Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Poslovni broj: P-234/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sutkinji Mirjani Urlić, u pravnoj stvari tužitelja ČI iz [adresa], zastupan po punomoćniku Dinu Radiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika pod 1. ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2. ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Armandu Moroviću, odvjetniku iz Makarske, radi sporova iz nasljeđivanja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 29. svibnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Dina Radića, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženika Armanda Morovića, odvjetnika u Makarskoj, dana 16. lipnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da nije istinita i pravno valjana oporuka sada pok. JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sastavljena pred Općinskim sudom u Makarskoj dana 03.08.2004.g., pod poslovnim brojem I R-131/2004.

Dužni su tuženici, solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju naknaditi parnične troškove."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.300,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi obračunate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se dokaz pregledom rješenja Centra za socijalnu skrb Makarska Klasa: UpI-551-07/04-01/37, Ur. broj 2147-15-02/02-04-3 od 19. srpnja 2004.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je zaprimljena kod ovog suda dana 24. veljače 2023. navodi se kako je rješenjem Općinskog suda u Makarskoj pod posl. br. O-1283/2019 od dana 7. veljače 2023. upućen nasljednik, ovdje tužitelj, na pokretanje parnice protiv gore naznačenih tuženika, radi osporavanja valjanosti i sastava ostavine JI. U ostavinskom postupka iza pok. JI u spis je priložena oporuka ostaviteljice sastavljena pred Općinskim sudom u Makarskoj dana 3. kolovoza 2004. pod poslovnim brojem IR-131/2004, u nazočnosti suca i dvaju svjedoka. Tužitelj je na ostavinskoj raspravi održanoj dana 16. prosinca 2021. osporio pravnu valjanost i sastav oporuke. Isto tako oporuka je ništetna zbog mana volje, budući je oporučiteljica bila u zabludi o činjenica koje su je pobudile da učini oporučno raspolaganje, jer je raspolagala protivno dogovoru sa današnjim strankama.

Naime, Zakon o nasljeđivanja u čl. 27. st. 3. propisuje da će se raspolaganja oporukom poništit na zahtjev i ako je oporučitelj bio u zabludi o činjenicama koje su pobudile oporučitelja da učini ta raspolaganja. Naime, u točki 4. sporne oporuke, oporučiteljica navodi kako svom sinu ČI, ovdje tužitelju, ostavlja “staru kuću” u Gornjim Tučepima. Naime, radi se o nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]. Međutim, dana 9. rujna 2010. kod odvjetnika Daria Vitlića je “stara kuća” u Gornjim Tučepima prodana PI te je kupoprodajna cijena podijeljena na tri jednaka dijela i to tužitelju ČI, ĐI i JI. Dakle, iz gore navedenog razvidno je da oporučiteljica je bila u zabludi oko sastava ostavine i samim time drugačije raspolagala, jer iz oporuke proizlazi da bi sin ČI u cijelosti naslijedio “staru kuću”, a da bi se ista prodala i u bitnom promijenila sastav ostavine.

Oporučiteljica je bila u zabludi o činjenicama koje su je pobudile da učini to raspolaganje, jer je njeno raspolaganje protivno dogovoru sa današnjim strankama. Kuća koja je predmetom oporuke (tzv. glavna kuća) opterećena je kroz kreditni aranžman sa Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolsburg eGen, Austrija, odnosno danas Verbriefung & CO d.o.o. za usluge, Zagreb, Hribarov prilaz 6A na iznos od 220.000,- EUR-a sa pripadajućim kamatama

2. U odgovoru na tužbu tuženici poriču navode tužitelja.

Prije svega se ističe da sud tužbu tužitelja treba odbaciti iz razloga što je ista podnijeta sudu izvan zakonskog roka propisanog člankom 28. Zakona o nasljeđivanju. Odredbom članka 28.st.1. Zakona o nasljeđivanju, propisano je da se poništenje oporuke ili pojedinih njezinih odredaba zbog prijetnje ili sile, prijevare ili zablude, može zahtijevati samo osoba koja za to ima pravni interes, i to u roku od godine dana od kada je saznala za postojanje uzroka nevaljanosti, ali najkasnije za deset godina od proglašenja oporuke.

