Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-346/2018-125

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić u pravnoj stvari tužitelja AO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anto Mioč, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1.tuženika Grad Karlovac, Karlovac, Banjavčičeva 9, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku UO, odvjetniku u [adresa], 2.tuženika Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac, Gažanski trg 8, OIB 65617396824, zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, i 3.tuženika Vodoprivreda Karlovac d.d. Karlovac, Obala Franje Račkog 10, OIB 76937598211, zastupanog po punomoćnik Željku Štapeku, odvjetniku u Karlovcu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ante Mioča, odvjetnika u Zagrebu, punomoćnika 1.tuženika UO, odvjetnika u [adresa], punomoćnika 2.tuženika ZO, odvjetnika u [adresa], punomoćnika u zamjeni 3.tuženika TO, odvjetnika u [adresa], u zamjeni za Željka Štapeka, odvjetnika u Karlovcu, 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 1.tuženiku Gradu Karlovcu, Karlovac, Banjavčićeva 9, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.tuženiku Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac, Karlovac, Gažanski trg 8, OIB: 65617396824 solidarno isplatiti tužitelju AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 34.632,29 EUR s naslova korištenja građevinskog zemljišta u vlasništvu tužitelja, smještenog na k. č. [katastarska čestica] površine 409,00 m² i k. č. [katastarska čestica] površine 222,96 m² oba k. o. [katastarska općina] ukupne površine 631,96 m², sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

- 273,76 € od 1. srpnja 2015. do isplate

- 270,05 € od 1. kolovoza 2015. do isplate

- 270,05 € od 1.rujna 2015. do isplate

- 270,05 € od 1. listopada 2015. do isplate

- 272,83 € od 1. studenog 2015. do isplate

- 272,83 € od 1. prosinca 2015. do isplate

- 272,83 € od 1. siječnja 2016. do isplate

- 272,97 € od 1. veljače 2016. do isplate

- 272,97 € od 1. ožujka 2016. do isplate

- 272,97 € od 1. travnja 2016. do isplate

- 273,81 € od 1. svibnja 2016. do isplate

- 273,81 € od 1. lipnja 2016. do isplate

- 273,81 € od 1. srpnja 2016. do isplate

- 266,24 € od 1. kolovoza 2016. do isplate

- 266,24 € od 1. rujna 2016. do isplate

- 266,24 € od 1. listopada 2016. do isplate

- 267,66 € od 1. studenog 2016. do isplate

- 267,66 € od 1. prosinca 2016. do isplate

- 267,66 € od 1. siječnja 2017. do isplate

- 260,22 € od 1. veljače 2017. do isplate

- 260,22 € od 1. ožujka 2017. do isplate

- 260,22 € od 1. travnja 2017. do isplate

- 274,93 € od 1. svibnja 2017. do isplate

- 274,93 € od 1. lipnja 2017. do isplate

- 274,93 € od 1. srpnja 2017. do isplate

- 272,94 € od 1. kolovoza 2017. do isplate

- 272,94 € od 1. rujna 2017. do isplate

- 272,94 € od 1. listopada 2017. do isplate

- 278,55 € od 1. studenog 2017. do isplate

- 278,55 € od 1. prosinca 2017. do isplate

- 278,55 € od 1. siječnja 2018. do isplate

- 271,23 € od 1. veljače 2018. do isplate

- 271,23 € od 1. ožujka 2018. do isplate

- 271,23 € od 1. travnja 2018. do isplate

- 269,51 € od 1. svibnja 2018. do isplate

- 269,51 € od 1. lipnja 2018. do isplate

- 269,51 € od 1. srpnja 2018. do isplate

- 273,79 € od 1. kolovoza 2018. do isplate

- 273,79 € od 1. rujna 2018. do isplate

- 273,79 € od 1. listopada 2018. do isplate

- 277,85 € od 1. studenog 2018. do isplate

- 277,85 € od 1. prosinca 2018. do isplate

- 277,85 € od 1. siječnja 2019. do isplate

- 274,00 € od 1. veljače 2019. do isplate

- 274,00 € od 1. ožujka 2019. do isplate

- 274,00 € od 1. travnja 2019. do isplate

- 278,50 € od 1. svibnja 2019. do isplate

- 278,50 € od 1. lipnja 2019. do isplate

- 278,50 € od 1. srpnja 2019. do isplate

- 283,24 € od 1. kolovoza 2019. do isplate

- 283,24 € od 1. rujna 2019. do isplate

- 283,24 € od 1. listopada 2019. do isplate

- 298,66 € od 1. studenog 2019. do isplate

- 298,66 € od 1. prosinca 2019. do isplate

- 298,66 € od 1. siječnja 2020. do isplate

- 297,76 € od 1. veljače 2020. do isplate

- 297,76 € od 1. ožujka 2020. do isplate

- 297,76 € od 1. travnja 2020. do isplate

- 315,71 € od 1. svibnja 2020. do isplate

- 315,71 € od 1. lipnja 2020. do isplate

- 315,71 € od 1. srpnja 2020. do isplate

- 308,76 € od 1. kolovoza 2020. do isplate

- 308,76 € od 1. rujna 2020. do isplate

- 308,76 € od 1. listopada 2020. do isplate

- 325,38 € od 1. studenog 2020. do isplate

- 325,38 € od 1. prosinca 2020. do isplate

- 325,38 € od 1. siječnja 2021. do isplate

- 315,19 € od 1. veljače 2021. do isplate

- 315,19 € od 1. ožujka 2021. do isplate

- 315,19 € od 1. travnja 2021. do isplate

- 332,79 € od 1. svibnja 2021. do isplate

- 332,79 € od 1. lipnja 2021. do isplate

- 332,79 € od 1. srpnja 2021. do isplate

- 334,01 € od 1. kolovoza 2021. do isplate

- 334,01 € od 1. rujna 2021. do isplate

- 334,01 € od 1. listopada 2021. do isplate

- 338,78 € od 1. studenog 2021. do isplate

- 338,78 € od 1. prosinca 2021. do isplate

- 338,78 € od 1. siječnja 2025. do isplate

- 360,44 € od 1. veljače 2022. do isplate

- 360,44 € od 1. ožujka 2022. do isplate

- 360,44 € od 1. travnja 2022. do isplate

- 383,54 € od 1. svibnja 2022. do isplate

- 383,54 € od 1. lipnja 2022. do isplate

- 383,54 € od 1. srpnja 2022. do isplate

- 380,40 € od 1. kolovoza 2022. do isplate

- 380,40 € od 1. rujna 2022. do isplate

- 380,40 € od 1. listopada 2022. do isplate

- 398,22 € od 1. studenog 2022. do isplate

- 398,22 € od 1. prosinca 2022. do isplate

- 398,22 € od 1. siječnja 2023. do isplate

- 398,22 € od 1. veljače 2023. do isplate

- 398,22 € od 1. ožujka 2023. do isplate

- 398,22 € od 1. travnja 2023. do isplate

- 451,58 € od 1. svibnja 2023. do isplate

- 451,58 € od 1. lipnja 2023. do isplate

- 451,58 € od 1. srpnja 2023. do isplate

- 443,16 € od 1. kolovoza 2023. do isplate

- 443,16 € od 1. rujna 2023. do isplate

- 443,16 € od 1. listopada 2023. do isplate

- 455,37 € od 1. studenog 2023. do isplate

- 455,37 € od 1. prosinca 2023. do isplate

- 295,99 € od 1. siječnja 2024. do isplate

- 302,48 € od 1. veljače 2024. do isplate

- 302,48 € od 1. ožujka 2024. do isplate

- 302,48 € od 1. travnja 2024. do isplate

- 320,40 € od 1. svibnja 2024. do isplate

- 320,40 € od 1. lipnja 2024. do isplate

- 320,40 € od 1. srpnja 2024. do isplate

- 320,40 € od 1. kolovoza 2024. do isplate,

te se nalaže 1. i 2.tuženicima da tužitelju isplate i sljedeće iznose sa zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to :

- iznos od 320,40 EUR sa zateznom kamatom od 1. rujna 2024. do isplate

- iznos od 320,40 EUR sa zateznom kamatom od 1. listopada 2024. do isplate

- iznos od 320,40 EUR sa zateznom kamatom od 1. studenog 2024. do isplate

- iznos od 320,40 EUR sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2024. do isplate

- iznos od 320,40 EUR sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2025. do isplate

- iznos od 320,40 EUR sa zateznom kamatom od 1. veljače 2025. do isplate

- iznos od 320,40 EUR sa zateznom kamatom od 10. ožujka 2025. do isplate

- iznos od 320,40 EUR sa zateznom kamatom od 10. travnja 2025. do isplate

- iznos od 320,40 EUR sa zateznom kamatom od 10. svibnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na početak tijeka zatezne kamate za svaki pojedini mjesečni iznos glavnice koji je dosuđen pod točkom I. za razdoblje tijeka kamate od 10.u mjesecu za tekući mjesec do kraja tog mjeseca.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva s naslova korištenja građevinskog zemljišta u vlasništvu tužitelja, smještenog na k. č. [katastarska čestica] površine 409,00 m² i k. č. [katastarska čestica] površine 222,96 m² oba k. o. [katastarska općina] ukupne površine 631,96 m², za sljedeće iznose:

- 159,38 EUR sa zateznom kamatom od 10. prosinca 2023.do isplate

- 162,28 EUR sa zateznom kamatom od 10. siječnja 2024. do isplate

- 162,28 EUR sa zateznom kamatom od 10. veljače 2024. do isplate

- 162,28 EUR sa zateznom kamatom od 10. ožujka 2024. do isplate

- 172,53 EUR sa zateznom kamatom od 10. travnja 2024. do isplate

- 172,53 EUR sa zateznom kamatom od 10. svibnja 2024. do isplate

- 172,53 EUR sa zateznom kamatom od 10. lipnja 2024. do isplate

- 172,53 EUR sa zateznom kamatom od 10. srpnja 2024. do isplate,

- 172,53 EUR sa zateznom kamatom od 10. kolovoza 2024. do isplate

- 172,53 EUR sa zateznom kamatom od 10. rujna 2024. do isplate

- 172,53 EUR sa zateznom kamatom od 10. listopada 2024. do isplate

- 172,53 EUR sa zateznom kamatom od 10. studenog 2024. do isplate

- 172,53 EUR sa zateznom kamatom od 10. prosinca 2024. do isplate

- 172,53 EUR sa zateznom kamatom od 10. siječnja 2025. do isplate

- 172,53 EUR sa zateznom kamatom od 10. veljače 2025. do isplate

- 172,53 EUR sa zateznom kamatom od 10. ožujka 2025. do isplate

- 172,53 EUR sa zateznom kamatom od 10. travnja 2025. do isplate.

IV. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva s naslova korištenja građevinskog zemljišta u vlasništvu tužitelja, smještenog na k. č. [katastarska čestica] površine 409,00 m² i k. č. [katastarska čestica] površine 222,96 m² oba k. o. [katastarska općina] ukupne površine 631,96 m², koji se zahtijeva ubuduće, za mjesečne iznose koji dospijevaju nakon zaključenja glavne rasprave 23. travnja 2025.

V. Nalaže se 1. tuženiku Gradu Karlovcu, Karlovac, Banjevčićeva 9, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.tuženiku Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac, Karlovac, Gažanski trg 8, OIB: 65617396824 i 3.tuženiku Vodoprivreda Karlovac d.d., Karlovac, Obala Franje Račkog 10, OIB: 76937598211, solidarno isplatiti tužitelju AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.100,00 EUR s naslova korištenja građevinskog zemljišta u vlasništvu tužitelja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1.116,00 m² za smještaj građevinske mehanizacije, u trajanju 55 dana (od 15. svibnja 2015. do 09. srpnja 2015.) sa zateznom kamatom od 10. srpnja 2015. do isplate, i to po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se 1.tuženiku Gradu Karlovcu, Karlovac, Banjevčićeva 9, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.tuženiku Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac, Karlovac, Gažanski trg 8, OIB: 65617396824 solidarno isplatiti tužitelju AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.816,67 EUR s naslova korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužitelja, smještenog dijelom na k. č. [katastarska čestica] i k.č.

