REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, 20 350 Metković

Poslovni broj P-76/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kć.br. 49, Mihalj, Blace, zastupan po punomoćniku Zdenku Merdžanu, odvjetniku u Metkoviću, protiv tužene Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko – upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, dana 16. lipnja 2025.godine

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ČI pok. TI OIB: [osobni identifikacijski broj] isključivi vlasnik dijela k. č. [katastarska čestica], površine 358 m2, k. o. [katastarska općina] i to baš dijela koja je po geodetu EI dipl. inž. geod. iz Metkovića prikazana na Skici lica mjesta, na IZVODU IZ KATASTARSKOG PLANA, Katastra u Metkoviću, u mjerilu 1:1000 od 17. 10. 2024. godine, na kojoj Skici lica mjesta je predmetna k. č. kao geometrijski lik obilježena slovima: A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, A , a koji geometrijski lik predstavlja dio k. č. [katastarska čestica], površine 358 m2, te je tužitelj ovlašten zatražiti od opisanog dijela k. č. [katastarska čestica], površine 358 m2, k. o. [katastarska općina] formiranje nove katastarske čestice, te onda uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novonastaloj katastarskoj čestici s imena tužene REPUBLIKA HRVATSKA, uz istovremenu uknjižbu tog prava vlasništva na toj novo formiranoj katastarskoj čestici u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Metkoviću na ime iz za korist tužitelja:

ČI pok. TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], MIHALJ kć. br. 49, MIHALJ, 20356 BLACE, za 1/1.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da prije podnošenja ove utvrđujuće vlasničke tužbe tužitelj se u mirnom postupku obratio tuženoj dana 05. 11. 2024. godine, a sukladno odredbama članka 186.a t. 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 248/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 1556/23 ), a prije obraćanja nadležnom sudu, tužitelj je predložio tuženiku mirno rješenje spora glede priznanja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave na nekretnini oznake: na dijelu k. č. [katastarska čestica], površine 358 m2, k. o. [katastarska općina]. Tužitelj ističe da je isključivi izvanknjižni vlasnik i računajući vrijeme posjedovanja njegovih prednika više od 200 godina neprekidno, da je pošten, miran i istinit posjednik dijela predmetne k.č. oznake: dio od k. č. [katastarska čestica], površine 358 m2, k. o. [katastarska općina]. Radi se upravo o parceli u mjestu Kremena, općina Slivno koju drži u posjedu tužitelj, a koju je tužitelj dobio na dar od svoga oca pok. TI pok. Č temeljem Ugovora o darovanju od 18. 08. 1997. godine. Nadalje, stoji činjenica da je tužiteljev pokojni otac TI predmetnu nekretninu naslijedio iza smrti svog pokojnog oca TI Č. T iz [adresa] po Rješenju o nasljeđivanju Kotarskog suda u Metkoviću, ostavina poslovni broj O-25/48 pod 07. 05. 1948. godine i od pokojne majke TI RI ud. Č po Rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Metkoviću, ostavina poslovni broj O-6/81 od 25. 03. 1981. godine. Stoji činjenica da je tužitelj ishodio od nadležnog Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Ispostava Metković Lokacijsku informaciju, KLASA: 350-05/24-10/001539; Ur.broj: 2117-23-4/15-24-0001 od 30.10.2024.godine, u kojoj se navodi glede namjene predmetne nekretnine, a u svezi prostornog plana Općine Slivno da se navedeni dio k. č. [katastarska čestica], površine 358 m2, k. o. [katastarska općina] nalazi unutar izgrađenog dijela građevinskog područja za naselje Kremena. Prije pokretanja ovog postupka tužitelj je angažirao i ovlastio EI dipl. inž. geod. ovlaštenog geodetu sa Geodetskim uredom iz Metkovića, koji je za tužitelja izradio Skicu lica mjesta, za predmetne k.č. , istu uklopio i prikazao na izvodu iz katastarskog plana, Katastra u Metkoviću, u mjerilu 1:1000, od 17. 10. 2024. godine, te predmetnu k. č. kao geometrijski lik obilježio slovima: A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, A , a koji geometrijski lik predstavlja dio k. č. [katastarska čestica], površine 358 m2, k. o. [katastarska općina]. Kako je u tijeku, tj. u nastajanju nova izmjera za dio k. o. [katastarska općina] gdje se nalazi predmetna nekretnina, a ista nekretnina biće položena u novoj katastarskoj izmjeri u k.o. Kremena

