Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u
Delnicama
Tina Ujevića 1
51300 Delnice
Poslovni broj: P-996/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Marcotulli & Partneri iz Rijeke, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate (v.p.s. 1.425,63 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 05. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, javno objavivši 16. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude isplatiti tužitelju ME, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.425,63 € koji je tužitelj preplatio uslijed primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu broj: 628-50-2784476 potvrđenog kod javnog bilježnika Vesne Švegović iz Kastva pod brojem ovjere OU-95/2005, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
0.30 € od dana 01.12.2005. do isplate
3.27 € od dana 01.11.2008. do isplate
6.47 € od dana 01.01.2009. do isplate
8.78 € od dana 01.02.2009. do isplate
9.82 € od dana 01.03.2009. do isplate
7.06 € od dana 01.04.2009. do isplate
7.61 € od dana 01.05.2009. do isplate
3.15 € od dana 01.06.2009. do isplate
0.74 € od dana 12.08.2009. do isplate
2.47 € od dana 01.09.2009. do isplate
2.32 € od dana 01.10.2009. do isplate
0.57 € od dana 12.11.2009. do isplate
3.86 € od dana 11.12.2009. do isplate
6.49 € od dana 15.01.2010. do isplate
10.24 € od dana 12.02.2010. do isplate
9.38 € od dana 13.03.2010. do isplate
14.47 € od dana 22.04.2010. do isplate
13.50 € od dana 19.05.2010. do isplate
15.38 € od dana 29.06.2010. do isplate
31.66 € od dana 17.07.2010. do isplate
28.31 € od dana 20.08.2010. do isplate
38.55 € od dana 14.09.2010. do isplate
35.01 € od dana 15.10.2010. do isplate
29.32 € od dana 13.11.2010. do isplate
41.33 € od dana 17.12.2010. do isplate
56.60 € od dana 08.01.2011. do isplate
45.78 € od dana 08.02.2011. do isplate
49.58 € od dana 10.03.2011. do isplate
44.75 € od dana 17.05.2011. do isplate
45.62 € od dana 11.06.2011. do isplate
66.09 € od dana 30.06.2011. do isplate
68.09 € od dana 28.07.2011. do isplate
85.09 € od dana 12.08.2011. do isplate
76.32 € od dana 10.09.2011. do isplate
66.71 € od dana 07.10.2011. do isplate
65.52 € od dana 08.11.2011. do isplate
64.78 € od dana 09.12.2011. do isplate
69.35 € od dana 11.01.2012. do isplate
73.34 € od dana 11.02.2012. do isplate
73.87 € od dana 10.03.2012. do isplate
71.11 € od dana 11.04.2012. do isplate
72.97 € od dana 12.05.2012. do isplate
i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. kolovoza 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima primjenom uvećanja kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Pod naprijed navedenim Posl.brojem dana 01. lipnja 2023. zaprimljena je tužba predmet koje je zahtjev za isplatu iznosa od 1.509,49 EUR po Ugovoru o kreditu broj 628-50-2784476 (dalje: Ugovor) ovjerenog 22. travnja 2007. kod javnog bilježnika, a temeljem kojeg Ugovora je tuženik isplatio tužitelju iznos od 24.587,01 CHF. Tužba je podnesena na temelju činjenice da je navedenim Ugovorom ugovoren kredit u valuti CHF a isplaćen je u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan korištenja (toč. 1.), da je toč. 7. određeno da tužitelj otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima prema otplatnom planu, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća.
Nadalje, u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača presudom VTS RH Posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda TS Zagreb Posl.br. P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača odnosno da je tuženik u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. ugovaranjem nepoštene i ništetne odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula u CHF a da prije zaključenja takvog ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Time je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
Opisane odluke potvrđene su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/18 od 03. rujna 2019. a u opisanim odlukama je u bitnom utvrđeno da su tužene banke znale za rizik koji sa sobom nosi valuta CHF kao valuta utočišta a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom je glavnica vezana za CHF nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače na način da svaki dobije razumljivo upozorenje na temelju kojeg bi mogao dobiti informiranu odluku hoće li prihvatiti taj rizik vezanosti glavnice za valutu CHF. Po prednjoj osnovi, tužitelj je tuženiku u vrijeme trajanja ugovornog odnosa preplatio iznos od 1.509,49 EUR, pa predlaže donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata navedenog iznosa, zajedno sa kamatama koje teku na svaki pojedinačni dio ukupnog iznosa.
Uz tužbu prilaže Ugovor, otplatni plan i prijepis knjigovodstvene kartice, predlaže financijsko vještačenje.
2. Tuženiku je rješenjem suda od 30. kolovoza 2023. tužba dostavljena na odgovor te mu je određen rok od 30 dana za podnošenje odgovora na tužbu.
2.1 Tuženik u određenom mu roku nije podnio odgovor na tužbu, međutim kako u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe u smislu čl. 331.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), održano je pripremno ročište te ročište za glavnu raspravu i provedeni su dokazi predloženi po tužitelju odnosno čitanje spisu priloženih isprava te financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću koji je u spis dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 41).
2.2. Tuženik nije pristupio na ročišta, nije predložio dokaze niti je istakao primjedbe na nalaz financijskog vještaka.
3. S obzirom na priloženi Ugovor, u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je isti sklopljen 21.04.2005. (u tužbi očito omaškom naveden drugačiji datum) na kunsku protuvrijednost iznosa od 24.587,01 CHF, za kupnju vozila, rokom otplate 84 mjeseca te načinom otplate – u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu (čl. 7. – način otplate).