88/1 k. o. [katastarska općina] ukupne površine 443,04 m², sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

- 22,14 € od 1. srpnja 2015. do isplate

- 21,84 € od 1. kolovoza 2015. do isplate

- 21,84 € od 1. rujna 2015. do isplate

- 21,84 € od 1. listopada 2015. do isplate

- 22,07 € od 1. studenog 2015. do isplate

- 22,07 € od 1. prosinca 2015. do isplate

- 22,07 € od 1. siječnja 2016. do isplate

- 22,08 € od 1. veljače 2016. do isplate

- 22,08 € od 1. ožujka 2016. do isplate

- 22,08 € od 1. travnja 2016. do isplate

- 22,15 € od 1. svibnja 2016. do isplate

- 22,15 € od 1. lipnja 2016. do isplate

- 22,15 € od 1. srpnja 2016. do isplate

- 21,53 € od 1. kolovoza 2016. do isplate

- 21,53 € od 1. rujna 2016. do isplate

- 21,53 € od 1. listopada 2016. do isplate

- 21,65 € od 1. studenog 2016. do isplate

- 21,65 € od 1. prosinca 2016. do isplate

- 21,65 € od 1. siječnja 2017. do isplate

- 21,05 € od 1. veljače 2017. do isplate

- 21,05 € od 1. ožujka 2017. do isplate

- 21,05 € od 1. travnja 2017. do isplate

- 22,24 € od 1. svibnja 2017. do isplate

- 22,24 € od 1. lipnja 2017. do isplate

- 22,24 € od 1. srpnja 2017. do isplate

- 22,08 € od 1. kolovoza 2017. do isplate

- 22,08 € od 1. rujna 2017. do isplate

- 22,08 € od 1. listopada 2017. do isplate

- 22,53 € od 1. studenog 2017. do isplate

- 22,53 € od 1. prosinca 2017. do isplate

- 22,53 € od 1. siječnja 2018. do isplate

- 21,94 € od 1. veljače 2018. do isplate

- 21,94 € od 1. ožujka 2018. do isplate

- 21,94 € od 1. travnja 2018. do isplate

- 21,80 € od 1. svibnja 2018. do isplate

- 21,80 € od 1. lipnja 2018. do isplate

- 21,80 € od 1. srpnja 2018. do isplate

- 22,14 € od 1. kolovoza 2018. do isplate

- 22,14 € od 1. rujna 2018. do isplate

- 22,14 € od 1. listopada 2018. do isplate

- 22,47 € od 1. studenog 2018. do isplate

- 22,47 € od 1. prosinca 2018. do isplate

- 22,47 € od 1. siječnja 2019. do isplate

- 22,16 € od 1. veljače 2019. do isplate

- 22,16 € od 1. ožujka 2019. do isplate

- 22,16 € od 1. travnja 2019. do isplate

- 22,53 € od 1. svibnja 2019. do isplate

- 22,53 € od 1. lipnja 2019. do isplate

- 22,53 € od 1. srpnja 2019. do isplate

- 22,91 € od 1. kolovoza 2019. do isplate

- 22,91 € od 1. rujna 2019. do isplate

- 22,91 € od 1. listopada 2019. do isplate

- 24,16 € od 1. studenog 2019. do isplate

- 24,16 € od 1. prosinca 2019. do isplate

- 24,16 € od 1. siječnja 2020. do isplate

- 24,08 € od 1. veljače 2020. do isplate

- 24,08 € od 1. ožujka 2020. do isplate

- 24,08 € od 1. travnja 2020. do isplate

- 25,54 € od 1. svibnja 2020. do isplate

- 25,54 € od 1. lipnja 2020. do isplate

- 25,54 € od 1. srpnja 2020. do isplate

- 24,97 € od 1. kolovoza 2020. do isplate

- 24,97 € od 1. rujna 2020. do isplate

- 24,97 € od 1. listopada 2020. do isplate

- 26,32 € od 1. studenog 2020. do isplate

- 26,32 € od 1. prosinca 2020. do isplate

- 26,32 € od 1. siječnja 2021. do isplate

- 25,49 € od 1. veljače 2021. do isplate

- 25,49 € od 1. ožujka 2021. do isplate

- 25,49 € od 1. travnja 2021. do isplate

- 26,92 € od 1. svibnja 2021. do isplate

- 26,92 € od 1. lipnja 2021. do isplate

- 26,92 € od 1. srpnja 2021. do isplate

- 27,02 € od 1. kolovoza 2021. do isplate

- 27,02 € od 1. rujna 2021. do isplate

- 27,02 € od 1. listopada 2021. do isplate

- 27,40 € od 1. studenog 2021. do isplate

- 27,40 € od 1. prosinca 2021. do isplate

- 27,40 € od 1. siječnja 2022. do isplate

- 29,15 € od 1. veljače 2022. do isplate

- 29,15 € od 1. ožujka 2022. do isplate

- 29,15 € od 1. travnja 2022. do isplate

- 31,02 € od 1. svibnja 2022. do isplate

- 31,02 € od 1. lipnja 2022. do isplate

- 31,02 € od 1. srpnja 2022. do isplate

- 30,77 € od 1. kolovoza 2022. do isplate

- 30,77 € od 1. rujna 2022. do isplate

- 30,77 € od 1. listopada 2022. do isplate

- 32,21 € od 1. studenog 2022. do isplate

- 32,21 € od 1. prosinca 2022. do isplate

- 32,21 € od 1. siječnja 2023. do isplate

- 32,21 € od 1. veljače 2023. do isplate

- 32,21 € od 1. ožujka 2023. do isplate

- 32,21 € od 1. travnja 2023. do isplate

- 36,53 € od 1. svibnja 2023. do isplate

- 36,53 € od 1. lipnja 2023. do isplate

- 36,53 € od 1. srpnja 2023. do isplate

- 35,84 € od 1. kolovoza 2023. do isplate

- 35,84 € od 1. rujna 2023. do isplate

- 35,84 € od 1. listopada 2023. do isplate

- 36,83 € od 1. studenog 2023. do isplate

- 36,83 € od 1. prosinca 2023. do isplate

- 25,78 € od 1. siječnja 2024. do isplate

- 26,35 € od 1. veljače 2024. do isplate

- 26,35 € od 1. ožujka 2024. do isplate

- 26,35 € od 1. travnja 2024. do isplate

- 27,91 € od 1. svibnja 2024. do isplate

- 27,91 € od 1. lipnja 2024. do isplate

- 27,91 € od 1. srpnja 2024. do isplate

- 27,91 € od 1. kolovoza 2024. do isplate,

te se nalaže 1. i 2.tuženicima da tužitelju isplate i sljedeće iznose sa zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to :

- iznos od 27,91 EUR sa zateznom kamatom od 1. rujna 2024. do isplate

- iznos od 27,91 EUR sa zateznom kamatom od 1. listopada 2024. do isplate

- iznos od 27,91 EUR sa zateznom kamatom od 1. studenog 2024. do isplate

- iznos od 27,91 EUR sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2024. do isplate

- iznos od 27,91 EUR sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2025. do isplate

- iznos od 27,91 EUR sa zateznom kamatom od 1. veljače 2025. do isplate

- iznos od 27,91 EUR sa zateznom kamatom od 1. ožujka 2025. do isplate

- iznos od 27,91 EUR sa zateznom kamatom od 1. travnja 2025. do isplate

- iznos od 27,91 EUR sa zateznom kamatom od 1. svibnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

VII. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na početak tijeka zatezne kamate za svaki pojedini mjesečni iznos glavnice koji je dosuđen pod točkom VI. za razdoblje tijeka kamate za svaki pojedini mjesečni od 10.u mjesecu za tekući mjesec do kraja tog mjeseca.

VIII. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva s naslova korištenja građevinskog zemljišta u vlasništvu tužitelja, smještenog dijelom na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 443,04 m²,za sljedeće iznose:

- 11,05 EUR sa zateznom kamatom od 10. prosinca 2023.do isplate

- 11,29 EUR sa zateznom kamatom od 10. siječnja 2024. do isplate

- 11,29 EUR sa zateznom kamatom od 10. veljače 2024. do isplate

- 11,29 EUR sa zateznom kamatom od 10. ožujka 2024. do isplate

- 11,96 EUR sa zateznom kamatom od 10. travnja 2024. do isplate

- 11,96 EUR sa zateznom kamatom od 10. svibnja 2024. do isplate

- 11,96 EUR sa zateznom kamatom od 10. lipnja 2024. do isplate

- 11,96 EUR sa zateznom kamatom od 10. srpnja 2024. do isplate,

- 11,29 EUR sa zateznom kamatom od 10. kolovoza 2024. do isplate

- 11,29 EUR sa zateznom kamatom od 10. rujna 2024. do isplate

- 11,29 EUR sa zateznom kamatom od 10. listopada 2024. do isplate

- 11,29 EUR sa zateznom kamatom od 10. studenog 2024. do isplate

- 11,29 EUR sa zateznom kamatom od 10. prosinca 2024. do isplate

- 11,29 EUR sa zateznom kamatom od 10. siječnja 2025. do isplate

- 11,29 EUR sa zateznom kamatom od 10. veljače 2025. do isplate

- 11,29 EUR sa zateznom kamatom od 10. ožujka 2025. do isplate

- 11,29 EUR sa zateznom kamatom od 10. travnja 2025. do isplate.

IX. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva s naslova korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužitelja, smještenog dijelom na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 443,04 m², koji se zahtijeva ubuduće, za mjesečne iznose koji dospijevaju nakon zaključenja glavne rasprave 23. travnja 2025.

X. Nalaže se 1. tuženiku Gradu Karlovcu, Karlovac, Banjevčićeva 9, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.tuženiku Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac, Karlovac, Gažanski trg 8, OIB: 65617396824 i 3.tuženiku Vodoprivreda Karlovac d.d., Karlovac, Obala Franje Račkog 10, OIB: 76937598211 solidarno isplatiti tužitelju AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznos od 336,74 EUR,

u roku od 15 dana.

XI. Nalaže se 1. tuženiku Gradu Karlovcu, Karlovac, Banjevčićeva 9, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.tuženiku Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac, Karlovac, Gažanski trg 8, OIB: 65617396824 solidarno isplatiti tužitelju AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznos od 10.887,94 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik

[katastarska općina]

[katastarska općina]

