Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ivana Gundulića 27

21000 Split

P-3487/2023

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 ZŽ iz [adresa], otok [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Božikoviću, odvjetniku u Splitu, i pod 2 FŽ iz [adresa], otok [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Udiljku, odvjetniku u Splitu, protiv tuženih pod 1 ČŽ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2 ĆŽ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3 ZŽH iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], svih zastupanih po punomoćniku Kristijanu Lanči, odvjetniku u ZOU KRISTIJAN Lanča i Vlatka Juričić Pizzul u Opatiji, zbog utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. svibnja 2025. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbe čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnici, svaki za po ½ od ukupno 7996/26708 dijela nekretnine označene kao č.z. 2625/114 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuju tužitelji samo na temelju ove presude, a bez daljnjeg pitanja i sudjelovanja tuženica, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i to:

- tužitelj ad1/ DŽ za ½ dijela od: 1999/26708 dijela upisano na ime ČŽ, 3998/26708 dijela upisano na ime ĆŽ, te 1999/26708 dijela upisano na ime ZŽH a

- tužitelj ad2/ FŽ za ½ dijela od: 1999/26708 dijela upisano na ime ČŽ, 3998/26708 dijela upisano na ime ĆŽ, te 1999/26708 dijela upisano na ime ZŽH,

uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženica u čitavom opsegu i to s imena tuženice ad1/ ČŽ za 1999/26708 dijela, tuženice ad2/ ĆŽ za 3998/26708 dijela, te tuženice ad3/ ZŽH za 1999/26708 dijela, a što su tuženice dužne trpjeti.

II. Nalaže se tuženicama, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljima i to tužitelju pod 1 ZŽ troškove parničnog postupka u iznosu od 6.847,62 € te tužitelju pod 2 FŽ troškove parničnog postupka u iznosu od 5.351,62 €, sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1 U tužbi, koja je podnesena 13. srpnja 2023. tužitelji su naveli da je predmet ove tužbe č.z. 2625/114 ZU 1017 KO [katastarska općina] (kat. oznake 2177 KO [katastarska općina]), točnije govoreći idealni suvlasnički dio iste koji iznosi 7996/26708 dijela, a koji je upisan na imena tuženica kako slijedi – na ime tuženice pod 1 ČŽ za 1999/26708 dijela, na ime tuženice pod 2 ĆŽ za 3998/26708 dijela, te na ime tuženice pod 3 ZŽH za 1999/26708 dijela. Predmetna nekretnina (naziva „Gaj“) da se nalazi unutar građevne zone naselja Nečujam na otoku Šolti, a u vlasničkom listu nekretnina ima upisanu površinu od 6.383 m2. Suvlasnički dio na kojem su pogrešno upisane tuženice iznosi ukupno 7996/26708 dijela. U postotku to bi bilo 29,93% od cijele parcele, a u površini to bi bilo 1.910 m2. Stranke ovog postupka prethodno su vodile pred Općinskim sudom u Splitu parnicu kojom su ovdje navedeni tužitelji (zajedno sa AŽ iz [adresa]) utužili ovdje navedene tuženice tražeći svatko za sebe idealni suvlasnički dio predmetne nekretnine. Krajnji ishod tih postupaka bio je da su tužitelji (DŽ i FŽ) pravomoćno uspjeli u sporu u odnosu na svoj traženi suvlasnički dio, te su postigli upis u zemljišnim knjigama. Treći tužitelj, AŽ, izgubio je spor uz obrazloženje suda da je isti u ostavinskom postupku iza pok. LŽ ustupio svoj nasljedni dio, te da on nije utvrđen nasljednikom, pa nije stekao traženi suvlasnički dio. Ono što je također jako bitno, u tom postupku pravomoćna utvrđenja sudova te provedeni dokazni postupak rezultirali su i zaključkom da su upravo tužitelji osnovom nasljedstva iza svog oca stekli pravo vlasništva na spornoj nekretnini. Dakle, u pravomoćno okončanom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Split Pst-1278/12 je pravomoćno utvrđeno da su ovdje tužitelji kao isključivi nasljednici pok. RŽ isključivi vlasnici predmetne nekretnine (svaki za ½ dijela). Stoga tužitelji u ovom postupku podnose tužbu u odnosu na idealni suvlasnički dio kojeg nisu obuhvatili u ranijem postupku, jer su bili u zabludi da taj dio pripada AŽ. No, kako je rečeno, pošto se u citiranom postupku pravomoćno ustanovilo da AŽ zbog učinjenog ustupa u korist njihovog prednika nema pravo na isti, to tužitelji sada podnose ovu tužbu u svoje ime kao jedini i isključivi nasljednici iza svog pok. strica i svog pok. oca, te traže vlasništvo navedenog, što su stekli nasljeđivanjem. Kronologija stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine objašnjena je detaljno u predmetu ovog suda Pst-1278/12, dok tužitelji u najbitnijim crtama za potrebe ovog postupka iznose sljedeće:

