitim ciljem osujećenja naplate dviju trasiranih mjenica koje je osobno izdao (list 1111. i 1113. spisa) raspolagao s tri nekretnine u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] te jednom nekretninom upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je te nekretnine darovao svojoj kćeri KB temeljem ugovora o darovanju od 7. veljače 2007. (poretkom malo više od mjesec dana od završetka rokova za ispunjenje obveza iz ugovora o leasingu) nakon čega je oštećeno društvo pokrenulo parnični postupak radi pobijanja tih pravnih radnji te je odbijen tužbeni zahtjev zbog formalnih nedostataka u navedenom instrumentu osiguranja, odnosno jer oštećeno društvo nije mogao dokazati da je optuženik bio solidarni jamac za obveze društva Auto Plus d.o.o. (podaci u dopisu oštećenika na listu 1077-1078. spisa i u presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 5302/13-2 na listu 1082-1084. spisa).

36.1. Nadalje, optuženica izdaje 19. srpnja 2007. vlastitu trasiranu mjenicu po viđenju u svrhu osiguranja ispunjenja novčanih obveza društva Auto Plus d.o.o. koja je nenaplativa što je vidljivo iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 10181/09-35 od 7. studenog 2017. potvrđene presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1653/2018-2 kojom je održan na snazi platni nalog broj Ovrv-2816/07 od 6. kolovoza 2007. u dijelu kojom je optuženoj VP naloženo isplatiti društvu Locat Croatia d.o.o. iznos od 178.292,03 €, kao i iz dopisa oštećenog trgovačkog društva u kojem je navedeno da ništa nije naknadno plaćeno po toj osnovi.

37. Dakle, takvo naknadno postupanje oboje optuženika (toč. 36. i 36.1 ovog obrazloženja) sa ciljem sprečavanja naplate putem postojećih instrumenata osiguranja (optuženik) te izdavanje novih nenaplativih instrumenta osiguranja (optuženica), dodatno potkrjepljuje njihovu početnu prijevarnu namjeru i isključuje svaku mogućnost da je njihovo postupanje bilo u dobroj vjeri, kako oni prikazuju u svojoj obrani.

38. Nastavno, optuženik je u svojoj obrani naveo da su oštećenom društvu nudili pokretnine i nekretnine sa ciljem naplate što oštećeno društvo nije prihvatilo čime optuženik sugerira da do naplate nije došlo sabotažom oštećenog društva. Nasuprot tome, u dopisu trgovačkog društva Locat leasing d.o.o. trgovačkom društvu Auto plus d.o.o. od 29. prosinca 2006. s lista 537. društvo Locat leasing Croatia obavještava društvo Auto Plus d.o.o. da ne prihvaća namještaj, opremu za servis i uredsku opremu kao sredstvo osiguranja naplate tražbina po dospjelim ugovorima o leasingu, nego mole da se predloži nekretnina u vlasništvu društva Auto Plus d.o.o. kao sredstvo osiguranja. Svjedokinja BP je rekla da su optuženici nudili zemljište u [adresa] kao kompenzaciju, ali da to nije moglo biti prihvaćeno jer je bio upisan teret, odnosno zemljište je bilo pod hipotekom. Dakle, iz dopisa i iskaza svjedokinje je vidljivo da nije bilo korektnog prijedloga od strane odgovornih osoba društva Auto Plus d.o.o. u kojem se nudi prihvatljiva imovina za ispunjenje obveza iz ugovora o leasingu.

39. Obrana je u spis dostavila isprave citirane pod toč. 10.22. do 10.24., toč. 10.26. do 10.29. i toč. 10.31. kojima je nastojala potkrijepiti navode iz iskaza oboje optuženika o poslovnim planovima za proširenje poslovanja društva Auto Plus d.o.o. i o nastojanjima da se ishodi kredit kod banaka radi namirenja oštećenog trgovačkog društva, no time nije ponuđeno objašnjenje za otuđenje vozila u vlasništvu oštećenog trgovačkog društva protivno ugovorima o leasingu do kojega je došlo prije poslovnih planova i pregovora s bankama. U spisu se također nalaze isprave (Revizija procjene vrijednosti nekretnine na listu 261 i 262. spisa prema kojoj je 28. rujna 2009. tržišna vrijednost nekretnine na adresi [adresa] iznosila 1.808.331,66 €, a nekretnine na adresi [adresa] iznosila 219.245,09 € te Procjena vrijednosti nekretnine s lista 538-546. iz koje proizlazi da je tržišna vrijednost nekretnine na adresi [adresa] u vlasništvu Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. iznosila 1.808.331,66 €) prema kojima je društvo Auto Plus d.o.o. u 2009. imalo vrijednu imovinu pa nije jasno zbog čega optuženici nisu iz te imovine (direktno ili putem hipoteke u korist banke) podmirili obveze prema društvu Locat Croatia d.o.o. pod pretpostavkom da je postojala takva namjera oboje optuženika.