Na ročištu održanom dana 8. studenog 2018. kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika Anamarije Arapović Vranješ, na kojem ročištu su bili nazočni tužitelj i tužena pod 1., utvrđeno je rodoslovlje ostaviteljice, te pročitana i strankama uručen preslik oporuke ostaviteljice. Na slijedećem ročištu koje je održano dana 29. listopada 2019. kod javnog bilježnika Anamarije Arapović Vranješ, na kojem ročištu su, također, bili nazočni tužitelj i tužena pod 1., stranke su dale nasljedničke izjave, i to na način da je tužena pod 1. priznala kao valjanu oporuku ostaviteljice od 3. kolovoza 2004., dok je tužitelj izjavio da ne poštuje oporuku pokojne majke kao pravovaljanu i istinitu te da smatra da suvlasnički dio od ¼ čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 2645, K. O. [katastarska općina] ne odgovara dijelu koji je oporukom ostavljen tuženoj pod 1/.

Dakle, na ročištu održanom dana 29. listopada 2019. tužitelj nije osporavao valjanost oporuke iz razloga koje navodi u tužbi, iako mu je i tada, kao stranci ugovora o kupoprodaji od 9. rujna 2010., bilo poznato da je ugovorom o kupoprodaji od 9. rujna 2010. ostaviteljica zajedno s njim i tuženom pod 1. raspolagala „starom kućom „ u Gornjim Tučepima, označenom kao čest. zgr. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 352, K. O. [katastarska općina]. Tek na ročištu održanom dana 16. prosinca 2021., izvan roka iz članka 28. Zakona o nasljeđivanju, tužitelj je osporio valjanost oporuke iz razloga koje navodi u tužbi. Stoga se predlaže sudu, kao što je naprijed navedeno, odbaciti tužbu tužitelja kao neblagovremenu, jer je ista podnijeta sudu nakon proteka subjektivnog roka iz članka 28. st. 1. Zakona o nasljeđivanju.

Nadalje se ističe, da je oporučiteljica oporuku sastavila dana 3. kolovoza 2004., a da je ugovor o kupoprodaji „stare kuće „ u Gornjim Tučepima, čest. zgr. [katastarska čestica]., ZU 352, K. O. [katastarska općina], sačinjen dana 9. rujna 2010., dakle, 6 godina nakon što je oporučiteljica sastavila oporuku, da su stranke tog ugovora bili oporučiteljica, tužitelj i tuženik pod 1., kao suvlasnici nekretnine, i da oporučiteljica može valjano sve do svoje smrti, kada sukladno članku 129. Zakona o nasljeđivanju ostavina prelazi na nasljednike, slobodno raspolagati imovinom iz oporuke, te da joj za to nije potrebna ničija dozvola, pristanak, niti suglasnost.

3. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom priznanice "U [adresa], dne. 9. rujna 2010", ugovora o kupoprodaji sklopljenog između JI kao prodavatelja i PI kao kupca, zapisnika javnog bilježnika Anamarije Arapović Vranješ od 8. studenog 2018., 29. listopada 2019. pod brojem O-4879/18, zapisnika Općinskog suda u Makarskoj pod brojem O-1283/2019 od 16. prosinca 2021.,saslušanjem parničnih stranaka, rješenja CZSS Makarska Klasa: UP/I-551- 07/04-01/37 od 19. srpnja 2004. te saslušanjem svjedokinje ŽI.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi kako nije istinita i pravno valjana oporuka sada pok. JI. Č, OIB: [osobni identifikacijski broj], sastavljena pred Općinskim sudom u Makarskoj dana 03. kolovoza 2004. pod poslovnim brojem IR- 131/2004.