- pokojna PŽ (prednica tuženika) 1961.godine darovala je predmetnu nekretninu pokojnom ing. VŽ

- pokojni ing. VŽ predmetnu nekretninu prodao je 1964.godine danas pokojnom SŽ

- pokojni RŽ u odnosu na predmetnu nekretninu, a uslijed susljedne smrti njihovog oca, naslijedili su FŽ i DŽ (ovdje tužitelji) (*napomena: upravo u tom postupku njihov rođak AŽ ustupio je svoj nasljedni dio predniku tužitelja, njihovom ocu IŽ koji je preminuo tijekom trajanja postupka, pa su zato njegovi sinovi jedini i isključivi nasljednici, kako u odnosu na imovinu iza svog oca, tako i u odnosu na imovinu iza pokojnog RŽ, strica). Otkada je predmetna nekretnina u posjedu obitelji RŽ (a to je više od 50 godina) isti vrše posjed na njoj, drže uredan i obrađivan maslinik na istoj, od nikoga ometani, što su posvjedočili brojni svjedoci u ranije vođenom parničnom postupku. S druge strane, tuženice nisu nikada bile u posjedu navedenog, već jedino iskorištavaju činjenicu da prednici tužitelja nisu pristupili sređivanju zk stanja, za što sada tužitelji moraju podnositi tužbe. Također, promjena posjednika u katastru na RŽ napravljena je još davne 1971. (o čemu su bili obaviješteni prednici tuženika, te se nisu protivili), a notorno je da u Dalmaciji katastar točnije i potpunije održava pravo stanje nego što je to slučaj u zemljišnim knjigama. Slijedom svega navedenog, tužitelji pozivom na nasljeđivanje iza svog pok. Strica (RŽ) i pok. oca (IŽ) nesporno su stekli suvlasništvo predmetne nekretnine, te imaju pravni interes i aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe. Tužitelji su predložili da sud provede postupak, izvede predložene dokaze i nakon toga donese presudu kojom će utvrditi da su tužitelji DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnici, svaki za po ½ od ukupno 7996/26708 dijela nekretnine označene kao č.z. 2625/114 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuju tužitelji samo na temelju ove presude, a bez daljnjeg pitanja i sudjelovanja tuženica, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i to:

- tužitelj ad1/ DŽ za ½ dijela od: 1999/26708 dijela upisano na ime ČŽ, 3998/26708 dijela upisano na ime ĆŽ, te 1999/26708 dijela upisano na ime ZŽH

- tužitelj ad2/ FŽ za ½ dijela od: 1999/26708 dijela upisano na ime ČŽ, 3998/26708 dijela upisano na ime ĆŽ, te 1999/26708 dijela upisano na ime ZŽH

