REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: Psp-76/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku u [adresa], protiv tužene UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku MR, odvjetniku u [adresa], radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6.svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Josipa Giljanovića, odvjetnika u Splitu, tužene osobno, i punomoćnika tužene MR, odvjetnika u [adresa], na ročištu za objavu i uručenje odluke 16.lipnja 2025.,

r i j e š i o j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužena UR samovlasno zasmetala tužitelja SR u zadnjem, faktičnom i mirnom posjedu dijela dvorišta u prizemlju č. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to tako što je uklonila pomičnu tendu koja se nalazila s istočne strane, u sjeveroistočnom dijelu dvorišta u posjedu tužitelja, i istu zamijenila metalnom ogradom pa se tuženoj zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja ubuduće i nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da ukloni metalnu ogradu i postavi pomičnu tendu kako je bila postavljena prije počinjenog smetanja posjeda.

2. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak uvećan za zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana naknadi tuženoj parnični trošak ovog postupka u iznosu od 638,27 EUR (slovima:šest stotina trideset osam eura dvadeset sedam centi).

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20.svibnja 2021. podnio tužbu protiv tužene, radi smetanja posjeda. U tužbi se navodi da je tužitelj posjednik dijela č. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te da se koristi prostorijom u prizemlju iste zgrade i dijelom dvorišta, dok je tužena u posjedu drugog izdvojenog dijela iste nekretnine. Sa istočne strane, u sjeveroistočnom dijelu, dijela dvorišta koji je u posjedu tužitelja prema dijelu dvorišta koji je u posjedu tuženice, nalazila se pomična tenda koja je mogla služiti kao komunikacijski prolaz između predmetnih dijelova dvorišta. Dolaskom na lice mjesta dana 23. travnja 2021., s obzirom da je taj dan trebao biti održan očevid na licu mjesta u postupku između istih stranaka poslovnog broja P-5324/2017, tužitelj je uvidio kako je tužena, ili pak neka treća osoba po njenom nalogu ili u njenu korist, uklonila predmetnu pomičnu tendu i na mjesto iste postavila metalnu ogradu zelene boje. Ista je to učinila kako bi potkrijepila lažni iskaz koji je dala u postupku P- 5324/2017 i dovela u zabludu sud i vještaka mjernika, prema kojem navodno između dijela dvorišta u posjedu tužitelja i dijela dvorišta u posjedu tužene nikada nije postojao komunikacijski prolaz. Istina je da se između dijela dvorišta u posjedu tužitelja i dijela dvorišta u posjedu tužene sve do nedavno nalazila pomična tenda, a koju je tužena samovoljno uklonila i zamijenila je metalnom ogradom.

1.1. Slijedom iznesenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese rješenje kojim će se utvrditi da je tužena samovlasno zasmetala tužitelja u zadnjem, faktičnom i mirnom posjedu dijela dvorišta u prizemlju č. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to tako što je uklonila pomičnu tendu koja se nalazila s istočne strane, u sjeveroistočnom dijelu dvorišta u posjedu tužitelja, i istu zamijenila metalnom ogradom, pa se tuženoj zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja ubuduće i nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da ukloni metalnu ogradu i postavi pomičnu tendu kako je bila postavljena prije počinjenog smetanja posjeda, te da tužena u roku 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu, tužena se u cijelosti usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, ističući da su navodi tužitelja netočni, te da isti nije predložio nikakve dokaze u prilog postojanja osnovanosti tužbenog zahtjeva. Naknadno je tužena istaknula i prigovor nepravovremenosti tužbe (prekluzije), pogrešno istoga nazivajući prigovorom zastare.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom parničnih predmeta ovog suda posl.br.Psp-229/2018, P-462/2020 i P-5324/2017, Nalaza vještaka za graditeljstvo Darka Smodlake iz srpnja 2006. i Ekspertize vještaka za graditeljstvo Jerka Malade iz studenog 2001. (koji nisu sačinjeni za potrebe ovog postupka), očevidom na licu mjesta, saslušanjem tužitelja i tužene, te saslušanjem svjedoka GR, BR, NR i ER.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite u pogledu dijela nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

6.Između parničnih stranaka sporna je pravovremenost tužbe i osnovanost tužbenog zahtjeva.

7. Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje:ZV), propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

8. Odredbom čl.22.st.2.ZV-a propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjedovanja, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9. Prema odredbi čl.441. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022,155/2023 nadalje: ZPP), raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili zahtjevima za naknadu štete.

10. Tužitelj u svom iskazu navodi da je dana 23.travnja 2021. trebao biti održan očevid u postupku ovog suda P-5324/2017, koji se vodi između tužitelja i tužene. Tog dana došao je na nekretninu, u kojoj inače ne živi, i vidio da je maknuta pomična platnena tenda, koja je bila položena između dva prostora i da je stavljena željezna ograda. Navedena tenda je omogućavala povezivanje dvorišta, i to istočnog dijela dvorišta u posjedu tužene i zapadnog dijela u posjedu tužitelja. U trenutku kada je kupio dio predmetne nekretnine, sporna pregrada bila je pomična tenda, koju je tužitelj mogao pomaknuti i fizički iz svog dijela dvorišta ući u dvorište tužene, ali za tim tužitelj nije imao potrebe i nije ulazio u dvorište koje je u vlasništvu tužene.

11. Tužena u svom iskazu navodi da je svoj dio nekretnine kupila u veljači 2003., da je pregrada između njenog i tužiteljevog dijela dvorišta bila potpuno ista kao i danas, da je postojao samo jedan mali odvojeni prostor-tzv. ventilacijski prostor koji je metalno ograđen. Ističe da nikada nije bilo prolaza kroz dio ogade između tužene i tužitelja, a prije i prethodnog vlasnika, i to misli baš na onaj dio gdje je stavila aluminijsku pregradu. Navedenu ogradu postavila je dosta prije nego što je bio zakazan očevid u predmetu između nje i tužitelja, koji nije održan i na kojem je tužitelj počeo lupkati na tu aluminijsku ogradu. Na fotografijama sačuvanim iz 2003. točno se vidi kako je ta pregrada izgledala 2003. na fotografijama. S vremenom je uslijedilo propadanje željeza, odnosno konstrukcije koja je bila postavljena, koja je i danas ista, samo je promijenjena i postavljena aluminijska, a prvobitno je bila od željeza i kamena. Željezo je počelo propadati, bilo ga je potrebno zamijeniti, i to aluminijskom konstrukcijom sukladno savjetu stručnjaka, zbog neposredne blizine mora i utjecaja soli. Dakle, izmjena željezne konstrukcije i postavljanje aluminijske pregrade dogodila se prije nego što je bio zakazan očevid od 23.travnja 2021.

12. Svjedokinja GR u svom iskazu navodi da tuženu pozna površno, da je na predmetnoj nekretnini zadnji put bila prije godinu dana, da tamo dolazi već 20- ak godina i to u dio koji posjeduje tužena, i da joj je poznato sporno dvorište. Ono je ograđeno, može se sjediti i ima fontanu, a svjedokinji nije poznato da u navedenom dvorištu postoji nekakav prolaz. S desne strane, ukoliko se gleda prema moru, nalazi se pregradna ograda, ne zna što se nalazi iza nje, radi se o nekom tamnom dijelu stakla, iza kojeg se vizualno ne može vidjeti što se nalazi. Stanje na licu mjesta oduvijek je takvo, i nije postojao prolaz iz dijela dvorišta koje se nalazi s njene desne strane u dio dvorišta koje posjeduje tužena.