6. Prvenstveno valja raspraviti pitanje pravovremenosti tužbe.

Odredbom čl. 28. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., dalje ZN) propisano je da poništenje oporuke ili pojedinih njezinih odredaba zbog prijetnje ili sile, prijevare ili zablude, može zahtijevati samo osoba koja za to ima pravni interes, i to u roku od godinu dana od kada je doznala za postojanje uzroka nevaljanosti, ali najkasnije za deset godina od proglašenja oporuke, s time da rok od godinu dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke. Uvidom u ostavinski predmet broj O-1283/2019 utvrđeno je da je na raspravi održanoj dana 8. studenoga 2018. pred vršiteljem dužnosti javnog bilježnika Anamarijom Arapović Vranješ sačinjeno rodoslovlje, pročitala se oporuka te je nasljednicima dan rok radi identifikacije nekretnina iz oporuke. Na ročištu održanom dana 28. prosinca 2018. pristupio je ŠI i dao je nasljedničku izjavu. Na idućem ročištu održanom dana 29. listopada 2019. utvrđen je sastav ostavinske imovine, dane su nasljedničke izjave te je ĐI priznala oporuku kao valjanu, dok je ČI istu osporio. Predmet je vraćen na sud, održana je rasprava dana 16. prosinca 2021., na kojoj je punomoćnik ČI osporio oporuku, odnosno naveo je da je ista ništetna iz razloga što oporučiteljica nije bila kadra shvatiti značenje svog očitovanja i njegove posljedice, zatim zbog mana volje, jer je bila u zabludi o činjenicama, a osporio je i sastav ostavine.

Sud je dana 7. veljače 2023. donio rješenje kojim je prekinuo ostavinski postupak i uputio ČI da u roku od 30 dana pokrene parnični postupak radi utvrđenja da oporuka nije istinita niti pravno valjana. Navedeno rješenje je punomoćnik ovdje tužitelja zaprimio dana 7. veljače 2023. te je u roku pokrenuo parnični postupak dana 24. veljače 2023.

Dakle, budući je sud tek dana 7. veljače 2023. donio rješenje o prekidu ostavinskog postupka i dao ovdje tužitelju rok od 30 dana za pokretanje parničnog postupka, prema stavu ovoga suda rok iz čl. 28. ZN-a ne može početi teći prije toga dana, slijedom čega je tužba pravovremena.

Ovdje valja napomenuti da je tužitelj oporuku osporio i radi postojanja mana volje, ali i iz razloga da oporučiteljica nije bila kadra shvatiti značenje oporuke, te u tom dijelu tužitelj nije vezan rokom.

7. Uvidom u ugovor o kupoprodaji utvrđeno je da je isti sklopljen između JI, ČI i ĐI kao prodavatelja te PI dana 9. rujna 2010. u [adresa] i da je predmet kupoprodaje bila nekretnina u Gornjim Tučepima u zaseoku Šarići, označena kao čestica zgrade [katastarska čestica], upisana u zu 352 K. O. [katastarska općina]. Utvrđeno je da prodavatelji prodaju i kupcu predaju u vlasništvo ½ predmetne nekretnine u površini od 39 m2 sa pripadajućim dvorištem ispred i pored kuće te jedan vrt koji se nalazi zapadno od te kuće uz put za iznos od 36.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB.

Uvidom u priznanicu od 9. rujna 2010. utvrđeno je da su JI, ČI i ĐI potvrdili da su od PI primili na jednake dijelove iznos od 32.000,00 eur te da su suglasni da će se preostali iznos od 4.000,00 eur isplatiti u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti presude kojom kupac bude utvrđen vlasnikom. Uvidom u rješenje Centa za socijalnu skrb Makarska od 19. srpnja 2004. utvrđeno je da je JI priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom opsegu, odnosno da je imenovanoj zbog tjelesnog oštećenja, psihičke bolesti i trajnih promjena u zdravstvenom stanju potrebna stalna pomoć i njega druge osobe, jer sama ne može udovoljiti osnovnim životnim potrebama, te da je imenovana teško invalidna osoba, uz obavezu kontrolnog vještačenja za dvije godine.

Svjedokinja ŽI u svom iskazu navela je da je navedeno rješenje pronašla u travnju 2025., a da za tu odluku ranije nije znala. Dakle, kako je predmetni dokaz pronađen tek u travnju 2025. to tužitelj bez svoje krivnje nije mogao isti priložiti do zaključenja prethodnog postupka, pa temeljem odredbe čl. 299. ZPP-a isti se prihvaća u postupku, slijedom čega je odlučeno kao u rješenju.

8.1. U tijeku postupka izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranka i svjedokinje ŽI.

8.2. Tužitelj u bitnom je naveo kako je oporuka sastavljena 2004., a sastavljena je u vrijeme kada je njegova sestra boravila kod majke. Navodi kako za tu oporuku nije znao, saznao je da ona postoji tek na ostavinskoj raspravi. Njegov otac je uvijek govorio da u predmetnoj kući jedna soba i to točno četvrta soba mora pripasti sestri, to je on uvijek jasno govorio. Nakon smrti oca njegova sestra i on su se odrekli svoga dijela u korist majke, budući njegov otac nije ostavio nikakvu oporuku. Oporuka koju je sastavila njegova majka nije u skladu sa onime što je govorio otac, budući je sestri ostavljeno više od one sobe koju joj je obećao otac. Njegova sestra je potom izjavila da bi ona taj svoj dio kuće prodala tužitelju, budući to ne želi uzeti od njegove djece i tada je ona pristala da taj svoj dio proda za iznos od 30.000,00 EUR-a odnosno 35.000,00 EUR-a, tužitelja navodi kako je na to pristao, samo je rekao da će to platiti u dvije do tri godine.

Tužitelj napominje da je također na ostavinskoj raspravi saznao da postoji dug prema banci u iznosu od 18.000,00 eura sa osnove kredita, koji je osiguran hipotekom na predmetnoj kući. Taj dug je prodan nekoj firmi u Zagrebu i oni su ga tražili iznos od 330.000,00 eura i pokrenuli su ovršni postupak radi naplate tražbine.

Navodi kako su potpisali nagodbu na 200.000,00 eura, kako je on platio 100.000,00 eura i ostao mu je dug od 100.000,00 eura, s time da su na to još potraživane kamate i troškovi, tako da njegov dug sada iznosi 168.000,00 eura, a koji mora platiti kroz ovo ljeto.

Tužitelj navodi kako je on sestri i dalje spreman isplatiti iznos za njen dio kuće, sada bi joj platio iznos od 80.000,00 eura, s time da bi taj iznos platio kroz par godina, nije mu poznato zašto nije došlo do dogovora, ona mu sada ne želi prodati taj udio. Misli da je oporuka nevaljana iz razloga što je sastavljena pod prisilom, odnosno iz razloga što on nije znao da je ta oporuka sastavljena.

Tužitelj navodi kako je njegova majka bila lakovjerna te smatra da ako ju je njegova sestra molila, da bi ona na to pristala.

Naveo je da je njegova majka 2004. dobila rješenje CZSS kojim joj je odobrena tuđa njega i pomoć jer je imala psihičkih problema i bila je nestabilna. Istaknuo je da ne zna koja bi bila prava volja majke. Također je naveo da se ovrha vodi na nekretnini, a kredit je glasio na majku, s time da je on sam podigao taj kredit, dok su novac podijelili, njegova majka je uzela 60.000,00 eura.

8.3. Tužena pod 1. u bitnom je istaknula kako je njezina majka bila bistra i pametna žena, kako su bili odgajani u ljubavi i bili su primjer u mjestu. Oporuka je napravljena upravo zbog načina života njezina brata. Navodi kako su oboje znali za postojanje oporuke, ali njezina majka je bila jaka žena i njoj se nije mogao suprotstaviti dok je ona bila živa i zato sada tužitelj pokreće ove postupke. Zbog njegovih potreba podignut je kredit, on je samo rekao da su mu potrebni hitno novci. On je bio centar svijeta majci i zbog toga je ona podigla taj kredit. Tuženoj pod 1. nije poznato da bi ona išta uzela od tog kredita. Navela je kako je bila konstantno u kontaktu sa svojom majkom, kada bi joj bilo loše da bi spavala kod nje, a inače je medicinski radnik te joj nije poznato da bi ona bolovala od bilo kakvih psihičkih bolesti. Oporuka je napisana prije 21 godinu, tada je njezina majka bila u snazi, bila je potpuno bistra i nije bilo nikakve prisile prema njoj. Opet ističe kako je njezin brat znao za postojanje oporuke.

8.4. Tuženik pod 2. u bitnom je istaknuo kako je svoju baku volio i kao dijete je bio u [adresa], a i kasnije kada je živio u [adresa] stalno bi dolazio baki u posjete, a i telefonski su se čuli svaki dan. Navodi kako je radio za svoga ujaka, on dugo nije mogao imati djece, prihvatio ga je kao svoje i navodi kako ga je volio.

Tuženik pod 2. navodi da je znao za postojanje oporuke, znalo je i cijelo selo, budući je baka svima govorila da je polovicu prizemlja ostavila njegovoj majci. Navodi kako je baka bila kao zmaj, ona je bila pametna i snalažljiva žena, postupala je onako kako smatra da je ispravno, nitko nije mogao promijeniti njenu volju i ona bi željela da se njena volja poštuje. Navodi kako mu nije poznato da bi baka imala bilo kakvih psihičkih problema, eventualno možda pred kraj života zbog sve što je ujak radio, ali to nema veze sa oporukom. Tuženik pod 2. istaknuo je da njegov ujak tu kuću iznajmljuje i točno je da je on prvo navodio da će joj davati par tisuća eura svake godine, kasnije je rekao da bi je isplatio sa 30.000,00 eura, ali on bi je isplatio sa njezinim novcem, budući iznajmljuje i dio kuće koji je pripao njegovoj majci.

8.5. Svjedokinja ŽI, ujedno supruga tužitelja, iskazala je kako nije znala da je pok. JI sastavila oporuku, od dana sastavljanja oporuke pa do njezine smrti prošlo je 14 godina i navodi kako misli da bi saznala za postojanje te oporuke ili iz priča pok. JI ili od svoga supruga. Poznato joj je da je njezin pok. svekar uvijek govorio da sestri njezina supruga treba pripasti jedna soba, nasuprot njihovih ulaza. Njoj se ne sviđa što je nakon smrti svoga oca njezin suprug sve prebacio na majku, niti što je ona postupila tako kako je. Navodi kako sa svojom svekrvom nikada nije bila u svađi, bile su u dobrim odnosima, zato smatra da bi od nje čula da je sastavila tu oporuku.

Navela je da je ĐI uvijek govorila njezinom suprugu da ona nikada neće uzimati od njegove djece, zna da se spominjala cifra od 30.000,00 eura ili 35.000,00 eura, a oni su jedino tražili rok od 2 – 3 sezone da to isplate. Kako nisu odjednom raspolagali tim novcima, do isplate nije došlo.

Navela je da za odluku CZSS iz 2004. nije znala, nije znala niti da je pok. JI primala novce, nego je pregledavala papire i tada je pronašla tu odluku. Odluku je pronašla prošli mjesec, dakle u travnju 2025. Istaknula je da je pok. JI jednom prilikom pobacala sve tanjure, ona je tom prilikom bila prisutna i sjeća se toga, zna da je ona bila depresivna, ali po njezinom mišljenju nije bila depresivna u tolikoj mjeri da bi za to trebala pomoć, već je to rješenje služilo za neke druge svrhe.

9. Sud je poklonio vjeru iskazu tuženika pod 1. i pod 2. u cijelosti, budući su iskazivali argumentirano i životno te njihovi iskazi su suglasni ostalim dokazima u postupku. Sud nije poklonio iskazu tužitelja i svjedokinje TI i to u dijelu u kojem je tužitelj naveo da JI imala psihičkih problema i bila nestabilna. Naime, njihovi iskazi su međusobno proturječni te nemaju uporište u provedenim dokazima. Naime, iz dokaznog postupka proizlazi da nitko nije znao da postojanje navedenog rješenja CZSS, slijedom čega, ovaj sud zaključuje da pok. JI nije bila u značajnoj mjeri bolesna, jer bi inače njezina djeca bila upoznata sa zdravstvenim problemima pok. JI, a time i predmetnim rješenjem i ranije.

10. Odredbom čl. 26. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., dalje ZN) propisano je da oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života. Oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem, s time da gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio pošto je oporuka napravljena ne utječe na njezinu valjanost. Nadalje, odredbom čl. 27. ZN-a propisano je da oporuka će se na zahtjev poništiti ako je oporučitelj bio natjeran prijetnjom ili silom da je napravi ili se odlučio napraviti je zbog toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi. Prijetnja, sila ili prijevara razlog su za poništenje oporuke i kad potječu od treće osobe. Raspolaganja oporukom poništit će se na zahtjev i ako je oporučitelj bio u zabludi o činjenicama koje su pobudile oporučitelja da učini ta raspolaganja.