2. Tužene su u odgovoru na tužbu navele da ističu prigovor presuđene stvari (res iudicata facit ius inter partes) jer su isti tužitelji već ranije, u drugom postupku, protiv istih tuženica vodili drugi postupak, temeljem iste činjenične i pravne osnove, tražeći za sebe idealni suvlasnički dio iste nekretnine. Taj je parnični postupak pravomoćno okončan na način da je utvrđeno pravo vlasništva ovdje tužitelja na predmetnoj nekretnini, svakoga u 2339/6677 dijela. Potpuno je jasno da se u konkretnom slučaju, bez obzira na pokušaj tužitelj u ovoj tužbi da izvlačenjem određenih utvrđenja iz konteksta ranije donesenih sudskih odluka cijelu pravnu stvar predstave kao nešto potpuno novo, radi o posve identičnom sporu, između identičnih stranaka, u pogledu identičnog predmeta spora i sve to temeljem identične činjenične i pravne osnove. Tuženice posebno ističu kako se oba tužbena zahtjeva, i u ranijoj parnici, kao i u ovoj, odnose na idealne dijelove predmetne nekretnine, a ne na realni, točno određeni dio ili dijelove predmetne nekretnine, pa je navod tužitelja da se u pravnom prometu uzima da je idealni dio samostalna stvar, potpuno irelevantan za donošenje odluke povodom prigovora presuđene stvari. Potpuno je neosnovana i tvrdnja tužitelja da podnose tužbu u ovom postupku u odnosu na idealni dio kojeg nisu obuhvatili u ranijem postupku jer su, cit. „....bili u zabludi da taj dio pripada AŽ.” Prvenstveno, idealni dio predmetne nekretnine kojeg tužitelji traže ovom tužbom jest bio obuhvaćen prvotnom tužbom, a tužitelji nikako nisu mogli biti u zabludi da taj dio pripada AŽ odnosno nikako nisu mogli saznati za tu činjenicu tek u postupku koji se vodio pod posl. br. Pst-1278/12, jer su oni (a i njihov punomoćnik u postupku Pst-1278/12) sudjelovali u ostavinskom postupku koji se vodio iza pokojnog RŽ,a u kojem je AŽ svoj nasljedni dio ustupio ovdje tužiteljima. Opreza radi, tuženici ističu i kako nije točno da su tužitelji stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine budući da njihov prednik RŽ nije mogao steći pravo vlasništva od nevlasnika (ing. VŽ) jer je darovanje u korist ing. VŽ izvršeno bez prave predaje, a darovnica nije bila zaključenja u obliku sudskog zapisnika kako je to propisivao paragraf 943. Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06.04.1941. i paragraf 52. Zakona o javnim bilježnicima (notarima) iz 1930. te sudska praksa. Također se ističe kako do stvarne predaje u posjed (od PŽ ing. VŽ) nikada nije došlo! Prema Darovnici iz 1961. (čl. IV.) PŽ je trebala uvesti ing. VŽ u posjed i uživanje predmetne nekretnine cit. „...netom daroprimaoc isposluje da iste u katastru budu skinute sa njezinog imena u posjedovnom listu, a upisane u posjedovnom listu na njegovo ime.” To „skidanje” i upis u korist ing. VŽ nisu nikada provedeni pa nije došlo ni do faktične predaje u posjed! Štoviše, PŽ je upisana kao vlasnica predmetne nekretnine 1965., četiri godine nakon Darovnice Stupin/Bezić i godinu dana nakon Kupoprodajnog ugovora Bezić/ RŽ, a rješenje o promjeni posjednika u katastru na RŽ joj nikada nije bilo dostavljeno!. Ukoliko je RŽ nakon 1964. eventualno i vršio (neovlašteno) nekakve posjedovne čine na predmetnoj nekretnini, činio je to znajući da mu ne pripada pravo na posjed. Naime, prednik tužitelja, RŽ je još 1969. godine zatražio uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i njegova je molba odbijena rješenjem posl. br. Z.803/69 kako je to vidljivo iz povijesnog vlasničkog lista za predmetnu nekretninu. Naprijed navedeno znači da je eventualni posjed tužitelja odnosno njihovog prednika iz čijeg posjedovanja crpe nekakva svoja prava bio nepošten barem od 1969. godine, a tužitelji su najkasnije 1997., u ostavinskom postupku iza pokojnog RŽ, saznali da im ne pripada pravo na posjed. Ukoliko sud odluči provoditi daljnje dokaze u ovoj pravnoj stvari, tada tuženice ističu kako su suglasne da se dokazi provedeni u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pst-1278/12 (zapisnici o saslušanju svjedoka i nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke provedeno radi identifikacije prijepora) mogu koristiti u ovome postupku.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaz pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] Z. U. [broj ZK uloška], presude u predmetu Općinskog suda u Splitu Pst- 1278/2012, presude Županijskog suda u Splitu Gž-1215/2018-5, rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O-943/97, stručne procjene vrijednosti nekretnine od Splitskih vala d.o.o. od 12.prosinca 2023., očitovanja Porezne uprave Split te spis ovoga suda Pst-1278/2012 (čije dokazno gradivo suglasnošću stranaka korišteno u ovom postupku, a odnosi se to prvenstveno na: Darovnicu "U Zagrebu, 13.XI.61.", Kupoprodajni ugovor od 1.lipnja 1964., rješenje Zavoda za katastar i geodetske poslove Split od 28.lipnja 1971., Uvjerenje o plaćenom porezu od 22.srpnja 1967., Ugovor o diobi od 1.lipnja 2008., povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu, Identifikaciju predmeta spora sačinjenu od Marka Miševića, stalnog sudskog vještaka za geodeziju, te su u tom postupku saslušani i njihovi iskazi pregledani i pročitani: tužitelji pod 1) i 2), tužena pod 1), sve kao parnične stranke te svjedoci BŽ, EŽ, TŽ i ŠŽ) .