3.1. Vještak Tomislav Prpić je u pisanom nalazu i mišljenju utvrdio elemente Ugovora odnosno da je kredit isplaćen 25. travnja 2005. i to 117.458,22 kn, što je prema srednjem tečaju banke na taj dan iznosilo 24.587,01 CHF, da je kredit u cijelosti otplaćen 11. svibnja 2012., da je tuženik kamatnu stopu mijenjao pet puta pri čemu je početna kamatna stopa bila 5,85% nakon čega je ista rasla. Nadalje, vještak je utvrdio da je u razdoblju od odobrenja do konačne otplate kredita tečaj CHF oscilirao te je bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita te je prilikom obračuna utvrdio vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,777247 kn za 1 CHF), pri čemu je isto prikazano kroz stvarne uplate i prosječni tečaj po uplaćenome kao i datume plaćanja odnosno datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza odnosno datume dospijeća ako je obveza zatvorena prijevremeno.
Stoga je zaključno utvrdio da je tužitelj, pod pretpostavkom da se tečaj nije mijenjao, u razdoblju otplate preplatio iznos od 1.425,63 EUR, a što je prikazano i u Tablici 5.
3.2. Tužitelj je prethodno opisani nalaz vještaka prihvatio u cijelosti te u skladu s istim uredio tužbeni zahtjev (podnesak zaprimljen 22.04.2025.), dok se tuženik na nalaz vještaka nije očitovao.
Sukladno prednjem, vještak nije saslušan usmeno na ročištu niti je zatraženo njegovo dopunsko očitovanje, već sud nalazi utvrđenim da je nalaz sačinjen sukladno pravilima struke.
4. Analizom i ocjenom prethodno provedenih dokaza sud nalazi da je tužbeni zahtjev kako je isti specificiran nakon provedenog financijskog vještačenja osnovan u cijelosti.
4.1. Prvenstveno je potrebno navesti da je vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa koji je okončan presudom VS RH Revt-249/14 od 09. travnja 2015. a u kojem postupku je utvrđeno da su tuženici (među kojima i ovdje tuženik) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, pri čemu prije zaključenja takvog ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili ezaktne parametre i metodu izračuna a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope a što ima za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatne stope. Na taj je način tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje ZZP/03) i to čl. 81., 82. i 90. istog, odnosno suprotno odredbama ZZP iz 2007. (NN 79/07 sa daljnjim izmjenama, dalje: ZZP/07) i to odredbi čl. 96. i 97. istog. Uz navedeno, isto je protivno i odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO).
Tom presudom potvrđena je presuda VTS Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.
4.2. Također, VS RH je u svojoj odluci Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. utvrdio da su tužene banke (među kojima i ovdje tuženik) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu u kojima su korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena valuta vezana uz CHF pri čemu prije a i u vrijeme sklapanja takvih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke koja se temelji na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su tuženici (banke) postupili protivno odredbama ZZP kako je to opisano u toč. 7.1.
Tom presudom potvrđena je presuda VTS Posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
4.3. Odredbom čl. 502.a st. 1. ZPP-a propisano je da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, a prema st. 2. interesi iz st. 1. mogu između ostalog biti i potrošački.
Odredba čl. 502.b ZPP-a propisuje što se može tražiti tužbom iz čl. 502.a, dok odredba čl. 502.c propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
Slijedom navedenog, neovisno o namjeni Ugovora, tužitelj ostvaruje pravo na zaštitu svog potrošačkog interesa sukladno prethodno navedenim odredbama ZPP-a kao i odredbi čl. 138.a ZZP/07.
5. U vrijeme sklapanja Ugovora između stranaka na snazi je bio ZZP/2003 koji je u odredbi čl. 81. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, a ukoliko trgovac tvrdi da se o takvoj odredbi pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Prema čl. 87., nepoštena ugovorna odredba je ništava a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost samog ugovora ako isti može opstati bez takve odredbe.
5.1. Iako bi iz Ugovora proizlazilo da je lako uočljivo da je otplata kredita vezana uz valutu CHF, tužitelju kao prosječnom potrošaču u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora nije moglo biti poznato postojanje rizika odnosno to da ne postoji zaštita tečaja kao u slučaju kredita vezanog za valutu EUR, a prednje znači da tuženik nije na transparentan način upoznao tužitelja na neusporedivo veći rizik. Stoga se u ovom slučaju radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a na štetu tužitelja kao potrošača. Iako zakonom nije zabranjeno ugovaranje valutne klauzule, u konkretnom slučaju tuženik tužitelja nije informirao o mogućim rizicima te je njemu kao takvom mogao biti poznat tečaj u vrijeme sklapanja Ugovora.
5.2. Završno je potrebno navesti da i u pogledu zahtjeva postoji vezanost ovog suda sukladno ranije navedenoj odredbi čl. 502.c ZPP-a a sve u skladu s odlukom VS RH Rev-2221/18 od 03. rujna 2019., slijedom čega je tužbeni zahtjev prihvaćen.
6. Odluka o troškovima sadržana u toč. II. izreke temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, odnosno tužitelj je u sporu uspio u cijelosti, slijedom čega mu je tuženik dužan nadoknaditi troškove kako slijedi: za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe iznos od 200,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1. Odvjetničke tarife), za sastav jednog podneska iznos od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife), za zastupanje na ročištima 21.10.2024. i 05.05.2025. – svako po 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), odnosno ukupno za zastupanje 800,00 EUR te PDV na prednje u iznosu od 200,00 EUR. Uz navedeno je priznat trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR.
Stoga ukupno priznati trošak tužitelju iznosi 1.400,00 EUR.
Nije priznat trošak sudskih pristojbi jer je tužitelj oslobođen od plaćanja istih (čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama).
Delnice, 16. lipnja 2025.
Sutkinja
Renata Rački
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