- kčbr. [katastarska čestica] (ranije kčbr. [katastarska čestica]) površine 2191 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve opisane u zemljišnoj knjizi kao "pašnjak". Navedene čestice čine ukupnu površinu od 7993 m2, a nalaze se jedna do druge u nizu između javne ceste (kčbr. [katastarska čestica]) i potoka Sajevac u karlovačkom [adresa]. Tužitelj dalje navodi da u karlovačkom prigradskom [adresa] nije izvedena kanalizacija nego su prije dosta godina izgradnjom nogostupa u Ulici braće Gojak do ulice za naselje Jelaši postavljene cijevi za odvod oborinskih voda, ali ne i za odvodnju fekalnih i drugih otpadnih voda, a čije bi se zbrinjavanje trebalo obavljati putem septičkih jama. No umjesto, toga, tužitelj navodi da se već godinama iz septičkih jama, ali i direktno ispuštaju u grabe uz cestu, koje su se svojevremeno redovito čistile kako bi se otpadne vode usmjerile prema potoku Sajevac i dalje u rijeku Koranu. Tužitelj navodi da su za njega počeli problemi kada su se s vremenom grabe prestale čistiti, što je dovelo do oticanja fekalnih i drugih otpadnih voda u najvećem dijelu na njegove naprijed navedene tri zemljišne čestice. Tužitelj dalje navodi da su se spomenute čestice tužitelja zbog gore objašnjenih okolnosti te propusnog kanala ispod ceste Turanj – Kamensko prema njegovim česticama postale zagrađene u velikoj površini od "natapanja" i neprestanog đubrenja fekalnim i drugim otpadnim vodama, sa zemljišta tužitelja počeo se širiti smrad za susjede koji su u neposrednoj blizini te je stalno đubrenje uzrokovalo i tijekom izrazito suhih ljetnih mjeseci (konkretno u ljeto 2012.) rast močvarnog bilja (šaš) visine do 3 m. Tužitelj zapravo navodi da je od zemljišta koje je svojevremeno imalo visoku kvalitetu i za poljoprivrednu i za građevinsku namjenu, ovakvim postupanjem postalo devastirano, zagađeno, njegovo je korištenje onemogućeno, kao i prilaz strojevima i obrada te je ono zapravo postalo svojevrsna "septička jama" za [adresa] i [adresa]. Tužitelj navodi da je u više navrata tijekom godina ukazivao pisanim i usmenim putem na spomenuti problem izlijevanja fekalnih i drugih otpadnih voda na njegova zemljišta, obavještavajući o istom Komunalno redarstvo Grada Karlovca, Vodovod i kanalizaciju d.o.o. Karlovac, Ured gradonačelnika te Sanitarnu inspekciju, ali bez uspjeha. Odgovorio mu je tek krajem 2012. samo Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac (u daljnjem tekstu: VIK), da je "u tijeku izrada projektne dokumentacije za fekalnu i oborinsku odvodnju [adresa], a izvođenje samih radova planira se u 2014.godini". Osim toga, VIK je uputio tužitelja da je "za to nadležna sanitarna inspekcija" te tužitelj navodi da stvarno nitko ništa nije poduzeo radi reguliranja odvodnje oborinskih i fekalnih voda koje zagrađuju naselje i slijevaju se preko zemljišta tužitelja. Na taj način, navodi tužitelj, tužiteljeva zemljišta su već negdje i prije 2010. postala dio odvodne infrastrukture tuženika za odvodnju oborinskih i fekalnih voda, a zemljište postalo potpuno nepodobno i kao poljoprivredno i kao građevinsko, a niti se na njemu moglo boraviti i koristiti ga na bilo koji način osim mogućeg "gacanja po fekalnom blatu" i udisanja smrada. Nadalje navodi da je u lipnju 2015. bio obaviješten od susjeda KO da se na njegovom zemljištu nalaze građevinski strojevi i izvode radovi širenja odvodnog kanala preko njegovih zemljišta prema potoku Sajevcu, da je prethodno napravljen novi betonskim most s velikim propustom prema tužiteljevim zemljišnim česticama koje bi bile lokacija odvodnog kanala za oborinsku i fekalnu vodu prema potoku Sajevac. Nakon dolaska tužitelja na svoje nekretnine ustanovio je da su radovi već zastali radi reagiranja drugih susjeda koji su urgirali putem odvjetnice EO, tužiteljevo zemljište je bilo razrovano i na njemu su se nalazili velik radni strojeve 3.tuženika marke Caterpillar za veće zemljane radove i njegovi radnici, a dio tužiteljeve čestice do ceste broj kčbr. [katastarska čestica] (ranije 72) zauzimao je novo sagrađeni betonski most s velikom otvorom kao ispustom otpadnih i fekalnih voda preko tužiteljevog zemljišta prema potoku Sajevcu. Nakon toga, tužitelj navodi da je saznao da je Gradsko vijeće Grada Karlovca odlukom na sjednici od 2. prosinca 2014. te temeljem ugovora o ustupanju poslova održavanja građevina oborinskih voda odvodnje u 2015. godini sklopljenog između Grada Karlovca kao investitora te II. tuženika Vodovod i kanalizacije d.o.o. kao izvoditelja odredilo obavljanje poslova "Sanacije oborinske odvodnje lijevom pritokom [adresa] u [adresa]. Za spomenute poslove je Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac angažirao kao neposrednog izvoditelja III. tuženika Vodoprivredu Karlovac d.d. Vodoprivredna Karlovac d.d. je po nalogu naručitelja, Grada Karlovca, u lipnju 2015. pristupila izvođenju radova na mostu do tužiteljeve zemljišnoknjižne čestice br. 86, na način da su neovlašteno, bez ikakve dokumentacije i potrebnih dozvola za izvođenje radova na njegovo zemljište došli s bagerima i gusjeničarima, izvodili radove za otpadni kanal, tj. produbili i proširili kanal na tužiteljevom zemljištu, proširili most na cesti odnosno napravili novi betonski most na javnoj cesti i dijelu tužiteljevog zemljišta sa velikim otvorom ispod novog mosta za lakšu odvodnju većih količina otpadnih i fekalnih voda odnosno radi protoka većih količina vode iz objekata iznad preko tužiteljevih zemljišta prema potoku Sajevac. Na taj su način preko cijelog zemljišta tužitelja (preko sviju triju zemljišnoknjižnih čestica) uspostavili otpadni kanal širine 2 metra za odvodnju oborinske i fekalne vode, a koji sa njegovog zemljišta vodi do potoka Sajevac te se nakon toga ulijeva u rijeku Koranu. Tužitelj navodi da je zaustavio daljnje radove, zajedno sa susjedom KO, a o čemu je sastavljen zapisnik 12. lipnja 2015. godine u Vodovod i kanalizaciji d.o.o. Karlovac na kojem su bili prisutni za Ivana i KO odvjetnica EO, tužitelj osobno, za [adresa] ČO, a za Vodovod i kanalizaciju d.o.o. Karlovac direktor Ivan Mrzljak, te ŠO, AOS i UOS te o čemu je 8. srpnja 2015. donesena odluka klasa: 363-02/15-16/01, ur.br. 2133/01-07-01/03-15-26 od 8. srpnja 2015. o obustavi radova od strane Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo Grad Karlovca. U gore spomenutoj odluci I. tuženika Grada Karlovca stoji da "…navedenom sanacijom htjelo se unaprijediti infrastrukturu za odvodnju oborinske odvodnje sa ciljem da se u što kraćem roku poboljša situacija u kritičnim područjima grada s obzirom da postojeći kanal oborinske odvodnje svojim kapacitetom i promjerom ne odgovara ekstremnim količinama padalina sa kojima se susrećemo zadnjih godina, nadalje "Hitnost projekta će stoga ovdje zamijeniti redoviti postupka narudžbe Glavnog projekta, dobivanje dozvole po glavnom projektu te rješavanje imovinskopravnih odnosa u upravnom postupku nepotpunog izvlaštenja. Dakle, tužitelje smatra da ovo dokazuje da nadležna tijela nisu godinama radila ništa glede rješenja ovog pitanja odvodnje (a što je tužitelj očekivao i što mu je bilo obećavano), a onda su hitno odlučila raditi samovoljno i koristiti bespravno tuđe nekretnine kao da su njihove ne obazirući se apsolutno ni na koji način na ustavna i vlasnička prava tužitelja, kao niti na činjenicu da odvodnja sanitarnih (fekalnih) voda nije dopuštena na taj način – otvorenim kanalima. Također se u odluci o obustavljanju radova navodi da je projekt naručen "od strane jedinice lokalne samouprave Grada Karlovca", da je to učinjeno "radi sprečavanja daljnje štete", da postoje "dugogodišnji zahtjevi građana [adresa] u [adresa] te da "navedenom sanacijom htjelo se unaprijediti infrastrukturu za odvodnju oborinske vode….".Tužitelj smatra da iz navedene odluke o obustavi radova jasno slijedi nekoliko bitnih i pravno relevantnih činjenica:

1. Odluku o ovim radovima donio je I. tuženik Grad Karlovac

2. Odluku je trebao provesti II. tuženik Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac

3. Radove je trebao izvoditi III. tuženik Vodoprivreda Karlovac d.d.

4. Grad Karlovac je kanal koji bi se bez zakonskog temelja iskopao (i iskopan je) preko zemljišta tužitelja tretirao kao neku "lijevu pritoku potoka Sajevac" (!?)

5. Tim radovima se trebala "unaprijediti infrastruktura za odvodnju oborinske vode" na području nadležnosti I. tuženika (Grada Karlovca).

Dakle, tužitelj zaključuje da iz navedenog jasno proizlazi (pa čak se i najizravnije navodi):

 da je Grad Karlovac u svoju infrastrukturu za oborinske (ali i fekalne) vode odredio bez ikakvog zakonskog temelja 3 (tri) zemljišta tužitelja

 da je II. tuženik u svoju odvodnu infrastrukturnu mrežu bez ikakvog zakonskog temelja uključio 3 (tri) zemljišta tužitelja, a

 da je III. tuženik bez ikakvih dozvola i odobrenog projekta bespravno na dijelu zemljišta tužitelja sagradio betonski most i bespravno koristio zemljišta tužitelja kopajući odvodne kanale po njemu.

Tužitelj ističe da 1. tuženik kanal svoje odvodne infrastrukture na zemljištima tužitelja naziva samovoljno "lijevom pritokom potoka Sajevac" (!!!) – iako nikakav pritok potoku Sajevac tu ne postoji!!! Tužitelj se slaže da sustav odvodnje u [adresa] nije riješen (i na to je godinama ukazivao i on i drugi građani), ali o tome kao i o svom primarnom problemu, a to je izlijevanje fekalnih i drugih otpadnih voda u njegovo zemljište radi manjka sustava kanalizacije i nefunkcioniranja septičkih jama, a je usmeno i pisano obavještavao, molio i predlagao da se nađe adekvatno rješenje godinama, a rješenje problema nije da se njegova zemlja bespravno koristi za infrastrukturu Grada Karlovca i Vodovoda i kanalizacije d.o.o. Karlovac i da se preko njegovog zemljišta otvorenim kanalima odvode fekalne vode u potok Sajevac i da se kanal I. tuženika naziva i tretira "pritokom potoka Sajevac" !!!!! Ono što je postignuto ovakvim bespravnim i nezakonitim postupanjem od strane Grada Karlovca, Vodovoda i kanalizacije d.o.o. Karlovac te Vodoprivrede Karlovac d.d. jeste da novoizgrađeni most sagrađen dijelom na zemljištu tužitelja (čestici sada broj 86 – prije 72), da se neovlašteno ušlo u tužiteljev posjed i neovlašteno izvodilo radove produbljenja i proširenja kanala za odvodnju otpadnih voda preko sviju triju čestica tužitelja bez ikakve dozvole, dopuštenja niti potrebne građevinske i vodoprivredne dokumentacije, tako da fekalne vode koje se ispuštaju iz naselja Jelaši, Mikšići i Turanj ulaze u parcelu tužitelja i dodatno je zagađuju, a spomenuti radovi dodatno devastiraju i čine neuporabnom tužiteljeva zemljišta, čime nastaje ogromna šteta za tužitelja. Napokon, čak da je Grad Karlovac i kupio potpunom izvlaštenjem od tužitelja ova njegova zemljišta za potrebe svoje odvodne infrastrukture, ovakvo odvođenje fekalnih voda u potok otvorenim kanalom ne bi bilo dopustivo iz nekoliko zakonskih razloga. Drugim riječima, ovakvim postupanjem sva tri zemljišta tužitelja ne mogu poslužiti za apsolutno nikakvu upotrebu, niti kao poljoprivredno, niti kao građevinsko zemljišta – jer ga stvarno koristi kao dio svoje odvodne infrastrukture Vodovod i kanalizacije d.o.o. Karlovac i Grad Karlovac. Iako su daljnji radovi zaustavljeni, tužitelj je, kako radi štete koja je nastala zaustavljenim radovima, tako i radi štete koju i dalje stvara njegov primarni problem (izlijevanje fekalnih i drugih otpadnih voda u njegovo zemljište) iznova početkom 2016. godine kontaktirao Grad Karlovac, Vodovod i kanalizacija Karlovac d.o.o. i Vodoprivredu Karlovac d.d., putem svoje tadašnje punomoćnice, odvjetnice EO. U odgovoru 2. tuženika Vodovoda i kanalizacije d.o.o. Karlovac, od 28. siječnja 2016. po direktoru Ivanu Mrzljaku, izrijekom se navodi: "Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac je temeljem Ugovora sa Gradom Karlovcem preuzeo poslove održavanja sustava oborinske odvodnje na Sajevcu, koje je izvodila Vodoprivreda d.o.o. Na navedenom području oborinski kanal nije godinama održavan te se naručenim radovima pokušalo kanalizirati oborinske vode prema recipijentu – Korani. Radovi su prekinuti budući Vaša stranka nije dozvoljavala pristup ni izvođenje radova na svome zemljištu, te stoga nije točna tvrdnja da su na parceli gospodina AO vršeni radovi iskopavanja zemlje, već se sa radovima prekinulo nakon izvođenja propusta ispod ceste. Vezano za pitanje zaštite od fekalnih voda obavještavamo Vas da je za navedeni problem nadležna sanitarna inspekcija …". Tužitelj stoga ističe da je sve napravljeno bez njegove dozvole i bilo kakve dozvole i potvrde projekta od nadležnih građevinskih i vodoprivrednih tijela i bez ikakve naknade tužitelju što mu je ovakvim (ne)postupanjem devastirano gotovo 8000 m2 njegovog nekad lijepog i kvalitetnog zemljišta i bez plaćanja ikakve naknade za korištenje tužiteljevog zemljišta za odvodnu infrastrukturu 1. i 2. tuženika. Tužitelj se svojim dopisima od 2. ožujka 2016. i 4. travnja 2016. obraćao i Ministarstvu poljoprivrede, Vodnom gospodarstvu radi rješavanja problema, a isto je reagiralo obavijestivši mailom od 16. travnja 2016. tužitelja po višem inspektoru za vode ŽO, navodeći, između ostalog, da su obavili terenski očevid i "potvrđeni su vaši navodi". Ministarstvo poljoprivrede nakon utvrđenja stanja stvari uputilo je i Gradu Karlovcu (Uredu gradonačelnika) dopis Klasa: 325-05/16-01/560, ur.br. 525-12/1310-16-5 od 19. travnja 2016. u kojem, između ostalog, navodi: "Dana 7. travnja 2016. obavio sam terenski očevid sa voditeljicom Hrvatskih voda, VGI za mali sliv [adresa], gospođom BO