– Duba – Raba, istovremeno je EI dipl. inž. geod. ovlašteni geodeta sa Geodetskim uredom iz Metkovića, za tužitelja izradio i skicu kao prilog za utvđenje granice, nova izmjera u nastajanju, iz mjeseca listopada 2024. godine, te istu površinu zemljišne čestice prikazao u mjerilu: 1:250, prikazao i obilježio njen lik, geometrijski lik predmetne nekretnine u novoj izmjeri u nastajanju koja nosi oznaku: k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – Duba – Raba, površine 358 m2. ( u nastajanju ) Uvidom u zemljišne knjige razvidno je da se na predmetnoj k.č. vodi upisana Republika Hrvatska, a također i u posjedovnom listu broj 3834, Tužitelj ističe da je opće poznata činjenica da zemljišne knjige na području samog suda, a pogotovo onda i na području mjesta Kremena, općine Slivno da iste nisu sređene, te je i Vlada RH donijela 2000 godine odluku sa mjerama za sređivanje imovinskopravnog, geodetsko . katastarskog i gospodarskog stanja za dolinu Rijeke Neretve, a koja je Odluka obuhvatila i područje ove katastarske općine, tj. k. o. [katastarska općina], te se za ovu katastarsku općinu počelo izlagati u novoj katastarskoj izmjeri, te se zastalo ?????? dakle krenulo se sa obnovom zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-Duba - Raba. Sam tužitelj koji će se saslušati pred sudom u ovom postupku i predloženi svjedoci isti će iskazati glede povijesnoga stjecanja vlasništva od strane tužitelja, a ranije od njegovih pravnih prednika i to sve počevši još od 1800 godina. Stoji činjenica da je tužitelj pravnim poslom, tj. darovanjem nekretnine predmetnu nekretninu dobio na dar od svoga oca pok. TI pok. Č temeljem Ugovora o darovanju od 18. 08. 1997. godine, da je istu pok. TI predmetnu nekretninu naslijedio iza smrti svog pokojnog oca GI pok. T iz [adresa] po Rješenju o nasljeđivanju Kotarskog suda u Metkoviću, ostavina poslovni broj O-25/48 pod 07. 05. 1948. godine i od pokojne majke GI RI ud. Č po Rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Metkoviću, ostavina poslovni broj O-6/81 od 25. 03. 1981. godine, tako da su tužiteljevi djed i baka predmetnu nekretninu nasljeđivanjem stekli od svojih pravnih prednika, nekretnina je oduvijek bila u obitelji tužitelja, tu su živjeli njegov šukun djed sa obitelji, pradjed, te djed, sve pravni prednici po njegovom ocu, živjeli, rađali potomke, umirali, potomci nasljeđivali i tako redom, sve sa koljena na koljeno do samoga tužitelja, dakle tužitelj i njegovi pravni prednici su u neometanom mirnom posjedu predmetne nekretnine, koju su držali i koristili prema namjenama i potrebama obitelji, te od 1800 godina do danas nitko od bivši vlasti i bivši država i ove RH nije nikada protiv tužitelja i njegovih pravnih prednika vodio bilo kakav postupak da bi tužitelja i njegove prednike ometao u posjedu, osporavao posjed i vlasništvo predmetne nekretnine. Tužitelj zadržava pravo urediti tužbeni zahtjev nakon što sud izvede dokaz očevidom lica mjesta i geodetskim vještačenjem. Obzirom na navedeno tužitelj predlaže Naslovljenom sudu nakon održane rasprave i izvedenih dokaza prihvatiti tužbeni zahtjev i donijeti presudu.

