Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Pr-909/2020-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jurici Juriću, odvjetniku u Đakovu, Ulica pape Ivana Pavla II., broj 6, protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko – upravni odjel, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tužene PP, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko – upravni odjel, po objavi 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj - Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ukupan neto iznos od 744,57 EUR (slovima: sedamsto četrdeset četiri eura pedeset sedam centi) sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena i to na iznos od:

- 112,81 EUR počevši od 15. listopada 2011. pa do isplate,

- 112,81 EUR počevši od 15. studenoga 2011. pa do isplate,

- 112,81 EUR počevši od 15. prosinca 2011. pa do isplate,

- 112,81 EUR počevši od 15. siječnja 2012. pa do isplate,

- 78,97 EUR počevši od 15. veljače 2012. pa do isplate,

- 22,56 EUR počevši od 15. ožujka 2012. pa do isplate,

- 22,56 EUR počevši od 15. travnja 2012. pa do isplate,

- 67,69 EUR počevši od 15. travnja 2013. pa do isplate,

- 56,41 EUR počevši od 15. lipnja 2013. pa do isplate,

- 45,13 EUR počevši od 15. srpnja 2013. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj - Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, naknaditi tužitelju ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni trošak u iznosu 3.861,01 eura (slovima: tri tisuće osamsto šezdeset jedan euro jedan cent), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 24. veljače 2017. navodi da je odlukom MORH-a od 3. lipnja 2014. raspoređen u službu Gardijske oklopno - mehanizirane brigade, Tenkovske bojne Kune, u Logističkoj satniji, Vod za opskrbu s mjestom rada u Đakovu, koje poslove je obavljao prije i nakon odluke o postavljanju. Smatra da je oštećen u radnopravnom smislu za naknadu terenskog dodatka (dnevnica, uz napomenu da mu je osiguran smještaj i prehrana, pa ima pravo na pola dnevnice) u 2011. godini koji mu nije plaćen, a odnosi se na mjesec rujan 2011. godine od 12. rujna – 23. rujna; mjesec listopad 2011. godine od 10. listopada – 21. listopada 2011.; mjesec studeni 2011. godine od 7. studenog – 18. studenog 2011. te mjesec prosinac 2011. godine od 6. prosinca – 16. prosinca 2011. Osim navedenih vremenskih odsječaka, u vremenskom razdoblju od rujna 2011. godine do dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelj smatra da mu nije u cijelosti isplaćen sav rad na terenu. Naime, terenski rad istaknut u 2011. godini mu nije plaćen, iako je istovremeno njegovim kolegama, drugim djelatnim vojnim osobama plaćen, što je poslodavcu poznato. Tužitelj je imao i drugih "terena", poput izvanrednih događanja - poplava i slično koji mu nisu plaćeni. Prije podnošenja tužbe, tužitelj se u smislu članka 186.a Zakona o parničnom postupku obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, Građansko-upravni odjel, radi mirnog rješenja spora, ali Općinsko državno odvjetništvo nije prihvatilo istaknuti zahtjev. Stoga predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženoj da mu na ime neplaćenog terenskog dodatka ili dnevnice isplati neto iznos od 485,10 eura / 3.655,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Tijekom postupka tužitelj je u nekoliko navrata specificirao tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na neisplaćeni terenski dodatak. Podneskom od 27. studenoga 2024. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev tako da na ime neplaćenog terenskog dodatka potražuje ukupan neto iznos od 744,57 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od 112,81 EUR počevši od 15. listopada 2011. pa do isplate, na iznos od 112,81 EUR počevši od 15. studenoga 2011., pa do isplate, na iznos od 112,81 EUR počevši od 15. prosinca 2011. pa do isplate, na iznos od 112,81 EUR počevši od 15. siječnja 2012. pa do isplate, na iznos od 78,97 EUR počevši od 15.veljače 2012. pa do isplate, na iznos od 22,56 EUR počevši od 15. ožujka 2012. pa do isplate, na iznos od 22,56 EUR počevši od 15. travnja 2012. pa do isplate, na iznos od 67,69 EUR počevši od 15. travnja 2013. pa do isplate, na iznos od 56,41 EUR počevši od 15. lipnja 2013. pa do isplate, na iznos od 45,13 EUR počevši od 15. srpnja 2013. pa do isplate, kao i da mu nadoknadi trošak postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

1.1. Valja napomenuti da je tužitelj u tužbi od 24. veljače 2017. potraživao i naknadu na ime neisplaćenog godišnjeg odmora, da je pravomoćnom presudom ovoga suda broj Pr-142/2017-24 od 20. prosinca 2018. tužitelju dosuđena naknada na ime neisplaćenog godišnjeg odmora, dok je Županijski sud u Zagrebu, rješenjem posl. broj Gž R-271/2019-3 od 25. kolovoza 2020. ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće na ime terenskog dodatka, uz uputu da će u ponovnom suđenju sud prvog stupnja utvrditi odlučne činjenice je li tužitelj bio u mirovnoj misiji u Afganistanu od 1. ožujka 2012. ili od 3. ožujka 2012., to jest je li u ožujku 2012. proveo na terenu 29 dana ili 31 dan, za koliko dana mu je tuženik u tom mjesecu isplatio terenski dodatak, utvrditi koliko je dana u cijelom utuženom razdoblju tužitelj u pojedinom mjesecu bio na terenu, uračunati slobodne dane koje je tužitelj iskoristio na ime provedenih dana na terenu te nakon toga utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev za isplatu terenskog dodatka te ako jest, je li osnovan u cijelom spornom razdoblju ili u određenom njegovom dijelu, a nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

2. U odgovoru na tužbu tužena ne osporava da je tužitelj u radnom odnosu kod nje kao djelatna vojna osoba, kako se navodi u tužbi. U cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanim i predlaže sudu odbiti zahtjev kao neosnovan uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Odluku o rasporedu od 3. lipnja 2014. (list 3 spisa), Zahtjev za mirno rješenje spora od 31. listopada 2016. (list 4-5 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 16. veljače 2017. (list 6 spisa), očitovanje Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 10. ožujka 2016. (list 11 spisa), mjesečno izvješće o ostvarenim satima rada, dnevnu evidenciju radnog vremena, evidenciju nazočnosti, naloge o korištenju slobodnih dana, karticu djelatnika rekapitulaciju po primanjima, knjigovodstvenu karticu, očitovanje Ministarstva obrane uz dokumentaciju - mjesečna izvješća o ostvarenim satima rada, dnevnu evidenciju radnog vremena, nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ane Šarić te dopunu istog, iskaz sudskog vještaka, te drugu spisu priležeću dokumentaciju.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu terenskog dodatka odnosno dnevnice za razdoblje od 1. rujna 2011. do 30. lipnja 2013. u ukupnom iznosu 744,57 eura.

5. Nesporno je među strankama da je tužitelj djelatna vojna osoba u Ministarstvu obrane, te da je tužitelj podnio Zahtjev za mirno rješenje spora, koji nadležno Državno odvjetništvo nije prihvatilo. Navedeno proizlazi iz Zahtjeva za mirno rješenje spora od 31. listopada 2016. i odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 16. veljače 2017.

6. Spornim se ukazuje ima li tužitelj pravo na terenski dodatak za utuženo razdoblje.

7. Pravo na terenski dodatak djelatnih vojnih osoba uređeno je Pravilnikom o naknadama troškova u vezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne novine" broj 141/04. i 22/05. – dalje u tekstu Pravilnik), kojim je u članku 12. propisano da za vrijeme rada koji po zapovijedi odnosno nalogu ovlaštene osobe obavlja u terenskim uvjetima izvan stalnog mjesta službe djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na dodatak za rad na terenu (terenski dodatak), u visini propisanoj za korisnike koji se financiraju iz sredstava Državnog proračuna (stavak 1.), da se pod radom na terenu iz stavka 1. ovoga članka podrazumijevaju vojne vježbe, uređenje i priprema vojnih objekata i terena, otklanjanje posljedica elementarnih nepogoda, dekontaminacija i asanacija terena, straža na izdvojenim mjestima, te ostale slične aktivnosti na zemljištu, akvatoriju i podzemlju (stavak 2.), da pravo iz stavka 1. ovoga članka u punoj visini pripada djelatnoj vojnoj osobi kojoj nije osigurana prehrana za vrijeme rada na terenu (stavak 3.), te da će se djelatnoj vojnoj osobi kojoj je osigurana dnevna prehrana isplatit 50% iznosa dodatka za rad na terenu (stavak 4.).