….. očito je da površine uz Ulicu braće Gojak plavi oborinska voda koja se formira kao povremeni tok od D1 u naselju Šćulac. Njen tok koji završava u potoku Sajavec u Turanjskom lugu ukupne dužine cca 1km, a li na visinskoj razlici 22m, presječen je izgradnjom puta i naselja Mikšići te Ulicom braće Gojak. Navedene karakteristike ovaj povremeni tok svrstavaju u povremenu bujicu koja nije odgovarajuće riješena u sklopu urbaniziranog dijela grada [adresa] ….. došlo je do nekontrolirane uzurpacije putne grabe koja je djelomično zatrpavana. Odvodnja lokalne ceste u naselju Mikšići ovim zahvatima je trajno poremećena što je rezultiralo nekontroliranim plavljenjem oborinskim vodama nižih terena na kojima se nalaze stambeni objekti u Ulici braće Gojak …. Iz svega navedenog vidljivo je da se radi između ostalo, o poremećenoj oborinskoj odvodnji dijela grada kao i o problemima uzrokovanim fekalnom odvodnjom protivno važećim propisima…. Terenskim očevidom utvrđeno je da se u kanal oborinske odvodnje ispuštaju i sanitarne otpadne vode mještana uzvodno od proširenog cestovnog mosta, što nije dozvoljeno ……Dakle, tužitelj navodi da je jedino Ministarstvo poljoprivrede reagiralo sukladno svojim ovlastima i jasno utvrdilo i uzroke i posljedice kao utvrdilo i činjenicu da se uz oborinske vode ispuštaju i fekalne vode i na to upozorilo I. tuženika Grad Karlovac, ali

– opet ništa. Tužitelj se putem odvjetnice EO tijekom ožujka 2016. obraćao i Gradu Karlovcu, a 18. siječnja 2016. i Vodoprivredi Karlovac d.d. Vodoprivreda Karlovac d.d. je odgovorila svojim dopisom broj 1-42 od 4. travnja 2016. da je radove "izvodila isključivo na zahtjev, a prema narudžbi tvrte Vodovod i kanalizacija d.d. te Grada Karlovca", ali nije odgovorila zašto je radovima pristupila bez nužno potrebnih projekata i dozvola nadležnih upravnih tijela (npr. potvrde Glavnog projekta etc.). S druge strane, Grad Karlovac je dopisom Klasa: 944-01/16-01/20, ur.br. 2133/01-11- 01/5-16-4 od 31. ožujka 2016. odgovorio tadašnjoj punomoćnici tužitelja odvjetnici EO, između ostalog, da "utvrđeno je kako preko predmetnih nekretnina u vlasništvu Vašeg klijenta od ranije postoji kanal za oborinsku odvodnju koji se ulijeva u potok Sajevac …. svrha predmetnih radova je bila umanjenje štete svim vlasnicima i posjednicima nekretnina od izlijevanja fekalnih voda …. Uvidom u fotografije stanja nekretnine prije izvođenja radova, uopćen je problem zadržanja oborinskih i fekalnih voda na nekretnini Vašeg klijent,a što je trebalo biti riješeno u sklopu planiranih radova …… radovi su zaustavljeni, čime je Vaš klijent sam doprinio povećanju štete od izlijevanja fekalnih voda …. predlažemo da se rješenje problema koje iznosi Vaš klijent riješi na opisani način – uređenjem postojećeg kanala preko njegovih nekretnina." Dakle, iz svega naprijed navedenog i dokumentiranog razvidno je da Grad Karlovac i Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac već godinama koriste zemljište tužitelja kao dio svoje komunalne odvodne infrastrukture te da se već niz godina tužiteljevo zemljište koristi od strane 1. i 2. tuženika i kao dio odvodne infrastrukture sanitarnih (fekalnih) voda. Tužitelju se time, kao prvo, nanosi šteta jer predmetno zemljište ne može niti koristiti za poljoprivredno zemljište niti za građevinsko zemljište, pa čak niti za vlastito uživanje boravka na njemu jer predstavlja svojevrsnu "otvoreno – protočnu septičku jamu", a jasno je da ga kao takvog ne može niti prodati – jer ovakvo za nikoga ne vrijedi ništa. A kako je riječ o zemljištu koje je građevinsko (i gdje bi se moglo napraviti barem 4-5 građevinskih parcela), kao što je vidljivo sa ortofoto karte, to bi cijena istoga iznosila minimalno samo 200,00 kn/m2, a što za ovih ukupno 7993 m2 iznosilo vrijednost od 1.600.000,00 kn ili preko 200.000 EUR, da sa ovakvim ulijevanjem oborinske i fekalne vode kao dijela odvodne i kanalizacijske infrastrukture I. i II. tuženika – za tužitelja kao vlasnika ne vrijedi ništa. Sukladno nedvojbenom korištenju ovog zemljišta od strane I. i II. tuženika za njihovu odvodnu infrastrukturu godinama, tužitelj ima pravo na naknadu za korištenje ovog svog zemljišta od strane I. i II. tuženika, a koju potražuje unatrag tri godine u iznosu od 0,86kn/m2 mjesečno, što iznosi 6.873,98 kn mjesečno, godišnje 82.487,76 kn, a za zadnje tri godine 247.463,28 kn. Napokon, prema čl. 110. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnog pravnog temelja uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu …. neugodan miris ….. otpadne vode (neposredne imisije), pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se nadoknadi pretrpljena šteta.", a jasno je da tuženici za ovakvo korištenje tužiteljevih nekretnina nemaju apsolutno nikakav pravni temelj. Također je čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima određeno: "Kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe." 1. i 2. tuženici nedvojbeno godinama naplaćuju mjesečnu naknadu za odvodnju sa svih okolnih naselja (Šćulac, Jelaši, Turanj i Mikšići), a koja voda se slijeva preko zemljišta tužitelja za potok Sajevac, te je nedvojbeno mjesečna naknada za odvodnju iz tih naselja osjetno veća od 6.873,98 kn – koliko traži mjesečno tužitelj radi korištenja ovog svog zemljišta sada i nadalje, a kao naknadu štete za posljednje tri godine iznos od ukupno 247.463,28 kn uz dodatak zakonskih zateznih kamata. Ukazuje se da su člankom 3. st. 1. toč. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13 i 153/13) kao komunalne djelatnosti određeno i odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, a stavkom 3. istog članka određeno: "Pod odvodnjom i pročišćavanjem otpadnih voda razumijeva se odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, odvodnja atmosferskih voda, te crpljenje, odvoz i zbrinjavanje fekalija iz septičkih, sabirnih i crnih jama." Ističe se da i da je člankom 20. stavkom 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu određeno da se iz cijene komunalnih usluga osiguravaju sredstva za obavljanje i komunalnih djelatnosti odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda osim odvodnje atmosferskih voda, a člankom 19. istog Zakona da se sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti osiguravaju "iz cijene komunalne usluge", iz komunalne naknade, iz proračuna jedinica lokalne samouprave i iz drugih izvora po posebnim propisima". Napokon, da se na zemljištu tužitelja ne nalazi ovaj odvodni kanal kao dio odvodne infrastrukture I. i II. tuženika, tužitelj bi navedeno zemljište mogao koristiti kao livadu za košnju, kao i dati cijelo u zakup za vrlo različite namjene (od otvorenog skladišta do sezonskih ili trajnih nasada), a koji zakup bi za gotovo 8000 m2 iznosio najmanje 1 kn mjesečno tj. minimalno 8.000,00 kn mjesečno za sva tri zemljišta zajedno. Ujedno su I. i II. tuženik izgradnjom betonskog mosta oduzeli tužitelju cca 10 m2 zemljišta na čestici broj 86 k. o. [katastarska općina], a koje po cijeni od samo 99,00 kn/m2 (koliko je tužitelju platio HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb (Elektra Karlovac) za česticu br. 113 upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. Turanj 8. studenog 2016.) iznosi daljnjih 990,00 kn. Sva tri tuženika su ujedno koristila zemljište tužitelja kod izvođenja svojih radova, a za što su također bili dužni platiti naknadu za korištenje, a koju tužitelj potražuje u visini od daljnjih ukupno 5.0000,00 kn solidarno od sva tri tuženika. Naime, i 3I. tuženik kao neposredni izvođač bio je svjestan da I. i II. tuženici nemaju odobrenje tužitelja kao vlasnika i da nema apsolutno nikakve dozvole za gradnju od strane nadležnih tijela, te je na jednaki način odgovoran za bespravno korištenje tužiteljeve nekretnine kod samog izvođenja radova.

2. Tužitelj zaključno navodi u tužbi da je svjestan da 1. i 2.tuženici ne mogu prestati s uznemiravanjem njegovog vlasništva predmetnih nekretnina jer je za to potrebno izgraditi zakonski predviđenu odvodnu komunalnu infrastrukturu za predmetna naselja, te stoga traži da mu:

- 1. i 2.tuženici isplate naknadu štete na ime izgubljenog iznosa naknade za nedvojbeno korištenje zemljišta za posljednje tri godine, i to od 1. lipnja 2015. od 31. svibnja 2018. u ukupnom iznosu od 247.463,28 kn sa zateznom kamatom na pojedini mjesečni iznos od 6.873,98 kn od svakog 10.u mjesecu i da mu 1. i 2.tuženici i nadalje plaćaju naknadu za korištenje njegovog zemljišta kao odvodnog kanala kao dijela infrastrukture u mjesečnom iznosu od 6.873,00 kn do svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec,

- 1. i 2.tuženici koji koriste zemljište kao odvodni kanal i imaju ispust kroz betonski most, da mu isplate naknadu za 10m2 oduzetog zemljišta za most u iznosu od 990,00 kn sa zateznim kamatama od 12. lipnja 2015. do isplate

- sva tri tuženika solidarno isplate naknadu u iznosu od 5.000,00 kn za korištenje zemljišta kod izvođenja radova ljudima i strojevima sa zateznom kamatom od 12. lipnja 2015. do isplate.

3. Podneskom od 4. listopada 2018. tužitelj je ispravio tužbu u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 5.000,00 kn koji ispravlja na iznos od 1.500,00 kn sa zateznom kamatom od 12. lipnja 2015.

4. U odgovorima na tužbu 1.tuženik Grad [adresa] i 2. tuženik Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac (u daljnjem tekstu: VIK), prije svega ističu prigovor promašene pasivne legitimacije. Priznaju vlasništvo tužitelja na predmetnim česticama ukoliko to proizlazi iz zemljišnoknjižnih izvadaka koji su dostavljeni uz tužbu. Priznaje se da [adresa] u [adresa] nema sanitarnu javnu odvodnju već kućanstva vrše zbrinjavanje otpadnih voda putem septičkih jama. Na područjima na kojima nije izgrađen sustav javne odvodnje dio internih kanalizacijskih vodova čine septičke / sabirne jame i biološki uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, a kako je to i propisano odredbom članka 5. Odluke o odvodnji otpadnih voda za područje aglomeracije Karlovac – Duga Resa, GKŽ 03/2015). Člankom 45. Odluke o odvodnji otpadnih voda za područje aglomeracije [adresa] – Duga Resa, GKŽ 03/2015 propisano je da se sabirne i septičke jame moraju nalaziti na mjestu do kojeg je moguć pristup posebnim vozilima za pražnjenje sadržaja jame. Poklopci na sabirnim i septičkim jamama trebaju biti lagani, nosivosti do 5 t, dimenzija 60x60cm ili odgovarajućeg kružnog profila s ispravnim ručkama za otvaranje. Sadržaj septičkih jama odvozi se posebnim vozilima na uređaj za pročišćavanje otpadnih voda. Odredbom članka 46. Odluke o odvodnji otpadnih voda za područje aglomeracije Karlovac – Duga Resa, GKŽ 03/2015, propisano je da sabirne i septičke jame prazne Javni isporučitelj na teret vlasnika ili drugog zakonitog posjednika. Vlasnik ili drugi zakoniti posjednik odgovaram je za redovito pražnjenje sabirne i septičke jame na način iz članka 45. ove Odluke. Ad.3) 2. tuženi Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac, kao isporučitelj vodnih usluga, pruža uslugu pražnjenja i odvoza sadržaja septičkih jama, na zahtjev vlasnika ili posjednika septičkih jama, no inspekcijski nadzor provode inspekcijske službe odnosno nadležna je sanitarna inspekcija, te je točno da je tužitelj upućen na istu. Naime, člankom 55. Odluke o odvodnji otpadnih voda za područje aglomeracije Karlovac – Duga Resa, GKŽ 03/2015 propisano je da inspekcijski nadzor nad izvršenjem ove Odluke provode inspekcijske službe prema ovlastima iz Zakona. Dalje navodi da javni isporučitelj vodnih usluga 2. tuženi Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac radi na izgradnji sanitarne kanalizacije na području grada [adresa] na način da je u planu izgradnja sanitarne kanalizacije u [adresa] u sklopu projekta (u tijeku) "Izgradnja vodnokomunalne infrastrukture na području aglomeracije Karlovac – Duga Resa sufinancirano od strane EU, u suradnji sa partnerima: I. tuženikom Gradom Karlovcem, Komunalno Duga Resa, Grad Duga Resa i Općina Barilović. Za navedeni projekt izgrađena je projektno – studijska dokumentacija i aplikacijski paket za sufinanciranje od strane EUR. Dozvole i imovinskopravni odnosi nužni za apliciranje projekta riješeni su zaključno s prosincem 2016. godine odnosno početkom 2017. godine. Kanalizacija za [adresa] obuhvaćena je lokacijskom dozvolom od 19. 06. 2015. godine, KLASA: UP/I-350-05/13-01/44, URBROJ: 2133/01-05/03-15-18 i građevinskom dozvolom od 14. 02. 2017. godine, KLASA: UP/I-361-03/16-01/000108, URBROJ: 2133/01-05/02-17-0005. U proljeće 2015. godine krenulo se hitno sa sanacijom postojećeg kanala oborinske odvodnje prema Idejnom rješenju oznake P-1105/14, projekt naručen od strane jedinice lokalne samouprave Grada Karlovca – I. tuženog, radi sprječavanja daljnje štete odnosno obrane od poplave i to uslijed zahtjeva građana [adresa] u [adresa] te na inicijativu predmetne Gradske četvrti sa ciljem da se u što kraćem roku poboljša situacija u kritičnim područjima grada s obzirom da postojeći kanal oborinske odvodnje svojim kapacitetom i promjerom (0) ne odgovara ekstremnim količinama padalina sa kojima se grad susreće zadnjih godina. Obzirom na opetovano obraćanje predmetne Gradske četvrti I. tuženom Gradu Karlovcu, teško je vjerovati da tužitelj odnosno stanovnici [adresa] nisu bili obaviješteni jer je Gradska četvrt uporno inzistirala na sanaciji i rješavanju problema plavljenja. U konkretnom slučaju obzirom na veću količinu padalina radi se o višoj sili za što ne može odgovarati I. tuženi, a niti ostali tuženici u ovome postupku. Na zemljištu u suvlasništvu JO i SO zastalo se s izvođenjem sanacije postojećeg oborinskog kanala zbog njihova protivljenja. Navedene osobe se pozvalo na dogovor, no poslali su poslali svoju punomoćnicu, odvjetnicu EO. Posljedično, uslijedila je tužba protiv III. tuženog te se suvlasnicima SO vratilo zemljište u prvobitno stanje dana 24. i 25. 08. 2015. godine. S obitelji SO se dogovorio prvi sastanak za 12. 06. 2015. godine sa ciljem da se postigne dogovor no nisu pristali na otvoreni kanal već na cijev, no cijev ovdje nije bila moguća jer je u pitanju otvoreni kanal oborinske odvodnje. S tužiteljem se pak probao postići dogovor oko sanacije postojećeg oborinskog kanala i ranije te se u dobroj volji dogovorio od strane sada tuženih sastanak sa tužiteljem i obitelji A

– vlasnicima susjedne nekretnine uz tužiteljevu. Na ponuđena rješenja tužitelj nije pristajao te se da iščitati da tužitelj koji ima prebivalište u [adresa] nije niti zainteresiran za sanaciju postojećeg kanala.Sa sanacijom se stoga zastalo do ceste, te se u lijevu stranu gdje se nalaze tužiteljeve nekretnine nije niti diralo . Točno je da je Grad Karlovac prenio održavanje oborinske odvodnje na II. tuženog u prosincu 2014. godine te potom u 2015. godini hitno, a radi obrane od poplave naložio sanaciju oborinske odvodnje u [adresa] radi čega je II. tuženi ugovorio III. tuženog kao izvoditelja radova sanacije. Preko nekretnina tužitelja već od ranije postoji kanal za oborinsku odvodnju te on nije formiran radovima 3. tuženog. Upravo bi se predmetnom sanacijom odnosno ugovorenim radovima sa 3. tuženim riješila problematika tužitelja. Radi nepostizanja dogovora s tužiteljem sa sanacijom se zaustavilo do ceste. Sanitarna kanalizacija tj. javna odvodnja u [adresa] ne postoji već kućanstva koriste septičke jame što ranije u odgovoru na tužbu već obrazloženo. Urbana oborinska odvodnja s druge strane već oko 100 godina u nadležnosti je jedinica lokalne samouprave, a tako je i od osnutka neovisne Republike Hrvatske. Građevine oborinske (atmosferske) odvodnje u naseljenim mjestima grade i održavaju jedinice lokalne samouprave. Javni Isporučitelj vodnih usluga (II. tuženi) ne može obavljati druge djelatnosti, osim javne vodoopskrbe i javne odvodnje. Jedinice lokalne samouprave (I. tuženi) ovlaštene su čl. 125. Zakona o vodama isporučiteljima vodnih usluga ustupiti održavanje građevina oborinske odvodnje što je 1. tuženi učinio u prosincu 2014. godine te potom naložio hitno rješavanje sanacije oborinskog kanala u Turnju radi obrane od poplave, što je 2. tuženi promptno i učinio angažiranjem III. tuženog s obzirom je Grad Karlovac osnivač 2. tuženog. Priznaje se da je 2. tuženi dopisom odgovorio tužitelju. Evidentno je da tužitelj brka pojmove javne odvodnje (sanitarne) i oborinske odvodnje. Poriče se da bi 2. tuženi devastirao zemljište tužitelja. Od oborinskih voda nije moguća devastacija zemljišta tužitelja. Radi nepostizanja dogovora s tužiteljem, sa sanacijom kanala se zaustavilo do ceste te se lijevu stranu gdje se nalaze tužiteljeve nekretnine nije niti diralo. Netočno je da je jedino Ministarstvo poljoprivrede reagiralo sukladno svojim ovlastima. Idejno rješenje oznake P-1105/14 "Sanacija oborinske odvodnje lijevom pritokom potoka Sajevac" po kojem je vršena sanacija prati postojeći (sada – uslijed velikih padalina, premalo dimenzioniran kanal), a ovakav kanal odnio bi oborinske vode, pročistio teren i vodu koja stoji (te otklonio eventualan smrad na koji se tužitelj žali). Poriče se da 2. tuženi koristi nekretnine tužitelja ja javnu odvodnju odnosno kako tužitelj navodi "kao dio svoje komunalne odvodne infrastrukture" i "kao dio odvodne infrastrukture sanitarnih voda" iz razloga što javna odvodnja, a što je djelatnost II. tuženog, u tom dijelu [adresa] niti ne postoji. 2. tuženi Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac radi na izgradnji sanitarne kanalizacije na području grada [adresa] na način da je u planu izgradnja sanitarne kanalizacije u [adresa] u sklopu projekta (u tijeku) "Izgradnja vodnokomunalne infrastrukture na području aglomeracije [adresa] – [adresa]" sufinancirano od strane EU, u suradnji sa partnerima: Komunalno Duga Resa, Grad Karlovac (I. tuženi), Grad Duga Resa i Općina Barilović. Pri tome, infrastruktura javne vodoopskrbe i javne odvodnje predviđene projektom, a relevantne za tužitelja, neće biti na nekretninama tužitelja već u trasi ceste što je, u sklopu rješavanja imovinskopravnih odnosa na projektu, I. tuženi već riješio u suradnji sa 2 tuženim. Iz same tužbe proizlazi da se u ovom slučaju radi o višoj sili. Ukoliko su oborinske vode zadnjih par godina dolazile na zemljište tužitelja da je to bilo iznimno, zbog obilnih kiša pa je čak došlo i do poplave pojedinih dijelova grada [adresa]. Od samih oborinskih voda ne bi nastala nikakva šteta jer je zemljište tužitelja livada. Tužitelj navodi da, napokon, prema odredbi članka 110. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnog pravnog temelja uznemirava time što je posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilja na njegovu nekretninu …. neugodan miris … otpadne vode/neposredne emisije), pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se naknadi pretrpljena šteta". A jasno je da tuženici za ovakvo korištenje tužiteljevih nekretnina nemaju apsolutno nikakav pravni temelj. Stoga 1. tuženik Grad Karlovac ponavlja da [adresa], u [adresa], nema sanitarnu javnu odvodnju već kućanstva vrše zbrinjavanje otpadnih voda putem septičkih jama. Na područjima na kojima nije izgrađen sustav javne odvodnje dio internih kanalizacijskih vodova čine septičke/sabirne jame i biološki uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, a kako je to i propisano odredbom članka 5. Odluke o odvodnji otpadnih voda za područje aglomeracije Karlovac – Duga Resa, GKŽ 03/2015. Septička jama je građevina mora biti s vodonepropusnim stjenkama i dnom, a kao dio interne kanalizacije vlasnik ili drugi zakoniti posjednik dužan ju je održavati u ispravnom stanju te je odgovoran za njeno redovito pražnjenje. Pod štetnim emisijama iz članka 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne smatra se otjecanje oborinskih voda na tuđu nekretninu, već iz citiranog zakonskog propisa proizlazi da se o štetnim emisijama radi samo u slučaju kad na tuđu nekretninu dospiju otpadne vode, a ovaj zakonski propis ne regulira niti zabranjuje dospijeće oborinskih voda na tuđu nekretninu. Poriče se i osnova i visina po svim vidovima štete. Uslijed nepostizanja dogovora s tužiteljem, sa sanacijom postojećeg oborinskog kanala se zaustavilo do ceste, te se u lijevu stranu gdje se nalaze tužiteljeve nekretnine nije diralo. Netočno je da 1. i 2. tuženi "uznemiravaju tužiteljevo vlasništvo" tj. da koriste njegove nekretnine za javnu odvodnju. Poriče se da bi 1. i 2. tuženik imao korist od bilo kakve upotrebe nekretnine tužitelja te da bi tužitelju nastala bilo kakva šteta. Poriče se da bi 1. i 2. tuženik trebao plaćati bilo kakvu naknadu za korištenje tužiteljeva zemljišta kao odvodnog kanala u bilo kojem mjesečnom iznosu kao i bilo koju drugu naknadu koju tužitelj potražuje.