4. Tužbeni zahtjev je osnovan dok prigovor presuđene stvari nije osnovan.

5. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava suvlasništva nekretnine označene upisane u ZU 1017 K. O. [katastarska općina], zvane Gaj (kat. oznake 2177), stvarne površine 6383 m2 a kao osnov za upis zemljišno knjižnih prava na ime tužitelja uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.

6. Suglasnošću stranaka korišteno jr dokazno gradivo iz predmeta ovog Suda poslovne oznake i broja Pst-1278/2012.

7. Zahtjev za utvrđenje stečenog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini tužitelji temelje na činjenici realiziranog ugovora o kupoprodaji iz 1964., kojeg je njihov prednik sada pokojni otac SŽ sklopio s tadašnjim stvarnim vlasnikom ing. VŽ, a koji je pak istu stekao osnovom realiziranog ugovora o darovanju od svoje sestre PŽ, od kada se tužitelj nakon sporazuma o diobi nasljedničke zajednice iza smrti oca po svojim pravnim prednicima nalazi u nesmetanom posjedu sporne nekretnine i koji je pak po sklopljenom ugovoru o darovanju sa sestrom stupio u posjed predmetne nekretnine, te su na taj način tužitelji nasljeđivanjem iza smrti svog oca stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini primjenom pravnih pravila Općeg građanskog zakonika, koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941., čim je tužitelj po pravnim prednicima u poštenom, zakonitom i samostalnom posjedu spornih nekretnina.

8. Kako se ovdje radi o stjecanju prava vlasništva nekretnina odgovor na pitanje je li tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine treba potražiti u materijalno- pravnim propisima koju određuje stjecanje stvarnih prava.

9. Naime, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZV

- "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, nadalje u tekstu: ZV) u čl.388 st.1 propisuje da se stjecanje, promjene pravnih učinaka i prestanak stvarnih prava stupanjem na snagu tog Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drugačije određeno pri čemu st.2 istog članka propisuje da se stjecanje, promjena pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Budući se tužitelji pozivaju na Ugovor na kupoprodaji sporne nekretnine od 10. studenog 1964., dakle prije stupanja na snagu Zakona o osnovno vlasničkim pravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90 - dalje ZOVO), koji je stupio na snagu 01. rujna 1980 , prema pravnim pravilima paragrafa 424. i 425. Austrijskog građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ), koji je bio na snazi u to vrijeme, za stjecanje prava vlasništva nekretnina pravnim poslom uz valjanu pravnu osnovu - kupoprodajni ugovor (titulus), bila je potrebna i predaja stvari (modus), a prema pravnom pravilu paragrafa 431. OGZ-a bilo je potrebno da se posao stjecanja (modus) upiše u javne knjige (intabulacija).

10. Dakle, uz valjani pravni posao, za stjecanje prava vlasništva derivativnim putem, bilo je potrebno ostvarenje i druge odlučne pravne činjenice, a to je zakonit način stjecanja. Sukladno načinu kako je vladajuća sudska praksa tumačila citirana pravna pravila imovinskog prava kao zakonit način stjecanja nekretnine prihvaćala se i predaja, odnosno stupanje u posjed, a ne samo upis u zemljišne knjige.