40. Nadalje, oboje optuženih su za kazneno djelo krivi (čl. 23. KZ/11.) budući da su bili ubrojivi, postupali su s namjerom, bili su svjesni da je njihovo ponašanje zabranjeno i ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Naime, ubrojivost oboje optuženika nije bila sporna, a radi se o pomno osmišljenom postupanju. Nadalje, isti su postupali s izravnom namjerom budući da nema sumnje da su bili svjesni obilježja kaznenog djela i htjeli njegovo ostvarenje, svaki u okviru svog načina sudjelovanja u kaznenom djelu, a o čemu je sud zaključio iz tijeka njihovog postupanja i okolnosti cjelokupnog događaja u okviru kojega je počinjeno kazneno djelo. Također u postupku nije dovedena u pitanje njegova svijest o zabranjenosti postupanja, a svaka odrasla i razumna osoba zna da je u gospodarskom poslovanju zabranjeno na prijevaran način pribavljati korist za svoju pravnu osobu i tako drugima činiti štetu. Nastavno, sud nije našao da postoji neki od ispričavajućih razloga jer to ne proizlazi iz tijeka događaja koji je predmet ovog postupka. Subjektivni element je obrazložen i pod toč. 44. obrazloženja.

Izmjena činjeničnog opisa optužnice:

41. Sud je navod „već“ iz činjeničnog opisa zamijenio navodom „dok su 16“ s obzirom da nije s potrebnom sigurnošću utvrđeno je li vozilo iz Ugovora o financijskom leasingu br. 5470/05 - Renault Megane Berlina Sport Way Alize 1,5 DCI broj šasije:

VF1BMRF0534405876 prodano trećim osobama ili je s tim vozilom raspolagano na neki drugi način. Izostavljen je također navod „u ukupnom iznosu od 1.159.898,40 kuna“ jer niti ta okolnost nije utvrđena s potrebnom sigurnošću, dok je iznos od „1.159.898,40 kn“ zamijenjen iznosom „152.167,30 €“ s obzirom da je vještak utvrdio pribavljenu korist i štetu u tom iznosu.

Pravna analiza:

42. Imajući u vidu da je 1. siječnja 2013. stupio na snagu novi Kazneni zakon, sukladno odredbi čl. 3. st. 3. KZ/11 ispitano je postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97, za koje se optuženici terete i odgovarajućeg kaznenog djela iz KZ/11. Pravni kontinuitet postoji budući da se obilježja kaznenih djela preklapaju, no KZ/11. je blaži zakon jer je u tom zakonu povišen imovinski limit potreban za ostvarenje kvalificiranog oblika kaznenog djela, s obzirom da je vrijednost „znatne imovinske koristi“ povećana s 30.000,00 kn na 60.000,00 kna/7963,37 eura (čl. 87. st. 29. KZ/11), što upućuje da je KZ/11 blaži za počinitelja. Bez obzira na različite zakonske okvire propisane za kaznena djela za koja je utvrđen pravni kontinuitet (za kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. KZ/97 je propisan raspon od jedne do osam godina, a za kazneno djelo iz čl. 247. st. 2. KZ/11 je propisan raspon od jedne do deset godina), i tada je KZ/11 blaži za počinitelja, ali je sud vezan onom propisanom kaznom koja je za počinitelja povoljnija. Navedeno pravno stajalište je izraženo u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, npr. broj I Kž-501/2016.-4 od 8. studenog 2016. i I Kž-211/2014.-8 od 15. prosinca 2015.

43. Dakle, sud je utvrdio da su u postupanju oboje optuženika sadržani svi elementi kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 2. u vezi st. 1. KZ711., odnosno okolnost da je oboje optuženika u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupaju pribave protupravnu imovinsku korist, doveli nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveli da na štetu svoje imovine nešto učini, a djelom je prouzročena znatna šteta (preko 60.000 kn/7.963,37 eura).

44. Optuženi MPO i optužena VP su u kaznenom djelu supočinitelji (čl. 36. st. 2. KZ/11.) s obzirom da su na temelju zajedničke odluke počinili kazneno djelo tako da je svako od njih dao doprinos u počinjenju radnje. O zajedničkoj odluci sud je zaključio na temelju njihovog zajedničkog i istovremenog postupanja uz međusobno nadopunjavanje. Uloga optuženice je bila zastupanje društva Auto Plus d.o.o. prilikom zaključenja svih ugovora o leasingu. Optuženik je u obrani izričito potvrdio svoje sudjelovanje u događaju koji je predmet postupka, a i svjedok KP, predsjednik uprave oštećenog društva, je rekao da je na sastanke dolazio optuženik te je svjedok FP, član uprave oštećenog društva jer rekao da je s optuženikom bio na jednom sastanku. Optuženik je također potpisao sredstva osiguranja naplate potraživanja. Dakle, kad su supočinitelji na temelju dogovora svojim doprinosom sudjelovali u radnjama koje su dovele do nastupjele posljedice, tada se njihove radnje imaju uračunati ne samo počinitelju koji je stvarno poduzeo radnju nego i drugom, jer je bitno obilježje supočiniteljstva upravo u tome da se bitan doprinos svakog supočinitelja izvršenju kaznenog djela uračunava i ostalima.