5. U odgovoru na tužbu 3.tuženik Vodoprivreda Karlovac d.d. Karlovac (u daljnjem tekstu: Vodoprivreda) daje odgovor na dio tužbenog zahtjeva koji je tužitelj postavio u odnosu na 3.tuženika pa u tom dijelu osporava osnov i visinu zahtjeva. Prigovara nepostojanju pasivne legitimacije u odnosu na 3.tuženika. Naime, navodi da je između 3.tuženika kao izvođača radova, i 2.tuženika kao naručitelja sklopljen 30. ožujka 2015. Ugovor o javnim radovima EMV-23/2015. Iz sadržaja članka 2.predmetnog Ugovora razvidno je da je 3.tuženik preuzeo izvođenje radova održavanja oborinske odvodnje u Gradu Karlovcu. Temeljem tog Ugovor 2.tuženik VIK izdao je 3.tuženiku Vodoprivredi narudžbenicu br.0408 od 27. travnja 2015. radi izvođenja radova "sanacije oborinske odvodnje lijevom pritokom Sajevac. Dakle, 3. tuženik je sve radnje koje tužitelj opisuje u svojoj tužbi vršio po nalogu i za korist 2. tuženika, radi čega je neosnovana tvrdnja tužitelja da je "III. tuženik bez ikakvih dozvola i odobrenog projekta bespravno na dijelu zemljišta tužitelja sagradio betonski most i bespravno koristio zemljišta tužitelja kopajući odvodne kanale po njemu", jer 3. tuženik nije bio dužan pribavljati nikakve "nužno potrebne projekte i dozvole nadležnih upravnih tijela", a kako to neosnovano navodi tužitelj, jer je pribava takvih isprava, ukoliko ih je uopće bilo potrebno pribavljati, u nadležnosti 2. tužitelja kao naručitelja radova, te 1. tuženika, a sve obzirom na sadržaj i značenje Ugovora o ustupanju poslova održavanja građevina oborinske odvodnje u 2015. godini, koji je ugovor bio sklopljen između 1. tuženika kao investitora i 2. tuženika kao izvoditelja. 3. tuženik ističe da je sukladno ugovorom odnosu između 2. tuženika i 3. tuženika, 2. tuženik bio dužan obavljati stručni nadzor nad 3. tuženikom kao neposrednim izvođačem spornih radova. 3. tuženik posebno napominje da radovima koje je obavio 3. tuženik prometnica koja proizlazi uz nekretninu vlasništvo tužitelja nije proširena, nego je samo obnovljen postojeći ispust, povećanog profila, a iste dužine ispod prometnice kao što je to bilo i ranije, te ujedno 3. tuženik ističe da nije točan navod tužitelja da je tek spornim građevinskim radovima formiran kanal preko parcela tužitelja, jer je već od ranije postojao kanal za oborinsku odvodnju koji se ulijeva u potok Sajevac. Predmet radova je bilo uređenje postojećeg kanala radi bržeg protoka oborinskih voda, a time bi se i spriječio uzrok štetnih imisija na nekretninama tužitelja. Tužitelj od 3. tuženika, ad IV tužbenog zahtjeva, traži da 3. tuženik, a solidarno s 1. i 2. tuženicima, isplati tužitelju naknadu za korištenje zemljišta tužitelja kod izvođenja spornih radova. 3. tuženiku nije jasno na kojem to konkretno zakonskom propisu tužitelj zasniva uvjerenje o osnovanosti toga dijela tužbenog zahtjeva. Obzirom na sadržaj točke I. tužbenog zahtjeva, u kojem dijelu tužitelj potražuje od 1. i 2. tuženika da mu solidarno naknade štetu, jer da "tužitelj ima pravo na naknadu za korištenje ovog svog zemljišta", 3. tuženik drži da se radi u točkama I. I IV. tužbenog zahtjeva radi o dva istovjetna zahtjeva, jer kao pravni temelj za obje te utužene naknade tužitelj ističe korištenje njegovog zemljišta od strane tuženika, radi čega ne može tužitelj istodobno zahtijevati dvije naknade po istoj pravnoj osnovi. Dakle, 3. tuženik smatra da je ad I. tužbenog zahtjeva obuhvaćeno i potraživanje navedeno ad IV. tužbenog zahtjeva. Tužitelj u svojoj tužbi ničime ne obrazlaže temeljem kojih je to elemenata utvrdio da bi njemu pripadala naknada za korištenje njegovog zemljišta kod izvođenja radova baš u iznosu od 5.000,00 kn, a radi utvrđenja visine te naknade tužitelj nije predložio izvođenje nikakvih dokaza. Smatra da je ovakav tužbeni zahtjev u odnosu na 3. tuženika potpuno neosnovan, obzirom da je tužitelj 3. tuženika utužio za samo jedan manji, minorni dio tužbenog zahtjeva u visini od svega 5.000,00 kn, dok je 1. i 2. tuženika utužio za novčani iznos u visini od ukupno 260.327,26 kn, s time da ad I. i ad II. tužbenog zahtjeva tužitelj još od 1. i 2. tuženika traži da mu solidarno svakomjesečno isplaćuju daljnji novčani iznos u visini od 13.747,96 kn (6.873,98 kn + 6.873,98 kn). Stoga, 3.tuženik smatra da tužitelj ne može osnovano zahtijevati da mu 3. tuženik naknađuje troškove postupka i u odnosu na dijelove tužbenog zahtjeva koji se ne odnose na 3. tuženika, nego isključivo na 1. i 2. tuženika. Temeljem čl. 21. st. 1. toč. B Ugovora o javnim radovima EMV-23/2015 koji su ugovor 2. i 3. tuženici sklopili dana 30. ožujka 2015., 3. tuženik je kao osiguranik sklopio s osiguravateljem Croatia osiguranje d.d., Zagreb, policu osiguranja broj: [broj police osiguranja], za razdoblje od 28. svibnja 2014., godine pa do 28. svibnja 2015., godine, s predmetom osiguranja – javna odgovornost prema trećim osobama, dok je za razdoblje počam od dana 28. svibnja 2015. godine pa do dana 28. svibnja 2016. godine 3. tuženik istovjetnu policu osiguranja od istovjetne odgovornosti imao kao osiguranik sklopljen s Wiener osiguranjem d.d., Zagreb, broj police: [broj police]-00027852.

Stoga 3. tuženik predlaže da Naslovni sud pozove Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Miramarska 22, te Wiener osiguranje d.d., Zagreb, Slovenska 24, da kao umješači na strani 3. tuženika stupe u ovu parnicu.

6. Croatia osiguranje d.d. Zagreb i Wiener osiguranje d.d. Zagreb, nakon što su obaviješteni, nisu stupili u parnicu kao umješači.

7. Nakon provedenog trećeg građevinskog vještačenja, tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev podneskom od 15. ožujka 2025. u odnosu na 1. i 2.tuženike solidarno :

- 36.000,00 EUR za razdoblje od lipnja 2015. do zaključno srpnja 2024. s naslova korištenja građevinskog zemljišta u vlasništvu tužitelja smještenog na kčbr. [katastarska čestica], površine 409 m2, kčbr. [katastarska čestica] površine 222,96 m2, oba k. o. [katastarska općina] sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od 10. u mjesecu za tekući mjesec, a od 10. kolovoza 2024. iznos od 492,93 EUR za svaki mjesec korištenja zemljišta sve do pravomoćnosti izvlaštenja zemljišta

- 2.900,00 EUR za razdoblje od lipnja 2015. do zaključno srpnja 2024. s naslova korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužitelja smještenog dijelom na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], oba k. o. [katastarska općina] sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od 10. u mjesecu za tekući mjesec, a od 10. kolovoza 2024. iznos od 39,87 EUR za svaki mjesec korištenja zemljišta sve do pravomoćnosti izvlaštenja zemljišta,

dok je u odnosu na 1. do 3. tuženike konačno postavio zahtjev solidarno:

- 1.100,00 EUR s naslova korištenja građevinskog zemljišta u vlasništvu tužitelja smještenog na kčbr. [katastarska čestica] površine 1116 m2 za smještaj građevinske mehanizacije u trajanja od 55 dana (od 15. svibnja 2015. do 9. srpnja 2015.) sa zateznim kamatama od 10. srpnja 2015. do isplate.

8. Dakle, u odnosu na zahtjev radi korištenja građevinskog i poljoprivrednog zemljišta zbog iskopanog kanala koji služi za oborinsku odvodnju, tužitelj je smanjio zahtjev obzirom su pojedini mjesečni iznosi smanjeni u odnosu na prvo postavljeni zahtjev.

9. Smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe pa je mjerodavna odredbe članka 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem postupku: ZPP), kojom je propisano da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari.

10. Tuženici se nisu protivili smanjenju tužbenog zahtjeva. Protivili su se preinaci tužbe do koje je došlo u odnosu na zahtjev prema 1. do 3.tuženicima s naslova korištenja građevinskog zemljišta za smještaj građevinske mehanizacije koji je u povećan (umjesto tadašnjih 1.500,00 kn (199,08 EUR), tužitelj konačno potražuje iznos od 1.100,00 EUR).

11. Prema odredbi članka 191. stavak 1. ZPP, preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

12. Sud je dopustio preinaku tužbe primjenom odredbe članka 190. stavak 2. ZPP.

13. Tužba je preinačena povećanjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog građevinskog vještačenja pa su mjerodavne odredbe članka 190. stavak 2. ZPP kojom je propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Stoga je tužitelj mogao preinačiti tužbu obzirom nema krivnje tužitelja koji je tek nakon provedenog građevinskog vještačenja, mogao utvrditi visinu svog potraživanja i po njemu konačno postaviti tužbeni zahtjev.

14. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz GZP, zkul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], kopiju plana na listu 11, fotografije na listu 12, dopise tužitelja od 2. listopada 2012., i 21. studenog 2012., dopis VIK d.o.o. Karlovac od 27. prosinca 2012., fotografije na listu 18-20, dopis Grada Karlovca od 8. srpnja 2015., zapisnik VIK d.o.o. Karlovac od 12. lipnja 2015., dopis na listu 23, dopis VIK d.o.o. Karlovac od 28. siječnja 2016., dopis tužitelja na listu 25-26, i email na listu 27, dopis Ministarstva poljoprivrede RH od 19. travnja 2016., dopis Vodoprivrede Karlovac d.d. od 4. travnja 2016., dopis Grada Karlovca od 31. ožujka 2016., Ugovor o javnim radovima EMV – 23/2015 od 30. ožujka 2015., narudžbenicu na listu 44, policu osiguranja i privitak polici odgovornosti te policu osiguranja od odgovornosti sve na listu 45-47, Opće i tehničke uvjete vodnih usluga na listu 56-57, Odluku o odvodnji otpadnih voda za područje aglomeracije Karlovac – Duga Resa na listu 52-55, izradu studijske i projektne dokumentacije za prijavu izgradnje vodnokomunalne infrastrukture aglomeracije [adresa] – [adresa] na listu 58-68, zapisnik VIK d.o.o. Karlovac od 8. lipnja 2015., 25. kolovoza 2015., 12. lipnja 2015., 19. kolovoza 2015., emailove na listu 71 i 73, fotografije na listu 99-101, dopis Grada Karlovca od 2. svibnja 2016., projektnu dokumentaciju na listu 107-132, proveo očevide 22. veljače 2022., 9. ožujka 2023. i 8. srpnja 2024., geodetsko vještačenje po CADCOM d.o.o., građevinsko vještačenje po KANOVA d.o.o. Karlovac drugo građevinsko vještačenje po vještaku Branku Preočaninu, na raspravi 8. studenog 2023. pokušano je usuglašavanje nalaza i mišljenja vještaka Branka Preočanina i Ivana Žuvele iz KANOVA d.o.o., i nadvještačenje (treće po redu) po građevinskom vještaku LOCO MODUS j.d.o.o. za Hrvatski Leskovac, uz dopunu vještačenja, dok su obzirom na utvrđeno činjenično stanje i pravnu ocjenu spora odbijeni daljnji dokazi radi ekonomičnosti postupka.

15. Tužbeni zahtjevi su djelomično osnovani.

16. Prema stanju u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Karlovac Općinskog suda u Karlovcu, tužitelj je upisan kao vlasnik:

[katastarska općina]

[katastarska općina]

- kčbr. [katastarska čestica] (ranije kčbr. [katastarska čestica]) površine 2191 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

17. Na licu mjesta sud je, nakon što ih je identificirao geodetski vještak CADCOM d.o.o. u osobi MO mag.ing.geodet.et geoinf., utvrdio da se predmetne čestice nalaze se jedna do druge u nizu između javne ceste (Ulica braće Gojak) i potoka Sajevac u karlovačkom [adresa]. Isto je vidljivo na skici očevida geodetskog vještaka od 22. veljače 2022. (strana 189 spisa).

18. Na licu mjesta sud je utvrdio je kroz sve tri predmetne čestice u vlasništvu tužitelja prokopan kanal, od ceste do potoka Sajevac koji kanal je prikazan na skici geodetskog vještaka. Osim toga, prema stanju na licu mjesta, odmjeren je 1 m od gornjeg obrova kanala sa svake strane u cijeloj dužini kanala kao zemljište koje ulazi u površinu zemljišta koje se koristi u funkciji iskopanog kanala te je u tako ukupnoj površini od 1075 m2 isto prikazano na skici očevida geodetskog vještaka i označeno slovima AHGIJKLMNOP, a u odnosu na pojedine čestice:

- na kčbr. [katastarska čestica] AHGINOP površine 409 m2

- na kčbr. [katastarska čestica] IJMNI površine 356 m2

- na kčbr. [katastarska čestica] JKLMJ površine 310 m2.

19. Također je identificiran prostor na kojem je bila smještena građevinska mehanizacija, i to na dijelu kčbr. [katastarska čestica] u površini od 1116 m2 i na skici očevida geodetskog vještaka označena slovima ABCDEFGHA.

20. Lokacija smještaja građevinske mehanizacije sud je utvrdio uvidom u fotografije na listu 18 do 20 spisa koje prikazuju predmet spora iz kojih je sud mogao utvrditi da se mehanizacija nalazila na parceli uz cestu, tj. na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

21. U odnosu na betonski most, geodetskim vještačenjem je utvrđeno da se u cijelosti nalazi na državnoj parceli pa je u odnosu na ovaj zahtjev, tužba povučena. Tuženici se nisu protivili povlačenju ovog zahtjeva.

22. Nije sporno da se predmetnim kanalom koji prolazi predmetnim zemljištem u vlasništvu tužitelja vrši oborinska odvodnja, dok je sporno slijevaju li se predmetnim kanalom i otpadne (fekalne) vode.

23. Na očevidima sud nije utvrdio da se u predmetni kanal slijevaju i fekalne vode. Iz cijevi koju je tužitelj pokazao na zemljištu preko puta ceste u vrijeme održavanja očevida nisu tekle fekalne vode. Postoje li drugi izljevi fekalnih voda koje onda protiču kanalom na predmetnom zemljištu, nije bilo moguće utvrditi jer je zemljište preko puta ceste (koje nije predmet spora) bilo zaraslo u šipražje i zbog toga nepristupačno sudskoj komisiji.

