REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: K-460/2024-80
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Kruni Mittermayeru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Barbare Pavlović kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog UU, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11) u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-1832/2023 od 21. prosinca 2023., nakon održane javne rasprave 16. lipnja 2025. u odsutnosti optuženika, njegovog branitelja i savjetnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu CU dana 16. lipnja, objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Optuženi UU, zvani „ U“, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin C i Š, rođene Ć, rođenom **.**.1988. u [adresa] s prebivalištem u [adresa], s završenom osnovnom školom, državljanin Republike Hrvatske, bez zanimanja, zaposlen, neoženjen, bez djece, srednjeg imovnog stanja sa mjesečnom plaćom oko 2.000,00 eura, ne vodi se postupak za drugo kazneno djelo, nalazi se na slobodi, kazneno neosuđivan
k r i v j e
što je
- 01. srpnja 2023. oko 16,00 sati u caffe baru „Šišmiš“ u Zagrebu, Kustošijanska kbr. 26, nakon što je prethodno konobaricu ŠU više puta uznemiravao i vrijeđao raznim pogrdnim riječima kako na radnom mjestu tako i putem društvene mreže „Facebook“ te je nekoliko dana ranije njezinoj radnoj kolegici rekao da će ŠU nabiti i istući kada je sretne i da nije bitno što je žensko, istoj se obratio tražeći da mu skuha dvije kave za van, a kada ga je ona odbila poslužiti zbog njegova ranijeg ponašanja, krenuo je prema njoj u čemu ga je spriječio jedan od gostiju, kojom prilikom je istoj, u nakani da ju ustraši, rekao: „Ubit ću te, prebit ću te, bacit ću te kroz terasu, doći ću ja sa svojima i zatvorit ćemo cijeli kafić“, što je ponovio više puta, nakon čega je napustio caffe bar „Šišmiš“, a koje postupanje je kod ŠU izazvalo osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost,
- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,
- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavka 2. kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11).
II. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 optuženi UU
osuđuje se
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.
III. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom UU
izriče se
UVJETNA OSUDA
pa kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako u roku od 1 (JEDNE) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
IV. U slučaju opoziva uvjetne osude na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženom ĆU će se uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. svibnja 2025. do 16. lipnja 2025.
V. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 6. i 7. zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje u tekstu ZKP/08) UU se nalaže naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja koji će temeljem članka 148. stavka 4. ZKP/08 biti određeni posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog UU, zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.
2. Optuženi UU pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 počinjenog na štetu oštećene ŠU.
3. Optuženik obzirom da se na raspravi održanoj dana 16. lipnja 2025. očitovao o optužbi na način da se očitovao krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret pozvan je da na početku dokaznog postupka iznese svoju obranu. Isti je naveo kako mu je žao radi toga što je izrekao prijeteće riječi koje su navedene u činjeničnom opisu optužnice, te navodi da se radi toga kaje. Na kraju svoje obrane naveo je kako je suglasan s izmijenjenom kaznom za kazneno djelo koje mu je predloženo od zastupnice optužbe na navedenoj raspravi, to jest suglasio se s kaznom u trajanju od šest mjeseci uvjetno na jednu godinu.
4. Iz ovakvog očitovanja optuženika proizlazi da priznaje počinjenje kaznenog djela i da ne osporava niti jedan navod činjeničnog opisa, ni svoju svijest o zabranjenosti, a niti ističe ispričavajuće razloge. Stoga je sud nakon priznanja izveo dokaze radi provjere je li priznanje optuženika potpuno i sukladno prije pribavljenim dokazima te one dokaze koji se odnose na odluku o kazni budući da tako propisuje odredba članka 417.a stavka 4. ZKP/08.
5. Tijekom dokaznog postupka pročitana je materijalna dokumentacija u spisu predmeta i to prijedlog za progon oštećene ŠU podnesen protiv optuženog UU radi kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici o iskazima ispitanih svjedoka iz prethodnog postupka i to svjedoka: oštećence ŠU (list 47 do 48 spisa), KU (list 45 do 46 spisa), EU II. Policijske postaje Zagreb, Policijske uprave zagrebačke (list 50 do 51 spisa), IU (list 52 do 53 spisa). Kao dokaz pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije optuženika.
6. Sud je prihvatio priznanje optuženika s rasprave s obzirom da sa svim drugim izvedenim dokazima čini logičnu i smislenu cjelinu.
7. Analizirajući i ocjenjujući sve izvedene dokaze kako svakog pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je na nedvojbeni način utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, odnosno da se inkriminirani događaj odvio na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu.
8. Radnja optuženika je bila poduzeta u nakani da ustraši oštećenu UUU na način da ju je nakon prethodnog uznemiravanja i vrijeđanja raznim pogrdnim riječima kako na radnom mjestu tako i putem društvene mreže „Facebook“ je nekoliko dana ranije njezinoj radnoj kolegici rekao da će ŠU nabiti i istući kada je sretne i da nije bitno što je žensko te se istoj obratio tražeći da mu skuha dvije kave za van, a kada ga je ona odbila poslužiti zbog njegova ranijeg ponašanja, krenuo je prema njoj u čemu ga je spriječio jedan od gostiju, kojom prilikom je istoj, u nakani da ju ustraši, rekao: „Ubit ću te, prebit ću te, bacit ću te kroz terasu, doći ću ja sa svojima i zatvorit ćemo cijeli kafić“, što je ponovio više puta, nakon čega je napustio caffe bar „Šišmiš“, a koje postupanje je kod ŠU izazvalo osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost. Takav način postupanja nesporno predstavlja obilježje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 u vidu da je optuženik oštećenoj ŠU ozbiljno prijetio da će ju ubiti te je time kod iste izazvao osjećaj straha za njezin život.
9. Nadalje, optuženik je za kazneno djelo kriv (članak 23. KZ/11.) budući da je bio ubrojiv, postupao je s namjerom, bio je je svjestan da je njegovo djelo zabranjeno te da ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Naime, ubrojivost optuženika je utvrđena na temelju obrane optuženika, koja nije osporavala ubrojivost. Nadalje, isti je postupao s izravnom namjerom (članak 28. stavak 2. KZ/11.) budući da nema sumnje da je bio svjestan obilježja kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje, a o čemu je sud zaključio iz optuženikovog postupanja i okolnosti cjelokupnog događaja u okviru kojeg je optuženik počinio kazneno djelo. Isto tako, u postupku nije dovedena u pitanje njegova svijest o zabranjenosti postupanja, a svaka odrasla i razumna osoba zna da je zabranjeno prijetiti drugima smrću u namjeri da ih se na takav način ustraši te da se time kod oštećenika izazove osjećaj straha i nesigurnosti te bojazni za vlastiti život. Nadalje, sud nije našao da postoji neki od ispričavajućih razloga budući da se optuženik na njih nije pozivao u svojoj obrani, a niti to proizlazi iz tijeka događaja koji je predmet ovog postupka. Dakle, u ponašanju optuženika su ostvarena sva bitna, kako subjektivna tako i objektivna, obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 pa ga je sud proglasio krivim kao u izreci ove presude.
10. Nakon što je sud odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 sud obzirom na navedeno, a sukladno članku 459. stavku 7. ZKP/08 u nastavku obrazlaže samo odluku o kazni na koju je optuženik osuđen, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne pri tome imajući na umu kriterije koje propisuje KZ/11 kao i ZKP/08.
11. Kao olakotno sud je uzeo u obzir priznanje kaznenog djela čime je optuženik, manifestirao preuzimanje odgovornosti za svoje radnje kao što je time pokazao i svijest o nedopuštenosti svog postupanja kao i činjenicu što je priznanjem ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka. Isto tako, kao olakotnu okolnost sud je cijenio i optuženikovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost. Otegotnih okolnosti sud nije našao. Sud smatra da je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci koja se neće izvršiti ako optuženik u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo primjerena kazna za navedeno kazneno djelo imajući u vidu prirodu počinjenog kaznenog djela kao i sve ranije navedene olakotne okolnosti na strani optuženika. Isto tako, prilikom odmjeravanja navedene kazne sud je uzeo u obzir i odredbu članka 417. stavaka 6. i 7. ZKP/08 u kojima je propisano da sud u slučaju ako optuženik prizna kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret te ako se radi o kaznenom djelu za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora u trajanju do pet godien u slučaju ako se optuženik suglasi s predloženom kaznom i drugom mjerom da sud ne smije izreći drugu kaznu ili drugu mjeru od one s kojom se optuženik suglasio, a što je ovdje slučaj.
12. Sud smatra da će se upravo ovakvom kaznom postići svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11, to jest da će se upravo ovako izrečenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počiniteljima ponovno uključivanje u društvo.
13. Sud je optuženiku na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 6. i 7. zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje u tekstu ZKP/08) naložio da naknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, te da naknadi trošak koji se sastoji od nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja a koji trošak će temeljem članka 148. stavka 4.
ZKP/08 biti određen posebnim rješenjem.
14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 16. lipnja 2025.
S u d a c:
Kruno Mittermayer
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-1832/2023
2. optuženi UU, [adresa]
3. branitelj odvjetnik Mate Beus
4. oštećena ŠU, [adresa]