8. Stoga je, prije svega, valjalo utvrditi je li tužitelj obavljao rad izvan stalnog mjesta službe.

8.1. Uvidom u Odluku o rasporedu Ministarstva obrane, Oružanih snaga Republike Hrvatske od 3. lipnja 2014. utvrđeno je da je tužitelju kao mjesto službe naznačeno Đakovo.

8.2. Uvidom u dnevnu evidenciju radnog vremena za rujan 2011. godine (list 44 spisa) utvrđeno je da je tužena tužitelju evidentirala rad na terenu (TR) od 12.-23. rujna.

8.3. Uvidom u dnevnu evidenciju radnog vremena za listopad 2011. godine (list 45 spisa) utvrđeno je da je tužena tužitelju evidentirala rad na terenu (TR) od 10.-14. listopada.

8.4. Uvidom u dnevnu evidenciju radnog vremena za studeni 2011. godine (list 46 spisa) utvrđeno je da je tužena tužitelju evidentirala rad na terenu (TR) od 7.-18 studenoga, te od 28.-30. studenoga.

8.5. Uvidom u dnevnu evidenciju radnog vremena za prosinac 2011. godine (list 47 spisa) utvrđeno je da je tužena tužitelju evidentirala rad na terenu (TR) od 5.-16. prosinca.

8.6. Uvidom u dnevnu evidenciju radnog vremena za siječanj 2012. godine (list 73 spisa) utvrđeno je da je tužena tužitelju evidentirala rad na terenu (TR) od 23.-31. siječnja.

8.7. Uvidom u dnevnu evidenciju radnog vremena za veljaču 2012. godine (list 74 spisa) utvrđeno je da je tužena tužitelju evidentirala rad na terenu (TR) 1. i 2. veljače.

8.8. Uvidom u dnevnu evidenciju radnog vremena za ožujak 2012. godine (list 75 spisa) utvrđeno je da je tužena tužitelju evidentirala rad na terenu (TR) od 1. do 31. ožujka.

8.9. Uvidom u dnevnu evidenciju radnog vremena za ožujak 2013. godine (list 85 spisa) utvrđeno je da je tužena tužitelju evidentirala rad na terenu (TR) od 22. do 27. ožujka.

8.10. Uvidom u dnevnu evidenciju radnog vremena za svibanj 2013. godine (list 86 spisa) utvrđeno je da je tužena tužitelju evidentirala rad na terenu (TR) od 12. do 16. svibnja.

8.11. Uvidom u dnevnu evidenciju radnog vremena za lipanj 2013. godine (list 86 spisa) utvrđeno je da je tužena tužitelju evidentirala rad na terenu (TR) od 13. do 16. lipnja.

8.12. Iz očitovanja Ministarstva obrane od 21. srpnja 2021. (stranica 243 spisa) proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 1. rujna 2011. do 1. kolovoza 2014. bio raspoređen u Tenkovsku bojnu, koja se nalazi pod zapovjedništvom Gardijsko oklopno – mehanizirane brigade sa sjedištem u [adresa].

8.13. Iz očitovanja Ministarstva obrane od 9. srpnja 2021. (stranica 244 spisa) proizlazi da je tužitelj bio u mirovnoj misiji u Afganistanu od 3. ožujka 2012., a 1. i 2. ožujka 2012. bio je u tranzitnom kampu na Plesu, te da je sukladno tome proveo 29 dana u mirovnoj misiji, a preostala dva dana na terenu. U razdoblju od 1. rujna 2011. do 1. kolovoza 2014. bio je na terenu na VP "Eugen Kvaternik" Slunj od 22. ožujka do 27. ožujka 2013. i 12. svibnja do 16. svibnja 2013., preostali teren je odradio na VP Gašinci.