24. Prema navodima 1.i 2. tuženika i priležeće dokumentacije na predmetnom području karlovačkog [adresa], u vrijeme održavanja očevida, nije bilo sanitarne javne odvodnje već kućanstva vrše zbrinjavanje otpadnih voda putem septičkih jama.

25. Sporno je slijevaju li se otpadne vode predmetnim kanalom, dok je nesporno da se radi o oborinskoj odvodnji preko zemljišta u vlasništvu tužitelja.

26. Obzirom na pravnu ocjenu spora, za osnovanost tužbenog zahtjeva bila je dovoljna nesporna okolnost o oborinskoj odvodnji koja se događa predmetnim kanalom preko zemljišta u vlasništvu tužitelja.

27. Naime, 1.tuženik Grad Karlovac i 2.tuženik VIK već su u odgovoru na tužbu učinili nespornim da je 1.tuženik Grad Karlovac prenio održavanje oborinske odvodnje na 2.tuženik VIK u prosincu 2014. godine te potom u 2015. godini hitno, a radi obrane od poplave naložio sanaciju oborinske odvodnje u [adresa] radi čega je 2. tuženik ugovorio 3.tuženog kao izvoditelja radova sanacije. U proljeće 2015. krenulo se hitno sa sanacijom postojećeg kanala oborinske odvodnje prema Idejnom rješenju oznake P-1105/14, koji projekt je naručila jedinica lokalne samouprave Grada Karlovca. tj.1.tuženik, radi sprječavanja daljnje štete odnosno obrane od poplave i to uslijed zahtjeva građana [adresa] u [adresa] te na inicijativu predmetne Gradske četvrti sa ciljem da se u što kraćem roku poboljša situacija u kritičnim područjima grada s obzirom da postojeći kanal oborinske odvodnje svojim kapacitetom i promjerom (0) ne odgovara ekstremnim količinama padalina sa kojima se grad susreće zadnjih godina.

28. Nesporno da je sanacija zaustavljena, između ostalog i zbog protivljenja tužitelja.

29. Sud je također utvrdio da je 2015. bila predviđena sanacija predmetnog kanala kojim protiče oborinska odvodnja, što znači da je kanal postojao od ranije, te nije formiran radovima 3.tuženika već su s 3.tuženikom bili dogovoreni radovi sanacije.

30. Iz navoda tuženika i dostavljene dokumentacije proizlazi da je 3.tuženik trebao izvršiti radove sanacije predmetnog kanala koji na tužiteljevom služi za oborinsku odvodnju prema Ugovoru o javnim radovima EMV-23/2015 od 30. ožujka 2015. koji je sklopi s tuženikom VIK koji je 27. travnja 2015. izdao Narudžbenicu br.0408 za izvođenje ugovorenih radova.

31. Sud je utvrdio da se mehanizacija 3.tuženika nalazila se na zemljištu tužitelja, i to na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kako je to sud identificirao uz pomoć geodetskog vještaka i fotografija na listu 18 do 20 spisa koje prikazuje zemljište tužitelja uz cestu, a uz cestu je identificirana upravo kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

32. Uspoređujući fotografije s lista 18 do 20 spisa sa stanjem na licu mjesta, sud je utvrdio koliki dio zemljišta je bio okupiran građevinskom mehanizacijom. Isto je prikazano na skici očevida geodetskog vještaka od 22. veljače 2022., i to na dijelu kčbr. [katastarska čestica] u površini od 1116 m2 i na skici očevida geodetskog vještaka označena slovima ABCDEFGHA.

33. Građevinska mehanizacija nalazila se na opisanom dijelu zemljišta u vlasništvu tužitelja u razdoblju od 15. svibnja do 9. srpnja 2015.

34. 3. tuženik je mogao krenuti s radovima nakon što je 27. travnja 2015. izdana narudžbenica br.0408 za izvođenje ugovorenih radova, što je u skladu s navodima tužitelja da se mehanizacija nalazila na njegovom zemljištu počam od 15. svibnja 2015.

35. Da se mehanizacija nalazila na zemljištu tužitelja do 9. srpnja 2015. proizlazi iz dopisa Grada Karlovca klasa: 363-02/15-16/01 urbroj: 2133/01-07-01/03-15-26 od 8. srpnja 2015. u kojem je odlučeno da se obustavlja izvođenje radova na "Sanaciji oborinske odvodnje lijevom pritokom potoka Sajevac" u [adresa]. Dakle, nakon donošenja odluke o obustavi radova 8. srpnja 2015., sljedećeg dana (9. srpnja 2015.) uklonjena je i građevinska mehanizacija sa zemljišta tužitelja.

36. Dakle, 1.i 2.tuženici priznaju okolnost da već postojećim kanal na predmetnom zemljištu u vlasništvu tužitelja služi za oborinsku odvodnju te 1.tuženik navodi da je u proljeće 2015. htio provesti hitnu sanaciju postojećeg kanala radi obrane od poplava na zahtjev građana [adresa] jer postojeći kanal oborinske odvodnje svojim kapacitetom i promjerom nije odgovarao ekstremnim količinama padalina s kojima se Grad Karlovac susreće posljednjih godina. Građevinske radove radi sanacije kanala trebao je provesti 3.tuženik koji je u tu svrhu dovezao građevinsku mehanizaciju na zemljište tužitelja.

37. U smislu odredbe članka 125. Zakona o vodama (Narodne novine broj 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013, 14/2014) jedinice lokalne samouprave grade i održavaju građevine oborinske odvodnje, dok je stavkom 3. istog članka posebno određeno da "jedinice lokalne samouprave mogu ustupiti gradnju i/ili održavanje građevina iz stavka 2. ovoga članka isporučiteljima vodnih usluga na način određen člankom 201. stavkom 1. ili 2. ovoga Zakona."

38. Nesporno je da je 2.tuženik Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac isporučitelj vodnih usluga na području 1.tuženika Grada Karlovca. Nesporno je da je 1.tuženik Grad Karlovac osnivač 2.tuženika.

39. Stoga, neosnovano tuženici prigovaraju pasivnoj legitimaciji. Iz navoda 1. i 2.tuženika nesporno proizlazi da je 1.tuženik Grad Karlovac, kao jedinica lokalne samouprave u čijoj je nadležnosti odvodnja oborinskih voda na području karlovačkog [adresa], dao nalog 2.tuženiku Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac kao isporučitelju vodnih usluga na karlovačkom području i kojem je ustupio o održavanje građevine oborinske odvodnje, da hitno sanira oborinski kanal u Turnju radi obrane od poplava, a koji je to i učinio angažiranjem 3.tuženika Vodoprivreda Karlovac d.d. Karlovac. Dakle, 1. i 2. tuženici se postojećim kanalom na tužiteljevom zemljištu služe da bi građanima na području karlovačkog [adresa] isporučili vodnu uslugu u koju spada i oborinska odvodnja koju vrše preko tužiteljevog zemljišta.

40. Neosnovano 3.tuženik osporava pasivnu legitimaciju obzirom je kao izvođač ugovorenih radova, i za potrebe izvršenja ugovora koristio dio zemljišta u vlasništvu tužitelja tako što je u određenom vremenskom razdoblju držao na njemu građevinsku mehanizaciju.

41. Nadalje, nesporno je da tuženici nisu s tužiteljem sklopili ugovor o korištenju zemljišta u vlasništvu tužitelja u svrhu oborinske odvodnje preko tužiteljevog zemljišta, a iz dopisa i predstavki kojima se tužitelj obraćao 1.i 2.tuženicima, nadležnom Ministarstvu poljoprivrede, sanitarnoj inspekciji proizlazi da tužitelj nije dao dopuštenje za korištenje svog zemljišta u svrhu koja je 1.i 2.tuženicima potrebna u svrhu obavljanja javne djelatnosti, pružanja vodnih usluga koja uključuje oborinsku odvodnju. Tuženik nije dao dopuštenje niti 3.tuženiku radi držanja građevinske mehanizacije na zemljištu tužitelja.

42. Tijekom ovog postupka došlo je do novih okolnosti obzirom se kod Karlovačke županije, Upravni odjel za opću upravu, Odsjek za izvlaštenja vode postupci izvlaštenja u pogledu nekretnina koje su predmet ovog postupka time da je u odnosu na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] doneseno pravomoćno djelomično rješenje o izvlaštenju klasa UP/I-943-04/22-01/68 te je na istoj čestici upisan Grad Karlovac u zemljišnim knjigama.

43. U odnosu na pravomoćno dovršeni dio postupka izvlaštenja na temelju kojeg je 7. prosinca 2023. izvršena uknjižba prava vlasništva 1.tuženika na dijelu predmetne kčbr. [katastarska čestica], u dijelu od 458 m2 pod oznakom kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je površina od 2225 m2 ostala u vlasništvu tužitelja u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], to tužitelju nakon 7. prosinca 2023. ne pripada naknada za korištenje zemljišta u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k..o. Turanj pa je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tako što je iznos mjesečne naknade za građevinski poljoprivredni dio zemljišta umanjen za dio vrijednosti koji se odnosi na ovu česticu. Primjera radi, za siječanj 2024. mjesečna naknada za poljoprivredno zemljište iznosi 37,64 EUR, koji iznos valja umanjiti za 30% vrijednosti poljoprivrednog dijela zemljišta (133,04 m2 : 443,04 m2 = 30%) pa se tako dosuđuje iznos od 26,35 EUR za siječanj 2024.). Identično je postupljeno za građevinsko zemljište, za siječanj 2024. mjesečna naknada za građevinsko zemljište iznosi 465,36 EUR, koji iznos valja umanjiti za 35% vrijednosti građevinskog dijela zemljišta (222,96 m2 : 631,96 m2 = 35%) pa se tako dosuđuje iznos od 302,48 EUR za siječanj 2024. U odnosu na razliku odbijen je tužbeni zahtjev (razlika za siječanj 2024. u odnosu na poljoprivredno zemljište iznosi 11,29 EUR, a za građevinsko 162,28 EUR).

44. U odnosu na preostale predmetne nekretnine do zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari nisu bili pravomoćno dovršeni postupci izvlaštenja pa tužitelju pripada utužena naknada do dana zaključenja glavne rasprave (23. travnja 2025.).

45. Neosnovano tuženici ističu da 1.tuženik ima pravo služnosti provođenja oborinske odvodnje preko tužiteljevog zemljišta obzirom takvo pravo u korist tuženika nije upisano u zemljišne knjige, o tome nije sklopljen pravni posao, a za stjecanje prava služnosti dosjelošću, tuženiku prije svega nedostaje poštenje.

46. Odredbom članka 229. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da se stvarna služnost osniva temeljem zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Stavkom 2. određeno je i to da se ne može dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

47. Naime, tuženicima je otpočetka poznato da se radi o tužiteljevom zemljištu koje koriste neovlašteno obzirom im je to tužitelj dao do znanja brojnim obraćanjem pismenim putem, a ponekad i usmeno, na licu mjesta, kada je tužitelj u proljeće 2015. zaustavio sanaciju postojećeg kanala na svom zemljištu. Naime, protivljenje može biti izraženo u bilo kojem obliku kojim vlasnik izražava svoje stajalište da se ne slaže s faktičnim vršenjem služnosti.

48. Stoga je vlasništvo tužitelja uznemireno kada se 1. i 2.tuženici kanalom na zemljištu u vlasništvu tužitelja služe da bi provodili oborinsku odvodnju koju uslugu obavljaju u sklopu svojih nadležnosti i ovlasti pružanja vodne usluge kao javne usluge.

49. Međutim, tužitelj nije podnio tužbu zbog uznemiravanja prava vlasništva koja zaštita je propisana odredbom članka 167. stavak 1. ZV kojom je određeno da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane time da, u skladu s odredbom stavka 2.navedenog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

50. Iz činjenične i pravne osnove koju je tužitelj postavio u tužbi utvrđeno je da tužitelj traži naknadu za korištenje svog zemljišta ističući sljedeće:".. da je svjestan da 1. i 2.tuženici ne mogu prestati s uznemiravanjem njegovog vlasništva predmetnih nekretnina jer je za to potrebno izgraditi zakonski predviđenu odvodnu komunalnu infrastrukturu za predmetna naselja".

51. Stoga, uzimajući u obzir okolnost da je prokopanim kanalom tužiteljevo zemljište promijenilo identitet i da za sada gospodarski nije moguće vraćanje zemljišta u prvobitno stanje, ovaj sud utvrđuje da u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) kojom je propisano:" Kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe."

52. Stoga su tuženici koji koriste zemljište tužitelja u svoju korist jer koristeći tužiteljevo zemljište obavljaju svoju javnu djelatnost, dužni su tužitelju kao vlasniku zemljišta naknaditi korist koju od toga imaju.