2. Tužena u odgovoru na tužbu Tužena prvenstveno ističe kako smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 186 a. ZPP-a. Među strankama je nesporno kako je tužena u postupku povodom zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja, istog pozvala da zahtjev dopuni sukladno odredbama čl. 106 Zakona o parničnom postupku radi dostave relevantne dokumentacije te je ODO Metković radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i izvođenja potrebnih dokaza, pozvao ovdje tužitelje na primjenu odredbe čl. 186 a st. 10. Zakona o parničnom postupku u dijelu u kojem se podnositelju zahtjeva daje ovlaštenje da od suda zatraži da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe tog zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora, kojem prijedlogu ovdje tužitelj nije udovoljio,. Sukladno odredbama čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu, Državno odvjetništvo pozvat će podnositelja zahtjeva na ispravak odnosno dopunu zahtjeva ako zahtjev ne sadrži sve što mora sadržavati tužba ili je nerazumljiv te mu ostaviti rok od 15 dana za ispravak i dopunu, uz upozorenje na posljedice propisane stavkom 4. ovoga članka. Ako podnositelj zahtjeva u roku od 15 dana ne vrati državnom odvjetništvu ispravljeni zahtjev ili ga vrati bez ispravka ili dopune, smatrat će se da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen. Državno odvjetništvo može zatražiti od podnositelja zahtjeva za mirno rješenje spora pokretanje postupka osiguranja dokaza radi utvrđivanja činjenica o kojima ovisi donošenje odluke o osnovanosti njegova zahtjeva za mirno rješenje spora. S obzirom na navedeno, tužena je mišljenja kako, protivno navodima tužitelja, nisu ispunjeni uvjeti odredbe čl. 186 a u svezi odredbi čl. 106. i 109. Zakona o parničnom postupku i čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu budući ovdje tužitelj nije podnio Zahtjev za mirno rješenje spora koji bi imao sadržaj predviđen kogentnim normama ZPP-a, a nakon što je pismenim putem upozoren nije pokrenuo odgovarajući postupak sukladno odredbama čl. 186 a st. 10. ZPP-a. Ovdje tužena uopće nije bila u mogućnosti opredijeliti stajalište o osnovanosti predmetnog zahtjeva s obzirom da su ovdje tužitelj odbio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka, a izvođenje istih dokaza predlaže u ovom postupku. Pored navedenoga, predmet spora za sad nije moguće niti identificirati iz razloga što tužitelj prilaže skicu lica mjesta za katastarsku općinu u nastajanju koja još uvijek nije na snazi. Po mišljenju tužene navedeno bi predstavljalo razlog za odbačaj predmetne tuže, a tužitelj svakako ne bi ima pravo potraživati troškove postupka s obzirom da su vlastitim postupanjem prouzročio sve predstojeće sudske troškove. U ovom trenutku, s obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, tužena može samo istaknuti kako tužitelj, po mišljenju tužene, ne dokazuju jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuju tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužitelj nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja označenih prednika tužitelja u utuženoj površini i obliku. Pored navedenog tužitelj se pozivaju i na niz navodnih pravnih prednika no evidentno je kako su među istima prisutne brojne linije nasljeđivanja, te čak da su isti imali osnova za raspolaganje predmetnom nekretninom, što se spori, nedovoljno je jasan slijed kojim bi vlasništvo predmetne nekretnine navodno pripalo isključivo tužitelju. U daljnjem tijeku postupka potrebno je prvenstveno identificirati predmet spora putem ovlaštenog sudskog vještaka na način da izrađeno vještvo bude pogodno za raspravljanje u sudskom postupku. Predlaže se zatim izrađenu skicu lica mjesta dopuniti fotografijama lica mjesta. Budući predmet spora u ovom trenutku nije moguće identificirati, tužena je onemogućena u raspravljaju budući nije poznato koja bi eventualno javna tijela bila nositelji prava upravljanja na predmetnoj nekretnini. Stoga se iz opreza predlaže, nakon što predmet spora bude nedvojbeno identificiran, raspraviti i da li predmetna nekretnina u dijelu predstavlja javno dobro sukladno odredbama Zakona o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu te se u tom smislu predlaže pribaviti očitovanje Općine Slivno kao nadležnog upravitelja nerazvrstanih prometnica na svom području. Predlaže se pribaviti i podatke Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine u slojevima od 1968. godine preko Hrvatske osnovne karte (1954. - 2009.) do danas. Predlaže se pribaviti i potvrdu Hrvatskih šuma d.o.o. o eventualnoj pripadnosti predmeta spora šumskogospodarskoj osnovi. Predlaže se pribaviti i katastarske planove Habsburškog carstva te planove vojnih izmjera za predmetni lokalitet. Predlaže se također pozvati Općinu Slivno, sa intervencijskim efektom radi sudjelovanja u predmetnom postupku. Tužena se obvezuje pribaviti sve predložene isprave i potvrde u primjerenom roku određenom od strane suda ali tek nakon nedvojbene identifikacije predmeta spora. U predmetnom je postupku tužitelj je dužan predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te je potrebno raspraviti pitanje njihove savjesnosti, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP-ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.). Radi navedenoga tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka kao i razrješenjem spornog pitanja da li dio predmetne nekretnine predstavlja javno dobro nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na navedeno, tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi trošak sastava odgovora na tužbu, sve prema tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, do izvođenja dokaza meritornih u predmetnoj pravnoj stvari.