11. Upravo na okolnost izvršene kupoprodaje predmetnih nekretnina, vodio se dokazni postupak te je tako utvrđeno osnovom kazivanja tijekom postupka saslušanih mještana, kao i pravnih slijednika sudionika predmetnog ugovora, da je sporna nekretnina temeljem citiranog ugovora pripala upravo pravnom predniku tužitelja, njegovom sada pokojnom ocu , kojeg su u odnosu na sporne nekretnine naslijedili upravo 1. i 2. tužitelji, a što je razvidno iz pregledanog rješenja o nasljeđivanju iza smrti pokojnog RŽ pokojnog Z. O-943/97 od 08. veljače 2010. Tako je utvrđeno kako je prednik tužitelja, sada pokojni SŽ, od prodavatelja ing. VŽ dana 01. lipnja 1964. kupio predmetnu nekretninu za iznos od tadašnjih 180.000,00 dinara, koji iznos je kupac prodavatelju isplatio u cijelosti, što je razvidno iz uvjerenja Uprave prihoda Općine Split od 22.07.1967., a iz rješenja SO Split od 23.06.1971., time da je prodavatelj je već uveo kupca u zakoniti materijalni posjed predmetne nekretnine, o čemu govore kazivanja saslušanih svjedoka BŽ, EŽ, TŽ kako su prednici tužitelja posjedovali i obrađivali spornu nekretninu. Da je ing. VŽ prodao nekretninu koja je bila njegovo vlasništvo sud utvrđuje osnovom spisu priloženog prijepisa darovnice od 13.11.1961. iz koje je razvidno da je PŽ rođena VŽ darovala svom bratu ing. VŽ predmetnu nekretninu, koji je stupio u posjed predmeta darovanja, pa je citirani ugovor faktično i realiziran, čime su tužitelji osnovom nasljedstva iza smrti svoga oca stekli prava vlasništva na spornoj nekretnini, u kom kontekstu je i promatrati zahtjev tužitelja za priznanje stečenog prava vlasništva po pravnim prednicima kroz neprekinuti posjed predmetnih nekretnina. Naime, u odnosu na dostavljenu Darovnicu od 13.11.1961., sklopljenu između PŽ rođene VŽ, kao darovatelja i ing. VŽ, kao daroprimca, ovjeren u potpisu pred Kotarskim sudom u Zagrebu 13. studenog 1961., pod brojem Ov 12461/61 za odgovoriti je da je već je u mnogobrojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-542/03 od 15 prosinca 2004., Rev-995/04 od 4. listopada 2005.) donesenim u primjeni pravnog pravila iz paragrafa 943. bivšeg OGZ-a zauzeto pravno shvaćanje da ugovor o darovanju treba biti sačinjen u formi sudskog zapisnika, a kad ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj formi (što je i ovdje slučaj) tada taj nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari, pri čemu okolnost provedbe upisa nije odlučna za ocjenu priznanja prava stečenih na temelju tako sklopljenog ugovora. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako je ing. VŽ bio u posjedu sporne nekretnine te se u mjestu isti smatrao kao vlasnikom, o čemu govori iskaz saslušanog svjedoka EŽ, ali i kazivanja tijekom postupka saslušanog vlasnika susjednog zemljišta GŽ. Pri tomu okolnost da je promjena posjedovnog stanja u katastru zemljišta uslijedila rješenjem broj UP/I-2014 od 22. lipnja 1971. s imena prednice tuženika PŽ na ime prednika tužitelja sada pokojnog RŽ, upućuje samo na činjenicu da je do promjene upisa posjeda na predmetnoj nekretnini došlo za života prednice tuženika, koja se tomu nije protivila, što samo ukazuje na pravilnost tvrdnji tužitelja kako je stvarni vlasnik predmetne nekretnine u vrijeme prodaje bio upravo prodavatelj ing. VŽ .

12. U odnosu na navode tuženica kako činjenica što je njihova pravna prednica predmetne nekretnine stekla osnovom agrara odnosno odluke Kotarske agrarne komisije od 04. travnja 1951. , što bi opovrgavalo tvrdnje tužitelja i iskaz svjedoka VŽ kako je ing VŽ predmetnu nekretninu zbog straha od antifašista i prije bijega u Čile darovao sestri PŽ, a ova njemu po njegovom povratku, za ukazati je da se odluka u postupku agrara ravna prema odredbama Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 20. XI 1946. godine (obnovljenim 13. X I I 1947. godine). Njim su ukinuti svi agrarni odnosi feudalnog karaktera bez obzira na trajanje, a zemlja sa zgradama i drvećem prešla je u vlasništvo i to obradivača bez odštete. Osim toga odredbom čl. 1463. Austrijskog općeg građanskog zakonika, propisano je da i nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku, da započne dosjelost ali od dana svojeg posjeda.

