Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Poslovni broj: P-1319/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sutkinji Mirjani Urlić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Suzani Alač, odvjetnici u Makarskoj, protiv tužene ŽŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Petru Barbiru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 5. lipnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Jadranke Alač Prpić, odvjetnice u Makarskoj i zamjenika punomoćnika tuženika Daria Lalića odvjetnika u Makarskoj, dana 16. lipnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev te sudi:

Dužna je tuženica ŽŽ, [adresa] isplatiti tužiteljici ĐŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.000,00 (četiri tisuće) EUR-a, s osnova pozajmice, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 29. studenog 2022. do konačne isplate po stopi obračunatoj prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

II. U preostalom dijelu, a za iznos od 2.000,00 eur, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda dana 30. prosinca 2022. zaprimljena je tužba tužiteljice u kojoj navodi kako je tuženica bila nevjesta tužiteljici, supruga njezinog brata. Kroz taj odnos su se zbližile i za trajanja braka tuženice i tužiteljičinog brata (do unatrag oko dvije godine) stalno su bile u jako dobrim rodbinskim i prijateljskim odnosima. Upravo zbog takvih odnosa i međusobnog povjerenja tužiteljica je 2019., na traženje tuženice, istoj bez ikakve odgode i uvjeta, predala iznos od 4.000.- EUR-a na račun pozajmice. Stranke kao prijateljice nisu dogovorile točan datum povrata ove pozajmice, niti kamate, niti je tužiteljica pitala tuženicu za koju svrhu joj je potreban taj novac. I dalje su ostale u dobrim odnosima, dok nije došlo do razvoda između tuženice i tužiteljičinog brata. Od tada je tuženica potpuno promijenila ponašanje prema tužiteljici, nije više spominjala ovu pozajmicu niti svoju obvezu da joj vrati pozajmljeni novac. Zato joj je tužiteljica 28. siječnja 2022. uputila dopis preporučenom pošiljkom kojim je moli za mirno rješenje ovog obvezno-pravnog odnosa, da se javi kako bi dogovorili dinamiku otplate (povrata) pozajmice. Na taj prijedlog je tuženica putem odvjetnika Ivice Barbira, odgovorila tužiteljici da su svi njihovi imovinsko-pravni odnosi razriješeni rastavom braka i podjelom imovine između bivših supružnika, da bi ona ipak u privatnom razgovoru sa zajedničkim prijateljima izjavila da je svjesna svog dugovanja prema tužiteljici.

Nakon toga joj se tužiteljica ponovno obratila 9. rujna 2022. i dalje moleći za sporazumno rješavanje ovog dugovanja koje nema nikakve veze sa odnosima bivših supružnika. Kako se tuženica oglušila na traženje tužiteljice da svoje dugovanje vrati mirnim putem, tužiteljici ostaje samo ovaj sudski put za postizanje

obeštećenja, radi čega podnosi ovu tužbu.

2. U odgovoru na tužbu tužena navela je da osporava tužbu i istaknuti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uključujući činjenične navode tužbe. Tužena je istaknula kako nikada nije pozajmila bilo koji novčani iznos od tužiteljice ĐŽ, pa tako niti iznos od 4.000,00 eura. Ne postoji tražbina ni s jednog pravnog osnova ĐŽ prema ŽŽ, kao što između istih ne postoji bilo kakav obvezno pravni odnos. Slijedom navedenog, predložila je naslovnom sudu da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno, da tužbeni zahtjev odbaci te da naloži tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak.

3. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom dopisa tužiteljice upućenog tuženoj dana 28. siječnja 2022., dopis odvjetnika Ivice Barbira upućenog pun. tužitelja dana 21. veljače 2022., dopis tužiteljice upućenog tuženoj dana 9. rujna 2022., saslušanjem parničnih stranaka te saslušanjem svjedoka GŽ i SŽ.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi povrata iznosa od 4.000,00 eura u protuvrijednost u kunama po tečaju HNB od 7,53 kn/1 EUR, s osnova pozajmice.

6.1. U dokaznom postupku izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka te svjedoka GŽ i SŽ.

6.2. Tužiteljica je u bitnom navela kako je tužena bivša supruga njezina brata i prije 3 – 4 godine, a možda i malo više, njezin brat i tužena željeli su kupiti stan i trebali su riješiti papire za kredit, tada je tužena stalno govorila da neće imati dovoljno novaca za realizaciju kredita i da će zbog toga izgubiti stan. Tužiteljica joj se ponudila da će joj pomoći, tužena je pitala koliko bi joj mogla dati, na što joj je tužiteljica rekla 4.000 EUR-a. Sjeća se da je taj novac stavila u kovertu, ona je tada živjela u stanu nasuprot tužiteljičinog, došla je do tužiteljice i stisnula u ruku kovertu sa novcem i tako joj je predala taj iznos. Tužiteljica navodi kako se poslije spustila do svoga brata, tadašnjeg supruga tužene i rekla mu da ne kažu njezinom suprugu, budući on ne zna da im je posudila novac, na što joj je brat odgovorio da nije ni trebala dati, budući oni imaju dovoljno novaca. Taj stan je sada prodan, prodala ga je tuženica, budući se njezin brat odrekao svoga dijela stana. Nakon toga, tužena joj se više nije javljala, pa je bila prisiljena podići ovu tužbu.

Istaknula je da u vrijeme pozajmice njih dvije su bile u dobrim odnosima, svaki dan su pile kavu, imala je povjerenja u nju i da nije znala da bi imali probleme u braku. Prije podizanja tužbe probala je tuženu kontaktirati, probala bi ju dobiti na jedan broj mobitel, tužena je promijenila broj mobitela, pa je poslala poruke i na drugi, ali da joj tuženica nije odgovarala, poslala je otprilike 2 – 3 poruka na svaki mobitel, a čak je išla na policiju da se raspita što bi mogla učiniti i nakon toga je angažirala odvjetnika.

O toj pozajmici razgovarala je sa svojim bratom, on joj je rekao da je ŽŽ preko SMS poruka predložila da pola dugovanja plati on, a pola ona i da s time riješe cijelu priču. Navela je da je novac posudila Romini, ali posudila je radi svoga brata, a i njezin sin i nevjesta su joj rekli da pita kod svoga brata, no on je poslije rekao da je on cijeli stan prepustio tuženici. Ugovor o zajmu ili neki drugi ugovor nije sklopljen, jer je tuženoj vjerovala na riječ i iz tog razloga ne postoji materijalni dokaz. Pojasnila je da kada je navela "Nisam mislila da će me oni izigrati" mislila je na tuženicu i njenog brata, budući su oni zajedno živjeli i oni su zajedno podizali taj kredit, no novac je posudila upravo tuženici.

6.3. Tužena u bitnom navela je kako se cijela obitelj tužiteljice urotila protiv nje, tako da ona neće ništa priznavati. Dok je rješavala sve papire za kupnju stana i podizala kredit, njezin muž je cijelo vrijeme bio u Švedskoj. Zbog toga, budući je ona podigla kredit i stan je glasio na njezino ime, imala je dovoljno novaca da podigne kredit te joj nije bila potrebna nikakva pozajmica da bi platila učešće ili troškove kredita. Navela je da nije posudila nikakav novac od tužiteljice. Iako je stan bio upisan na njezino ime, on je bio bračna stečevina i nakon razvoda njezin bivši suprug i ona su imovinu stečenu u braku podijelili na način da stan pripadne njoj, a motor i auto njemu. Smatra da, budući su u vrijeme koje navodi tužiteljica bili u braku, da i sva dugovanja se odnose na nju i njezinog bivšeg supruga zajedno.

Istaknula je da do razvoda braka ona i tužiteljica bile su u relativno bliskim odnosima.

6.4. Svjedok GŽ, sin tužiteljice, iskazao je kako mu je poznato da je njegova majka posudila 4.000,00 eura. Vidio je kako je njegova majka u kuvertu stavila iznos od 4.000,00 eura, potom je ŽŽ došla do njegova majke i ona joj je dala kovertu s novcem. Navodi da je bio prisutan kada je njegova majka ĐŽB predala novac. Tada su ŽŽ i VŽ kupovali stan od Žito Osijeka i imali su neke novce, a i dizali su kredit i tada im je nedostajalo 4.000,00 eura i njegova majka je rekla da će im to posuditi. Tada su ŽŽ i VŽ bili u braku. On je radio u Švedskoj, a kredit je dignut na ime ŽŽ. Oni su u tom stanu živjeli zajedno minimalno godinu dana. Oni su se poslije rastali i jedno vrijeme oni nisu mogli stupiti u kontakt s ŽŽ. Navodi da je kontaktirao VŽ u [adresa] i on je rekao da nakon rastave braka stan je pripao Romini i da on s time nema ništa. Nije mu jasno zašto ŽŽ osporava da je primila novac, kada joj ga je njegova majka posudila.

Napomenuo je da je primopredaja novca bila u kući njegove majke, a koja kuća se nalazi u neposrednoj blizini ŽŽ i tada su bili prisutni on, majka i ŽŽ. Za tu pozajmicu znali su njegova majka, on, nevjesta SŽ, ŽŽ i njen bivši muž. Njegova majka nije tražila pismenu potvrdu iz razloga što je imala povjerenja u ŽŽ, jer su joj to bili brat i nevjesta.

6.5. Svjedokinja SŽ, nevjesta tužiteljice, iskazala je kako sa ĐŽ živi u istoj kući, odnosno svaka živi na svome katu kuće. Ne može se točno sjetiti kada, ali ima tome 3 - 4, a možda i 5 godina kada joj je svekrva ĐŽ rekla da pripremi kovertu i u nju stavi 4.000,00 eura, budući da ona zna gdje stoje novci. Navodi da je izbrojala novce, stavila ih u kovertu. Sjeća se da su bile sve novčanice od 100,00 eura i tu kovertu je dala ĐŽ. Ona je izašla ispred kuće i dala je tu kovertu s novcima ŽŽ. Navodi kako nije bila prisutna kada je ĐŽB predala novce ŽŽ, ali zna da je u prizemlju bio i GŽ. Za tu pozajmicu znao je i tadašnji suprug ŽŽ, NŽ, budući je ona poslije otišla do njega. Poznato joj je da su ti novci bili potrebni za kupnju stana od Žito Osijeka. Naime, ŽŽ i VŽ su živjeli u tom stanu godinu dana besplatno, dok su rješavali papire i kredit za kupnju tog stana i na kraju im je nedostajao iznos od 4.000,00 eura, koji im je posudila ĐŽ. Taj novac je ĐŽ posudila njima zajedno, ali je novce dala ŽŽ, a sve radi VŽ. Novac nije vraćen, a radi povrata novca kontaktirali su i VŽ, ne zna što je on rekao, budući ona s njim nije pričala, a on se sada nalazi u Švedskoj.

Napomenula je da joj je poznao da je taj novac njezina svekrva dala baš ŽŽ iz razloga što ona i inače ĐŽ radi sve vezano uz novce i oko plaćanja, pa joj je tako i tom prilikom ĐŽB rekla da izbroji novce i da će te novce posuditi ŽŽ. U tom trenutku ŽŽ je već stajala ispred vrata i čekala je da joj njezina svekrva preda novce. Također ju je svekrva zamolila da sve to ostane između njih.

U to vrijeme ĐŽB je imala bezgranično povjerenje u ŽŽ i iz tog razloga nije tražila potvrdu. One su bile u odličnim odnosima, skoro svaki dan su pile kavu i ŽŽ je često bila u kući kod ĐŽ. Poslije razvoda VŽ se je odrekao stana, a koliko je njoj poznato, ŽŽ ga je prodala. ĐŽB je tražila povrat novca nakon prodaje stana, no tada joj se ŽŽ nije htjela javiti na telefon, s time da ju je ĐŽ puno puta zvala. Taj dan kada je posuđen novac VŽ ispred kuće kako radi nešto na motoru i to prije nego što je išla izbrojati novac. Koverta s 4.000,00 eura je bila zatvorena, dok joj nije poznato da li je još netko vidio taj iznos od 4000 eura. Ponovila je da je ona taj novac stavila u kovertu.

6.6. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka VŽ, budući tužiteljica nije dostavila adresu na koju bi se njemu mogao uputiti poziv, dok na ročište održano 5. lipnja 2025. pun. tužitelja se obvezao pozvati svjedoka, no svjedok nije pristupio.

6.7. Uvidom u dopis od 28. siječnja 2022. utvrđeno je da njime tužiteljica, putem svoje punomoćnice, pozvala ŽŽ na vraćanje duga, koji dopis je zaprimljen od strane ŽŽ dana 2. veljače 2022., te je dopisom od 21. veljače 2022. osporila postojanje duga. PŽ je ponovo pozvala ŽŽ na plaćanje duga dopisom od 9. rujna 2022., koji dopis je ŽŽ uredno zaprimila.

7. Među strankama je sporno je li tužiteljica tuženoj posudila iznos od 4.000,00 eur te je li taj iznos predstavlja bračnu stečevinu, a za koji u jednakim dijelovima odgovaraju tužena i njezin, sada bivši, suprug.

8. Uvodno valja napomenuti da je sud poklonio vjeru iskazima tužiteljice i svjedoka, budući su iskazivali životno, argumentirano i u skladu jedni sa drugima. Njihov iskaz se razlikuje jedino u dijelu u kojem su i tužiteljica i svjedokinja SŽ navele da su upravo one stavile novac u kuvertu, no ovaj sud smatra da time nije dovedeno u sumnju da je došlo do posudbe novaca od strane tužiteljice tuženoj i to upravo u iznosu od 4.000,00 eur. Naime, tužiteljica je navela da je ona sama rekla da joj može posuditi taj iznos, a upravo svjedokinja SŽ je potvrdila da se radi o iznosu od 4,000,00 eur, budući je ona taj iznos stavila u kuvertu. Prema mišljenju suda, zbog proteka vremena i iz razloga što je tužiteljica dala nalog da se novac da se novac stavi u kuvertu, došlo je do razlike u iskazu.