45. Prema tome, u ponašanju oboje optuženih su ostvarena sva bitna, kako subjektivna tako i objektivna, obilježja kaznenog djela pa ih je sud proglasio krivim kao u izreci ove presude.

Sankcija, imovinskopravni zahtjev i troškovi postupka:

46. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti oboje optuženika, sud je pristupio razmatranju vrste i mjere kaznenopravne sankcije i pri tome je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11., kao i okolnost da se sud smio kretati u okvirima kazne propisane za kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. KZ/97.

47. Olakotne okolnosti su starija dob optuženika koji je rođen 1946. i optuženice koje je rođena 1955. te njihova prekršajna nekažnjavanost i kaznena neosuđivanost. Također je uzet u obzir i protek vremena od počinjenja kaznenog djela pri čemu optuženici nisu znatno doprinijeli trajanju ovog postupka (osim što je optuženik pokušavao odugovlačiti zaključenje rasprave pri samom kraju postupka).

48. Kao otegotno je uzeta u obzir visina štete od 152.167,30 €, što više od 19 puta nadmašuje granicu od 60.000 kn/7.963,37 € kao kvalifikatorni element kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. KZ/11.

49. Dovodeći u međusobnu ravnotežu otegotne i olakotne okolnosti s rasponom kazne, sud je optuženike osudio na kaznu zatvora u trajanju po jednu godinu za svakoga.

50. Sud nadalje smatrao da zbog utvrđenih olakotnih okolnosti, posebno njihove dobi i fizičke forme svojstvene toj dobi, nije nužan odlazak niti jednoga od optuženih na izdržavanje kazne i da će se svrhe kažnjavanja najbolje ostvariti primjenom uvjetne osude uz posebnu obvezu. Stoga je sud primijenio uvjetnu osudu s rokom provjeravanja u trajanju od pet godina, pa je dalje određeno da se kazna zatvora od jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženici u roku provjeravanja od pet godina ne počine novo kazneno djelo. Sud je odredio najdulji rok provjeravanja jer je potrebno optuženike na dulji rok motivirati da ne čine nova kaznena djela.

51. Ako optuženici u roku provjeravanja počine novo kazneno djelo, ova uvjetna osuda se može opozvati i uputiti na izdržavanje kazne zatvora.

52. Nadalje, uz uvjetnu osudu optuženicima je određena i posebna obveza tako da je određeno da se kazna zatvora od jedne godine neće izvršiti ukoliko svaki od optuženih u roku od 6 (šest) mjeseci nadoknadi polovicu počinjene štete. Naime, počinjenjem kaznenog djela je nastala šteta od ukupno 152.167,30 €. Sud je u cilju motiviranja oboje optuženika da svaki naknadi polovicu štete odredio kao dodatni uvjet u smislu čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. obvezu da je svaki od njih dužan isplatiti iznos od 76.083,65 € oštećenom društvu, koju su dužni ispuniti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude. Sud je odredio razmjerno dulji rok jer je imao u vidu da optuženicima treba dati realnu mogućnost za ispunjenje ove obveze.

53. Naime, oštećeno trgovačko društvo je postavilo imovinskopravni zahtjev u iznosu od 160.593,07 € koji se odnosi na počinjenu štetu za koju je sud utvrdio da iznosi 152.167,30 € .

54. U slučaju neispunjenja ove obveze, po pravodobnom prijedlogu opozvat će se optuženicima uvjetna osuda te će biti upućeni na izdržavanje kazne zatvora. Rok za opoziv zbog neizvršenja obveze je po čl. 58. st. 8. KZ/11. unutar godine dana od isteka roka određenog za izvršenje obveze.

55. Ovakvom kaznom bi se trebale postići svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. KZ/11., dakle izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počiniteljima ponovno uključivanje u društvo, a pri izboru vrste i mjere kazne vodio je računa o kriterijima propisanim u čl. 47. KZ/11.

56. Oštećeno trgovačko društvo, odnosno pravni slijednik Locat Croatia d.o.o. je postavilo imovinskopravni zahtjev kojim isti traži naknadu štete u iznosu od 160.593,07 €.