8.14. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud je utvrdio:

- da je tužitelj u razdoblju od 1. rujna 2011. do 1. srpnja 2013. bio raspoređen u Tenkovsku bojnu, koja se nalazi pod zapovjedništvom Gardijsko oklopno – mehanizirane brigade sa sjedištem u [adresa],

- da je razdoblju od 1. rujna 2011. do 1. kolovoza 2014. tužitelj bio na terenu na VP "Eugen Kvaternik" Slunj i na VP Gašinci,

- da je 1. i 2. ožujka 2012. bio u tranzitnom kampu na Plesu.

8.15. Obzirom na navedena utvrđenja, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao terenski rad na terenu u Republici Hrvatskoj, ali izvan stalnog mjesta službe, pa mu u smislu odredbe članka 12. Pravilnika pripada pravo na dodatak za rad na terenu (terenski dodatak).

9. Odredbom članka 13. stavka 2. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14., 137/15. i 115/16.) važećem u utuženom razdoblju, propisano je da u skladu s odredbama članka 10. točke 9. Zakona, oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se iznosi što ih poslodavci isplaćuju svojim radnicima, i to: terenski dodatak u zemlji do 170,00 kuna dnevno na ime pokrića troškova prehrane i drugih troškova radnika na terenu u zemlji, osim troškova smještaja koji se podmiruju na teret poslodavca i ne smatraju se dohotkom radnika (točka 15.), odnosno terenski dodatak u inozemstvu do 250,00 kuna dnevno na ime pokrića troškova prehrane i drugih troškova radnika na terenu u inozemstvu, osim troškova smještaja koji se podmiruju na teret poslodavca i ne smatraju se dohotkom radnika (točka 16.). Pri tome je valjalo uzeti u obzir da je tužitelju za vrijeme rada na terenu bili osigurani smještaj i hrena, a što tužena nije sporila.

9.1. Radi utvrđenja visine neisplaćenog terenskog dodatka provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ani Šarić iz Osijeka, koja je u dopuni nalaza i mišljenja od 9. studenoga 2024. napravila izračun neplaćenog terenskog dodatka u utuženom razdoblju od 1. rujna 2011. do 1. srpnja 2013. pri čemu je za 1. i 2. ožujak 2012. uzela u obzir okolnost da se radi o terenu u RH sukladno očitovanju Ministarstva obrane Oružane snage RH (spis, list 244). Prema izračunu u dopuni visina naknade za rad na terenu za razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. srpnja 2013., iznosi ukupno 744,57 EUR.

9.2. Sudski vještak Ana Šarić je na ročištu 4. lipnja 2025. izjavila da u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja odnosno kod dopune nalaza i mišljenja od 9. studenoga 2024., da iznos od 170,00 kn odnosno 22,56 EUR za mjesec ožujak 2012. predstavlja dva dana rada na terenu za koja tužitelju pripada dnevnica za tuzemstvo u visini od 12,28 EUR, pa obzirom se radi o dva dana to je ukupno 22,56 EUR. Tuženik joj nije dostavio dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je tužitelj u utuženom razdoblju na ime dana provedenih na terenu iskoristio slobodne dane. U utuženom razdoblju tuženik nema evidentiranih slobodnih dana po osnovi rada na terenu (TR) već po drugim osnovama kako je to vidljivo iz evidencije radnog vremena. U evidenciji radnog vremena vidljivi su dani kada je tužitelj bio na terenu, vidljivo je korištenje slobodnih dana, time da iz legende proizlazi da slobodni dani pripadaju tužitelju samo za stražu, dežurstvo, aktivno dežurstvo i prekovremeni rad, a ne i za rad na terenu. Tuženik nije dostavio dokumentaciju iz kojih bi bilo vidljivo da je tužitelj koristio slobodan dan za rad na terenu. Nigdje iz spisu priležeće dokumentacije tuženika nije vidljivo da bi tuženik odobrio tužitelju slobodne dane za rad na terenu. U utuženom razdoblju tuženik je isplatio tužitelju samo rad na terenu u inozemstvu, a ne i rad na terenu u tuzemstvu.

9.3. Tužitelj je u podnesku od 27. studenoga 2024. konačno postavio tužbeni zahtjev u skladu sa dopunom nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 9. studenoga 2024.