13. Ono što je tuženicama bilo sporno i zbog čega su se pozivale na presuđenu stvar odnosno da bi tužbu tužitelja valjalo odbiti odnosno odbaciti, je činjenica da je vođen ovaj postupak Pst-1278/2012 ali tužene gube iz vida da je taj postupak pravomoćno okončan samo u odnosu na tužitelje, ali ne i u odnosu na, u tom postupku tužitelja pod 3 AŽ. Naime, u tom je postupku Županijski sud u Splitu u odluci Gž-1215/2018-5 u odnosu na tog tužitelja kazao da zbog činjenice što se AŽ u ostavinskom postupku O-943/97 izjasnio da ustupa svoj nasljedni dio on nije mogao s uspjehom pozvati na Ugovor o diobi od 01.lipnja 2008. a kojeg su sklopili međusobno tužitelja kao nasljednici pozvani na nasljedstvo iza pok. RŽ. Županijski sud u Splitu je u navedenoj odluci iznio stav da smatra da AŽ nije udovoljio pravnim pretpostavkama za valjanost u smislu odredbe čl.226 st.3 Zakona o nasljeđivanju. Tuženicama je za kazati da je doista u predmetnom postupku Općinskog suda u Splitu Psp-1278/2012 predmetom raspravljanja bili idealni dijelovi sporne nekretnine osim za udio AŽ od 2000/6677 idealnog dijela nekretnine. U ovom postupku tužitelji su ustali tužbom na utvrđenje za upravo taj preostali dio idealnog dijela koji je pogrešno upisan na ime tuženih. Nema dakle identiteta stranaka u pogledu spornog dijela nekretnine, a isto tako nema identiteta površine predmetne nekretnine koja je u ovom postupku predmetom odlučivanja. Tvrdnje tuženih da tužitelji pravni prednik RŽ nije mogao steći pravo vlasništva od pok. Ing. VŽ, iz svih naprijed pobrojanih razloga, nisu točne. Prednik tužitelja je od VŽ kupio spornu nekretninu i nakon toga je uveden u zakoniti posjed. Čak što više temeljem Potvrde koja prileži u spisu Pst-1278/2012 vidljivo je da je RŽ platio i porez na promet nekretnina i izvršio promjenu posjedovnog stanja u javnim knjigama.

14. Slijedom svega naprijed iznijetog prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, odnosno odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.2 ZPP-a, a tužiteljima je obistinjen trošak pozivom na Tbr.7, 8 i 9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23) kod utvrđene vrijednosti predmeta spora 99.472,80 € i to za sastav tužbe (ovaj trošak priznat je samo punomoćniku tužitelja pod 1 kojem je tijekom postupka tužitelj pod 2 otkazao punomoć i nakon toga angažirao svog punomoćnika) – 748 bodova. Nakon što je tužitelj pod 2 u nastavku postupka angažirao drugog punomoćnika iz reda odvjetnika tužiteljima je trošak priznat na slijedeći način:

-tužitelju pod 1 još za sastav obrazloženog podneska od 20. prosinca 2023. te pristupa i zastupanja na ročištima od 19.lipnja 2024. i 08. svibnja 2025. - svaka radnja po 748 bodova te za pristup ročištu za objavu i uručenje odluke - 100 bodova. Ukupan zbir od 3.092 boda pomnožen je sa iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda, a potom je dobiveni iznos od 6.184,00 € uvećan za trošak pristojbe na tužbu (alikvotni dio za tužitelja pod 1 obzirom da navedeno iznosi 663,61 €) u iznosu od 331,81 € i alikvotni trošak pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 331,81 €. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos od 6.847,62 € koliko je tužitelju pod 1 troška ovom parnicom prouzročen, a naknadit će mu ga tužene koje su postupak izgubile u cijelosti.

- tužitelju pod 2 priznat je još i trošak za sastav obrazloženog podneska od 09. siječnja 2024. te pristupa i zastupanja na ročištima od 19. lipnja 2024. i 08. svibnja 2025. - svaka radnja po 748 bodova te za pristup ročištu za objavu i uručenje odluke – 100 bodova. Ukupan zbir od 2344 boda pomnožen je sa iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda, a potom je dobiveni iznos od 4.688,00 € uvećan za trošak pristojbe na tužbu (alikvotni dio za tužitelja pod 2 obzirom da navedeno iznosi 663,61 €) u iznosu od 331,81 € i alikvotni trošak pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 331,81 €. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos od 5.351,62 € koliko je tužitelju pod 2 troška ovom parnicom prouzročen, a naknadit će mu ga tužene koje su postupak izgubile u cijelosti.

15.1. Na iznos parničnog troška tužitelji su zatražili isplatu zatezne kamate, koja im, prema odredbi čl.30 st.2 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

16. Radi navedenog odlučeno je kao pod točkom II. ove presude.

U Splitu, 16. lipnja 2025.

SUDAC

Dunja Ljubičić

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove je presude dopuštena žalba višem, drugostupanjskom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove odluke.

DNA: - pun. tužitelja pod 1

- pun. tužitelja pod 2

- pun. tuženika

- u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte