Poslovni broj: Us I-1072/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Andreje Fortunić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: Odjel kriminalističke vojne policije, Zagreb, Sarajevska 7, protiv tuženika: Ministarstvo obrane, Vojnostegovni sud, Zagreb, Ilica 256 B, OIB: 66486182714, uz sudjelovanje zainteresirane osobe: RS iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Marku Križanecu, odvjetniku iz Zagreba, Gajeva ulica 19, radi poništavanja rješenja, 16. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništava rješenje Ministarstva obrane, Vojnostegovnog suda, KLASA: UP/I-815-01/24-01/91, URBROJ: 512-08-25-24 od 19. veljače 2025. godine, a predmet se vraća na ponovni postupak upravnom tijelu koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda.

II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelj - ujedno kao tužitelj u stegovnom postupku vođenom protiv RS (zainteresirane osobe) kao djelatne vojne osobe - tužbom osporava tuženikovo rješenje od 19. veljače 2025. godine, kojim je RS oslobođen stegovne odgovornosti da bi podnošenjem lažnih, odnosno neistinitih prijava boravišta u [adresa] i podnošenjem zahtjeva za ostvarivanje prava na naknadu za stanovanje ostvario pravo na tu naknadu u razdoblju od 30. lipnja 2020. godine do 30. listopada 2024. godine i da bi time počinio stegovne prijestupe iz čl. 175. st. 3. t. 43. i 45. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18 i 125/19 - ZSOS).

Tužitelj u tužbi ukazuje na fiktivne prijave boravišta RS u [adresa] te ističe da RS nije imao troškove u Zagrebu jer nije imao ni ugovore o najmu. Tužitelj ističe da su susjedi u svojim iskazima, terenske provjere i podaci baznih stanica o lociranju mobitela potvrdili da je RS stanovao u [adresa], kao mjestu svog prebivališta. Tužitelj dalje ističe da su saslušani svjedoci - stanodavci pristrani jer su obiteljski povezani s RS, a i sâmi su naveli da im je RS plaćao samo režijske troškove i ponekad namirnice te su njihovi iskazi u suprotnosti s izjavama koje su dali policiji prilikom terenskih provjera. Tužitelj navodi kako je neuvjerljivo da bi se RS nakon završetka radova na kući u [adresa] navečer vraćao spavati u Zagreb, dok mu je obitelj bila u [adresa]. Tužitelj ukazuje i na drukčiju praksu tuženika u sličnim situacijama.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. RS je kao zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu također u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Osporavano rješenje je nezakonito.

U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je RS (zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu) časnički namjesnik, odnosno djelatna vojna osoba koja živi u [adresa], mjestu udaljenom više od 50 km od mjesta rada (kraj Velike Gorice). U stegovnom postupku vođenom protiv njega je utvrđeno da je - s kratkim prekidima - u razdoblju od 14. svibnja 2020. godine do **.**.2023. RS imao sukcesivno prijavljeno boravište na dvije adrese u [adresa] kod svojih rođaka, u oba slučaja bez sklopljenog ugovora o najmu.

Također je utvrđeno da je RS **.**.2020. podnio zahtjev za ostvarivanje prava na naknadu za stanovanje, što mu je i priznato pa mu se navedena naknada isplaćivala u razdoblju od 30. lipnja 2020. godine do 30. listopada 2024. godine.

RS se u stegovnom postupku stavljalo na teret da na prijavljenim adresama boravišta u [adresa] nije stanovao niti je stoga imao povećane troškove života zbog najma stambenog prostora, već da je svakodnevno na posao putovao iz [adresa] u [adresa]. RS se stoga stavljalo na teret počinjenje stegovnih prijestupa iz čl. 175. st. 3. t. 43. ZSOS-a (dovođenje u zabludu službene osobe podnošenjem lažnih ili neistinitih podataka u svrhu nepripadnog ostvarivanja prava iz ZSOS-a) i iz čl. 175. st. 3. t. 45. ZSOS-a (drugo postupanje suprotno propisima iz područja obrane kojim se nanosi šteta imovini Republike Hrvatske). Tuženik je osporavanim rješenjem od **.**.2025. RS oslobodio stegovne odgovornosti, uz utvrđenje da nema nedvojbenih dokaza o počinjenju stegovnih prijestupa niti osnovane sumnje da bi RS počinio stegovne prijestupe koji mu se stavljaju na teret. Tuženik je u obrazloženju rješenja istaknuo da je RS započeo s gradnjom kuće u [adresa] sredinom 2022. godine i da je stoga logično da mu je tamo bazna stanica najčešće registrirala korištenje mobitela nakon radnog vremena u razdoblju od rujna 2022. godine do rujna 2023. godine.

Na temelju čl. 133. st. 1. ZSOS-a naknada za stanovanje se ostvaruje kao nadoknada povećanih troškova života zbog najma stambenog prostora djelatnim vojnim osobama imenovanim ili raspoređenim u mjesto službe koje je udaljeno najmanje 50 km od mjesta njihova prebivališta, ako nemaju riješeno stambeno pitanje i ako nisu smještene u vojnim lokacijama. Na temelju čl. 133. st. 3. ZSOS-a navedeno pravo se priznaje na temelju prijavljenog boravišta u mjestu službe. Visina naknade za stanovanje je propisana u fiksnom iznosu od 480,00 € mjesečno neto (ranije u iznosu od 2.400,00 kn mjesečno neto), na temelju Odluke o visini naknade za stanovanje (NN 39/18, 46/18, 54/19 i 103/23).

U provedenom stegovnom postupku je dakle utvrđeno da je RS s neznatnim prekidima imao sukcesivno prijavljeno boravište u [adresa] na dvije adrese od 14. svibnja 2020. godine do 31. prosinca 2023. godine, a da je naknadu za stanovanje ostvarivao sve do 30. listopada 2024. godine.

Prema tome, u upravno-stegovnom postupku je prije svega ostalo nerazjašnjeno i u činjeničnom opisu stegovnog djela neutvrđeno je li RS svoje boravište u [adresa] bio prijavio (i gdje, odnosno kod koga) i u preostalom spornom razdoblju od 01. siječnja 2024. godine do 30. listopada 2024. godine. Ovu činjenicu će trebati nedvojbeno utvrditi u ponovljenom postupku.

Činjenicu realnog boravka RS u spornom razdoblju u [adresa] ili u Zagrebu će trebati provjeriti i pribavljanjem i utvrđivanjem podatka o njegovom izabranom liječniku, a također će se provjeriti kakav je u međuvremenu ishod podnesene kaznene prijave protiv RS.

Po ocjeni ovog suda, činjenična obilježja prijavljenog stegovnog prijestupa - ako je taj stegovni prijestup počinjen - upućuju isključivo na zakonski opis stegovnog prijestupa iz čl. 175. st. 3. t. 43. ZSOS-a, a ne i na zakonski opis stegovnog prijestupa iz čl. 175. st. 3. t. 45. ZSOS-a, jer konkretni činjenični opis ne upućuje na postupanje RS suprotno propisima iz područja obrane, s obzirom na to da potraživanje naknade za stanovanje djelatnih vojnih osoba ne predstavlja pravo iz područja obrane u užem smislu, već bi se moglo raditi samo o nepripadnom ostvarivanju prava iz ZSOS-a, dovođenjem u zabludu službene osobe podnošenjem lažnih ili neistinitih podataka, pa će i o tome trebati voditi računa u ponovljenom postupku.

Također će prilikom odlučivanja o stegovnoj odgovornosti RS trebati razlučiti eventualno razdoblje u kojem se on nakon posla vraćao iz [adresa] u [adresa] radi radova na kući, od razdoblja u kojem potrebe za svakodnevnim putovanjem natrag u [adresa] zbog radova na kući nije bilo.

Tuženik će nadalje u ponovnom upravnom postupku voditi računa o tome da je na temelju čl. 133. st. 3. ZSOS-a prijavljeno boravište djelatne vojne osobe izvan mjesta prebivališta samo nužan, ali ne i dovoljan uvjet za ostvarivanje prava na naknadu za stanovanje.

Naime, iz čl. 133. st. 1. ZSOS-a nedvojbeno proizlazi da naknada za stanovanje zapravo predstavlja nadoknadu povećanih troškova života zbog najma stambenog prostora, pa u tom smislu treba voditi računa je li RS u spornom razdoblju plaćao svojim stanodavcima ikakav iznos na ime najma stambenog prostora, ili im je plaćao samo režijske troškove (i ponekad namirnice).

Tuženik će stoga trebati voditi računa o tome da su tužiteljevi stanodavci bili njegovi rođaci i da bi se stoga moglo razmotriti utvrđivanje da je RS stanovanjem kod svojih rođaka bez plaćanja najamnine u krugu od 50 km od mjesta svog rada zapravo imao riješeno stambeno pitanje, što je onda u smislu čl. 133. st. 1. ZSOS-a zapreka za mogućnost priznavanja prava na naknadu za stanovanje. Konačno, tuženik u ponovljenom postupku treba voditi računa i o tome je li eventualno plaćanje režijskih troškova i troškova namirnica RS svojim rođacima - stanodavcima doista predstavljalo njegove povećane troškove života, s obzirom na to da bi njegovo plaćanje troškova režija i namirnica na adresama boravišta kod rođaka u [adresa] moralo istovremeno rezultirati njegovim smanjenim troškovima po tim istim osnovama za život u [adresa].

Zbog svega navedenog je sud ocijenio potrebnim na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) usvojiti tužbeni zahtjev i osporavano rješenje poništiti te predmet vratiti na ponovni postupak tuženiku kao upravnom tijelu, koje je u ponovljenom postupku dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda.

Prethodno je sud na raspravnom ročištu odbio kao nepotrebne dokazne prijedloge RS za saslušanjem niza svjedoka, od kojih su neki već bili saslušani u upravnom postupku, jer je ocijenio da se provedbom tih dokaza ne bi moglo utvrditi bitno i relevantno činjenično stanje.

RS kao zainteresirana osoba nije uspio u ovom upravnom sporu pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 16. lipnja 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odjel kriminalističke vojne policije, [adresa] Zagreb, Sarajevska 7

2. Ministarstvo obrane, Vojnostegovni sud, [adresa] Zagreb, Ilica 256 B

3. odvj. Marko Križanec, [adresa] Zagreb, Gajeva ulica 19