3. Među strankama je sporno da li je tužitelj vlasnik sporne nekretnine, odnosno da li su mogao pravnim poslovom od darovatelja – svog oca, steći vlasništvo, a on vlasništvo dosjelošću.

4. Tijekom postupka izvedeni su predloženi dokazi pregledom svih isprava u spisu, uviđajem na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernika, saslušanjem svjedoka.

1. Ocjenom provedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, sud utvrđuje da je i tužbeni zahtjev osnovan kao u izreci, a takav svoj zaključak sud temelji na sljedećim dokazima i na njima izvedenim zaključcima i primjenjenom pravu.

2. U zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini kao zemljišnoknjižni vlasnik upisana je Republika Hrvatska (vidljivo iz Zk izvatka), pa je pasivna legitimacija tužene neupitna, obzirom da se radi o tužbu kojom se tužitelj želi upisati vlasnikom, uz istodobno brisanje postojećeg upisanog vlasnika.

3. Iz posjedovnog lista 3834 k. o. [katastarska općina] proizlazi da je predmet spora upisan kao posjed RH.

4. Iz Lokacijske informacie od 13.11.2024. proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] unutar izgrađenog građevinskog pdoručja naselja, a dijelom ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište

5. Iz rješenja ovog suda O-95/70-3 od 11.6.1970.proizlazi da iza smrti ŽI nema imovine.

6. Iz Ugovora o darovanju od 18.7.1997. proizlazi da je TI pok. Č darovao sve nekretnine kojih je vlasnik odnoso nekretnine u k.o: Slivno svom sinu – tužitelju.

7. Iz rješenja ovog suda O-6/81 od 25.3.1981.g.proizlazi da iza smrti ŽI nema imovine istu naslijedio za cijelo otac tužitelja AI

8. Iz smrtnog lista za II proizlazi da je isti rođen 1887.godine od oca T, da mu je supruga RI, a da j eumro 1948.godine.

9. Tijekom uviđaja je utvrđena velika starost ljudske djelatnosti na nekretnini koja je predmet spora, a vještak je pokaoao međe koje su u naravi stari suhozid.

10. Općina Slivno pozvana, nije se uključila u ovaj parnični postupak, niti se očitovala sudu, ali jest tuženoj i istaknula da predmet spora nije nerazvrstana cesta niti je zaštitni pojas iste.

11. Iz Potvrde o uključenosti od 29.5.2025. g. proizlazi da je dio čest. 6011/1 obuhvaćen Program gospodarenja, ali da to nije bio u razdfoblju 1981-1990.g (na dan 16.10.1990)

12. Iz izvatka Informacijskog sustava prostornog uređenja ( 1968. godine ) te priloženih slojeva novijih godina (tužena priložila na ročištu) ne mogu se razaznati bitne činjenice zbog lose vidljivosti.

13. Tijekom uviđaja predmeta spora utvrđeno je da je isti u naselju Kremena, koji u naravi predstavlja stari suhozidom obziđan maslinik, koji ima 6 maslina svaka sa zasebnim lazom vidljivo stare gradnje, da je nekretnina odvojena od lokalnog puta oko 2,5 m. Vidljivo je da je dio maslina vrlo starog korijena, širine debla pri zemlji oko 1m. Ostale masline su pomlađivane, ali isto vidljivo na mjestu starih korijena. Suhozid je karakteristične sive boje uobičajene za dugotrajno izloženost suncu. Sve to ukazuje na iznimno dugotrajnu ljudsku djelatnost na predmtu spora, jer je općepoznato da se suhozidi sami ne zidaju, a niti masline mogu biti tako kultivirane bez ljudske djelatnosti, a niti lazi nastaju samostalno. Sve je to vidljivo i iz fotografija koje su priložene spisu.

14. Odvojeno saslušani svjedoci ĐI pok. E rođ. 1949.g., II pok. E r. 1952. g. i ĐI pok. R r. 1958. godine su jasno i detaljno iskazivali povijesni slijed stjecanja vlasništva, navodeći u bitnom da je otac tužitelja TI posjedvao predmet spora, da je tu bio nekada obor za stoku, da se uvijek znalo da je to starina tužiteljevih prednika, da je otac tužitelja dobio to od svog oca (djeda tužitelja) II, a II od svog djeda T, da su navedene osobe starosjediocu tu, da nitko od šumarije ili javnih tijla nije smetao posjed, obrdu ili bilo što drugo, da tužitelj ima svoju staru kuću cca 100 metara dalje, da su u obitelju tužitelja svi uredno podijeljeni i nemaju sporova, te su u skladnim odnosima.

15. Svjedoci su dali detaljne informacije o načinu korištenja nekretnine, a na licu mjesta se i sud uvjerio da je nekretnina od starih vremena pod utjecajem ljudske djelantosti jer se radi lazima sa starim (dijelom obnovljenim) maslinama, da je nekretnina obaziđana suhozidom vrlo stare gradnje (vidna siva boja nastala stoljetnom izloženosti suncu)

16. Sud je poklonio vjeru svjedocima jer su dovoljno stari da mogu znati sve te bitne ćinjenice, lokalni su mještani, nemaju razloga za govoriti neistinto, a iskazi su im podudarni, sukladno stanju lica mjesta, te vrlo životni. Ujedno su njihovi iskazui sukladni ispravama o darovanju/nasljeđivanju i rodnom slijedu

17. Tužitelj je dakle dokazao da je stekap vlasništvo pravnim poslom – Ugovorm o darovanju od oca, odnosno da je otac stekao dosjelošću najkasnije 1999. godine.

18. Na području ovog suda je opće poznata činjenica o nesređenosti imovinsko- pravnih odnosa, radi čega je čak i Vlada RH 2000. godine donijela posebnu, nespecifičnu, još uvijek važeću Odluku o mjerama za sređivanje imovinskopravnog, geodetsko-katastarskoga i gospodarskoga stanja u dolini rijeke Neretve „Narodne novine“ br. 126/00 (koja Odluka je obuhvatila i područje k. o. [katastarska općina]) a koja Odluka je bila povod za početak većeg broja novih katastarskih izmjera na području Općinskog suda u Metkoviću, a kojih cilj je bio između ostalog i obnova zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. (koja čeka svoj red nakon izvršene nove geodetske izmjere na ovom području gdje je predmet spora).

19. Već sama takva u biti neuobičajena Odluka, i pored općepoznate činjenice nesređenosti zemljišnih knjiga, govori čvrsto o tome koliko je stanje u zemljišnim knjigama u dolini Neretve (između ostalog na ovom području gdje je spor.) loše, odnosno koliko su zemljišne knjige nepouzdan temelj za utvrđivanje stvarnog vlasnika.

20. Naime, na ovako utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz § (paragrafa) 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: „OGZ“), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: „ZOVO“), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: „ZV“).

21. Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava. Što se tiče nasljeđivanja kao temelja stjecanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja. Prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio je čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju.

22. U više odluka viših sudova je utvrđeno, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao: "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina.

23. To jer je pomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

24. Izloženo pravno shvaćanje Vrhovnog sud Republike Hrvatske prihvaća i ovaj sud.

25. Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". U ono vrijeme, 1. siječnja 1997., kako to proizlazi iz raspravne građe, nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno za to nitko nije istako bilo kakvu primjedbu ili prigovor, a to niti ne proizlazi iz raspravne građe. Pritom se kod nevrijeđanja vlasničkih prava poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Iz podataka u zemljišnim knjigama (vlasnički list) ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.

26. Očito je dakle da je tužiteljev otac TI, kao vlasnik, u najgorem slučaju postajući to dosjelošću 1999. godine poštenim posjedovanjem zajedno s prednicima od 1959 . do 1999.godine (tužiteljevim djedom II i pradjedom G), pa je kao takav mogo prenijeti pravnim poslom vlasništvo (temelj istog) na tužitelja, što je i učinio, pa je njihov zahtjev za utvrđenjem osnovan

27. Zbog svega izloženog presuđeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 16. lipnja 2025.godine

S u d a c :

Ante Šprlje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Odvjetnik Zdenko Merdžan

2. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, GUO (P-DO-18/2025)