56.1. Sud je razmotrio zahtjev oštećenika sukladno odredbama građanskog prava te je zaključio da je isti djelomično osnovan, odnosno da je osnovan u dijelu u kojem je utvrđena šteta u ovom postupku i u odnosu na optuženika. Postupanjem oboje optuženika je nastala i građanskopravna obveza prema oštećeniku budući da je postupanjem zbog kojega su ovdje proglašeni krivima uzrokovali štetu u ukupnom iznosu od 152.167,30 €. Pravni temelj takve odluke suda je čl. 1045. u st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/05 i 41/08) koji propisuje “Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje“ pa je sud djelomice prihvatio imovinskopravni zahtjev oštećenika odredivši obvezu optuženom MPO da isplati po polovicu iznosa štete od 76.083,65 €

56.2. U odnosu na optuženu VP nije dosuđen imovinskopravni zahtjev budući da već postoji parnična presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-10181/09-35 od 7. studenog 2027. koja je postala pravomoćna 19. rujna 2018. (list 1085-1090. spisa) tako da je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1653/2018 pa bi dosuđivanjem imovinskopravnog zahtjeva i u odnosu na optuženu VP došlo do dvostrukog suđenja u pogledu iste stvari. Prema tome, posebna obveza optužene VP u smislu čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. se u građanskopravnom smislu temelji na presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-10181/09-35 od 7. studenog 2027. koja je postala pravomoćna 19. rujna 2018.

57. Sud je oboje optuženika na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezao da naknade paušalni trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08. u iznosu od 1.000 € svaki. Paušalni iznos od 1.000 € je primjeren svim okolnostima. Sud i druga državna tijela su morala uložiti znatan trud te je u ovom postupku održano više od dvadeset rasprava pa im je sud naložio da plate trošak koji je minimalan naspram truda državnih tijela i trajanja postupka te imajući u vidu da optuženici u svojim osobnim podacima nisu naveli postojanje vrijednije imovine.

57.1. Optuženi MPO je dužan platiti i trošak branitelja po službenoj dužnosti, odvjetnika Ilije Franića u iznosu od 7.050,00 kn/935,70 € (rješenje na listu 256-258. spisa).

57.2. Optuženici su dalje dužni platiti - svaki polovicu troška knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od po 1.330,65 €. Ukupan trošak knjigovodstvenog vještačenja iznosi 2.661,30 €, a sastoji se od troška pisanog nalaza od 15. siječnja 2024. (list 590. spisa) u iznosu od 1.341,67 €, usmene dopune od 21. ožujka 2024. i pisane dopune nalaza od 28. travnja 2024. od 1.259,63 € (list 942. spisa) i usmene dopune od 19. prosinca 2024. u iznosu od 60,00 € (list 1007. spisa).

57.3. Dakle, optuženi MPO je dužan naknaditi ukupan trošak od 3.266,35 €, a optužena VP trošak u iznosu od 2.330,65 € pa im je naloženo plaćanje troška postupka u navedenim iznosima.

57.4. Optuženik ostvaruje mirovinu, a optuženica neprijavljeno radi u inozemstvu (vidljivo iz podnesaka kojima ispričava izostanak s rasprava) pa oboje ostvaruju prihode i nemaju obveze uzdržavanja te su u mogućnosti naknaditi svoje troškove postupka bez ugrožavanja svoje egzistencije.

57.5. Optuženici su dužni trošak platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a protekom tog roka presuda u odnosu na troškove postaje ovršna. U slučaju da optuženici ne ispune obvezu u tom roku, presuda će se dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu na naplatu putem ovrhe u skladu sa čl. 181. st. 4. i 5. ZKP/08.

57.6. Iz sadržaja i tumačenja odredbe čl. 148. st. 5. ZKP/08. proizlazi da optuženik ne može biti oslobođen dužnosti plaćanja troškova oštećenika pa je sud dalje odlučio da su oboje optuženika dužni oštećenom društvu platiti trošak nagrade njegovog opunomoćenika u visini koja će se naknadno odrediti posebnim rješenjem.

58. Sud je koristio propisani tečaj konverzije 7,53450 kn za 1 €.

59. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 16. lipnja 2025.

Sudac:

Ivona Horvatić

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od pisanog primitka iste, žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili poštom preporučeno U četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Na temelju čl. 464. st. 4. ZKP/08. oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinsko-pravnom zahtjevu.

DNA

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KO-DO-40/2020 - uz zapisnik

2. opunomoćenik oštećenog društva, odvjetnica IP

3. optuženi MPO

4. branitelj, odvjetnik Čedo Prodanović

5. optužena VP

6. branitelj, odvjetnik Mario Medak - uz zapisnik

7. u spis