53. Obzirom kanal na zemljištu tužitelja očito služi za odvodnju oborinskih voda na dijelu području karlovačkog [adresa], koja predstavlja javnu uslugu koju inače pružaju 1.i 2. tuženici, to su se isti neosnovano obogatili za iznos naknade koju bi inače morali plaćati za korištenje zemljišta radi odvodnje oborinskih voda pa je to korist koju su obvezni naknaditi tužitelju, i to u nominalnom iznosu naknade, kako je dospijevala na naplatu, kroz razdoblje korištenja.

54. Isto tako, 3. tuženik koji je bez dopuštenja držao građevinsku mehanizaciju na dijelu zemljišta tužitelja, neosnovano se obogatio za iznos naknade koju bi inače morao platiti za korištenje zemljišta radi držanja mehanizacije, a kako je 3.tuženik trebao koristiti tu mehanizaciju za izvođenje radova koje su ugovorili 1. i 2.tuženici radi izvršenja javnih usluga radi oborinske odvodnje, to sva tri tuženika solidarno dužna tužitelju isplatiti naknadu za korištenje na ime držanja mehanizacije.

55. Solidarnost 1. i 2.tuženika u odnosu na naknadu za korištenje zemljišta tužitelja za oborinsku odvodnju proizlazi iz okolnosti da 1.tuženik kao jedinica lokalne samouprave pruža javnu uslugu tako što upravlja vodnim sustavom koji sustav uključuje i oborinsku odvodnju, a koje javne usluge isporučuje 2.tuženik.

56. Na okolnost visine naknade za korištenje zemljišta u vlasništvu tužitelja provedena su građevinska vještačenja.

57. Građevinskim vještačenjem sud je utvrdio visinu naknade za korištenje u nominalnim iznosima prema cijenama u vrijeme dospijeća.

58. Prvim građevinskim vještačenjem po KANOVA d.o.o. Karlovac osobi Ivana Žuvele, dipl.ing.građ. utvrđeno je da naknada za korištenje zemljišta zbog prolaska kanala u razdoblju od lipnja 2015. do danas (zaključno lipnja 2022.), odnosno za ukupno 81 mjesec iznosi tadašnjih 44.590,00 kn (sada 5.918,11 EUR), dok naknada za smještaj mehanizacije od 15.5.2015. do 9.7.2015. iznosi tadašnjih 1.850,00 kn (sada 245,54 EUR).

59. Drugim građevinskim vještačenjem po vještaku Branku Preočaninu, dipl.ing.građ. iz Zagreba utvrđeno je da sveukupna naknada za korištenje zemljišta u odnosu na sve predmetne tri čestice, uključujući i naknadu za smještaj mehanizacije iznosi ukupno 9.110,58 EUR.

60. Usmenim obrazlaganjem nalaza i mišljenja oba građevinska vještaka nije uspio pokušaj usuglašavanja njihovih mišljenja na glavnoj raspravi 8. studenog 2023. Oba građevinska vještaka ostali su kod svojih nalaza i mišljenja time da je vještak Preočanin objasnio razliku u procjeni prema nalazu i mišljenju vještaka iz Kanova d.o.o. Karlovac različitim metodama koje su vještaci koristili time da je za sebe iznio da je koristio tzv. prihodovnu metodu koja koristi cijene zakupa zemljišta dok je vještak iz Kanova d.o.o. Karlovac koristio tzv. poredbenu metodu. Vještak Ivan Žuvela iz Kanova d.o.o. Karlovac, naveo je pak da je i on koristio prihodovnu metodu, ali obrnutim redoslijedom na način da je prvo izračunao tržišnu vrijednost zemljišta, a zatim matematičkom analizom iz prihodovne metode dobio cijenu zakupa zemljišta.

61. U takvim okolnostima sud je proveo vještačenje po trećem građevinskom vještaku LOCO MODUS j.d.o.o. Hrvatski Leskovac u osobi VO, dipl.ing.građ. time da prema dopuni nalaza i mišljenja (strana 557 do 607 spisa) ukupna naknada za korištenje zemljišta na kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], sve k.o.

Turanj iznosi 40.000,00 EUR, time da:

- naknada za korištenje građevinskog zemljišta u površini koridora kanala s proširenjem po 1m sa svake strane od ruba kanala na kčbr. [katastarska čestica] i dijelu kčbr. [katastarska čestica] od lipnja 2015. do danas, iznosi po mjesecima (mjesečni iznosi su prikazani u tablici) ukupno 36.000,00 EUR

- naknada za korištenje poljoprivrednog zemljišta u površini koridora kanala s proširenjem po 1m sa svake strane od ruba kanala na kčbr. [katastarska čestica] i dijelu kčbr. [katastarska čestica] od lipnja 2015. do danas, iznosi po mjesecima (mjesečni iznosi su prikazani u tablici) ukupno 2.900,00 EUR

- naknada za korištenje zemljišta zbog smještaja mehanizacije na dijelu kčbr. [katastarska čestica] od 15. svibnja 2015. do 9. srpnja 2015. iznosi 1.100,00 EUR.

62. Odredbom čl. 261. stavak 1. ZPP propisano je da ako je određeno više vještaka, oni mogu podnijeti zajednički nalaz i mišljenje kad se u nalazu i mišljenju slažu. Ako se u nalazu i mišljenju ne slažu, svaki vještak posebno iznosi svoj nalaz i mišljenje. U stavku 2. određeno je da ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izvedenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima. Ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.

63. Nakon što je sud proveo građevinska vještačenja po vještaku Ivanu Žuveli iz KANOVA d.o.o. Karlovac i Branku Preočaninu iz Zagreba, pa kada ni nakon usmenih saslušanja vještaka povodom prigovora stranaka na njihove nalaze i mišljenja, vještaci nisu uspjeli usuglasiti svoja mišljenja, to je sud primjenom odredbe članka 261. stavak 2. ZPP odredio treće vještačenje po vještaku iz LOCO MODUS j.o.o. Hrvatski Leskovac, Nakon što je ovaj vještak podnio pisani nalaz i mišljenje, vještak je i usmeno saslušan, nakon čega je dopunom nalaza i mišljenja postupio u potpunosti prema zadatku suda, to je sud naposljetku prihvatio nalaz i mišljenje ovog vještaka uvažavajući okolnost da je ovaj vještak koristeći prihodovni postupak (sukladno Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina NN 78/15 i Pravilniku o metodama procjene nekretnina NN 79/14, a obzirom je kroz sustav eNekretnine dobio odgovor da Grad Karlovac, ne raspolaže podacima za poredbene nekretnine, uključio kao poredbene nekretnine, ne samo nekretnine iz susjednih županija, nego je, postupajući sukladno odredbi članka 57. stavak 6. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, odabrao poredbene nekretnine iz županija odnosno gradova sličnih gospodarskih pokazatelja uz primjenu izjednačenja po indeksu razvijenosti. Obzirom je u evaluaciju ovaj vještak uključio ukupno 11 poredbenih nekretnina (duplo više nego prethodni vještaci) ovaj sud je mišljenja da je time bilo moguće doći do stručnijeg i objektivnijeg nalaza i mišljenja kojeg je, nakon dopune, ovaj sud u cijelosti prihvatio.

64. Sud je prihvatio zahtjeve tužitelja u cijelosti u odnosu potraživanja koja su dospjela do zaključenja glavne rasprave (23. travnja 2025.)u odnosu na kčbr. [katastarska čestica]. i kčbr. [katastarska čestica]., a u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] do uknjižbe prava vlasništva 1.tuženika u postupku izvlaštenja (tj. do 7. prosinca 2023).

65. Stoga je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na potraživanja koja dospijevaju ubuduće, odnosno nakon zaključenja glavne rasprave, i to primjenom odredbe članka 326. stavak 1. ZPP kojom je propisano da sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ako sud prihvati zahtjev za uzdržavanje, može obavezati tuženika i na činidbe koje nisu dospjele.

66. Obzirom se propisana iznimka odnosi samo na zahtjev za uzdržavanje, to tužitelji nemaju pravo zahtijevati isplatu naknade za korištenje koje nisu dospjele do zaključena glavne rasprave.

67. Obveza plaćanja naknada koristi dospijeva kao i obveza plaćanja najamnine, što znači istekom mjeseca u kojem je korištena nekretnina. To je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske da naknada koristi koju je nepošten posjednik imao za vrijeme svog posjedovanja dospijeva istekom mjeseca u kojem je nepošteni posjednik korištenjem stvari stekao korist.

68. Stoga tužitelj neosnovano traži zateznu kamatu na pojedine mjesečne iznose od 10. u mjesecu za tekući mjesec obzirom zatezna kamata u konkretnom slučaju teče od 1. u sljedećem mjesecu za protekli mjesec. Primjera radi u odnosu na dosuđenu naknadu za lipanj 2015. tužitelju ne pripada zatražena zatezna kamata od 10. lipnja 2015. nego od 1. srpnja 2015. pa su zahtjevi tužitelja u odnosu na svaki pojedini mjesečni iznos odbijeni u odnosu na zatezne kamate od 10. do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec.

69. Zastara kao materijalnopravni prigovor mogao je biti izjavljen i nakon zaključenja prethodnog postupka, ali u sklopu činjenične osnove i predloženih dokaza najkasnije do zaključenja prethodnog postupka.

70. Obzirom se radi o stjecanju bez osnove propisan je opći zastarni rok od pet godina iz odredbe članka 225. ZOO.

71. Pritom se tuženici neosnovano pozivaju na institut zastare samog prava obzirom polaze od pogrešne pretpostavke da je naknada za korištenje povremena tražbina iz odredbe članka 226. ZOO pa da bi posljedično tome došlo do zastare samog prava sukladno odredbi članka 227. ZOO.

72. Naime, naknada za korištenje zemljišta utvrđuje za svaki mjesec pojedinačno te ovisi o raznim parametrima na temelju kojih se obračunava pa ne može predstavljati povremenu tražbinu u smislu odredbe članka 226. ZOO.

73. Obzirom je u odnosu na utuženo obračunsko razdoblje najstarije potraživanje dospjelo iz lipnja 2015. dospjelo 1. srpnja 2015., to do podnošenja tužbe 6. lipnja 2018., nije protekao zastarni rok od pet godina koji treba primijeniti u konkretnom slučaju pa tuženici nesnovano prigovaraju zastari.

74. Tužitelju pripada naknada parničnih troškova u odnosu prema 1. i 2. tuženicima prema uspjehu u sporu temeljem odredbe članka 154. stavak 2 . ZPP, i to u omjeru od 90% (kvantitavni uspjeh od 90%+ osnov 100%= 190:2=95-5%uspjeha tuženika).

75. Tužitelju pripada naknada parničnih troškova prema 3.tuženiku u odnosu na naknadu za korištenje zemljišta s osnove građevinske mehanizacije u cijelosti temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP.

76. Obzirom su tuženici solidarno odgovorni u glavnoj stvari, solidarno su dužni naknaditi troškove postupka time da je 3.tuženik solidaran u naknadi troškova s 1. i 2. tuženicima samo u dijelu naknade za korištenje zemljišta s osnove građevinske mehanizacije koja participira u ukupnom tužbenom zahtjevu u omjeru od 3%.

77. Troškovi tužitelja odmjereni su u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR prema Tbr.7.t.1., za zastupanje na ročištima 11.2.2020., 29.9.2020., 20.9.2021., 15.11.2022., 8.11.2023., 20.2.2025., i 23.4.2025. u. iznosu od 500,00 EUR za svako ročište prema Tbr.9.t.1., za zastupanje na očevidima 22.2.2022., 9.3.2023. i 8.7.2024. u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr.9.t.7., za zastupanje na ročištu 9.10.2023. iznos od 125,00 EUR prema Tbr.9.t.5., za sastav podnesaka od 4.8.2022., 6.6.2023. i 15.3.2025. u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr.8.t.1. za svaki podnesak, sve uvećano za sudsku pristojbu 374,28 EUR, troškove geodetskog vještačenja 398,17 EUR, te građevinskih vještačenja 1.327,23 EUR i 2.000,00 EUR, što ukupno iznosi 11.224,68 EUR, od kojeg iznosa su 1. i 2. tuženici dužni tužitelju solidarno naknaditi tužitelju iznos od 10.887,94 EUR, a iznos od 336,74 EUR solidarno sva tri tuženika.

78. Tužitelju ne pripada trošak sastava ostalih podnesaka, i to temeljem odredbe članka 155. stavak ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

79. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 16. lipnja 2025.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Anto Mioč, odvjetnik u Zagrebu

2. UO, odvjetnik u [adresa]

3. ZOU Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca

4. Željko Štapek, odvjetnik u Karlovcu