9.4. Tužena tijekom postupka ističe da terenski dodatak odnosno dnevnicu treba umanjiti za slobodne dane, obrazlažući to time da su tužitelju za prekovremeni rad koji je isti ostvario dok je radio na terenu odobreni slobodni dani. Ovaj sud navedeni prigovor tužene ne prihvaća, budući se u ovom predmetu zahtjev tužitelja ne odnosi na isplatu prekovremenog rada koji je tužitelj ostvario za vrijeme rada na terenu, već isključivo na potraživanje koje se odnosi na terenski dodatak odnosno dnevnicu koja tužitelju pripada u smislu odredbe članka 12. Pravilnika, a koji dodatak odnosno dnevnica služi za pokriće troškova smještaja odnosno hrane za vrijeme rada na terenu.

9.5. Obzirom na iznijeto ovaj sud je našao osnovanim potraživanje tužitelja za iznos od 744,57 eura na ime neplaćenog terenskog dodatka za razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. srpnja 2013.

9.6. Na dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od 15. u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, time da je visina zakonske zatezne kamate za razdoblje do 31. srpnja 2015. određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11.) od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.), a od 1. siječnja 2023. pa do isplate sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22.) i Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

10. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem članka 154. stavka 2. i članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., te su tužitelju i tuženoj priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika.

10.1. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku, i to:

- za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora iznos 200,00 eur,

- za sastav tužbe od iznos 200,00 eur,

- za sastav podneska od 7. travnja 2017. iznos 200,00 eur,

- za pristup na ročište 3. svibnja 2017. iznos 200,00 eur,

- za pristup na ročište 3. listopada 2017. iznos 200,00 eur,

- za pristup na ročište 15. prosinca 2017. iznos 200,00 eur,

- za pristup na ročište 23. svibnja 2018. iznos 200,00 eur,

- za sastav podneska od 3. rujna 2018. iznos 200,00 eur,

- za pristup na ročište 5. studenoga 2018. iznos 200,00 eur,

- za sastav odgovora na žalbu iznos 126,86 eur (obzirom na uspjeh u žalbenom dijelu postupka od 63,43%)

- za pristup na ročište 6. svibnja 2021. iznos 150,00 eur,

- za pristup na ročište 12. siječnja 2023. iznos 150,00 eur,

- za pristup na ročište 7. studenoga 2024. iznos 150,00 eur,

- za pristup na ročište 5. ožujka 2025. iznos 150,00 eur,

- za pristup na ročište 4. lipnja 2025. iznos 150,00 eur,

- za pristup na ročište za objavu 16. lipnja 2025. iznos 75,00 eur, dakle, ukupno 2.751,86 eura što uvećano za pripadajući iznos PDV-a daje 3.439,83 eura. Priznat mu je i predujam za financijsko – knjigovodstveno vještačenje u iznosu 530,89 eur.

10.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 4. svibnja 2021., od 3. listopada 2021., 31. srpnja 2022., 30. kolovoza 2022., 12. rujna 2024., 5. studenoga 2024., budući se radi o podnescima u kojima tužitelj u biti iznosi iste činjenične navode koje je iznio kako u tužbi tako u podnesku od 7. travnja 2017., pa isti nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka.

10.3. Obzirom na iznijeto tužitelju je priznat trošak postupka u ukupnom iznosu 3.970,72 eura.

10.4. Tuženoj je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to:

- za sastav žalbe protiv presude posl. broj Pr-142/2017-24 od 20. prosinca 2018. u iznosu 109,71 kn (obzirom na uspjeh u žalbenom dijelu postupka od 36,57%).

10.5. Tako utvrđene naknade parničnog troška, sud je prebio i tužitelju dosudio trošak u iznosu 3.861,01 euro, na koji mu je dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća počevši od presuđenja pa do isplate, o čemu je odlučeno kao u točki II. izreke presude, dok je s ostatkom zahtjeva na ime troška odbijen.

11. Slijedom iznijetog presuđeno je kao u izreci.

U Osijeku 16. lipnja 2025.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Jurica Jurić, odvjetnik u Đakovu, Ulica pape Ivana Pavla II broj 6

2. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko – upravni odjel, na broj P-DO-247/20