13. Svjedokinja VR u svom iskazu navodi da je dobra poznanica s tuženom, da je dolazila u sporno dvorište na kavu kod tužene, zadnji put prije nekih godinu dana, s tim da tamo dolazi zadnjih 20-ak godina, iako ne učestalo. U dvorištu se nalazi pregrada zatamnjene boje, kroz koju se ne može vidjeti što se nalazi s druge strane, niti je ikada bila na toj drugoj strani. Svjedokinja nije vidjela da postoji prolaz iz dijela dvorišta u koji je dolazila, koji bi vodio u onaj drugi pregrađeni dio. Predmetno dvorište uvijek je izgledalo isto i nije se mijenjalo kroz godine.

14. Svjedok NR, suprug tužene, u svom iskazu navodi da je tužena 2003. kupila predmetnu nekretninu i od tada u dvorištu postoji fiksna metalna ograda koju su postavili prethodni vlasnici, dakle svjedok i tužena nisu izgradili metalnu ogradu. Radi se o čvrstoj metalnoj konstrukciji, na koju je postavljeno čvrsto neprozirno staklo, poviše se nalazi metalna konstrukcija, uz ispunu od kamena bijele boje. Nikakva tenda nikada nije postojala, pa tužena nije niti mogla smetati nikakav posjed na način da bi istu uklonila. Cijela priča u ovom postupku se odnosi na jednu vrstu specifičnog sintetičkog materijala, koji je tvrd, ne propušta vodu, i koju je svjedok postavio na sporni dio ograde. Razlog tome je propadanje kamena i održavanje dijela dvorišta, jer je prijetila opasnost da se navedeno kamenje odroni. Nakon toga navedenu zaštitu zamijenio je aluminijskom tijekom proljeća 2020., koja se i danas nalazi na tom mjestu. Nikada nitko nije prolazilo iz susjednog ograđenog dijela dvorišta u dio dvorišta koji posjeduje tužena, niti je ikakav prolaz bio napravljen.

15. Svjedokinja ĐR, majka tužene, u svom iskazu navodi da je predmetno dvorište ograđeno metalnom ogradom, ima zaseban ulaz, kao i dvorište tužitelja s kojim graniči, koje je isto ograđeno i ima svoj zaseban ulaz i drugu adresu. Neki dijelovi ograde su se popravljali zbog utjecaja blizine mora, neka su rješenja bila privremena, dok nije trajno postavljena metalna ograda. Između dva dijela dvora, odnosno tužiteljeva dvorišta i dvorišta tužene nije postojao nikakav prolaz. Ukoliko se želi iz dvora tužene prijeći i ući u dvor tužitelja, mora se izići na cestu i kroz njegova vrata ući u dvor. Nije se radilo o nikakvoj pomičnoj tendi već o fiksiranoj ceradi, koja se nije mogla pomaknuti, i koja je bila u funkciji ograde, kao privremeno rješenje prije postavljanja metalne ograde, a predmetna ograda ista je danas do u centimetar i milimetar, kao i 2003.

16. Pregledom priložene dokumentacije i uvidom u parnične predmete ovog suda utvrđeno je:

-da se između tužitelja i tužene vodi parnični postupak posl.br.P-462/2020, koji je formiran povodom protutužbe tužene podnesene u predmetu P-5324/2017, kojom tužena traži da se utvrdi kako je vlasnica prostora u prizemlju zgrade čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i istočnog dijela zapadnog dijela dvorišta ispred kuće čija granica prema istoku dolazi do vanjskog ruba zapadne granice srednjih vrata dvorišta i ide okomito prema sjeveru do južnog zida zgrade čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], pa tuženoj pripada veće pravo na posjed, te se tužitelju zabranjuje polaganje bilo kakvih prava na opisanom dijelu nekretnine, koji postupak se nalazi u rješavanju,

-da je tužitelj tužbom zaprimljenom 24.prosinca 2018. pokrenuo postupak radi smetanja posjeda protiv tuženika NR, supruga ovdje tužene, pod posl. Psp-229/2018, s prijedlogom da se utvrdi da je tuženik samovlasno zasmetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu dijela dvorišta u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], tako što je 29. studenoga 2018. neovlašteno pristupio u dio dvorišta u posjedu tužitelja, pa se tuženom zabranjuje svako takvo ili slično smetanje tužitelja,

-da je rješenjem posl.br.Psp-229/2018 od 18. svibnja 2022. prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, te da je odlukom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-959/2022 od 23. siječnja 2023. odbijena žalba tuženika i potvrđeno pobijano rješenje,

-da je u navedenom predmetu održan očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Marka Miševića, koji je predmet spora-dvorište u posjedu tužitelja označio na skici slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A., koji je u cijelosti ograđen, dok se sa istočne strane u sjeveroistočnom dijelu nalazi pomična "tenda" koja zatvara prostor prema istoku,

-da je na zapisniku s očevida u predmetu posl.br.Psp-229/2018 od 8.studenoga 2019. utvrđeno da se sa istočne strane u sjeveroistočnom dijelu dvorišta nalazi pomična "tenda" koja zatvara prostor prema istoku, pa može služiti kao komunikacija između spornog prostora (tužiteljeva) i istočnog dijela odnosno susjeda s istočne strane,

-da je između tužitelja i tužene u tijeku parnični postupak posl. br. P-5324/2017, radi predaje u posjed prostora u prizemlju zgrade oznake čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i istočnog dijela zapadnog dijela dvorišta ispred kuće, čija granica prema istoku dolazi do vanjskog ruba zapadne granice srednjih vrata dvorišta i ide okomito prema sjeveru do južnog zida zgrade čest. zgr. [katastarska čestica], sve slobodno od stvari i osoba,

- da je postupak posl.br.P-5324/2017 suglasnošću stranaka prekinut do pravomoćnog okončanja predmeta ovog suda posl. br. P-462/2020,

17. Očevidom na licu mjesta održanom u ovom predmetu 14.lipnja 2024. bez sudjelovanja geodeta, sud je utvrdio da se radi se o nekretnini koja u naravi predstavlja u potpunosti ograđeno dvorište koje nije u funkciji, bilo gospodarskoj ili privatnoj sa zatvorenim željeznim vratima, da se na ulaznim vratima stambenog objekta u koji se ulazi iz predmetnog dvorišta vidi da se nekada radilo o ugostiteljskom objektu. Predmet samog spora je dio granice-međe između tužiteljevog dijela (gore opisanog) i dvorišta/ bašte tužene, i to baš dio koji je na terenu vidljiv fiksnom zelenom ogradom. Gledajući iz tužiteljevog prostora, dio koji je predmet spora, prati liniju međe od ulaznih vrata sa pristupne ceste koji se proteže sve do dijela koji je prema kazivanju tužitelja, a koji nije osporila tužena, nekada bio drugačijeg oblika. Dakle, prije je bila zarolana i uhvaćena čvrstim kopčama i nije bila pomična. Tužitelj ističe da se radilo pomičnoj tendi, što potkrepljuje zapisnikom sa lica mjesta iz predmeta Psp-229/2018 od 8.studenog 2019. Preostali dio ogradnog i međašnog dijela između tužiteljeva i prostora tužene fiksni je dio, dakle betonsko- kamene ploče učvršćene okvirom, koje se protežu od ulaznih vrata do dijela za kojeg tužitelj ističe da je nekada bila pomoćna tenda, a tužena da zatečena ograda tj. čvrsta pregrada koja je uvijek tu postojala. Tužena navodi da je takva ograda kako je sud zatekao bila od trenutka kada je 2003. kupila predmetnu nekretninu. Ulaskom u dvorište tužene nesporna je čvrsta fiksirana granica sa tuženikovim dvorištem, a misli se na kameno-betonski dio do prijepornog dijela koji od strane tužene tj. njenog dvorišta izgleda na način da se radi o aluminijskoj pregradi na koju je zakačena plastificirana zelena mreža, te je pomicanjem iste sud vidio tužiteljev dio dvorišta.

18. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Stavkom 3. istog članka propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

19. Iz svih izvedenih dokaza, posebno iskaza tužitelja, tužene i svjedoka NR, proizlazi da se čin smetanja posjeda kako to tužitelj navodi dogodio u proljeće 2021., dok je tužitelj za istoga saznao 23.travnja 2021. Tog dana je trebao biti održan očevid između istih stranaka u predmetu posl.br.P-5324/2017, što tužena ne spori i u svom iskazu navodi da je tužitelj tada "lupkao" po aluminijskoj ogradi. Predmetna tužba podnesena je sudu e-komunikacijom 20.svibnja 2021., dakle unutar prekluzivnog roka od 30 dana sukladno odredbi čl. 21. st. 3. ZV-a u svezi s odredbom čl. 113. st. 2. ZPP-a. Rok za podnošenje posjedovne tužbe je prekluzivni rok na koji sud pazi po službenoj dužnosti.

20. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219 st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP-a prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi. Sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite u cijelosti neosnovan.

21.Analizom svih izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužitelj u posjedu zapadnog dijela dvorišta koji se nalazi na čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], dok je tužena u posjedu istočnog dijela dvorišta koji se nalazi na nekretnini iste oznake. Između ova dva dijela dvorišta nalazi se metalna ograda koja onemogućava da se s dijela dvorišta tužene ima pogled na dvorište u posjedu tužitelja, niti se kroz bilo koji dio ograde može proći iz jednog dijela dvorišta u drugi. Tužena, njen suprug NR i ĐR potvrđuju da je radi popravka dijela metalne ograde koja dijeli dvorište jedno vrijeme bila postavljena cerada, koja je bila fiksirana, a ne pomična tenda kako tvrdi tužitelj. S druge strane, tužitelj navodi da je na sjeverno- istočnom dijelu ograde postojala pomična tenda koju je tužena uklonila i zamijenila metalnom ogradom, te je time zasmetala tužitelja u mirnom posjedu njegova dijela dvorišta. Međutim, tužitelj ne navodi čime bi isti bio zasmetan tim činom tužene, niti je to vidljivo iz provedenog dokaznog postupka. Tužitelj navodi jedino da se micanjem navede tende moglo prijeći iz njegova dvorišta u dvorište u posjedu tužene, dakle da bi to mogao biti komunikacijski put između dva dvorišta, s tim da tužitelj potvrđuje da nikada nije imao potrebu niti je ulazio na taj način u dvorište tužene.

22. Dakle, sam tužitelj navodi da je "pomična tenda" mogla predstavljati prolaz između njegova dijela dvorišta i dijela dvorišta u posjedu tužene, ali da se nikada nije služio tim prolazom. Iz navedenoga se da nedvojbeno zaključiti da tužitelj nikada nije kroz sjeverno-istočni dio ograde micanjem tende prolazio i ulazio u dio dvorišta tužene, pa samim time nije niti imao nikakav posjed prava stvarne služnosti prolaska koji mu je mogao biti oduzet ili uznemiren. Tužitelj na ovaj način želi posjedovnu zaštitu za neki hipotetski prolaz, za koji nije dokazao da je ikada postojao, i koji nikada nije niti koristio niti je za tim imao potrebe (po iskazu samog tužitelja).

23. Sud prihvaća kao vjerodostojne iskaze saslušanih svjedokinja GR i BR, u pogledu odlučnih činjenica važnih za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, jer svjedokinje nisu zainteresirane da neka od stranaka postigne uspjeh u sporu, a imaju neposredna saznanja o predmetu spora unatrag zadnjih 20- ak godina. Pri tome treba navesti da sud prihvaća istinite, logične i životne iskaze svjedoka NR, supruga tužene, i ER, majke tužene, iako su u bliskom srodstvu s tuženom i svakako zainteresirani da ista uspije u ovom sporu. Naime, iskazi ovih dvoje svjedoka sukladni su ostalim izvedenim dokazima i sud ih prihvaća kao vjerodostojne. Iz iskaza svjedoka proizlazi da nikada nije postojao nikakav prolaz između dva dijela dvorišta, već je između njih oduvijek postojala metalna ograda, kroz koju ne postoji mogućnost prelaska iz jednog dijela dvorišta u drugi. Tzv. pomična tenda, odnosno cerada, služila je očito samo kao privremena ograda prilikom rekonstrukcije dotrajale željezne ograde, kako je to pobliže objasnio svjedok NR.

24. Tužitelj se tijekom ovog postupka stalno pozivao na nalaz i mišljenje vještaka Marka Miševića i zapisnik s očevida koji je istom prethodio, sve u predmetu ovog suda posl.br.Psp-229/2018. U odnosu na naprijed navedene isprave, treba navesti da je na zapisniku s očevida održanog 8.studenoga 2019. u tom parničnom predmetu utvrđeno da postoji "tenda" koja zatvara prostor prema istoku, da je pomična i da može služiti kao komunikacija između dvaju dvorišta. Time tužitelj u ovom postupku ništa ne dokazuje, osim da je postojala pomična tenda kao dio puno duže metalne ograde, što tužena niti ne osporava. Navodi sa zapisnika da pomična tenda "može" služiti kao komunikacija između dva dijela dvorišta, nije od značaja za ovaj postupak. Sama mogućnost da bi nešto moglo služiti nečemu, a očito tome nije služilo, ne dokazuje tužiteljev posjed prava prolaza iz jednog dijela dvorišta u drugi, pa mu tužena micanjem tende i postavljanjem aluminijske ograde umjesto tende nije mogla ni oduzeti ni uznemiriti njegov posjed prava prolaza.

25. Zbog svega gore navedenoga tužitelj je taj koji je primjenom pravila o teretu dokazivanja, dužan predložiti izvođenje dokaza na temelju kojih bi sud na nedvojben način mogao utvrditi činjenice na kojima tužitelj temelji svoje zahtjeve, što tužitelj u konkretnom slučaju nije učinio, a sud nema nikakvih ovlaštenja u tom pogledu, osim izvođenja svih dokaza predloženih od strane parničnih stranaka.

26. Kako iz svih izvedenih dokaza sud nije utvrdio da je tužitelj mirni posjednik prava služnosti prolaza, odnosno da bi ikada izvršavao sadržaj tog prava (i to prema kazivanju samog tužitelja), očito je da mu nikakav posjed nije uznemiravan ili oduzet radnjama tužene u pogledu zamjene pomične tende metalnom ogradom, pa tužitelj nema pravo na posjedovnu zaštitu. Slijedom navedenoga, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je u cijelosti kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.1. i 2.

27. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi sud smatra irelevantnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

28. Parnični troškovi dosuđeni su tuženoj na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje:ZPP-a), s obzirom na to da je u cijelosti uspjela u parnici. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrsta spora (smetanje posjeda) i važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tuženoj je priznata jednokratna nagrada u visini od 250 bodova sukladno Tbr.7.toč.2. Tarife, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR daje iznos od 500,00 EUR, a uvećano za 25% PDV-a iznosi 625,00 EUR, na koji iznos treba nadodati trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 13,27 EUR (Tbr. 1.toč.2.Uredbe o tarifi sudskih pristojbi), tako da je tuženoj priznat ukupan trošak u iznosu od 638,27 EUR. Slijedom navedenog, naloženo je tužitelju da naknadi tuženoj troškove ovog postupka u iznosu od 638,27 EUR, te je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II.

Split, 16.lipnja 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava odluke obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

- tuženoj putem punomoćnika,

-u spis.