11. Rješenjem Centra utvrđeno je da je oporučiteljici potreban tuđa pomoć i njega i to zbog tjelesnog oštećenja, psihičke bolesti i trajnih promjena u zdravstvenom stanju, no iz samog rješenja ne proizlazi da oporučiteljica JI ne bi bila u mogućnosti vladati svojom voljom, odnosno da ne bi bila sposobna sastaviti oporuku. Tužitelj nije predložio dokaz provođenjem medicinskog vještačenja na okolnost psihičkog stanja oporučiteljice, temeljem kojeg bi se utvrdilo je li oporučiteljica bila sposobna sastaviti oporuku. Navedeno rješenje je doneseno 2004., sa obveznim kontrolnim pregledom za dvije godine te tužitelj nije dokazao da bi navedeno rješenje bilo produženo. Stoga, prema stavu ovog suda, tužitelj nije dokazao da JI nije bila sposobna sastaviti oporuku.

Ovo također proizlazi i iz iskaza svjedokinje ŽI, supruge tužitelja koja je iskazala da po njezinom mišljenju nije bila depresivna u tolikoj mjeri da bi za to trebala pomoć, već je to rješenje služilo za neke druge svrhe.

Prema stavu ovoga suda, da je zdravstveno stanje pok. JI bilo narušeno u tolikoj mjeri da nije mogla shvatiti značenje svoga postupanja, o tome bi zasigurno postojala obimna medicinska dokumentacija.

Iz navedenog rješenja ne može zaključiti od čega je točno bolovala pok. JI niti ne proizlazi da joj je potreban skrbnik, odnosno da nema poslovnu sposobnost ili da je ona smanjena. Stoga, za zaključiti da je pok. JI bila sposobna shvatiti značaj svog postupanja.

12. Odredbom čl. 66. ZN-a propisano je da svako kasnije oporučiteljevo voljno raspolaganje stvarju ili pravom koje je bio nekome oporukom namijenio smatra se opozivom namjene te stvari, odnosno prava.

13. Dakle, činjenica da je pok. JI raspolagala sa nekretninom koja je bila sastavni dio oporuke, ne čini tu oporuku ništetnom. Tim više, novac dobiven prodajom te nekretnine je podijeljen na tri dijela i to između pok. JI i njezino dvoje djece, stranaka u ovom postupku (tako i ŽS VG Gž-534/2022 od 24. lipnja 2022.).

14. Institut legitimnog očekivanja tužitelja vezan je uz primjenu čl. 1. Europske konvencije o ljudskim pravima koja se na Republiku Hrvatsku primjenjuje prijemom Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, te ratificiranja Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda predstavlja i dio pravnog poretka Republike te se ista primjenjuje u Republici Hrvatskoj od 5. studenog 1997.

Dakle, pod definiranjem pojma legitimnog očekivanja treba definirati svako ono očekivanje pojedinca odnosno osobe, da će steći pravo uživanja određenog imovinskog prava. Pri tome treba voditi računa je li očekivanje usmjereno na ostvarenje nekog prava razumno i zasnovano na pravu, pa ako je takvo treba voditi računa da se neće štititi ono pravo čijom povredom se može povrijediti javni interes.

Nasljednici i sudovi su dužni poštivati volju ostavitelja, a nasljednika ima legitimna očekivanja da će svoje pravo i ostvariti u postupku pred sudom, to njegovo pravo je razumno i zasnovano na Zakonu o nasljeđivanju.

15. Činjenica da je pok. JI sastavila oporuku suprotnu očekivanjima svoga sina, ovdje tužitelja ne čini tu oporuku ništetnom. Pok. JI naslijedila je imovinu nakon smrti svoga supruga te je ista bila ovlaštena s tom imovinom raspolagati na način na koji je željela, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., 155. i 164. ZPP-a. Budući je tuženik u cijelosti uspio u postupku, tuženiku se kao parnični trošak priznaje nagrada za sastav odgovora na tužbu od 100 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023.), pristup na ročišta održana dana 24.9.2024., 21.1.2025., 29.4.2025. i 29.5.2025., kao i nagrada za sastav podneska od 7.5.2025., sve u vrijednosti 250 bodova, ukupno 1.500 bodova, odnosno 3.000,00 eur. Taj trošak treba uvećati za 10%, budući punomoćnik zastupa dvije osobe (Tbr. 40.1. Tarife), odnosno za iznos od 300,00 eur, što daje trošak tuženika u visini od 3.300,00 eur.

Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

Makarska, 16. lipnja 2025.

S U T K I NJ A:

Mirjana Urlić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika pod 1. i 2.

- u spis.