Sud nije poklonio vjeru iskazu tužene, budući je ona iskazivala paušalno, i površno. Ista nije detaljno i argumentirano osporila tražbinu tužiteljice, smatra da su dugovanja zajednička od nje i njezinog, sada bivšeg, supruga.

9. Dakle, ovaj sud smatra utvrđenim da je tužiteljica tuženoj posudila iznos od 4.000,00 eur te da isti nije vraćen.

10. Odredbom čl. 36. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23., dalje ObZ) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine te da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

Nadalje, odredbom čl. 43. i čl. 44. Obz-a određeno je da za obveze koje je jedan bračni drug imao prije sklapanja braka, kao i za obveze koje je samostalno preuzeo nakon sklapanja braka, a koje se ne odnose na tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice, ne odgovara drugi bračni drug, dok za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom i smatra se da su bračni drugovi za te obveze odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drukčije ugovorili.

Također, odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) propisano je da sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

Odredbom čl. 509. ZOO-a propisano je da ugovor o posudbi nastaje kad posuditelj preda posudovniku određenu stvar na besplatnu uporabu, a ovaj se obveže vratiti je nakon uporabe. Nadalje odredbom čl. 515. ZOO-a propisano je da posudovnik je dužan vratiti stvar posuditelju po isteku ugovorenog vremena. Ako vrijeme uporabe nije ugovoreno, ali je određena svrha uporabe, posudovnik je dužan vratiti stvar odmah nakon što ostvari ugovorenu svrhu ili kad protekne vrijeme u kojem je tu svrhu mogao ostvariti, a ako nije ugovoreno niti trajanje niti svrha uporabe (izmoljena posudba), posudovnik je dužan vratiti posuđenu stvar čim to posuditelj zatraži.

11. Iz iskaza tužiteljice, ali i svih saslušanih svjedoka proizlazi da je navedeni novac posuđen za realizaciju kredita za kupnju zajedničkog stana 2019. godine. Nedugo nakon kupnje stana dolazi do razvoda braka između tužene i njezinog supruga, nakon čega tužena prekida sve kontakte sa njegovom obitelji. Stan za kupnju kojeg je tužena posudila novac predstavljao je bračnu stečevinu i to prema iskazima stranaka u postupku i svjedoka. U podjeli bračne stečevine, navedeni stan pripao je tuženoj.

Budući je njezin tadašnji suprug radio u Švedskoj, sve papire radi realizacije kredita rješavala je upravo tužena. Tužiteljica je iskazala da je novac posuđen tuženoj, ali da je posuđen radi kupnje zajedničkog stana tužene i VŽ, nakon posudbe novaca tužiteljica je o tome i obavijestila svoga sina, koji nije ni na koji način rekao da se ne radi o zajedničkom dugu. I svjedokinja SŽ je rekla da je taj novac posuđen njima zajedno, odnosno da je novac predan ŽŽ, a posuđen je njima zajedno, a sve radi VŽ.

Činjenica da je stan koji je kupljen tim kreditom kasnije, prilikom podjele bračne stečevine pripao upravo tuženoj, nije od značaja za predmet postupka, budući u vrijeme davanja pozajmice tužena i VŽ su živjeli u bračnoj zajednici, novac je posuđen radi kupnje zajedničkog stana, u kojem su jedno vrijeme oni zajedno živjeli.

Temeljem gore citiranje odredbe i to čl. 44. ObZ-a, za dugovanja nastala u braku oba bračna druga odgovaraju solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom, a smatra se da su za obveze odgovorni u jednakim dijelovima. Dakle, budući je iznos od 4.000,00 eur posuđen za realizaciju kredita za stan, odnosno radi stjecanja imovine koja predstavlja bračnu stečevinu i ta pozajmica se regulira istim odredbama. slijedom čega za istu ogovaraju oba bračna druga. Smatra se da oni odgovaraju u jednakom dijelovima, svaki za iznos od 2.000,00 eur, budući tijekom postupka nije dokazano postojanje drugačijeg dogovora ili podjele.

Temeljem odredbe čl. 29. ZOO-a tužena je u obvezi platiti i zatezne kamate, s time da je početak istih određen u skladu sa odredbom čl. 515. ZOO-a. Stoga, slijedom svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkama I. i II.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 4. ZPP-a. Budući su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, to primjenom odredbe čl. 154. st. 4. valjalo je odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, odnosno valjalo je odlučiti kao u izreci pod točkom III.

Makarska, 16. lipnja 2025.

SUTKINJA

Mirjana Urlić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis.